U nekim zemljama postoji pravilo da neke fakultete,posebno medicinu ne mogu upisati osobe koje imaju srednjoskolski prosjek ocjena ispod odredjenog.Zbog toga taj vecinski dio osoba sa zavrsenom srednjom skolom 'bezi' u susedne zemlje ne bi li upisali zeljeni fakultet..Cak i u tim susednim zemljama poput Austrije postoji Numerus austriacus koji ipak ne dozvoljava svim prebjeglim skolarcima upis na medicinu.Kod nas nema takvog pravila tako da se desavaju stvari poput nedavnog slucaja kad hirurg umesto slepog creva izvadi zeni jajnik. To je samo jedan primer dok jos dublji primeri u citavoj hijerarhiji medicinskih radnika kriju jezivu istinu ne samo o proseku ocena i godina studiranja
Ovo nije (sasvim) tačno.
Numerus Clausus u Nemačkoj (i još par zemalja) označava da je broj mesta za upis na određenom fakulteti/ili smeru ograničen, a ne da postoji određeni prosek ocena koji je potreban za upis.
Ovo, koliko znam, postoji još uvek i u Srbiji, tj. broj mesta za upis na odsecima/fakultetima nije beskonačan već ograničen. U Nemačkoj, Numerus Clausus imaju fakulteti koji su popularni u datom momentu. To je uvek medicina (i tu je potreban daleko najviši prosek za upis, obično ne gori od 1.2), stomatologija, a zatim i Pravo, Ekonomija, i razne društvene nauke. Na MINT fakultetima (Mathematik, Informatik, Naturwissenschaften, Technik - matematika, informatika, prirodne nauke i tehničke nauke) praktično uvek ima mesta za upis.
Pošto se na nemačkim fakultetima uglavnom gleda samo prosek iz prethodnog školovanja (mada neki fakulteti imaju i dodatne testove "podobnosti", recimo slikarstvo, vajarstvo i sl.), rang-liste za upis se formiraju na osnovu proseka iz Gimnazije (samo gimnazijalci mogu da upišu fakultet). Ovo dovodi do toga da su oni sa najboljim prosekom na vrhu liste, sve do max. broja koji je dozvoljen za upis (do "linije odsecanja"). U Nemačkoj se, kolokvijalno, onda kaže da je za, recimo, upis na medicinu 20xx godine bio "potreban prosek" od 1.15 (u Nemačkoj je najbolja ocena 1). Ovo samo znači da je poslednji primljeni na rang listi imao ovaj prosek, i on je sledeće godine opet drugačiji, naravno.
Inače, na medicinskim fakultetima postoji i lista čekanja, koja donosi dodatne poene za upis (zavisno od dužine čekanja), koji onda "poboljšavaju" prosek studenta koji konkuriše za upis. Pored godina čekanja, studenti koji su na listi mogu dobiti dodatne poene za Ausbildung (kod nas bi ovo bio zanat) i zaposlenje koji ima veze sa medicinom - recimo, Rettungsdienst (tj. vozač-spasilac u Hitnoj Pomoći), Krankenpflege (nega starih i bolesnih u bolnicama i domovima) itd. Takođe, određen deo kvote za upis je rezervisan za one sa liste čekanja, tako da i to pomaže.
Ovo je uvedeno da bi i oni sa lošijim prosekom od 1.1-1.2 mogli da se nadaju upisu, sa nešto čekanja. Inače neko sa prosekom od, recimo, 2.1 ne bi mogao nikad da se upiše, zato što svake sledeće godine ima dovoljno onih sa prosecima boljim od njegovih 2.1, tako da se on nikada ne bi mogao nadati da upadne na listu "iznad crte".
Sa ovim "poeni za čekanje plus dodatne obuke" i ljudi koji nemaju jako dobar prosek mogu na kraju da se upišu, tako što, primera radi, skupe dodatne poene za 4 godine čekanja plus poeni za obuku za sanitetliju plus 3 godine rada u Hitnoj Pomoći i to onda njihov prosek podigne "virtuelno" sa 2.1 na 1.1. Ovo je samo primer, tačni poeni se mogu naći na webu.
Interesantno je i da svi medicinski i stomatološki fakulteti u Nemačkoj (medicinskih ima 36) imaju zajedničku prijemnu listu, tako da se mesto studiranja ne može birati - tamo gde dobijete mesto, tamo i studirate, 10 ili 1000 km od kuće. Pošto je mesto teško dobiti, niko se ne žali na to, naprotiv.
Inače, broj onih koji ne završe medicinu (napuste studije pre kraja) je u Nemačkoj samo 5%, i pored toga što je studiranje sve samo ne lako, nema onog "ćale mi je lekar i dao je 20000 evra za ispite" itd. U Nemačkoj
ne možete izlaziti na ispite i padati beskonačno (izlazim dok ne prođem). Možete pasti max. dva puta, za treći pokušaj mora da se piše molba i da postoji dobar razlog (bolest i sl.).
Ako padnete ispit drugi odnosno treći put, izbacuju vas sa fakulteta, nema ponovnog upisa, prenosa negde drugde ili slično - gotovo je sa studiranjem, pa makar bili i peta godina sa 2 ispita do kraja (!)