O dobroti i samoljublju

Piše u Bibliji "neka leva ruka ne zna šta radi desna"
Meni je to jedan od omiljenih biblijskih citata, pošto je fino uputstvo za razvrstavanje dobrih od licemernih.

Zaista dobar čovek se nikada ne ponosi svojim dobročinstvima (ili svojom dobrotom, dobar se može biti i bez činjenja dobročinstava).

Razmotrimo ovo malo podrobnije: dobrom čoveku je nemoguće da učini zlo delo.
Uzmimo banalan primer, recimo, mogućnost da se pokrade neko ko zbog nepažnje krađu neće ni primetiti.
Dobar čovek prosto neće imati potrebu da to učini.
Onaj ko bi bio u iskušenju da ukrade, ili, onaj ko je takvom iskušenju često podlegao, a sada se, recimo, voljno odupre porivu da ukrade - može biti ponosan na svoju volju, i na svoj napredak u smislu samokontrole, ali svakako nema nikakvog razloga da bude ponosan na svoju dobrotu - jer njegova je dobrota tek nečinjenje lošeg, ona je puka posledica onih stvari na koje može da bude ponosan (jačanje volje i samokontrole, sprečavanje sebe da počiniš zlo kojem si bio sklon)

Neko bi rekao - ali ne ukrasti nije dobro delo, to je puko odsustvo lošeg dela.

Ok.
Recimo da je osobi koja prolazi pored vas na ulici ispao novčanik, i vi to vidite.
Većina ljudi gotovo refleksno obaveštava vlasnika o tome:


Većina reakcija ili dela koje nazivamo dobrim su prirodne reakcije.
Ponositi se time značilo bi dve stvari:
a) da ste osoba koja se i inače ponosi time što diše, hrani se, vrši nuždu, briše nos kad curi i pere zube. Jer to su jednako prirodne i spontane stvari kao i činjenje dobra.
b) da imate snažnu narcističku crtu ličnosti, jer pretpostavljate da dobrota nije svojstvena većini ljudi, nego ste vi, eto, izuzetni po tome što ste dobri.

Istinski dobrom čoveku nije potrebno da ga hvale.
Istinski dobrom čoveku nije potrebno da se sam hvali svojim dobročinstvom.
Istinski dobar čovek uvek teži tome da bude još bolji - zbog toga je istinski dobar čovek uvek otvoren za kritiku i sugestije.

Čovek koji je uvek isljučivo dobar je svetac.
Sveci su retki.
I tek su oni lišeni samoljublja i ponosa zbog vlastite dobrote :)

Ali neke "dobrote" su prosto univerzalne
 
Strasno ti je mutan ovaj dio - ko zbog nepaznje kradju nece ni primetiti.

Kako to zamisljas? Nalazi se u zivom blatu ili rijecnom viru, pa uslijed silnog lomatanja da se odrzi na povrsini, paznji mu izmice novcanik koji klizi? Ili npr. gledas u cirkusu madjionicar reze tijelo i sredina tijela nestane nekud. Vecina publike tu sredinu tijela ne vidi. Na slican nacin radi i dzepar u autobusu (vise ili manje vjesto) kad krade novcanik. Na to mislis?
 
faraonn;bt282997:
...Sanja@ je sasvim ok.
ali voli da zlocuje
i to Faraonn_a
cesto
ne raduje...:bye:

Sanja je malo preglomazna da bi se uvlačila u dupeta.
A i da nije preglomazna za taj, ovde tako cenjeni sport - nemam tih sklonosti. :)
Pa sad ko želi tu nesklonost da računa u zloću - nek računa.

Mene ne raduju ljigavost, licemerje, sublimacija životinjskih nagona u lošu poeziju, lažnu duhovnost ili filozofiju bez pokrića.

Ali eto, različiti su nam ukusi. :)
 
Iz izloženog sledi,ko hoće da vidi,da čovek ništa dobro ne može da uradi tj da dobrog čoveka nema i ne može ga ni biti jer smo svi mi ovde,na Zemlji,...pali andjeli.Ko ne veruje meni nek pita Džona Miltona :zskace:z;)
 
zxy;bt283008:
Iz izloženog sledi,ko hoće da vidi,da čovek ništa dobro ne može da uradi tj da dobrog čoveka nema i ne može ga ni biti jer smo svi mi ovde,na Zemlji,...pali andjeli.Ko ne veruje meni nek pita Džona Miltona :zskace:z;)
Pa ne, iz izloženog to uopšte ne sledi.
Negde si proklizao kroz logiku :sanke:


Ima dobrih ljudi.
Samo od tih ljudi nikada nećeš čuti hvalospeve vlastitoj dobroti.
Tako se i prepoznaju lažno dobri - čuješ samohvalospev, i znaš da nije dobar.
Onda tražiš dalje, ako tražiš dobrog.
 
sanja*;bt283011:
Pa ne, iz izloženog to uopšte ne sledi.
Negde si proklizao kroz logiku :sanke:


Ima dobrih ljudi.
Samo od tih ljudi nikada nećeš čuti hvalospeve vlastitoj dobroti.
Tako se i prepoznaju lažno dobri - čuješ samohvalospev, i znaš da nije dobar.
Onda tražiš dalje, ako tražiš dobrog.
Trebalo je da uputim optimiste prvo na Kalvina a uzgred na Džona Miltona a ako usput nalete na zemljaka Lajbnica odmah nek potraže Kandida,tako da ...stvar im bude potpuno jasnaz:lol:
 
coco bill;bt283014:
Koja ruka u Bibliji se odnosi na dobro, a koja na licemerstvo?
Koliko ja znam, ruka per se ne predstavlja dobro ili licemerstvo, reč je upravo o samoljublju koje nastaje zbog vlastitog "dobročinstva".

Ali, na nekom pravoslavnom sajtu koji sad izguglah piše ovo:

A ti kad činiš milostinju, da ne zna ljevica tvoja šta čini desnica tvoja. ... U drugom smislu, "levica" označava sujetu, a "desnica" milostinju.

Što je ok, IMHO. Dođe mu na isto.
 
sanja*;bt283026:
Koliko ja znam, ruka per se ne predstavlja dobro ili licemerstvo, reč je upravo o samoljublju koje nastaje zbog vlastitog "dobročinstva".

Ali, na nekom pravoslavnom sajtu koji sad izguglah piše ovo:



Što je ok, IMHO. Dođe mu na isto.
Nisam to bezveze pitao jer se desna ruka često spominje u Bibliji. Desna ruka simboliše "Dobro u istini".

U priči o čudnovatom izlečenju u banji Vitezdi, spominje se čovek kome se desna ruka osušila i koju je Isus izlečio.
Kaže se, u toj priči, da je čovek gledao kako su anđeli uzburkali vodu u bazenu i kako su se mnogi izlečili, ali je on stalno bio drugi.
Voda u Bibliji simboliše "živu istinu", odnosno, znanje koja dolazi iz učenja kroz Jevanđelja i taj čovek je bio duboko u toj istini, ali ta istina se nije mogla primiti kroz praksu i desna ruka mu je ostajala suva.

Da bi se to učenje primenilo u praksi mora da dođe iz dobra u čoveku, to jest, dobro mora da bude prvo, da prethodi živoj istini i tu mu je Isus pomogao govoreći mu "...i ne greši više". "Grešiti", kako je prevedeno sa Grčkog, ustvari znači "prevideti putokaz", tj., u ovom slučaju da dobro u istini prethodi živoj istini.
Banja Vitezda ima značenje Kuće Milosrđa.

Inače, Hrist u Bibliji ima značenje "Žive istine", a Isus ima značenje "Dobra u istini" i samo se u Jevanđelju po Jovanu pojavljuju zajedno kao Isus Hrist, dok se u drugim Jevanđeljima spominju uvek posebno, po potrebi parabole.
 
Poslednja izmena:
Još jedan osvrt na licemere koji sami sebe vide kao dobročinitelje.
Slučajno naleteh na ovu strahotu od "članka":

Citat sasvim stereotipan, kada su u pitanju lažni "dobročiniteljI":

pomaganje drugim živim bićima ne donosi nikakvu materijalnu korist. Ali ono, osećaš se lepo što si učinio dobro delo.

Pa, da vidimo na šta se ovde misli pod pomaganjem "drugim živim bićima".
Kao argument u prilog tvrdnji da nije moguće jednako pomoći napuštenom detetu i kučetu, autorka "članka" i (u svojim očima) velika dobrotvorka kaže sledeće:

Priznaćete da napušteno dete ne mogu da dovedem kući i oglašavam za usvajanje (o sterilizaciji i da ne govorim)

Dakle, nije moguće pomoći napuštenom detetu adekvatno, jer bi, valjda, adekvatna pomoć bila sterilizacija.
Naime, sasvim je dobro poznato da je najviše što biste mogli učiniti za napušteno dete to da mu platite sterilizaciju.
Ali, avaj, eto, nije moguće, neki nehumani ljudi ne dozvoljavaju sterilizaciju dece.

Autorka, naravno, nudi toj deci lepu reč, kad već ne može sterilizaciju (šmrc), jer lepa reč je takvoj deci svakako značajnija od tanjira, štajaznam, tople supe za normalnim stolom u normalnom domu. Lepa reč i autorkin vlastiti osećaj vlastite veličanstvene dobročinstvenosti znači tom detetu čak daleko više od nekakvog glupog a krajnje jednostavnog prijavljivanja da tom detetu budete, štajaznam, hraniteljska porodica. To ne znači zakonsko usvajanje deteta - da se slučajno ne uplaši neko od velikih dobrotvora - to samo znači da bi dete uzimala vikendom kod sebe, da se, eto, na dva dana u nedelji oseti onako kako se "obična" deca osećaju svakodnevno.

Proći pored životinje koja je gladna, i imati mogućnost da je nahranite, a ne nahraniti je - vas čini lošim ili neosetljivim, ili prosto nezainteresovanim.
Ali hranjenje i udomljavanje životinje nije dovoljno da vas učini dobrim.
Ad Godvin: i Hitler je veoma voleo životinje. Psi su sjajno društvo. Ako ih nahranite, voleće vas bezuslovno. Neće prigovarati čak i ako u pećima spalite stotine hiljada ljudi. Ma kakvo zlo činili, vi ćete u svojim, i u očima svoga ljubimca, biti najveći dobročinitelj.

S ljudima je malo teže.
Zamisli tek to: uzmeš dete s ulice, nahraniš ga, obučeš ga, a ono ti danas sutra prigovori zato što (čisto hipotetički) svojim zaposlenima ne isplaćuješ plate na vreme i iživljavaš se na njima.
Kakav nezahvalnik!
Životinja (neka druga, neljudska) vam to sigurno nikada ne bi učinila!


Ili - ubiješ se od slanja pomoći nesrećnoj afričkoj deci koju pominje autorka članka (a prema kojoj se evropski volonteri mahom ponašaju kao ona prema kučićima - pomažu kako bi se lepo osećali zato što su dobri), a onda te jebeni Afrikanci ošinu nezahvalnošću osnivajući projekat "Nagrada rđavi radijator" u kome se usude da kažu sledeće:

Moramo se obrazovati po pitanju toga kako stereotipi i nuđenje banalnih rešenja za kompleksne probleme čine više štete nego što zaista pomažu

Ovi nezahvalnici su se čak narugali svojim "dobročiniteljima" band-aid parodijom "
", ili ovakvim video klipovima:


Sve to treba sterilisati.
Da.

Eto zašto je ispravnije za iskrenog dobročinitelja da pomaže životinjama a ne ljudima - životinje nikada neće razviti intelektualne kapacitete koji će im omogućiti da dovedu vaše nesumnjivo dobročinstvo u pitanje.
 
Poslednja izmena:
Ovde se toliko puta spominje reč dobrota da me to opomenu da se zapitam šta dobrota uopšte jeste tj šta ova reč označava.Ona verovatno predpostavlja nešto što će kao rezultat svoga delovanja proizvoditi dobro a tu onda dolazimo do problema dobra i zla i diskusija o tome bez kraja i konca.Je li dobrota osobina,atribut karaktera čoveka, ili možda vrlina?
Postoje dve osnovne vrline iz kojih se mogu izvesti sve druge;to su vrlina pravičnosti i vrlina čovekoljublja.Obe svoj koren imaju u sažaljenju koje je neosredno svojstveno ljudskoj svesti i ne počiva ni na pretpostavkama ni pojmovima,ni na religijama i dogmama,ni na vaspitanju i obrazovanju već ga osetljiva duša neposredno oseća a manifestuje se najpre tako što naše inače sebične sklonosti koči i sputava i sprečava da druge oštetimo bilo fizički ,telesno ili pak njihovu imovinu,ili duhovno povredjujući ih duševno ili ne poštujući njihovo pravo.
Vremenom se na ovoj osnovi formiraju načela koji se kao životni stavovi i maksime pojavljuju uvek kad se treba opredeljivati izmedju dobra i zla tako da se ne mora uvek u svakom slučaju javljati i sažaljenje već čovek postupa po usvojenim principima koji su iz njega proizašli.
Ovim se objašnjava i razlika u vrlinama muškaraca i žena jer žene su manje sklone apstraktnom ,dakle pojmovima i principima,pa je pravičnost kod njih po pravilu slabije izražena za razliku od vrline čovekoljublja jer povod za čovekoljublje je najčešće opažajan i obraća se direktno sažaljenju za šta su žene lako prijemčive jer za njih istinsku egzistenciju ima samo opažajno,prisutno,neposredno realno a manje ono prošlo ,udaljeno,spoznatljivo samo preko pojmova.
Pravičnost je više muška vrlina a čovekoljublje više ženska
 
To oko ruku ,mene asocira na R.Marinkovića kod kojeg lijeva ruka simbolizira srce,a desna razum.Msm da se to može dovesti u vezu i sa dobrotom, jer dobrota dolazi iz srca, dok je razum taj koji "određuje" koliko je dobro po nas biti dobar po svaku cijenu,mada oni koji su zaista bezrezervno dobri ne razmišljaju o cijeni,a samim tim ni o sebi.Otud i ona narodna, vjerovatno.
Inače, u dobrotu još uvijek vjerujem, a u svece njet.z:shock:
 
zxy;bt283063:
Ovde se toliko puta spominje reč dobrota da me to opomenu da se zapitam šta dobrota uopšte jeste tj šta ova reč označava.Ona verovatno predpostavlja nešto što će kao rezultat svoga delovanja proizvoditi dobro a tu onda dolazimo do problema dobra i zla i diskusija o tome bez kraja i konca.
Tačno.
Ko smatra da je bogom dan da određuje šta je dobro a šta zlo, ima manje intelektualnih kapaciteta od učenika šestog razreda škole na Cetinju.


Je li dobrota osobina,atribut karaktera čoveka, ili možda vrlina?
Ako ne znamo precizno kako da definišemo dobro, onda ti je ovo još jebenije pitanje.
Ali recimo da je dobrota epitet koji pridajemo onima koje intuitivno osećamo kao nekoga ko ne bi učinio zlo.

Naravno, osobe koje su lišene intuicije za dobrog mogu smatrati i Vučića, samoljubivce koji se hvale vlastitom dobrotom, isl.

Postoje dve osnovne vrline iz kojih se mogu izvesti sve druge;to su vrlina pravičnosti i vrlina čovekoljublja.
Imam problem s oboje zbog pitanja "šta je pravično" i "šta je čovek". S pravičnim mi je problem nekako manji (kriterijumi ispravnog delovanja se manje -više mogu odrediti)
Mene, recimo, mnogi ljudi upravo iritiraju iz razloga što sam čovekoljubiva - ali moja definicija čoveka je prilično uska. U tome je problem.


Obe svoj koren imaju u sažaljenju
Ovo je netačno.
Na stranu što je sažaljenje samo po sebi negativna posledica i što nužno podrazumeva nipodaštavanje onoga koga sažaljevaš (saosećanje je nešto sasvim drugo: saosećanjem se stavljaš u istu ravan s onim s kojim saosećaš; sažaljevajući nekoga ti ga posmatraš sa visine, kao nekog jadnijeg od sebe)

Ali sve i da sažaljenje nije negativna pojava (a jeste), niti pravičnost niti čovekoljublje ne proizilaze iz sažaljenja.
Ne proizilaze čak ni iz saosećanja.
Proizilaze iz etičkog stuba u čoveku, a taj je stub nakačen na beskraj, na božansko, i ne može se racionalizovati.
(mada novoateisti pokušavaju, al sve teze su im lako oborive)


koje je neosredno svojstveno ljudskoj svesti i ne počiva ni na pretpostavkama ni pojmovima,ni na religijama i dogmama,ni na vaspitanju i obrazovanju već ga osetljiva duša neposredno oseća a manifestuje se najpre tako što naše inače sebične sklonosti koči i sputava i sprečava da druge oštetimo bilo fizički ,telesno ili pak njihovu imovinu,ili duhovno povredjujući ih duševno ili ne poštujući njihovo pravo.
Mhmda. Govoriš o saosećanju a ne sažaljenju, dakle, malo brkaš pojmove, ali ok, razumem šta hoćeš da kažeš.

Svejedno, mislim da si omašio: ne proizilaze etički principi iz saosećanja, nego obrnuto - saosećanje postoji tamo gde postoji etička utemeljenost osobe u božansko.

Ovim se objašnjava i razlika u vrlinama muškaraca i žena jer žene su manje sklone apstraktnom ,dakle pojmovima i principima,pa je pravičnost kod njih po pravilu slabije izražena za razliku od vrline čovekoljublja jer povod za čovekoljublje je najčešće opažajan i obraća se direktno sažaljenju za šta su žene lako prijemčive jer za njih istinsku egzistenciju ima samo opažajno,prisutno,neposredno realno a manje ono prošlo ,udaljeno,spoznatljivo samo preko pojmova.
Pravičnost je više muška vrlina a čovekoljublje više ženska
Recimo da si ovde u pravu, generalno gledajući.
(to što sam ja izuzetak ne osporava generalni princip koji si uočio :D )
 
Govorim o uvidu u to da smo svi pojave iste volje što je osnova " caritasa" ali ako u priču uključimo i Boga onda se i priča menja pa tako ti dolaziš do Kanta i kat.imperativa a Coco Bil do Berdjajeva.Lično nemam ništa protiv toga i mogao bih još i da dodam što šta ali to je već više poezija nego fiozofija.Nego da prvo srećno dočekamo Novu godinu pa ćemo ako Bog da sve ispočetkaz:lol:
 
zxy;bt283114:
Govorim o uvidu u to da smo svi pojave iste volje što je osnova " caritasa" ali ako u priču uključimo i Boga onda se i priča menja pa tako ti dolaziš do Kanta i kat.imperativa a Coco Bil do Berdjajeva.Lično nemam ništa protiv toga i mogao bih još i da dodam što šta ali to je već više poezija nego fiozofija.Nego da prvo srećno dočekamo Novu godinu pa ćemo ako Bog da sve ispočetkaz:lol:
Aj, srećno.

Evo jedne dobre, od mene :)

 
"Ja sam dobar čovek

Kad ovo izjavite, odjednom se čuje tišina. Prosto zvoni. A taj zvuk je alarm koji ste uključili ovom nespretnom izjavom. Ova rečenica treba da se dopuni i da glasi “ja sam dobar čovek, ali sam budala“. Dobri ljudi ne idu okolo i ne serendaju o svojoj dobroti, jer su dobro naučili da ih dobrota čini ranjivim, a da okolo ima mnogo predatora koji se izbezume čim nanjuše krv i krenu u lov, ne zato što su mnogo gladni, nego zato što im je misija da zatiru budale. Dobar čovek nastoji da bude neutralan i oprezan, a opušta se u društvu drugih dobrih ljudi. I niko, ali baš niko od njih, nikada se ne hvališe time kako je dobar čovek. Jer to nije pametno."
 
Poslednja izmena:
alles_gut;bt284478:
"Ja sam dobar čovek

Kad ovo izjavite, odjednom se čuje tišina. Prosto zvoni. A taj zvuk je alarm koji ste uključili ovom nespretnom izjavom. Ova rečenica treba da se dopuni i da glasi “ja sam dobar čovek, ali sam budala“. Dobri ljudi ne idu okolo i ne serendaju o svojoj dobroti, jer su dobro naučili da ih dobrota čini ranjivim, a da okolo ima mnogo predatora koji se izbezume čim nanjuše krv i krenu u lov, ne zato što su mnogo gladni, nego zato što im je misija da zatiru budale. Dobar čovek nastoji da bude neutralan i oprezan, a opušta se u društvu drugih dobrih ljudi. I niko, ali baš niko od njih, nikada se ne hvališe time kako je dobar čovek. Jer to nije pametno."

Odlično.
Odakle je citat?
 

Back
Top