E, pa veruj. Doduše, možda to "kad budeš zaradio sam onda i troši" jeste izrečeno iz najbolje namere.....
Ovo je jako pogrešan stav.
Ja sam rastao u kući sa takvim stavom, tj. stavom da će me davanje pokvariti i da treba da naučim šta je život. Pored roditelja koji su imali jako puno novca.. Tačno mogu da nabrojim igračke koje sam dobio tokom celog odrastanja, sve ostalo je bilo vezano isključivo za školu. Sve što je bilo za moju dušu, da ja budem srećan, da mene uspuni je bio problem i nešto što će da me pokvari.
Dobrostojeći roditelj sa takvim stavom vodi svoje dete kod svojih prijatelja koji su takođe dobrostojeći. To stvara tom detetu frustracije jer gleda šta sve ta druga deca imaju. Ali nije izvor frustracije to što nešto ne može da se ima. Izvor frustracije je što može, što je na milimetar od ali neko NE DA. Deca jako dobro shvataju koje su vaše granice u pružanju i ako radite za platu od 30 000 dinara dete će razumeti zašto ne možete da pružite igračku od 10 000 dinara. Takođe će jako dobro znati kada možete da pružite.
Kasnije deca prijatelja počnu da putuju, ne sa nekom školom, nego sama. Roditelji im daju da obilaze gradove. Ja slušam priče ljubomoran ko pašče. Onda im na drugoj, trećoj godini fakuteta kupe stanove da se osamostale. Ja švarcujem devojku pored mamine i tatine sobe. Oni dobiju za izlazak sa devojkom ja dobijem KADA BUDEŠ SAM ZARADIO i za dva soka. Oni dobiju dobra kola ili za takvi ja dobijem "kada budeš sam zaradio....".
Epilog deca naših dobrostojećih prijatelja svi do jednog državne fakultete u roku, svi do jednog dobre poslove, svi do jednog osnovali dobre porodice, svi do jednog dobili decu..Ja sam za razliku od njih naučio šta je život, šta je depresija, šta je psihijatar, šta su antidepresivi. Večito sam bio i ostao ljut i frustriran ne time što nisam imao neke stvari već zato što su te stvari bile na dohvar ruke. Roditeljima sam u jedno momentu prestao da tražim bilo šta što nije vezano za školu jer nisam više mogao da čujem odovor NE. Studitao sam 3X duže od druge gore pomenute dece, ne siguran sam, ne zarađujem deo onoga koliko oni zarađuju niti sam približno uspešan.
Dete MORA da se vaspitava u skladu sa okolinom i ukupnom situacijom. Ako smatrate da će vaše dete da ima benefit iz nemanja i da nauči šta je život onda i vi treba da nemate. Onda vi treba da se zaposlite, da radite za normalnu radničku platu, da se družite za običnim ljudima. I tada će vaše dete razumeti koliko vi možete da prižite i biće srećno sa tim malim. Ne realno je da ste vi uspešni privatnik, da mnogo zarađujete, da se okružujete uspešnim ljudima, da svoju decu okružujtete njijovom decom i da se nadate da vam dete neće tražiti npr. novi Plej Stejsn koji je videlo kod drugara. I kada mu to ne pružite "da bi ste od njega napravili čoveka", "da nauči da ceni novac"...neće biti ljuto zato što nije dobilo biće ljuto zato što zna da ste mogli a bili ste JEBENI KRETEN!
Znam jako mnogo dece dobrostojećih roditelja koja su imala jako dobro detinjstovo, sve što se poželeti može, jako dobar život tokom studiranja, izlaske, putovanja, kola, stan. I svako od njih ali bukvalno svako je završio DRŽAVNI FAKULTET u ROKU, i svako od njih je DETE ZA PRIMER. I svako od njih je dete za ponos svojim roditeljima.
To kakvo će dete ispasti ne zavisi od toga koliko ćete mu pužiti već od toga koliko se sa njim bavitie, koliko vremena sa njim provodite, koliko sa njim pričate.
I zbog svega gore iznetog ću svojoj deci da pružim maksimum. Stan, dobra kola, izlaske, putovanja.....sve što budem mogao to će da dobiju. Dobiće zato što ja ne znam ni jedno jedino dete koje se to dobilo a da danas nije na ponos i čast svojoj porodici.