Novine u Srbiji drukaju za Iran da to nije normalno

Harvat

Ističe se
Poruka
2.676
OK, naslov je malo preuzetan, no-na zaslonu računala imam ikone Večernjeg lista, Oslobođenja i Politike, te samo bacim pogleda na naslovnice.

Politika je toliko karikaturalno proiranska i antiamerička i anti-EU da to spada u Nušića. A naslovi su patetični srcedrapadetljski, a uz to i sprdnja iz doba socijalizma 50-i:

Predsednik Vučić mudro vodi u budućnost...

Tako se o Brozu više nije bilo pisalo 70ih..
 
OK, naslov je malo preuzetan, no-na zaslonu računala imam ikone Večernjeg lista, Oslobođenja i Politike, te samo bacim pogleda na naslovnice.

Politika je toliko karikaturalno proiranska i antiamerička i anti-EU da to spada u Nušića. A naslovi su patetični srcedrapadetljski, a uz to i sprdnja iz doba socijalizma 50-i:

Predsednik Vučić mudro vodi u budućnost...

Tako se o Brozu više nije bilo pisalo 70ih..

Читао си Нушића!? Не знам колико ће то бити поздрављено у Хрватској
 
Читао си Нушића!? Не знам колико ће то бити поздрављено у Хрватској
Lektira.

Osim tog- ja sam čitao iz srbosfere svašta, kao zabavu. Npr. iz lektire- Njegoš, Laza Lazarević, Glišić, Laza Kostić, Bora Stanković, Crnjanski...od novijih Kiša i Boru Ćosića (pravi, ne krivi Ćosič).

Od nacionalne propagande- Karadžić sav i svuda, Belić Istorija s-h jezika, laza M. Kostić tetralogiju o Hrvatima kradljivcima jezika i istorije, nekog Svetozara Borka i paralingvistiku Dragoljuba Petrovića, karikaturalnu istoriografiju Siniše Mišića, a i veleumna jadikovanja Mila Lompara, Zlate Bojović...


Nađe se vrijeme uz Penrosea, Eliadea, Bella, Corbina, Nakamuru, d'Espagnata, Kershawa, Wolfganga Smitha,..
 
Poslednja izmena:
Lektira.

Osim tog- ja sam čitao iz srbosfere svašta, kao zabavu. Npr. iz lektire- Njegoš, Laza Lazarević, Glišić, Laza Kostić, Bora Stanković, Crnjanski...od novijih Kiša i Boru Ćosića (pravi, ne krivi Ćosič).

Od nacionalne propagande- Karadžić sav i svuda, Belić Istorija s-h jezika, laza M. Kostić tetralogiju o Hrvatima kradljivcima jezika i istorije, nekog Svetozara Borka i paralingvistiku Dragoljuba Petrovića, karikaturalnu istoriografiju Siniše Mišića, a i veleumna jadikovanja Mila Lompara, Zlate Bojović...


Nađe se vrijeme uz Penrosea, Eliadea, Bella, Corbina, Nakamuru, d'Espagnata, Kershawa, Wolfganga Smitha,..
Bora Ćosić je vaš.
 
Lektira.

Osim tog- ja sam čitao iz srbosfere svašta, kao zabavu. Npr. iz lektire- Njegoš, Laza Lazarević, Glišić, Laza Kostić, Bora Stanković, Crnjanski...od novijih Kiša i Boru Ćosića (pravi, ne krivi Ćosič).

Od nacionalne propagande- Karadžić sav i svuda, Belić Istorija s-h jezika, laza M. Kostić tetralogiju o Hrvatima kradljivcima jezika i istorije, nekog Svetozara Borka i paralingvistiku Dragoljuba Petrovića, karikaturalnu istoriografiju Siniše Mišića, a i veleumna jadikovanja Mila Lompara, Zlate Bojović...


Nađe se vrijeme uz Penrosea, Eliadea, Bella, Corbina, Nakamuru, d'Espagnata, Kershawa, Wolfganga Smitha,..

Ово је већ сасвим довољно за притвор.

На тему, зар нису и Хрвати редовно деца комунизма, гласајући увек да је Америка за све крива у Заливу и сл
 
Ogledni primjer

КО ВОДИ АГЕНДУ ПРОТИВ СРБИЈЕ

Козарев позвао високог представника УН да престане да учествује у „пумпању давно испумпане гуме блокадерског бицикла”​

-------------------------------------------

Украјинци би могли да дестабилизују Мађарску након избора​

----------------------------------------------------------------------------------

Склонити Вучића јер неће да уведе санкције Русији: Пицула се прикључио западним службама и Куртију​

----------------------------------------------------------------

Вучић пружио подршку Орбану: Ми Срби смо другачији, јер и да изгубиш, бићемо заувек захвални​

................................................................................

Такер Карлсон: Израел је познат по томе што уцењује америчке председнике​

 
Ово је већ сасвим довољно за притвор.

На тему, зар нису и Хрвати редовно деца комунизма, гласајући увек да је Америка за све крива у Заливу и сл
Usput, istinita anegdota. Jedan moj, nažalost pokojni prijatelj, u antikvarijatu Tin Ujević je bio vidio izdanje Nušićeve neke drame- ne sjećam se koje- u prijevodu na hrvatski i korijenskim pravopisom, tiskanu u doba NDH. Nije imao novca da kupi, a poslije je bio ljut kao ris što je knjigu netko drugi bio kupio.

E, da mi je to bilo vidjeti ....:hahaha:
 
Usput, istinita anegdota. Jedan moj, nažalost pokojni prijatelj, u antikvarijatu Tin Ujević je bio vidio izdanje Nušićeve neke drame- ne sjećam se koje- u prijevodu na hrvatski i korijenskim pravopisom, tiskanu u doba NDH. Nije imao novca da kupi, a poslije je bio ljut kao ris što je knjigu netko drugi bio kupio.

E, da mi je to bilo vidjeti ....:hahaha:

Кориенски је посебно шармантан
 
Lektira.

Osim tog- ja sam čitao iz srbosfere svašta, kao zabavu. Npr. iz lektire- Njegoš, Laza Lazarević, Glišić, Laza Kostić, Bora Stanković, Crnjanski...od novijih Kiša i Boru Ćosića (pravi, ne krivi Ćosič).

Od nacionalne propagande- Karadžić sav i svuda, Belić Istorija s-h jezika, laza M. Kostić tetralogiju o Hrvatima kradljivcima jezika i istorije, nekog Svetozara Borka i paralingvistiku Dragoljuba Petrovića, karikaturalnu istoriografiju Siniše Mišića, a i veleumna jadikovanja Mila Lompara, Zlate Bojović...


Nađe se vrijeme uz Penrosea, Eliadea, Bella, Corbina, Nakamuru, d'Espagnata, Kershawa, Wolfganga Smitha,..

Мислим неиронично, јер ретко могу да уђем у дискусију са Србима око хрватске литературе без беса и жестине.

Нпр, кажем да мислим да је Крлежа најбољи хрватски писац 20. века и у мртвој трци за најбољег писца целог тог језичког континуума у 20. веку и ток се одмах промени на неке непријатније теме... то је заморно. Додуше, задњих година ни не читам никакве балканске писце. Писци 21. века, затворена књига.
 
Мислим неиронично, јер ретко могу да уђем у дискусију са Србима око хрватске литературе без беса и жестине.

Нпр, кажем да мислим да је Крлежа најбољи хрватски писац 20. века и у мртвој трци за најбољег писца целог тог језичког континуума у 20. веку и ток се одмах промени на неке непријатније теме... то је заморно. Додуше, задњих година ни не читам никакве балканске писце. Писци 21. века, затворена књига.
Ne bih u emocionalne stvari.... Ja sam se zasitio belteristike oko svoje 36. godine, a pročitao sam svašta (majka mi je bila direktorica knjižnice pa sam bio privilegiran). Od onda čitam svašta, ali uz manje iznimke ne više "lijepu književnost". Dakle, dosta sam pročitao, ali ineke propustio- npr. Balzaca, Dickensa, ..od starih Homera i meni vrlo dosadnog Vergilija.

Moji su autori od svjetskih Proust i Dostojevski, te Shakespeare i Montaigne, a uz njih Faulkner, Lawrence, Čehov, Broch, Conrad i 10-20 drugih.Od starih,volio sam Tacita i Plutarha koji su mi bili zanimljiviji od "prave" književnosti.

Od ex-Yu svetog trojstva Krleža mi je najveći, no moj mu je prigovor što se previše svađao i trošio energiju na prepirke i polemike (od kojih je niz sjajan, no dobar dio zastario). No,dao bih visoku ocjenu velikom broju djela, iako mislim da mu je dramski opus precijenjen i da je bolji u esejima,novelama, romanima,memoarima, dnevnicima i Baladama (koje su priča za sebe). Andrić je više sjajan novelist i najbolji je u aforizmima, dok su mu romani više kao mozaik priča jer nije po habitusu romanopisac, Crnjanski je rasni autor u romanima, no specifičan zbog mješavine lirizma i jakog opisa nagonskih impulsa, a i njegove Embehade imaju znatnu vrijednost, iako su na pola puta između književnosti i publicistike. Poeziju sam mu čitao i ostavila me hladnim.

Od ostalih Srba, modernijih, čitao sam Bulatovića (ne znam zašto je bio prevođen, valjda balkanska burleska); Kiša (Grobnica je sjajna, no ostale stvari tipa obiteljskih sjećanja me nisu zanimala, dok mi je najjači dojam ostavio prvi roman Psalam 44); Pekić- pokušao Zlatno runo i odustao, mislim da je koncepcija kriva tipa evo sve što znam, dok je uspio u Sentimentalnnj istoriji i možda mu je najbolja autiobiogtafija o skakavcima; došao mi je pod ruku i nacionalni tribun Danko Popović (pročitao kad je rat bio gotov) i mislim da je osim tendencioznisti to ipak uspio roman koji je imao nevolju što je postao plakat i megafon; Milorad Pavić - nečitljiv, postmoderne konstrukcije, ...

Ostali-kao što je rekao moj jedan američki poznanik: da bi ga čitao, mora biti mrtav bar 30 godina. Kod mene ni to, jer sam se beletristike- zasitio.
 
Ne bih u emocionalne stvari.... Ja sam se zasitio belteristike oko svoje 36. godine, a pročitao sam svašta (majka mi je bila direktorica knjižnice pa sam bio privilegiran). Od onda čitam svašta, ali uz manje iznimke ne više "lijepu književnost". Dakle, dosta sam pročitao, ali ineke propustio- npr. Balzaca, Dickensa, ..od starih Homera i meni vrlo dosadnog Vergilija.

Moji su autori od svjetskih Proust i Dostojevski, te Shakespeare i Montaigne, a uz njih Faulkner, Lawrence, Čehov, Broch, Conrad i 10-20 drugih.Od starih,volio sam Tacita i Plutarha koji su mi bili zanimljiviji od "prave" književnosti.

Od ex-Yu svetog trojstva Krleža mi je najveći, no moj mu je prigovor što se previše svađao i trošio energiju na prepirke i polemike (od kojih je niz sjajan, no dobar dio zastario). No,dao bih visoku ocjenu velikom broju djela, iako mislim da mu je dramski opus precijenjen i da je bolji u esejima,novelama, romanima,memoarima, dnevnicima i Baladama (koje su priča za sebe). Andrić je više sjajan novelist i najbolji je u aforizmima, dok su mu romani više kao mozaik priča jer nije po habitusu romanopisac, Crnjanski je rasni autor u romanima, no specifičan zbog mješavine lirizma i jakog opisa nagonskih impulsa, a i njegove Embehade imaju znatnu vrijednost, iako su na pola puta između književnosti i publicistike. Poeziju sam mu čitao i ostavila me hladnim.

Od ostalih Srba, modernijih, čitao sam Bulatovića (ne znam zašto je bio prevođen, valjda balkanska burleska); Kiša (Grobnica je sjajna, no ostale stvari tipa obiteljskih sjećanja me nisu zanimala, dok mi je najjači dojam ostavio prvi roman Psalam 44); Pekić- pokušao Zlatno runo i odustao, mislim da je koncepcija kriva tipa evo sve što znam, dok je uspio u Sentimentalnnj istoriji i možda mu je najbolja autiobiogtafija o skakavcima; došao mi je pod ruku i nacionalni tribun Danko Popović (pročitao kad je rat bio gotov) i mislim da je osim tendencioznisti to ipak uspio roman koji je imao nevolju što je postao plakat i megafon; Milorad Pavić - nečitljiv, postmoderne konstrukcije, ...

Ostali-kao što je rekao moj jedan američki poznanik: da bi ga čitao, mora biti mrtav bar 30 godina. Kod mene ni to, jer sam se beletristike- zasitio.

Добар одговор. Плутарх и Тацит су одлични, али ја бих на твом месту прочитао, ако већ ниси, и Херодота, на пример, чисто због невероватних детаља. Светонија, ако те занима Рим и ако ти не сметају скурилне анегдоте; Тукидида, ако те интересује политика у апстракту, јер су његове мисли стално опет добри коментари на разна модерна збивања. И у ствари то је можда најбоља и цивилизацијски највалентнија препорука за будућа читања коме бих било коме данас дао, не Мартина Амиса или Рушдија или било кога из постмодерне, вероватно.

Ја сад без блама читам жанр. Патрик О'Брајен! Ле Каре! Нови Талас СФ из шездесетих и седамдесетих! И поезију - као клинац енглеске Романтичаре, нешто старији модернисте и Јејтса, а сад тренутно класичну кинеску поезију у преводу, рецимо, Паунда. То ме опушта. За Црњанског је прошао моменат, не верујем да ћу га читати у овом животу. Не би ми пријало.
 
Добар одговор. Плутарх и Тацит су одлични, али ја бих на твом месту прочитао, ако већ ниси, и Херодота, на пример, чисто због невероватних детаља. Светонија, ако те занима Рим и ако ти не сметају скурилне анегдоте; Тукидида, ако те интересује политика у апстракту, јер су његове мисли стално опет добри коментари на разна модерна збивања. И у ствари то је можда најбоља и цивилизацијски највалентнија препорука за будућа читања коме бих било коме данас дао, не Мартина Амиса или Рушдија или било кога из постмодерне, вероватно.

Ја сад без блама читам жанр. Патрик О'Брајен! Ле Каре! Нови Талас СФ из шездесетих и седамдесетих! И поезију - као клинац енглеске Романтичаре, нешто старији модернисте и Јејтса, а сад тренутно класичну кинеску поезију у преводу, рецимо, Паунда. То ме опушта. За Црњанског је прошао моменат, не верујем да ћу га читати у овом животу. Не би ми пријало.
Herodot-pročitao, mješavina svega (ćelavi Skiti koji se odlukuju mudrošču)
Suetonija- isto, majstor skandala, Tiberije je zakon perverzije, a ni Klaudije nije baš kamilica
Tukidid- probao, ali mi nije legao, više ozbiljna historiografija nego literatura, samo dijelovi

Generalno nisam za poeziju; oko žanrova sam dosta kad sam bio mlađi,ne mogu više za zabavu.

Po temperamentu- avantura, divlji zapad-da; krimići- ne (ne zanima me tko je kog ubio); sci fi- od 20-25 glavne, no više ne, najbolji Lem, a od njega vrhunac esej Summa technologiae, a više fantazijski Herbert (Dine) i sl.- ne; fantazija tipa Tolkien- ne; ljubići- ne; O'Brien i dr,- ništa, znam da je majstor, no nema zadovoljstva više u čitanju beletristike bilo kog ranga.

Od 12 do 36, plus minus, zadovoljstvo čitanja

High brow- od pojedinih djela, Smrt Ivana Iljiča, Srce tame, Billy Budd, Kabanica, Zapisi iz podzemlja, Medvjed, Candide, Vučica (Verga), Preobrazba

Middle Brow- Borstal Boy, Žudnja za životom, Mladi lavovi, čak i 2-5 knjiga Castanede, London o životinjma

Low brow- Zane Grey, Karl May,..

Zadovoljstvo čitanja bez karakterizacije- Casanova- Memoari, Hercen- Sjećanja i razmišljanja, Berdjejev- Samospoznaja, , ... Monumenti koje nisam svladao- Henry Adams povijest vlade Jeffersona, Gibbon povijest,

Cijenjeni autori koje sam čitao, no radikalno se ne slažem oko njihove vrijednosti- Nabokov (samo stil), Bulgakov (precijenenost zbog iznenađenja modernizma), Leonov (zapravo dobar romanopisac koji je ispušio jer je bio staljinist i đubre), Pynchon, Rushdie, .. (zaobiđite me),...

Kapitalci nefikcije tipa must read:
Kolakowski: Glavni tokovi marksizma, 1-3
Courtois: Crna knjiga komunizma
Canetti: Masa i moć
Eliade-Povijest vjerovanja i religioznih ideja, 1-3
Max Jammer: sve o filozofiji fizike (koga zanima)
Lem. Summa technologiae
Snell: Grčko otkriće uma
Corbin: Svjetlosni čovjek u iranskom sufizmu (poglavlje 2)
Penrose. Ciklusi vremena, a kao teže što zahtijeva znanje- Carev novi um
Moody, Grayson, van Lommel- o NDE (taj fenomen još nije objašnjen ni otpisan)
Friedel: Kultura novoga vremena, 1-3
................
 
OK, naslov je malo preuzetan, no-na zaslonu računala imam ikone Večernjeg lista, Oslobođenja i Politike, te samo bacim pogleda na naslovnice.

Politika je toliko karikaturalno proiranska i antiamerička i anti-EU da to spada u Nušića. A naslovi su patetični srcedrapadetljski, a uz to i sprdnja iz doba socijalizma 50-i:

Predsednik Vučić mudro vodi u budućnost...

Tako se o Brozu više nije bilo pisalo 70ih..
srblje bodri za iran dok vucic prodaje oruzje izraelu...
 

Back
Top