Obilježen Dan međunarodnog priznanja Hrvatske

[Zhirkov]

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/obi...ske-i-mirne-reintegracije-podunavlja-12521922

Hrvatska danas obilježava dva važna dogođaja iz svoje novije povijesti. Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Hrvatska danas obilježava dva važna dogođaja iz svoje novije povijesti. Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Prije 34 godine Hrvatsku je zemlju, u jeku Domovinskog rata, priznalo 12 članica tadašnje Europske zajednice, a 1996. je počeo proces kojim se Hrvatska vratila na svoje granice.

https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/po...sijecnja-dan-medunarodnog-priznanja-republike

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države.

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate - Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija.

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja - danom priznanja i ostalih članica EZ-a.

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992.

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu.

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

Da li Srbi danas priznaju Hrvatsku kao neovisnu državu te Hrvate zaseban narod? Da li u Srbskom mentalitetu i dalje caruju Šešelji i slične politike, te pretenzije na Hrvatski teritorij? Mislite li da bi za Srbiju bilo bolje da su prihvatili plan Z-4 kao što su prihvatili mirni reintegracijiski plan kao u ovom slučaju, te zašto ga onda nisu prihvatili? Zašto Srbi i danas misle da je Oluja došla iznenada? Kao da se na početku 90-ih nije istjeralo stotine tisuća Hrvata iz svojih domova? Zašto se o tome u Srbiji šuti? Mislite li da su Srbi 90-ih bili izmanipulirani te nahuškani u rat od neke tobože ustaške prijetnje? Jer 30 godina kasnije Srbi su u Hrvatskoj sigurniji nego u matičnoj državi. Ovdje žive u uređenom demokratskom društvu dok tamo vreba opasnost da ih se proglasi ustašama i rušiteljima države zbog najmanjeg neslaganja?

Molim samo konstruktivne odgovore i normalnu raspravu.

 

[dlugomir]

Ja se samo pitam zašto Srbija ne obeležava dan svog međunarodnog priznanja koje se desilo 1878. na Berlinskom kongresu, dakle mnooogo pre Hrvatske. Da li se mi tu nečega stidimo ili šta?

 

[Stronghold]

26.svibnja 2009-e na ex stadionu JNA svirali AC/DC.
U Zagrebu nisu nikada niti će.

 

[Duskwood]

Cestitam od

 

[Мизантропија]

Јел су тим поводом певали о Јасеновцу у Сплиту?

 

[zbiljaš]

 

[zbiljaš]

Da li Srbi danas priznaju Hrvatsku kao neovisnu državu te Hrvate zaseban narod?

Naravno. Mi SRBIJANCI nikada nismo ni imali nedoumica oko toga da su naša dva naroda samosvojna i zasebna. Tako je uvek bilo i ostaće. Bez obzira na to šta blebeću botovi plaćeni od strane Oskarovog režima

Da li u Srbskom mentalitetu i dalje caruju Šešelji i slične politike, te pretenzije na Hrvatski teritorij?

U SRBIJANSKOM mentalitetu ne caruju, naprotiv. SRBIJANCI vole Hrvatsku! Mi SRBIJANCI rado odlazimo u Hrvatsku i hvalimo pritom hrvatsko gostoprimstvo. Takođe, iskreno se divimo uspehu Hrvatske koji je postigla na unutrašnjem i međunarodnom planu.

Mislite li da bi za Srbiju bilo bolje da su prihvatili plan Z-4 kao što su prihvatili mirni reintegracijiski plan kao u ovom slučaju, te zašto ga onda nisu prihvatili? Zašto Srbi i danas misle da je Oluja došla iznenada? Kao da se na početku 90-ih nije istjeralo stotine tisuća Hrvata iz svojih domova? Zašto se o tome u Srbiji šuti? Mislite li da su Srbi 90-ih bili izmanipulirani te nahuškani u rat od neke tobože ustaške prijetnje? Jer 30 godina kasnije Srbi su u Hrvatskoj sigurniji nego u matičnoj državi. Ovdje žive u uređenom demokratskom društvu dok tamo vreba opasnost da ih se proglasi ustašama i rušiteljima države zbog najmanjeg neslaganja?

Priznanje krivice i izrazi kajanja od strane predsednika tzv. "RSK" Milana Babića pred Haškim tribunalom davno su dali odgovor na ta pitanja.

 

[capitosinora]

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/obi...ske-i-mirne-reintegracije-podunavlja-12521922

Hrvatska danas obilježava dva važna dogođaja iz svoje novije povijesti. Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Hrvatska danas obilježava dva važna dogođaja iz svoje novije povijesti. Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Prije 34 godine Hrvatsku je zemlju, u jeku Domovinskog rata, priznalo 12 članica tadašnje Europske zajednice, a 1996. je počeo proces kojim se Hrvatska vratila na svoje granice.

https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/po...sijecnja-dan-medunarodnog-priznanja-republike

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države.

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate - Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija.

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja - danom priznanja i ostalih članica EZ-a.

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992.

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu.

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

Da li Srbi danas priznaju Hrvatsku kao neovisnu državu te Hrvate zaseban narod? Da li u Srbskom mentalitetu i dalje caruju Šešelji i slične politike, te pretenzije na Hrvatski teritorij? Mislite li da bi za Srbiju bilo bolje da su prihvatili plan Z-4 kao što su prihvatili mirni reintegracijiski plan kao u ovom slučaju, te zašto ga onda nisu prihvatili? Zašto Srbi i danas misle da je Oluja došla iznenada? Kao da se na početku 90-ih nije istjeralo stotine tisuća Hrvata iz svojih domova? Zašto se o tome u Srbiji šuti? Mislite li da su Srbi 90-ih bili izmanipulirani te nahuškani u rat od neke tobože ustaške prijetnje? Jer 30 godina kasnije Srbi su u Hrvatskoj sigurniji nego u matičnoj državi. Ovdje žive u uređenom demokratskom društvu dok tamo vreba opasnost da ih se proglasi ustašama i rušiteljima države zbog najmanjeg neslaganja?

Molim samo konstruktivne odgovore i normalnu raspravu.

Mislim da Srbija ima mnogo vaznijih problema nego da razmislja o tzv Hrvatskoj.
Za Srbiju je najbolje da sto je moguce ignorise tu agresivnu vestacki stvorenu Vatikansku tvorevinu
ciji se "nacionalni" identitet jedino bazira na mrznji premaonima od kojih su postali prisilnim pokatolicavanjem
nemocnog srpskog stanovnistva.

 

[zbiljaš]

Ja se samo pitam zašto Srbija ne obeležava dan svog međunarodnog priznanja koje se desilo 1878. na Berlinskom kongresu,

Pa zato što je tada Ruska Carevina izvisila u pokušaju da stvori Veliku Bugarsku na uštrb SRBIJANSKIH teritorija pri čemu bismo ostali bez Niša, Leskovca, Vranja, Pirota, Bele Palanke i Dimitrovgrada (tada Caribroda) koji su po ruskom planu odnosno sanstefanskim mirom trebali da pripadnu ruski pulenima Bugarima. Berlinskim kongresom je poništen Sanstefanski mir kao izraz ruskih težnji. Zbog toga proruska "duboka država," koja je posle pobede kriptostaljinista na Osmoj sednici SKS 1987. godina izvršila unutrašnju okupaciju Srbije (okupaciju koja kroz razne režime još uvek i u kontinuitetu traje), ne dozvoljava nama SRBIJANCIMA zvaničnu proslavu dana kada smo na Berlinskom kongresu postali suverenom evropskom kraljevinom pod krunom Obrenovića čime smo ostvarili nacionalnu državu šta je par excellence nacionalno postignuće koje nije ostvarilo mnogo naroda u 19. veku kada su svetom vladale velike i moćnje carevine.

 

[Zhirkov]

Mislim da Srbija ima mnogo vaznijih problema nego da razmislja o tzv Hrvatskoj.
Za Srbiju je najbolje da sto je moguce ignorise tu agresivnu vestacki stvorenu Vatikansku tvorevinu
ciji se "nacionalni" identitet jedino bazira na mrznji premaonima od kojih su postali prisilnim pokatolicavanjem
nemocnog srpskog stanovnistva.

Ti nisi kul, zbiljaš i Duskwood jesu.

Proći će još dosta godina prije nego se ovakve priče stave po strani, ali doći će i to vrijeme. Od srca navijam da maknete onog wannabe Putina sa vlasti i dovedete pametnije i sposobnije ljude. Bila bi to velika vijest za cijelu regiju. I odnosi između dvaju država bi se ubrzo poboljšali.

 

[capitosinora]

Ti nisi kul, zbiljaš i Duskwood jesu.

Proći će još dosta godina prije nego se ovakve priče stave po strani, ali doći će i to vrijeme. Od srca navijam da maknete onog wannabe Putina sa vlasti i dovedete pametnije i sposobnije ljude. Bila bi to velika vijest za cijelu regiju. I odnosi između dvaju država bi se ubrzo poboljšali.

Ipak mislim da nebitne male Chuvave sa velikim small dog sinromom poput tzv Croacije Srbija treba ignorisati.
Nebitni ste, stoga on ignore and bye, bye for now.
Thank you

 

[zbiljaš]

Ti nisi kul, zbiljaš i Duskwood jesu.

Proći će još dosta godina prije nego se ovakve priče stave po strani, ali doći će i to vrijeme. Od srca navijam da maknete onog wannabe Putina sa vlasti i dovedete pametnije i sposobnije ljude. Bila bi to velika vijest za cijelu regiju. I odnosi između dvaju država bi se ubrzo poboljšali.

Oskarova Srbija i nije organska Srbija, ona kakvu su naši preci zamišljali kada su za Srbiju u 19. veku more krvi prolili (toj Srbiji je hrvatski ban Jelačić bio veliki prijatelj!) i kakva bi ona trebala da bude, već je današnja Oskarova Srbija onaj bedni, ali maligni ostatak SFRJ od koga su svi s pravom pobegli, ali koji i dalje rovari po regionu. Jer, u Beogradu su ostale i dalje rade sve službe bezbednosti iz vremena nacional-socijaističkog režima Crnogorca rođenog u Požarevcu Slobodana Miloševića; tu se ništa nije promenilo. Većina pripadnika te udbaške "duboke države" ne potiče iz Srbije; oni organsku, tzv. užu Srbiju, mrze iz dna duše i posmatraju je samo kao kravu muzaru. Nama SRBIJANCIMA tek predstoji borba koju ste vi Hrvati za svoju državu vodili 90-tih i pobedili!

 

[Zhirkov]

Ipak mislim da nebitne male Chuvave sa velikim small dog sinromom poput tzv Croacije Srbija treba ignorisati.
Nebitni ste, stoga on ignore and bye, bye for now.
Thank you

Klasična zamjena teza. Ali ovo nije tema za takvo prepucavanje pa ću te pustiti da uživaš u svojoj veličini,

Oskarova Srbija i nije organska Srbija, ona kakvu su naši preci zamišljali kada su za Srbiju u 19. veku more krvi prolili (toj Srbiji je hrvatski ban Jelačić bio veliki prijatelj!) i kakva bi ona trebala da bude, već je današnja Oskarova Srbija onaj bedni, ali maligni ostatak SFRJ od koga su svi s pravom pobegli, ali koji i dalje rovari po regionu. Jer, u Beogradu su ostale i dalje rade sve službe bezbednosti iz vremena nacional-socijaističkog režima Slobodana Miloševića; tu se ništa nije promenilo. Većina pripadnika te udbaške "duboke države" ne potiče iz Srbije i organsku, tzv. užu Srbiju mrze iz dna duše i posmatraju je samo kao kravu muzaru. Nama SRBIJANCIMA tek predstoji borba koju ste vi Hrvati za svoju državu vodili 90-tih i pobedili!

To se sve promjeni sa jednim izborima. Samo je pitanje kada će biti i koga će vaša oporba istaknuti van kao glavno lice. Već sam napisao, navijam da ga skinete i da se napokon odnosi normaliziraju, jer ovo što Vučić radi ne valja nikome. Nevjerojatno je koliko je čovjek zabrazdio i ne preza ni od čega.

 

[Ride the lightning]

Ja se samo pitam zašto Srbija ne obeležava dan svog međunarodnog priznanja koje se desilo 1878. na Berlinskom kongresu, dakle mnooogo pre Hrvatske. Da li se mi tu nečega stidimo ili šta?

Stidimo se što su nam Austrijanci i Hrvati dali nezavisnost...
Naime, nismo rekli hvala proglasili smo ih okupatorima naše zemlje u Bosni, iako je evidentno da smo mi okupirali njihovu zemlju sa Turcima.

 

[zbiljaš]

Nevjerojatno je koliko je čovjek zabrazdio i ne preza ni od čega.

Diktator poreklom iz Čipuljića kod Bugojna u BiH, Oskar, u svemu je jedan sasvim prosečan (ne)čovek, a koji je samo eskponent jedne pre svega anti-SRBIJANSKE, zločinačke jugoslovenske politike. Ta (anti)politika u raznim (nekad "blažim") oblicima traje neprekidno od 1987. godine. Ali, Oskar je ujedno i poslednji eskponent kriptostaljinističke "duboke države." Srbija je ustala! Baš kao što je svojevremno kazao Stipe Mesić: "sve će se završiti u Srbiji."

 

[Ride the lightning]

Mislim da Srbija ima mnogo vaznijih problema nego da razmislja o tzv Hrvatskoj.
Za Srbiju je najbolje da sto je moguce ignorise tu agresivnu vestacki stvorenu Vatikansku tvorevinu
ciji se "nacionalni" identitet jedino bazira na mrznji premaonima od kojih su postali prisilnim pokatolicavanjem
nemocnog srpskog stanovnistva.

....
negiranja Hrvata, Hrvatske, jer su bolji od nas...
Hrvatima možemo sve da oprostimo, i Jasenovac...
Ali ne možemo im nikada da oprostimo što su smlatili nas i Turke zajedno...
Naime, mi sebe želimo tako da zamišljamo, kao beskompromisnu hrišćansku naciju...

Ali, kad smo "skužili" da to nismo poslali smo najbolje šta imamo - naše lajavce i trač-babe - da laju protiv Hrvata i da se istodobno nekako zakačimo na njih i prisvojimo tu slavnu istoriju...

 

[Tom Riddle]

Ti nisi kul, zbiljaš i Duskwood jesu.

Proći će još dosta godina prije nego se ovakve priče stave po strani, ali doći će i to vrijeme. Od srca navijam da maknete onog wannabe Putina sa vlasti i dovedete pametnije i sposobnije ljude. Bila bi to velika vijest za cijelu regiju. I odnosi između dvaju država bi se ubrzo poboljšali.

Vire im samo pertle? Zbog toga su kul?

 

[capitosinora]

....
negiranja Hrvata, Hrvatske, jer su bolji od nas...
Hrvatima možemo sve da oprostimo, i Jasenovac...
Ali ne možemo im nikada da oprostimo što su smlatili nas i Turke zajedno...
Naime, mi sebe želimo tako da zamišljamo, kao beskompromisnu hrišćansku naciju...

Ali, kad smo "skužili" da to nismo poslali smo najbolje šta imamo - naše lajavce i trač-babe - da laju protiv Hrvata i da se istodobno nekako zakačimo na njih i prisvojimo tu slavnu istoriju...

???????????????????????????????????????????????????????
Sta je pisac hteo da kaze??? Pretpostavljam da je u pitanju sarkazam
????????????????????????????????????????????????????????
Uzgred Ignorisanje i negiranje nije jedno isto.
Ja sam rekao da ih treba ignorisati posto su nebitni.
nema potrebe negirati nesto sto ne postoji.

 

[mr Kiza]

Da li Srbi danas priznaju Hrvatsku kao neovisnu državu te Hrvate zaseban narod?

Koliko me secanje sluzi, niko Hrvatima nije sporio posebnost i pravo na samoporedeljene ni 1991.
Sporna je bila sudbina srpskog naroda u istoj.

Da li u Srbskom mentalitetu i dalje caruju Šešelji i slične politike, te pretenzije na Hrvatski teritorij?

Moguce je kod dela stanovnistva koje vodi poreklo sa prostora RSK i koje je do 1991-95. tamo bilo zivelo.
Vecina obicnog sveta u Srbiji danas mislim da ni ne zna na mapi da pokaze gde je nekada bila Krajina.

Mislite li da bi za Srbiju bilo bolje da su prihvatili plan Z-4 kao što su prihvatili mirni reintegracijiski plan kao u ovom slučaju, te zašto ga onda nisu prihvatili?

Sad je lako reci da je bilo bolje, ali lako je posle bitke biti general.
Zasto nije prihvacen je prilicno kompleksno pitanje na koje bi trebalo potrositi poduzi post kada bi krenuli da se nabrajaju svi faktori.

Zašto Srbi i danas misle da je Oluja došla iznenada? Kao da se na početku 90-ih nije istjeralo stotine tisuća Hrvata iz svojih domova? Zašto se o tome u Srbiji šuti?

Obican svet generalno nema pojma o istorijskim okolnostima i guta narativ koji mu se servira sa medija od strane rezima, kome je tako najlakse da prikrije svoju nesposobnost u politici i katastrofalne konacne rezultate iste gledano sa srpskog stanovista.
Sto se proterivanja tice, nije sporno da je toga bilo na prostorima RSK, samo sto se isto to u isto vreme dobrim delom desavalo i sa Srbima koji su ziveli u gradovima na "neokupiranom podrucju RH".

Mislite li da su Srbi 90-ih bili izmanipulirani te nahuškani u rat od neke tobože ustaške prijetnje?

I to je kompleksno pitanje.
Delom svakako jesu bili manipulisani i pujdani iz Beograda, delom je to bio realan strah i zabrinutost za sopstvenu buducnost u onom vremenu istorijskih lomova i kataklizmi, usled prethodnih gorkih iskustava.

Jer 30 godina kasnije Srbi su u Hrvatskoj sigurniji nego u matičnoj državi. Ovdje žive u uređenom demokratskom društvu dok tamo vreba opasnost da ih se proglasi ustašama i rušiteljima države zbog najmanjeg neslaganja?

Zato se u demokratskom drustvu taj ostatak Srba u Hrvatskoj i njegovi politicki predstavnici skoro non-stop proglasava "cetnicima" i to javno sa saborskih govornica...

 

[Zhirkov]

Vire im samo pertle? Zbog toga su kul?

U tome je problem tebi i tebi sličnima. Ti svaku komunikaciju koja nije na nož smatraš "virenjem samo pertli". Ja nisam stekao dojam da ikome vire pertle. Normalni ljudi vole svoje susjede i žele normalne odnose jer shvaćaju koliko je bitan mir i suživot. Koliko stvari se može napraviti samo normalnom suradnjom? Jako puno. Ali dok je ovako stanje u Srpskoj vladi koja na gotovo dnevnoj bazi blati RH to baš i nije moguće.

Koliko me secanje sluzi, niko Hrvatima nije sporio posebnost i pravo na samoporedeljene ni 1991.
Sporna je bila sudbina srpskog naroda u istoj.



Moguce je kod dela stanovnistva koje vodi poreklo sa prostora RSK i koje je do 1991-95. tamo bilo zivelo.
Vecina obicnog sveta u Srbiji danas mislim da ni ne zna na mapi da pokaze gde je nekada bila Krajina.



Sad je lako reci da je bilo bolje, ali lako je posle bitke biti general.
Zasto nije prihvacen je prilicno kompleksno pitanje na koje bi trebalo potrositi poduzi post kada bi krenuli da se nabrajaju svi faktori.



Obican svet generalno nema pojma o istorijskim okolnostima i guta narativ koji mu se servira sa medija od strane rezima, kome je tako najlakse da prikrije svoju nesposobnost u politici i katastrofalne konacne rezultate iste gledano sa srpskog stanovista.
Sto se proterivanja tice, nije sporno da je toga bilo na prostorima RSK, samo sto se isto to u isto vreme dobrim delom desavalo i sa Srbima koji su ziveli u gradovima na "neokupiranom podrucju RH".



I to je kompleksno pitanje.
Delom svakako jesu bili manipulisani i pujdani iz Beograda, delom je to bio realan strah i zabrinutost za sopstvenu buducnost u onom vremenu istorijskih lomova i kataklizmi, usled prethodnih gorkih iskustava.


Zato se u demokratskom drustvu taj ostatak Srba u Hrvatskoj i njegovi politicki predstavnici skoro non-stop proglasava "cetnicima" i to javno sa saborskih govornica...

1. Kako nije? Pa tko je financirao razne Šešelje sa idejama granica Virovitica, Karlovac, Karlobag? Što je Vučić izjavljivao u Glini mjesec dva prije Oluje?
Sudbina Srpskog naroda u RH nikad nije bila sporna Hrvatima. Postojao je naravno manji broj ljudi koji su radili sranja, ali generalno balvan revolucija se smatra prvim jačim incidentom od strane Srba u RH. To se dogodilo gotovo godinu dana prije referenduma i odvajanja od SFRJ. Tada je itekako postojala težnja Srpskog naroda u RH da živi u Velikoj Srbiji. Termin Velika Srbija je izgovarao Šešelj, dok je MIlošević bio dosta umiveniji sa retorikom pa to nazivao skraćena Jugoslavija, ali koja bi imama skoro iste granice kao i Šešeljeva Velika Srbija.

2. Da, i ja smatram da se dosta ljudi odreklo takve ideologije, ali problem je što se u Srbiji na tv-ima sa nacionalnom frekvencijom gotovo svakodnevno mogu čuti slične ideje.

3. Plan Z-4 je RSK davao praktički autonomiju. Ne prihvaćanje toga je bila čista ludost. Zašto se to dogodilo nikome nije jasno. Ali slušao sam onog vašeg Vuletića koji je nakon rata pričao sa Miroslavom Tuđmanom (Franjinim sinom). Miroslav mu je rekao da je samo jednom u životu vidio Franju pijanog, a to je bilo na dan kada su Srbi definitivno odbili plan Z-4.

4. Da , ali prva masovna protjerivanja u RH su se dogodila upravo u selima koje su tada imale većinsko Srpsko stanovništvo, Okolica Knina je bila etnički očišćena još u proljeće 91-e. Na to još nadodaj i krvavi Uskrs te lako dođeš do pojedinih zaključaka.

5. Sa ovim se slažem, ali isto tako je bilo slučajeva gdje su Srbi cijelo ratno razdoblje proveli na RH teritoriju pa im nije pala dlaka sa glave. Baš i ova mirna reintegracija te događanja nakon toga idu u prilog tim tezama. Kada su se Hrvati vratii u Vukovar i Podunavlje nije bilo zabilježeno nikakvog revanšizma od strane Hrvata.

6. Vidi ******. U RH po popisu stanovništva živi cca 120 tisuća Srba. Incidenata će biti uvijek i nekakvih loših izjava, ali generalno Srbi u RH imaju sva prava, primaju gomilu novaca za svoje institucije, obnavljaju im se crkve, grade društveni domovi i ostalo. Ljudi se polako i vraćaju u svoje kuće u okolici Knina i započinju novi život. Da je u RH stvarno takva atmosfera kakvu siju vaši pojedini mediji nitko se ne bi vraćao ni recimo dolazio na sezonu. Srbi u RH su jako dobro prihvaćeni. Naravno, oni koji neće provocirati sa nekakvim zastavam RSK i idejama velike Srbije. Nemoj biti zatucani krezubi troglodit i provocirati i nitko te dirati neće. Naprimjer imaš primjer par sela u Slavoniji. Oni koji igraju nogomet znaju neke stvari. Dođeš recimo igrati u Bršadin i publika ti **** majku ustašku i poziva na klanje, a dođe taj Bršadin igrati negdje drugdje dobije večeru, druženje i pivo. Dođi pa vidi i uvjeri se sam. Srbi u RH nisu nikakvi građani drugog reda, nego ravnopravan narod sa Hrvatima kao i Mađari, Rusini ili Slovaci.
Generalno je činjenica da je stav Hrvatske vlade nakon rata uvijek bio dosta primjereniji i tonom niži prema Srbiji nego što je bilo obrnuto. Hrvati su generalno već prilično zaboravili rat. Okrenuti su budućnosti jer se dosta dobro živi i vidi se golem napredak u svim sferama života. Na Srbiju se gleda sa priličnim odmakom i nekakvim oprezom jer svi čuju što onaj manijak i njegovi trbuhozborci izjavljuju. Ali većina Hrvata želi dobre odnose sa Srbima jer nismo susjedi sa Alžircima nego sa vama, a uvijek ti je bitno da si sa prvim susjedom u dobrim odnosima. Pogotovo jer dosta ljudi živi sa obje strane granice.
Generalno stanje Hrvatske politike je također odmjereno. Većinom se tu javi nekakav saborski zastupnik da odgovori Vučiču ili ono Bratini od nedavno, ali stav vlade (ministri, premijer, predsjednik) bacaju poprilični ignore na to sve jer vide da nema smisla. A i Vučića to vjerojatno još više raspizdi.

 

[Stojkov Menidjer]

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/obi...ske-i-mirne-reintegracije-podunavlja-12521922

Hrvatska danas obilježava dva važna dogođaja iz svoje novije povijesti. Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Hrvatska danas obilježava dva važna dogođaja iz svoje novije povijesti. Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Prije 34 godine Hrvatsku je zemlju, u jeku Domovinskog rata, priznalo 12 članica tadašnje Europske zajednice, a 1996. je počeo proces kojim se Hrvatska vratila na svoje granice.

https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/po...sijecnja-dan-medunarodnog-priznanja-republike

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države.

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate - Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija.

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja - danom priznanja i ostalih članica EZ-a.

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992.

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu.

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

Da li Srbi danas priznaju Hrvatsku kao neovisnu državu te Hrvate zaseban narod? Da li u Srbskom mentalitetu i dalje caruju Šešelji i slične politike, te pretenzije na Hrvatski teritorij? Mislite li da bi za Srbiju bilo bolje da su prihvatili plan Z-4 kao što su prihvatili mirni reintegracijiski plan kao u ovom slučaju, te zašto ga onda nisu prihvatili? Zašto Srbi i danas misle da je Oluja došla iznenada? Kao da se na početku 90-ih nije istjeralo stotine tisuća Hrvata iz svojih domova? Zašto se o tome u Srbiji šuti? Mislite li da su Srbi 90-ih bili izmanipulirani te nahuškani u rat od neke tobože ustaške prijetnje? Jer 30 godina kasnije Srbi su u Hrvatskoj sigurniji nego u matičnoj državi. Ovdje žive u uređenom demokratskom društvu dok tamo vreba opasnost da ih se proglasi ustašama i rušiteljima države zbog najmanjeg neslaganja?

Molim samo konstruktivne odgovore i normalnu raspravu.

 

[mr Kiza]

@Zhirkov mani ta istorijska preganjanja, nego vidite zasto vas ovi jos nisu diplomatski priznali...
https://www.index.hr/vijesti/clanak/tri-drzave-jos-nisu-priznale-hrvatsku/2750233.aspx

 

[Ride the lightning]

Uzgred Ignorisanje i negiranje nije jedno isto.
Ja sam rekao da ih treba ignorisati posto su nebitni.
nema potrebe negirati nesto sto ne postoji.

Kad god netko kaže da su Hrvati pokatoličeni Srbi, samo treba pokazat skor u borilačkom športu...
Od stotinjak borilačkih mečeva između Hrvata i Srba Hrvati su pobedili u 99 ili 98 ili 97 mečeva, tako je neka statistika...
Možda smo Hrvatima drpili jezik, ali nemoguće je drpiti njihov ratnički gen...
Uvek se u borbi pokaže ta evidentna razlika Srba i Hrvata...

 

[Sanovnik]

Кога заболе шта провинцијалци славе.

 

[Zhirkov]

@Zhirkov mani ta istorijska preganjanja, nego vidite zasto vas ovi jos nisu diplomatski priznali...
https://www.index.hr/vijesti/clanak/tri-drzave-jos-nisu-priznale-hrvatsku/2750233.aspx

Butan, Niger i Tonga? Jel se zajebavaš? Pa Butan ima diplomatske odnose sa samo 50-ak država svijeta. I to ne zato što ne priznaju države nego je u pitanju nedostatak diplomatskih odnosa.