Očevi i sinovi - kako danas vaspitati sina?

Ne mogu da citam sve, pogotovo komentare onih koji nemaju decu ili su ih vec izgubili...Sinovi se ne vaspitavaju uvek si im primer i dobrog i loseg....cak i da hoces da promenis svoje lose i sina spremis da pobedjuje mozes samo da ga pokvaris.
Varijanti tipova odnosa ima koliko i ljudi...a jedini ispravan put i vaspitanje je rad na sebi, sto znaci, ne na vaspitanju direktno, nego na sebi kao primeru stalnog unapredjenja kao coveka koga bi cenio....sinovi i to kopiraju....ako ne izgube poverenje umedjuvremenu....
 
I još jedna tema, pa na pauzu.
Postoje dva tipa odnosa otac-sin.
Prvi je da još u školi sin bogatog oca ima fensi garderobu, da uvek ima love za izlaske, kasnije sa 18 auto...itd.
Drugi tip, koji sam počeo da primećujem negde od generacije 1985 i mlađe je rečenica: "Ima moj otac, nemam ja."
(Ovaj drugi primer me podsetio na roditelje generacije 1940 i neke koji su svojim sinovima govorili: "Sve ovo će biti tvoje kad ja umrem" i u tom slučaju, sin će imati dva izbora: da čeka kad će ovaj da umre ili da ode od kuće i pokuša stvoriti nešto i izgraditi život za sebe.)

Post-Titovske generacije roditelja su bili ljudi koji su činili sve što su mogli za svoju decu, ljudi sa osnovnom školom su uspevali da decu pošalju na fakultet, a oni sami ostajali neobrazovani- najbolji roditelji prema mom mišljenju).

Ovi prvi, kojima su očevi davali sve su se tim istim autom slupali ili zgazili nekoga pijani i bahati;
Ovi drugi ("Ima moj otac nemam ja") su postali u velikom broju kriminalci i lopovi, znam dilera koji mi se pohvalio najnovijim patikama...koja žalost.

Lično sam video sve primere. Jedini dobro "urađen posao" kao roditelja su gore opisani koji su radili kao magarci da bi školovali decu mislim da to i jeste jedini način i jedini pravi put međutim za današnje vreme to nije moguće. I vremena i ljudi su se drastično promenili.

Pitam vas: kako danas vaspitati dete, sinove naročito? Dati mu sad i odmah (a ne "kad ja umrem...), ili mu ne dati ništa da ga društvo ne bi iskorišćavalo pošto znaju da mu otac ima para? Nije usamljen slučaj da završi u zatvoru ni ovaj prvi ni ovaj drugi.
Pitam ja tebe: kakav problem imaš?
Pišeš o dva tipa očeva ( oba imućna)
Prvi tip roditelja pliva u novcu i deci daje sve na tacni
Drugi tip roditelja ima, ali ne daje deci koliko bi trebalo (?!)

Roditeljska 'dužnost' je da na ličnom primeru vaspitava dete.
Da mu pruži sve, da investira u sinovo obrazovanje i da mu pruži podršku i ljubav.
Dokle vući decu kroz zivot?
Kada sin treba da se osamostali?

Po završetku fakulteta i zaposlenjem, deca treba da žive svoj život nezavisno od roditelja.

Imam utisak da ti nešto nije pravo u stavu oca.
Šta ti, kao sin, olakšavaš svojim roditeljima?
 
Pitam ja tebe: kakav problem imaš?
Pišeš o dva tipa očeva ( oba imućna)
Prvi tip roditelja pliva u novcu i deci daje sve na tacni
Drugi tip roditelja ima, ali ne daje deci koliko bi trebalo (?!)

Roditeljska 'dužnost' je da na ličnom primeru vaspitava dete.
Da mu pruži sve, da investira u sinovo obrazovanje i da mu pruži podršku i ljubav.
Dokle vući decu kroz zivot?
Kada sin treba da se osamostali?

Po završetku fakulteta i zaposlenjem, deca treba da žive svoj život nezavisno od roditelja.

Imam utisak da ti nešto nije pravo u stavu oca.
Šta ti, kao sin, olakšavaš svojim roditeljima?
Pitao sam jer sam se setio mnogih svojih (muških) drugara i tako je bilo kako sam opisao.

Lično imam kćerku, da mi je živa, zdrava i pametna.
 
Pitam ja tebe: kakav problem imaš?
Pišeš o dva tipa očeva ( oba imućna)
Prvi tip roditelja pliva u novcu i deci daje sve na tacni
Drugi tip roditelja ima, ali ne daje deci koliko bi trebalo (?!)

Roditeljska 'dužnost' je da na ličnom primeru vaspitava dete.
Da mu pruži sve, da investira u sinovo obrazovanje i da mu pruži podršku i ljubav.
Dokle vući decu kroz zivot?
Kada sin treba da se osamostali?

Po završetku fakulteta i zaposlenjem, deca treba da žive svoj život nezavisno od roditelja.

Imam utisak da ti nešto nije pravo u stavu oca.
Šta ti, kao sin, olakšavaš svojim roditeljima?
da dodam samo da decu treba usmeravati tako da prave neke planove za buducnost

da nadju nesto sto vole i cime bi se zeleli baviti

pa kad zavrsi skolu ako roditelj ima dosta para treba da mu pomogne da pocne taj posao , lokal ili drugo

a ako nema onda da se zaposli negde radeci taj posao koji voli
 
Verujem da je tako, ali baš većina...

Mislim da nisi dobro definisao temu. Izneo si primere ' goozonjnih sinova'

Neka ti je živa i zdrava :heart:
Nigde nisam rekao "većina", samo sam pitao šta je gore od dva pogrešna.
Hvala na željama za moje dete.

P.S. u pravu si, jesam bio okružen "goozonjinim" sinovima, pa valjda ih zato nisam ni razumeo. Jer ja nisam.
 
da dodam da se apsolutno ne slazem sa bogatim roditeljima koji se prave pametni pa kazu * ne dam mu nista , nek zaradi i ja sam sam zaradio*

a ne kapira da je on imao veliku srecu , da mnogi bolji od njega nisu uspeli jer nisu bili na pravo mesto u pravo vreme

i da nekog jednostavno nece u zivotu.

samo tovare deci pritisak
Pa to i ja mislim.
Još naročito ako su se vremena drastično promenila.
 
da dodam da se apsolutno ne slazem sa bogatim roditeljima koji se prave pametni pa kazu * ne dam mu nista , nek zaradi i ja sam sam zaradio*

a ne kapira da je on imao veliku srecu , da mnogi bolji od njega nisu uspeli jer nisu bili na pravo mesto u pravo vreme

i da nekog jednostavno nece u zivotu.

samo tovare deci pritisak
Ne verujem da roditelj neće da pomogne svom detetu.
Stičem utisak da odrasla deca previše očekuju od roditelja posle završenog školovanja, zaposlenja i osamostaljivanja....
Možda su očekivanja dvosmerna, ili roditeljima ne treba ništa?!
 
Ne verujem da roditelj neće da pomogne svom detetu.
Stičem utisak da odrasla deca previše očekuju od roditelja posle završenog školovanja, zaposlenja i osamostaljivanja....
Možda su očekivanja dvosmerna, ili roditeljima ne treba ništa?!
E, pa veruj. Doduše, možda to "kad budeš zaradio sam onda i troši" jeste izrečeno iz najbolje namere, mada ne verujem. Jesam Antihejter ali znam neke očeve koje neprijatelju ne bih poželeo.
Nijednu od ove dve "grupe".
To jednostavno ne kapiram, ne razumem, radi se o momcima koji su 12-15 godina mlađi od mene, zato sam pitao na forumu, to su mlađe generacije koje ne kapiram.
 
E, pa veruj. Doduše, možda to "kad budeš zaradio sam onda i troši" jeste izrečeno iz najbolje namere, mada ne verujem. Jesam Antihejter ali znam neke očeve koje neprijatelju ne bih poželeo.
Verujem ti.
Na čega bi trebalo da troše?
Možda žele nešto što roditelj ne može da priušti.
Možda želi Harlay Davidsona, egzotična putovanja, ili nedozvoljene supstance?
To su momci blizu 30- te, zar se još nisu osamostalili?
Ne sudim, samo pitam.
 
E, pa veruj. Doduše, možda to "kad budeš zaradio sam onda i troši" jeste izrečeno iz najbolje namere.....

Ovo je jako pogrešan stav.
Ja sam rastao u kući sa takvim stavom, tj. stavom da će me davanje pokvariti i da treba da naučim šta je život. Pored roditelja koji su imali jako puno novca.. Tačno mogu da nabrojim igračke koje sam dobio tokom celog odrastanja, sve ostalo je bilo vezano isključivo za školu. Sve što je bilo za moju dušu, da ja budem srećan, da mene uspuni je bio problem i nešto što će da me pokvari.

Dobrostojeći roditelj sa takvim stavom vodi svoje dete kod svojih prijatelja koji su takođe dobrostojeći. To stvara tom detetu frustracije jer gleda šta sve ta druga deca imaju. Ali nije izvor frustracije to što nešto ne može da se ima. Izvor frustracije je što može, što je na milimetar od ali neko NE DA. Deca jako dobro shvataju koje su vaše granice u pružanju i ako radite za platu od 30 000 dinara dete će razumeti zašto ne možete da pružite igračku od 10 000 dinara. Takođe će jako dobro znati kada možete da pružite.

Kasnije deca prijatelja počnu da putuju, ne sa nekom školom, nego sama. Roditelji im daju da obilaze gradove. Ja slušam priče ljubomoran ko pašče. Onda im na drugoj, trećoj godini fakuteta kupe stanove da se osamostale. Ja švarcujem devojku pored mamine i tatine sobe. Oni dobiju za izlazak sa devojkom ja dobijem KADA BUDEŠ SAM ZARADIO i za dva soka. Oni dobiju dobra kola ili za takvi ja dobijem "kada budeš sam zaradio....".

Epilog deca naših dobrostojećih prijatelja svi do jednog državne fakultete u roku, svi do jednog dobre poslove, svi do jednog osnovali dobre porodice, svi do jednog dobili decu..Ja sam za razliku od njih naučio šta je život, šta je depresija, šta je psihijatar, šta su antidepresivi. Večito sam bio i ostao ljut i frustriran ne time što nisam imao neke stvari već zato što su te stvari bile na dohvar ruke. Roditeljima sam u jedno momentu prestao da tražim bilo šta što nije vezano za školu jer nisam više mogao da čujem odovor NE. Studitao sam 3X duže od druge gore pomenute dece, ne siguran sam, ne zarađujem deo onoga koliko oni zarađuju niti sam približno uspešan.

Dete MORA da se vaspitava u skladu sa okolinom i ukupnom situacijom. Ako smatrate da će vaše dete da ima benefit iz nemanja i da nauči šta je život onda i vi treba da nemate. Onda vi treba da se zaposlite, da radite za normalnu radničku platu, da se družite za običnim ljudima. I tada će vaše dete razumeti koliko vi možete da prižite i biće srećno sa tim malim. Ne realno je da ste vi uspešni privatnik, da mnogo zarađujete, da se okružujete uspešnim ljudima, da svoju decu okružujtete njijovom decom i da se nadate da vam dete neće tražiti npr. novi Plej Stejsn koji je videlo kod drugara. I kada mu to ne pružite "da bi ste od njega napravili čoveka", "da nauči da ceni novac"...neće biti ljuto zato što nije dobilo biće ljuto zato što zna da ste mogli a bili ste JEBENI KRETEN!

Znam jako mnogo dece dobrostojećih roditelja koja su imala jako dobro detinjstovo, sve što se poželeti može, jako dobar život tokom studiranja, izlaske, putovanja, kola, stan. I svako od njih ali bukvalno svako je završio DRŽAVNI FAKULTET u ROKU, i svako od njih je DETE ZA PRIMER. I svako od njih je dete za ponos svojim roditeljima.

To kakvo će dete ispasti ne zavisi od toga koliko ćete mu pužiti već od toga koliko se sa njim bavitie, koliko vremena sa njim provodite, koliko sa njim pričate.

I zbog svega gore iznetog ću svojoj deci da pružim maksimum. Stan, dobra kola, izlaske, putovanja.....sve što budem mogao to će da dobiju. Dobiće zato što ja ne znam ni jedno jedino dete koje se to dobilo a da danas nije na ponos i čast svojoj porodici.
 
Zabrana, čuvena zabrana. U porodici, kad bi detetu otac ili majka rekli “nemoj to raditi” ili “nemoj to jesti” ili “ja moram sad da izađem a imaš u sobi puno igračaka ali pazi ova igračka može da ti donese neku nevolju” ili “imaš puno voća raznovrsnog, ali nemoj baš ovo voće biće ti loše”, e baš to kad kaže “ne” onda će to dete najčešće da uradi. Imamo, nosimo stalnu potrebu da se zabrana krši. Ali ako je otac ili majka to rekao u punoj ljubavi – ostajem pri tome, to nije veliki broj jer treba biti onda pun ljubavi – ako je tako rekao “nemoj to da radiš” u ljubavi, bez trunke neke želje da ga posluša po svaku cenu, neće uraditi dete ništa loše.

***


Ako je dete nemirno, pusti ga, često je to inteligentno i bistro biće. A roditelji, u neznanju, za mirno i poslušno dete kažu ‘moje dobro dete’, a ono u stvari uplašeno, nesigurno. Naravno, rodi se i poneko dobro dete koje je jednostavno takvo, iako je snalažljivo i pametno. Greška je velika što ono nemirno dete tuku, a ono je najčešće inteligentno dete. I baš ta inteligencija mu ne da da se pomiri lako sa svim što mu se kaže.
Ja sam bio nemirno dete i nikad nisam bio odličan đak. U gimnaziji sam bio vrlodobar, dobar, imao sam petice iz veronauke i istorije. Iz matematike i fizike sam imao trojku. Moj drug, koji je danas poznati književnik i prevodilac je u gimnaziji pustio goluba iz poslednje klupe, na času higijene. Umalo ga nisu izbacili iz škole. Dobio je ukor razrednog starešine, ukor direktora i ukor nastavničkog saveta pred izbacivanje iz škole. To su mali nestašluci koji često odaju inteligentnu decu. Danas, za mnogo veće „nestašluke” i ozbiljne prekršaje koji sa inteligencijom nemaju nikakve veze, kazne su mnogo blaže.

***

Dete se rađa vrlo složeno. Da ne plašim mlade, ali, fetus sve pamti. Jako je važno da majka dete nosi radosno. Pazite, nije isto radosno i veselo. Treba da nosi, koliko god može, sa radošću. Naravno i otac je jako važan. Treba oboje podjednako da žele dete. I nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu. Znate kako, kad je majka ljuta dete se sklanja na kraj posteljice, a kad je srećna dete se penje prema srcu. Snimali to naučnici.

***

Dete do kraja treće godine je upijajući um, kao sunđer je. Koliko bi samo trebalo da se otac i majka tada vole najviše! I da tako bude pet godina, pa posle neka bude malo i prepirki, ali prvih tri do pet godina, i zbog deteta i zbog sebe, da dete vidi, upije ljubav oca i majke. Ostaće skript, pa će tražiti u svome braku da ponove ono što su doživeli prvih tri do pet godina, i dobro i loše!
 

Back
Top