ceca881
Iskusan
- Poruka
- 5.279
Danas sam sa prijateljem nesto pricala, i nadosli smo na pricu koju retko volim da spomenem. Volela sam samo jednom, dala sebe, iskreno potpuno. Desio se krah. Izgubila sebe, ponovo nasla, i od tada rekla nikada se ne dajem vise. Operisala jedan deo licnosti, hirurski ga odcepila i niko me vise nece dobiti celu.
Rekao je da sebe kaznjavam sa nemogucnosti nove prilike i ljubavi. Ne mislim tako.
Visoko letela , nisko pala u trenutku... udarac bio tezak i nikada vise necu nikome dozvoliti priliku za novi.
Vredi li zaista toliko koliko me okolina ubedjuje u pogresnost mog stava, vredi li dati sebe?
Ja ne verujem u to, i mislim da ustvari tako pricanje moze samo da dodje od osoba koje nisu dozivele slicno.
A ja se osecam bolje nego ikada... napokon... dok neko ne zakopa duboko u temu, sto mi samo potvrdi da sam u pravu sto mislim da ne vredi dati priliku nekome da te pokopa.
Nove velike ljubavi??? Neka hvala, sto se mene tice.
Rekao je da sebe kaznjavam sa nemogucnosti nove prilike i ljubavi. Ne mislim tako.
Visoko letela , nisko pala u trenutku... udarac bio tezak i nikada vise necu nikome dozvoliti priliku za novi.
Vredi li zaista toliko koliko me okolina ubedjuje u pogresnost mog stava, vredi li dati sebe?
Ja ne verujem u to, i mislim da ustvari tako pricanje moze samo da dodje od osoba koje nisu dozivele slicno.
A ja se osecam bolje nego ikada... napokon... dok neko ne zakopa duboko u temu, sto mi samo potvrdi da sam u pravu sto mislim da ne vredi dati priliku nekome da te pokopa.
Nove velike ljubavi??? Neka hvala, sto se mene tice.




..ne mora da znaci da je tako...