Uz malu pomoć svojih prijatelja
Kum nije dugme!
Mirko Stefanović (generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova) i njegov sinovac Borko Stefanović (nekadašnji zamenik srpskog ambasadora u Vašingtonu Ivana Vujačića; danas šef kabineta Vuka Jeremića) dugogodišnji su prijatelji Petra Kovačevića, oca Miladina Kovačevića. Da sve bude po scenariju srpske soap-opere, Igor Milošević i Borko Stefanović su kumovi!
Tvrdnja Vuka Jeremića izrečena u više navrata poslednjih dana da je za čitavu aferu „Kovačević“ kriv jedino vicekonzul Igor Milošević, koji je „samoinicijativno, bez konsultacija sa Beogradom“, izdao lažni pasoš našem Miladinu – imala je svoju reprizu u emisiji „Poligraf“ (petak, 27. februara). Opet je Jeremić, glumeći poštenje, potvrdio da niko, ama baš niko iz njegovog Ministarstva inostranih poslova nije bio u vezi sa Igorom Miloševićem, koji se, izgleda, toliko osamostalio da je prekinuo svaki kontakt sa ministarstvom. Jeremić je objasnio da je Milošević dobio otkaz, da njegovo Ministarstvo nije krivo i – tačka.
Međutim, istina je malo drugačija. Kako e-novine saznaju, Igor Milošević i Miladin Kovačević imaju zajedničku tačku diplomatskog oslonca: reč je o porodici Stefanović, preciznije stricu Mirku i sinovcu Borku. Naime, Mirko Stefanović (generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova) i njegov sinovac Borko Stefanović (nekadašnji zamenik srpskog ambasadora u Vašingtonu Ivana Vujačića; danas šef kabineta Vuka Jeremića) dugogodišnji su prijatelji Petra Kovačevića, oca Miladina Kovačevića. Da sve bude po scenariju srpske soap-opere, Igor Milošević i Borko Stefanović su kumovi!
Izvori iz MIP-a potvrđuju ono što se dugo čuvalo kao velika tajna: upravo su Mirko & Borko bili ti koji su naredili/zamolili Igora Miloševića da reši to „oko ovog malog Kovačevića“. Čitava operacija obavljena je profesionalno na liniji MIP–konzulat u Njujorku: šifrovanim, diplomatskim telegramima. Verovalo se da će čitava priča ostati u krugu Familije (Kovačević, Stefanović, Milošević) i da velika Amerika neće da se bakće oko našeg kumovskog prava da pomognemo čoveku u nevolji. Naš je!
Zanimljivo je pročitati delove iz biografije Mirka Stefanovića. Rođen je 18. aprila 1952. godine u Novom Sadu gde je 1974. diplomirao na Pravnom fakultetu. Od 1976. do 1979. godine bio je sekretar Galerije Matice srpske u Novom Sadu.
Od 1979. do 1986. godine radio je u Izvršnom veću Vojvodine kao savetnik i pomoćnik sekretara Izvršnog veća, podsekretar u Izvršnom veću i savetnik predsednika Izvršnog veća.
Od 1986. do 2001. godine bio je zaposlen u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove u Beogradu.
Od 1986. do 1991. godine bio je prvi savetnik/konzul u ambasadi SFR Jugoslavije u Bagdadu, Irak.
Od 1991. do 1992. godine radio je u Upravi za Bliski istok i Severnu Afriku u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove.
Od 1992. do 1997. godine bio je otpravnik poslova u ambasadi SR Jugoslavije u Tel Avivu, Izrael.
Od 1997. do 2001. godine bio je ambasador Jugoslavije u Ambasadi SR Jugoslavije u Tel Avivu, Izrael.
Međutim, nakon petooktobarskih promena, iznenada odlučuje da se „odmori“ od diplomatske karijere: u zvaničnoj biografiji na sajtu MIP-a stoji da se do 2007. godine bavio „privatnim biznisom“.
Stefanović se 2007. godine, opet bez objašnjenja, vraća u diplomatsku igru i odmah postaje generalni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije.
-.-PHOTO:
www.myspace.com-.-GBB: Borko u civilu (treći sleva)Borko Stefanović poznat je ljubiteljima rok zvuka i kao basista novosadskog benda Generacija bez budućnosti (GBB). Kožna jakna, „martinke”, kratka kosa i mrki pogled odavali su imidž odmetnika sa Limana koji se zajedno sa ostalim „srodnim dušama” okupljao ispred čuvenog dragstora kod Limanskog parka ispijajući pivo. Mnogi iz te generacije nisu menjali diskurs već samo mesto okupljanja ili bendove. Borko je i dalje aktivan u bendu, u kojem je od njegovog osnivanja, a koji po opisu na myspace strani zvuči kao „istinita i entuzijastična pank rok generacija bez budućnosti”.
U pauzama između dve probe, Borko Stefanović stigao je u MIP kao kadar G17 plus (oni ne prave pitanje); shvativši da u Generaciji bez budućnosti nema budućnosti, Borko se uz pomoć stričevih diplomatskih veza brzo probio u prve MIP redove. Mada ima i onih koji tvrde da je vižljasti Borko dovukao strica u diplomatsku baru. Na iznenađenje mnogih, već 2007. godine (kad mu se stric vratio u diplomatiju) osvanuo je u Vašingtonu kao zamenik Ivana Vujačića, tadašnjeg srpskog ambasadora.
Po izboru Baraka Obame za predsednika SAD, srpski mediji lansirali su senzacionalnu vest da je
Obamin šef kabineta Ram Emanuel zvani Rambo veliki srpski prijatelj. Njega je Srbima „približio“ Borko Stefanović, jedan od najbližih saradnika Vuka Jeremića. Emanuel i Stefanović su gotovo tri godine u Vašingtonu zajedno radili na jačanju srpsko-američkih odnosa. Beogradski „Press“ piše da je „Borko Stefanović najzaslužniji za formiranje naše kokus grupe u Kongresu. On je i privukao Emanuela, koji je već tada bio jedan od najperspektivnijih funkcionera Demokratske stranke. Sada se vidi koliko je to bilo značajno jer ćemo imati odličnu vezu u Beloj kući“.
-.-PHOTO: STOCK-.-Stefanović je za vreme svog boravka u Americi bio vrlo aktivan u organizaciji svesrpskog ujedinjenja (Serbian Unity): na velikom svečanom vašaru 2007. godine Borko Stefanović je u ime srpske ambasade pozdravio prisutne, a potom mikrofon ustupio ostalim uglednim gostima – Miloradu Dodiku, Oliveru Duliću, princu prestolonasledniku Aleksandru, Predragu Bubalu, da bi se svi na kraju opustili uz entertainment u obliku Momčila Bajagića, koji je stihovima „Što ne može niko, možeš ti“ zlokobno najavio predstojeću aferu „Miladin“.
Važno da je veselo!
Ovo je takodje u medijima u Borku...zanimljivo...
Kako bi Obama reagovao na pjesme Stefanovića "da je jug pobjedio" klanovce s plahtama preko lica?
Živo me zanima!
To Borko prikriva...i sav taj skinhedski period života kada je od prijatelja imao uglavnom narkose i te dripoše...sad je para u pitanju treba ispadne in...e srbijo srbijo...a i ne čudi ako je već došao preko g17pljus,tu su već bili ti "muzičari pametni" onaj bubnjar i dinkić gitarista...dushe dobre!
u pm i oni i njiova dobrota...
ološ nam sad vodi srbiju a do još juče je visilo po podrumima punih dimova sa narkosima...