Čini mi se da sam postala zrno peska koje vetar nosi negde daleko, u nepoznato...
Ponekad se prikradem velikim kolima i krenem u dugu vožnju po nebeskom autoputu, a nekad završim u blatu kraj davno napuštene kafane.
Jedni me kuju u zvezde, drugi vuku po prašini. Jedni mi pružaju svet na dlanu, a drugi brzo zaboravljaju.
Kotrljam se niz vetar i tražim u ovoj pustinji svoju oazu sreće. Ličnu fatamorganu.
Želim da odem iz ovog ništavila i ponesem sa sobom svojih deset prstiju, dušu i pamet.
Želim da krenem jednom stazom zajedno sa vernim senkama, ako ih imam.
Neodlučno stojim pred raskrsnicom i ne znam koji put vodi u dolinu mira...
Ponekad se prikradem velikim kolima i krenem u dugu vožnju po nebeskom autoputu, a nekad završim u blatu kraj davno napuštene kafane.
Jedni me kuju u zvezde, drugi vuku po prašini. Jedni mi pružaju svet na dlanu, a drugi brzo zaboravljaju.
Kotrljam se niz vetar i tražim u ovoj pustinji svoju oazu sreće. Ličnu fatamorganu.
Želim da odem iz ovog ništavila i ponesem sa sobom svojih deset prstiju, dušu i pamet.
Želim da krenem jednom stazom zajedno sa vernim senkama, ako ih imam.
Neodlučno stojim pred raskrsnicom i ne znam koji put vodi u dolinu mira...