o zivotu i glupostima

e ljudi, citam vas i stvarno ste divni!
hvala svima.

neki moj trenutak slabosti i nemocnog besa. besa zbog nemoci vezano za jednu situaciju koja je takva kakva je i niko tu ne moze nista. eh....

i da, nosim je ko svoju kozu, sto divno rece cruellica, tako je fino nosim pa kad mi postane onako preteska ja shvatim d ane mogu da je zbacin. tako- je- kako- je situacija. ebem li ga.
 
"i posle tebe je onda dosao
ON

jer ti si bez srca
to je ono sto kuca i sto crta se"

bebi dol je super!
jospial lisac je sjajna
sladjana milosevic je hit top
vR
bato
e takve treba da budemo
a ne ko ove babe iz velikog sela
sta ste se otromboljile
 
izgleda opet dolazi jesen... sad treba umeti... i kazu da tek sad boje pocinju da se naziru... i ko ume da sija... a ko se samo pretvara... kako mi znamo kad nekoga prestanemo da volimo? kako se tako nesto desi? tako velika stvar... i valjda je sad pravo vreme da uhvatimo jos koji trenutak... i da se ponovo zaljubimo, mozda? sretnemo nekoga ko ce srusiti zid oko nas... pazljivo zidan razlicitim mislima... snovima... nadanjima... i srusiti sve ono pogresno u sta smo sebe ubedjivali... i neka nas povrede ako zele... valjda bez toga ne moze uvek... i opet smo zivi... i zivot je opet lep... i mi smo srecni sto smo tu... zbog svih koji nas nisu shvatili... niti ce ikad... i niti je bitno vise... i kao da se nista nije ni desilo... i opet cemo grudima na vetar... i osmehom... ne mareci ni za sta... kao dete... dok se igra...
 
vazi jao
sad bih te prebacila preko kolena
gleaj ovako
kad napunis recimo tih 90
onda po prirodi stvari ipak ne mozes da ocekujes da ces da budes vrcava i iskricava kao sa 50
e tako ako uspes da u tim godinama zadrzis duh 60-godisnjakinje
opet si mladji no sto jesi
magija derer
al to ili imas u zapisu ili
cc
 
padne vam na pamet ponekad da je zivot kratak i da je sve susludo..jos posebno kad shvatite na sta vam ide energija, na sta emocija, sve...

pomislite nekad da bi sve moglo drugacije, al ebes ga, nesto ne da?
pa kao, to tako treba, nema druge..dignes ruke i ides dalje negde..
al ebem mu misha, kako otrsti sa sebe sve to nesto..sto nosis i vuces ko teret....
i kao lazes sebe..i kao sve je ok..i kao bas tako treba.
al djavola, nesto u tebi urla da tako ne treba i da moze drugacije al nesto drkka...

Uh... Meni je tako stalno... Ja bih neshto... A sve opet ide nekako drugachije... I stalno neki osecaj praznine, kao da mi stalno josh neshto fali... I nemam pojma, valjda je to zivot... Valjda toga nikada necemo moci da se otresemo...
P.S. Ovo shto je boldovano, boldovano je jer je savrshen opis tog prokletog osecaja...
P.P.S. Kontam da se brdo ljudi oseca ovako, svaki dan.... Ili greshim?
 

Back
Top