NOZ U LEDJA I POSAO

AlexandarNS

Domaćin
Poruka
3.703
Moj posao je takav da radim u kolektivu, menjao sam poslodavce a i oni mene.
Desava mi se konstantno da se razocaram u kolege sa posla. U svakom "kolektivu" na poslu stara prica koja se uvek ponavlja, "Noz u ledja" od onoga od koga se ne nadas, ogovaranja, lazi, licemerstvo, manipulacija. Povraca mi se vise od svega:bljak: a moram da provedem trecinu svog dana u takvoj okolini.

Volim svoj posao ali povraca mi se od stanja u kolektivu. Svi moramo da radimo timski ali konstantno "lete nozevi" u ledja, mi radnici umesto da se medjusobno "pokrivamo" od prljavih kapitalista, mi sami sebe na poslu ukopavamo kod "sefa".

Iako vec dugo se drzim po strani izbegavam ogovaranja, pljuvanje, licemerstvo ali u taj "bubanj" upadnes hteo ili ne, prosto te "zakace".

Ja se secam kad sam pocinjao da radim u svojoj struci kao novog radnika mene su svi "driblali" , sada kada imam znanje i iskustvo i pripadam "gardistima" svog posla, kada dodju novi radnici u firmu ja se trudim da im pomognem jer znam koliko je tezak pocetak. Njihov sam zastitnik, medjutim desi se kasnije kada te "nove" radnike obucim i proguram da ostanu u firmi oni meni u znak "zahvalnosti" roknu "noz u ledja".

Sve mi se smucilo, dodjemi da sve napustim i da odem u neko napusteno selo u juznoj Srbiji, uzmem neku njivu i obradjujem je sam i da od toga zivim.:evil:

Kakva su vasa iskustva na poslu sa kolegama u danasnjem svetu kada je je zavist uzrok mrznje, a korist uzrok ljubavi????
 
Ono, postoje poslodacvic koji podgrevaju takvu atmosferu, iz nekih razloga... i razvijaju takmicarski duh medju uposlenicima... al su i oni u manjini. Dobar poslodavac ce takvo ponasanje kaznjavati, a one koji glredaju da ukopaju druge... ignorisace i nece ih uzimati za ozbiljno.
 
Poslednja izmena:
brate nisi jedini ako ne mozes iskulirati i iskljuciti emocije na poslu nadjes nesto individualno gde ne zavisis od drugih

Za to individualno treba imati uslove.
Pod uslovima podrazumevam dovoljno novca da otvoriš sopstvenu firmu
u kojoj si sam sebi gazda,šef i nalogodavac.
Za ovo treba prilična količina novca.
Ko to danas može ?
Oni,koji mogu,već imaju...
A,ovi koji nemaju i dalje će trpeti mobing i "noževe u leđima".....

Ovaj,što mu je dokurčilo ima realnije rešenje,kako sam reče....
Selo,livada,krava i pas...!
 
Kada idem na posao kao da idem na FRONT, mozda je bolje cak na frontu znas barem odakle pucaju.:confused:

Ja sam se u privatnom zivotu ogradio od laznih prijatelja, jer znam gde se jede i pije tu mozes sakupiti milion prijatelja ali kad zagusti bezanija kud koji mili moji.
U privatnom zivotu samo 25 % ljudi koje poznajem oni me sprecavaju da postanem covekomrzac, jer svi ostali bi te prodali za paklu cigareta, mozda i u ti 25% se krije jos po koji posto ljudi za koje znam da bi me "prodali" a da ja to ne znam.

Ali na poslu tako radimo da ne mozes da izbegnes ljude,moramo biti tim.

Sto je najveci apsurd je to sto sada citam neke moje postove na pdf politici. Ja sam patriota i volim svoj narod i svoju zemlju, na pdf politici sam ulazio u sukob i sa hrvatima i sa muslimanima koji pljuju R.Ssrpsku, omalovazavaju Srbiju, imao sam sukobe i sa muslimanima iz Sandzaka, autonomasima iz Vojvodine itd.... I sad razmisljam da li sam ja budala, koga ja to branim?

Koga? Srbe? Koji sami sebe "kolju"u svim aspektima zivota, medjusobno se mrzimo, DA KOMSIJI CRKNE KRAVA, zavidimo jedni drugima, korist je uzrok prijateljstva, "smestamo" jedni drugima itd....

Nama srbima nisu potrebni neprijatelji,mi sami sebe unistavamo.
 
Када сам почела да радим, колектив је био као породица. Сви су били доста старији од мене, неки су ме у почетку доживљавали као конкуренцију, неки као дилетанта, али после пар месеци све је дошло на своје и постала сам део њих.
Заједнички доручак, заједничко пијење кафе, дељење проблема и среће ...
Након 4 године постала сам шеф и ништа се није променило. Све је остало исто у односима, радило се, смејало, радо сам ишла на посао.
А онда се пре 2 године све променило. Сви су моји отишлу у пензију, а из других сектора су ми послали нове колеге :sad2:
Такво додворавање мени и оговарање колега у животу нисам видела. Покушавала сам у почетку да их помирим, зарад мира у кући.
Сада их избацујем напоље када дођу са таквим коментарима и жалбама, па нека се међусобно поубијају. Не бисте веровали шта једни другима замерају. Све вагају. Као деца у вртићу.
Мени је битно да заврше посао, а да ли ће међусобно разговарати, не занима ме. Истрошили су ме.
Не знам откуда у људима толико зависти, зла, ниских страсти...
 
...dok sam radila moj ex kolektiv je bio grozan,kao zverinjak...mnogo zavisti,spletkarenja,dodvoravanja...ko je malo ostljiviji a ta sam,msm da ti se zeludac okrene...e sad bilo je dana kad sam morala sebe da nateram da na silu sve to iskuliram sebe radi...nozevi u ledja su bili redovna pojava,a najvishe zabole od osoba od kojih ne ochekujesh pa si onda u shoku u stilu shta to bi...vremenom sam ochvrsla iliti po sprski oguglala ali se secam da sam uglavnom bila u stanju borbene gotovosti i kuci dolazila iscedjena kao krpa jer me je to iscrpljivalo...josh je firma bila u raspadu povodom privatrizacije,platu su cepali na nekoliko delova i nikad se tqachno nije znalo ni da li,ni kad cemo je primiti...i u takvoj atmosferi,chovek je choveku bio vuk a ne prijatelj...pu,pu ne povratilo se...:aha:
 
Ja se secam kad sam pocinjao da radim u svojoj struci kao novog radnika mene su svi "driblali" , sada kada imam znanje i iskustvo i pripadam "gardistima" svog posla, kada dodju novi radnici u firmu ja se trudim da im pomognem jer znam koliko je tezak pocetak. Njihov sam zastitnik, medjutim desi se kasnije kada te "nove" radnike obucim i proguram da ostanu u firmi oni meni u znak "zahvalnosti" roknu "noz u ledja".

[/SIZE][/B]???

ovo ti je najveca greska, jer se nosis mislju nekog bratstva jedinstva, zaebi to....ako vec ne mozes da se izvuces iz tog kruga onda bar pokusaj da se sto krace zadrzavas u istom, znaci cist profesionalizam, samo koliko je neophodno, ne smes se iskljuciti u potpunosti jer ce svi na tebe krenuti jer si im "the odd man out" , samo hladnokrvno, malo im pokazes zube i sklonis se u stranu, da osecaju nekakvo strahopostovanje prema tebi...kad vec vidis da su prijateljski odnosi nemoguci, zasto ih forsiras, ono normalan u nenormalnom svetu je najnenormalniji od svih, u takvom okruzenju cim vide da si dobar odmah traze nacin da te iskoriste...
 
Moj posao je takav da radim u kolektivu, menjao sam poslodavce a i oni mene.
Desava mi se konstantno da se razocaram u kolege sa posla. U svakom "kolektivu" na poslu stara prica koja se uvek ponavlja, "Noz u ledja" od onoga od koga se ne nadas, ogovaranja, lazi, licemerstvo, manipulacija. Povraca mi se vise od svega:bljak: a moram da provedem trecinu svog dana u takvoj okolini.

Volim svoj posao ali povraca mi se od stanja u kolektivu. Svi moramo da radimo timski ali konstantno "lete nozevi" u ledja, mi radnici umesto da se medjusobno "pokrivamo" od prljavih kapitalista, mi sami sebe na poslu ukopavamo kod "sefa".

Iako vec dugo se drzim po strani izbegavam ogovaranja, pljuvanje, licemerstvo ali u taj "bubanj" upadnes hteo ili ne, prosto te "zakace".

Ja se secam kad sam pocinjao da radim u svojoj struci kao novog radnika mene su svi "driblali" , sada kada imam znanje i iskustvo i pripadam "gardistima" svog posla, kada dodju novi radnici u firmu ja se trudim da im pomognem jer znam koliko je tezak pocetak. Njihov sam zastitnik, medjutim desi se kasnije kada te "nove" radnike obucim i proguram da ostanu u firmi oni meni u znak "zahvalnosti" roknu "noz u ledja".

Sve mi se smucilo, dodjemi da sve napustim i da odem u neko napusteno selo u juznoj Srbiji, uzmem neku njivu i obradjujem je sam i da od toga zivim.:evil:

Kakva su vasa iskustva na poslu sa kolegama u danasnjem svetu kada je je zavist uzrok mrznje, a korist uzrok ljubavi????


mi radnici umesto da se medjusobno "pokrivamo" od prljavih kapitalista, mi sami sebe na poslu ukopavamo kod "sefa".

Dobrodošao u kapitalizam.

Njihov sam zastitnik

Zaštitnik kapitalista? Zašto?

Sve mi se smucilo, dodjemi da sve napustim i da odem u neko napusteno selo u juznoj Srbiji, uzmem neku njivu i obradjujem je sam i da od toga zivim

O ovome i ja ozbiljno razmišljam već duže vremena.

I, u principu, upravo ti je to odgovor.

Biće ti zlo dokle god si prisiljen da funkcionišeš u takvom svetu i s takvim ljudima. Znam, pitao si zašto. Zavist je često uzrok mržnje, a uvek nepodnošljivosti; i korist je uvek bila uzrok ljubavi ako su ljudi dovoljno odrasli. :mrgreen:

Znači, plug u ruke i da te bog vidi. Možda ćeš shvatit da nije idilično koliko se čini, ali bar će ti savest biti mirna.

Sve ostalo je zaludni posao.
 
Moj posao je takav da radim u kolektivu, menjao sam poslodavce a i oni mene.
Desava mi se konstantno da se razocaram u kolege sa posla. U svakom "kolektivu" na poslu stara prica koja se uvek ponavlja, "Noz u ledja" od onoga od koga se ne nadas, ogovaranja, lazi, licemerstvo, manipulacija. Povraca mi se vise od svega:bljak: a moram da provedem trecinu svog dana u takvoj okolini.

Volim svoj posao ali povraca mi se od stanja u kolektivu. Svi moramo da radimo timski ali konstantno "lete nozevi" u ledja, mi radnici umesto da se medjusobno "pokrivamo" od prljavih kapitalista, mi sami sebe na poslu ukopavamo kod "sefa".

Iako vec dugo se drzim po strani izbegavam ogovaranja, pljuvanje, licemerstvo ali u taj "bubanj" upadnes hteo ili ne, prosto te "zakace".

Ja se secam kad sam pocinjao da radim u svojoj struci kao novog radnika mene su svi "driblali" , sada kada imam znanje i iskustvo i pripadam "gardistima" svog posla, kada dodju novi radnici u firmu ja se trudim da im pomognem jer znam koliko je tezak pocetak. Njihov sam zastitnik, medjutim desi se kasnije kada te "nove" radnike obucim i proguram da ostanu u firmi oni meni u znak "zahvalnosti" roknu "noz u ledja".

Sve mi se smucilo, dodjemi da sve napustim i da odem u neko napusteno selo u juznoj Srbiji, uzmem neku njivu i obradjujem je sam i da od toga zivim.:evil:

Kakva su vasa iskustva na poslu sa kolegama u danasnjem svetu kada je je zavist uzrok mrznje, a korist uzrok ljubavi????


Isti slučaj sa mnom. Ja sam fino sa svima. Trpim, trpi, pa na finjaka spustim. naučila sam da ne verujem nikom. Kada svi izadjemo na kapiju svako ima svoje prijatelje pa i ja svoje.

Ako budeš imao prilike da biraš posao, traži posao negde gde ima mali broj ljudi. Oni su uvek složniji. Što veći kolektiv to bolje.
 
Dajte bre ljudi to nije stvar posla vec je to stvar sefa i sto je veca ekonomska kriza to je vise nozeva na samom poslu

da otvoris svoju firmu nasao bi se u istoj situaciji jedina razlika je ta da bi ti bio sef imao bi dakle drugi polozaj a nozevi bi i dalje sevali medju radnicima a tebi bi mozda godilo da dospiju vazne informacije do tvog uvceta

tvom sefu ocito nije u interesu da se situacija promeni cak mu je drago da ima sto vise podgooznih muva
 

Back
Top