ziltoid
Iskusan
- Poruka
- 5.860
Shkëlzen Maliqi: Vučića je uhvatila vrtoglavica

Bijesan zbog odluke predsjednika Vlade Kosova Albina Kurtija da Nenada Rašića imenuje za svog ministra, a Radu Trajković za Rašićevog zamjenika, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije birao riječi: u direktnom televizijskom prenosu, sa pozicije šefa države Srbije, premijera Kosova nazvao je „terorističkim ološem“, dodavši da su Kosovari „izabrali najgori srpski ološ sa dna kace, koji nemaju nikakvo poverenje u Srbiji, ali imaju poverenje Kurtija i zapadnih agentura“.
U međuvremenu, premijer Kurti u Pragu predaje prijavu za punopravno članstvo Kosova u EU, a predsjednik Vučić od KFOR-a traži da se određeni broj srpskih vojno-policijskih snaga vrati na Kosovo. I dok iz Moskve stiže predlog o ujedinjenju Srbije i Rusije, ambasador SAD u Beogradu Kristofer Hil i specijlni američki izaslanik Gabrijel Eskobar svoja podilaženje Srbiji pravdaju nastojanjem da predsjednika Vučića nekako izvuku iz ”ruskog zagrljaja”.
Osvrćući se na uvrede koje je srpski predsjednik izgovorio na račun premijera Kurtija, Rade Trajković i Nenada Rašića, kosovski filozof i politički analitičar Shkëlzen Maliqi u intervjuu za Autonomiju podsjeća da je od „te izuzetno nervozne reakcije” predsjednika Vučića prošlo više od nedelju dana.
”U međuvremenu, Vučić je pokazao lepezu histeričnih političkih raspoloženja, koja odaju čoveka koji se više ne snalazi u ulozi političkog balansera, iako je verovao da se odlično snalazi. Vučić je, naime, već duže umislio da se i danas, u uslovima izbijanja novog ‘hladnog rata’, pregrejavanog u Ukrajini, može oponašati politika koju je nekada, upravo iz Beograda, vodio Josip Broz Tito kao ‘vođa nesvrstanog sveta’, vešto balansirajući između interesa Zapada i SSSR-a. Pošto Vučič često boravi u Titovim vilama na Dedinju, verovatno misli da baštini i politiku nesvrstanosti, odnosno Srbiju vidi kao nautralnu državu. Problem je što on tu ulogu igra sa kapacitetima sentimetalnog provincijalnog glumca”, kaže Maliqi.
”Do sada je Vučićevo glumatanje opisivano kao ‘sedenje na dve stolice’. Mislim da bi ispravnije bilo reći – sedenje na rotirajućoj stolici, na kojoj se Vučić sada sve brže okreće, menjajući prozapadnu za prorusku masku a i obratno. Ne čudi što ga je uhvatila vrtoglavica: izgubio je i kontrolu šta i kako treba da govori. Otuda vulgarne reakcije, neprimerane za normalnog i odgovornog političara”.
AUTONOMIJA: Kako ocjenjujete potez premijera Albina Kurtija da u Vladu uvede ministra Nenad Rašića? S obzirom na ranije odluke Srpske liste o povlačenju iz kosovskih institucija, je li ova odluka politički opravdana?
MALIQI: Premijer Kurti je prema Ustavu Kosova obavezan da u Vladi ima predstavnike etničkih manjina i, izričito, određeni broj Srba. Pošto je Vučić Srpskoj listi naredio da svi Srbi izađu iz kosovskih institucija, ostavke su stvorile institucionalni vakuum u Vladi i Skupštini Kosova. U tom smislu je naročito osetljiva postala situacija u četiri opština na severu Kosova, u kojima su pomenute ostavke praktično sasvim izbrisale lokalnu administraciju i bezbednosne strukture. Za ostavke poslanika Skupštine Kosova postoji procedura njihove zamene sa kandidatima koji su bili visoko plasirani na poslednjim izborima. To se i dogodilo. Ipak, kada su prozvana imena novih poslanika, gde su ponovo na čelu bili njeni kandidati, Srpska lista je odlučila da prihvati zamenjene mandate, s tim što ih je odmah i zamrzla.
AUTONOMIJA: Zašto? Šta je bio plan?
MALIQI: Cilj manevra bio je onemogućavanje kandidatima drugih srpskih partija, voljnih da popune vakuum, da uzmu mandate Srpske liste. Jedan od deset mandata ipak je, prema prioritetnim listama, popunio Nenad Rašić iz Progresivne demokratske stranke – političkog protivnika Srpske liste, čime je ispunio uslov za ulazak u Vladu Kosova kao predstavnik srpske manjine.
AUTONOMIJA: Premijer Kurti je, dakle, iskoristio svoje pravo da imenuje Rašića za ministra, a Radu Trajković za savjetnicu u Vladi?
MALIQI: Tako je. Ipak, ovaj potez kosovskog premijera vidim kao ”utuk na utuk”. Ako predsednik Srbije može otvoreno dirigovati Srpskom listom i naterati je da bojkotuje kosovske institucije, čime se, s obzirom na odredbe kosovskog Ustava, protivustavno ucenjuje i pokušava paralizovati ne samo deo sistema na severu Kosova, već i funkcionalnost celine kosovskih institucija, i kosovski premijer je ocenio da može uzvratiti promocijom iskusnih srpskih političara, koji drugačije vide položaj i perspektivu srpske zajednice na Kosovu.
AUTONOMIJA: Beogradski mediji prenijeli su tumačenje bivšeg predsednika Ustavnog suda Kosova Envera Hasanija da je ”premijer Kurti, imenovanjem Nenada Rašića za ministra, prekršio Ustav“. Da li je?
MALIQI: Oni koji prilježnije čitaju ustavne odredbe kažu da kosovski premijer po jednom paragrafu ima diskreciono pravo da imenuje ministre bez konsultacija sa Skupštinom i političkim partijama, ali da postoji i drugi paragraf, koji ga obavezuje da za imenovanje Srba u Vladu i državne položaje mora osigurati podršku dve trećine srpskih poslanika u Skupštini. Zato jedni kažu „prekršio je Ustav“, drugi „nije prekršio“. Odredba o dvotrećinskoj podršci srpskih poslanika važi pri usvajanju zakona od vitalnog i opšteg interesa za srpsku zajednicu, a ne i za popunjavanje upražnjenih mesta u Vladi, za šta kosovski premijer prema Ustavu ima pravo.
Pročitajte još i: DAVOR GJENERO: Projekt Otvoreni Balkan je jedan od najopasnijih oblika stvaranja kaosa
AUTONOMIJA: Kako vidite konstantno sudaranje predsednika Srbije i premijera Kosova? Mogu li njih dvojica zaista postići istorijski sporazum koji su, inače, navodno načelno prihvatili u okvirima francusko-njemačkog predloga, čiji je puni sadržaj još uvijek nepoznat javnosti?
MALIQI: To je, čini se, velika enigma: zašto se, što je bliži momenat razrešenja krize, i Kurti i Vučić ponašaju sve neurotičnije. Predsednik Srbije, uprkos retoričkom zalaganju za sporazumno rešenje Kosova, pokazuje nespremnost da staloženo radi na normalizaciji odnosa sa Kosovom, baš kao da se boji rešenja. Sa druge strane, premijer Kosova je tvrdoglavo opsednut preduzimanjem simboličkih akcija dokazivanja Kosova kao suverene države, nestrpljiv da sačeka veliki sporazum, zbog čega su mu EU i SAD tražili još malo vremena za pregovore. Kurti se poziva na demokratiju, kaže da je narodu koji ga je izabrao dužan „sprovođenje kosovskih zakona“, ali previđa političku procesualnost problema.
Da bih pojasnio ovu konstataciju o previdu, moram se osvrnuti na slepu mrlju u političkim pogledima Albina Kurtija, koji ga navode da stalno ponavlja iste zablude.
AUTONOMIJA: Kakve zablude?
MALIQI: Od 2005. godine, kada je osnovao Pokret Samoopredeljenje! (piše se sa uskličnikom i značenjem: Samoopredeljenje ili Suverenost sada i odmah), Kurti previđa suštinu procesa koji je omogućio proglašenje nezavisnosti Kosova u saradnji sa zapadnim silama. Kosovo je, naime, nezavisno i (ograničeno) suvereno zahvaljujući intervenciji NATO, koji je posle 1999. godine, preko KFOR-a, preuzeo ulogu garanta za mir i sigurnost dok se politički bude rešavao konačni status Kosova.
AUTONOMIJA: Kada smo kod “sudaranja” premijera Kurtija i predsjednika Vučića, što se zapravo krilo iza nedavnog ”rata tablicama” između Kosova i Srbij?
MALIQI: Rat tablicama je vrsta simboličke suverenističke tlapnje za obe strane. Srbija brani praksu koja je apsolutno anahrona: tablice koje se koriste na severu zemlje iz vremena su kada je Kosovo bilo socijalistička autonomna pokrajina. Premijer Kurti, pak, želi da preko tablica suverenistički pokori sever Kosova, da tamošnji Srbi, kao i oni sa južne strane reke Ibar, priznaju realnost. Problem je u tome što sve „suverene“ mere Albina Kurtija nisu politički koordinirane sa Zapadom, a izazivaju seriju bezbednosnih kriza zbog militantnih reakcija lokalnih Srba i zvaničnog Beograda. Kurti time samo razgolićuje krhkost suverenosti Kosova, jer se u poslednjoj instanci mora obratiti KFOR-u da skloni barikade koje postavljaju Srbi.
Brisel i Vašington su stalno tražili od Kurtija da ne prenagljuje i ne trči pred rudu, ponavljajući da je u pravu za tablice, za lična dokumenta itd, jer mora da se radi na temeljnom sporazumu kojim će, pored neupitne afirmacije nezavisnosti Kosova, jasno biti definisane i garancije za srpsku i druge manjine, kako bi se zadovoljila i primirila i druga strana.
AUTONOMIJA: Beograd insistira i na formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom, koja je predviđene Briselskim sporazumom. Zašto Priština, pozivajući se na odluku Ustavnog suda, i dalje odbija da primijeni ono što je potpisala u Briselu?
MALIQI: Briselski dijalog bio je relativno uspešan jer su potpisani mnogi sporazumi koju su normalizovali odnose između Kosova i Srbije i olakšali građanima komunikaciju i ostvarivanja elementarnih ljudskih prava. Ipak, za nekoliko od tih sporazuma, veoma bitnih, realizacija je blokirana, i to sa obe strane.
AUTONOMIJA: Zašto?
MALIQI: Zato što nije bilo saglasnosti o suštinskom statusnom pitanju. Za Srbiju je Zajednica opština sa srpskom većinom bila apsolutni prioritet, a Kosovo je smatralo da ona treba da se realizuje tek na kraju procesa, kada se postigne završni sporazum. Ustavni sud nije osporio formiranje Zajednice, već je ukazao na manjkavosti u nacrtu predloga statuta, koji je dubiozno ostavljao mogućnost proširenih izvršnih kompetencija te Zajednice, koje mogu voditi ka neustavnom formiranju trećeg stepena vlasti, odnosno Zajednice kao teritorijane autonomije. To nije bilo predviđeno Ahtisarijevim planom, a ni Ustav Kosova ne dozvoljava autonomiju. Zvanična Srbija je, pak, davala interpretacije koje su Zajednicu videle kao približni pandan entitetu Republika Srpska, a to je na Kosovu pojačalo strahove da bi Zajednica mogla postati blokirajući faktor za normalno funkcionisanje Republike Kosovo.
AUTONOMIJA: Jesu li ta strahovanja opravdana? Ima li, dakle, premijer Kurti pravo kada kaže da je ta Zajednica isto što i RS u BiH?
MALIQI: Onako kako je Zajednica zamišljena, nema pravo. Naime, Zajednica nije republika, čak ni autonomija u smislu da bi mogla imati sve organe izvršne vlasti. Ipak, ima pravo da se pribojava interpretativne lukavosti onih koji Zajednicu vide kao mogućnost da se iz te jezgre izgradi teritorijalna autonomija za četiri opštine na Kosovu, u kojima je srpska većina velika i kompaktna. Zvanična Srbija nije krila aspiraciju da pripoji sever Kosova, otvoreno je zagovarala podelu Kosova ili razmenu teritorija. Sada je pitanje Zajednice postavila kao prioritetno. Premijer Kosova je, kao platformu za razgovor, trebalo da pripremi predlog statuta Zajednice, koji je saglasan sa Ustavom Kosova i Ahtisarijevim planom. Međutim, on odbija i samu mogućnost formiranja Zajednice na etničkoj bazi. Ipak, pošto je nedavno u Briselu postigao dogovor sa Vučićem da će biti poštovani svi Briselski sporazumi, mislim da će i Zajednica, kao deo tih sporazuma, biti formirana uz nekakve ustupke i kompromise sa obe strane.