Skoro mi je privukao pažnju naslov "Zaboravnost je normalna"...kažu stručnjaci,ništa za uzbunu,tempo života,teret obaveza,svakodnevne jurnjave,saobraćaj,posao,umor.....O,da ozbiljno sam se uzbunila i uznemirila,kad sam već treći put u skorije vreme pravila nove ključeve,kad sam počela da zaboravljam da uzvratim poziv...ili kad je počelo da mi se dešava da ono "zvaću te za pet minuta" bude za par dana..ili da zaboravim ime filma ili glumca(to je već jako ozbiljno!)...i da ne nabrajam,potrajalo bi..Šta mi se dešava? Detaljno se udubivši u problematiku,(čitaj: pronađoh se) nadala sam se da ću naći i odgovore na ono što me mučilo,da nađem uzroke i da počnem da utičem na njih a ne da lečim posledice..Posle prvobitnog suočavanja sa istinom kad su na samom početku teksta napisali da pamćenje sa godinama slabi i da mi tu ne možemo ništa (vrlo su suptilno saopštili tu istinu! )..krenuh da ispitujem druge uzroke.Posle predavanja iz anatomije i fiziologije funkcionisanja memorije,dođoh do dela koji kaže da vitalnost uma u velikoj meri zavisi od načina života, ishrane, fizičke i intelektualne aktivnosti...i tu se tek zbunih..nema me..pazim šta jedem,bavim se sportom rekreativno,trudim se da radim na usavršavanju intelekta..Šta sad?Tempo je takav kakav je,ne može se usporiti pod pritiskom obaveza...kažu dalje,izmerite struk...to je u direktnoj proporciji sa mogućnošću pojave Alchajmerove bolesti..itd.itd..Istraživanje ovo,istraživanje ono...umoriše me dalje brojkama...i onda kreću taksativno nabrojani saveti...nosite blok,pišite...nabavite korpicu za naočare i ključeve...vizuelizujete ime povezujući ga s nekim pojmom...vežbajte azbuku ili abecedu...podvlačite u boji...Ma kako da ne...Vidim ja nema više ništa o uzrocima...Znači,nisam u rizičnoj grupi da će me posetiti nemac,što rekoše u nekom crnohumornom vicu,zaključih..Isto tako,pomislih da niti je lepo,ni kulturno ni uljudno prema stručnjacima da provedem toliko vremena u istraživanju bez nekog dobrog zaključka i prihvatanja njihovih saveta,pa se vratih na onaj deo o usporavanju tempa..podvukoh par stvari (u boji da ne bih zaboravila!):1.Zaboravnost je korisna,mozak se tako selekcijom brani od bombardovanja nepotrebnim informacijama,(apsolutno se slažem) 2.Bez dobrog sna nema bistrog uma..To ću da poslušam,to je prava stvar..ali pre toga odoh da šetam,jer kažu : 3.Glavi prija fizička aktivnost - pešačenje! a zatim ću da svratim sa drugaricom na kafu,da 4.Pretresemo nove događaje i aktuelne životne teme u cilju vežbanja memorije,šta drugo..kažu da je to zanimljivije u društvu,još ako gledate u mirnu vodu jezerceta iz nekog od kafića na Adi...idealno! Definitivno ste oterali Alchajmera...bar za neko vreme..