Nostalgija-Postojala je jedna zemlja

LastDay

Leptirica
Poruka
5.574
Postojala je jedna zemlja.Zvala se Jugoslavija.
U toj zemlji svi su bili braća.I sestre.
Nije bilo mobilnih telefona, pisala su se pisma,
a razglednice sa nestrpljenjem očekivale.
Pogotovu one božićne , romantično lepe.


77390156_2450669138553754_2790252609385005056_n.jpg
79754201_2457223291231672_7747661436188360704_n.jpg



Dečaci su se igrali klikerima, a devojčice preskakale vijaču i lastiš.
Igrali su Čoveče, ne ljuti se i Mice kada je napolju bilo hladnije.
A kada je vreme dozvoljavalo , bile su tu vije, žmure i ostale igrice koje su pale u zaborav.
Čak i kolači od blata su bili ukusni ,
A voda u malim plastičnim šoljicama iz dečjeg servisa-prava kafa.


Svi su išli u krevet posle crtaća u 7 i 15, pre Dnevnika.




Drustvena-igra-ne-ljuti-se-covece-period-Jugoslavije_slika_L_115151953.jpg
 
Postojala je jedna zemlja.
U toj zemlji ljudi su bezbrižno išli stopom na more, ili fićom, a ostajali minimum mesec dana.


Zastava_850_f.jpg


Pili su klaker i kabezu.
Koktu i Jupi iz staklenih boca ili mućkali flavorajd.
Jeli su cicvaru, a mast mazali na hleb i bili su zdraviji.


images.jpg


Vezli su se gobleni i pravile tapiserije, a vikleri su se kuvali.
U toj zemlji u školama su učili domaćinstvo i kako se spremaju kolači.
Svi su bili jednaki.

Dobro, neki su bili jednakiji od drugih, samo se to nije toliko videlo.

zagor-lot-stripova-75-komada-slika-155849863.jpg


Postojala je jedna zemlja.
U toj zemlji čak je i sneg padao baš onda kada treba,
tada su deca mogla da uzivaju za praznike, jer kakva je to Nova godina, ili Božić bez snega.
Čitali su se stripovi, a Zvezda je bila prvak sveta.
Gledali su se dečji prepodnevni programi kao Opstanak ili Kockica.

 
U toj zemlji slušale su se ploče,a i kasete.
U toj zemlji je postojala muzika.
U toj zemlji vozile su se ponika i minika.



93670631_2557441497840516_1379565558722199552_n.jpg
image.jpg



Bila je to stara Jugoslavija, a to su bila, za mnoge, neka srećnija vremena.
Pojedinci se još uvek sa nostalgijom sećaju kako se lepo živelo tad.
A oni mlađi sada mogu samo da slušaju o tome.
I da se podsmevaju, veruju ili ne veruju.

Mislim da je najčudnije onima koji nisu ni tamo , ni ovamo.
Nečega se sećaju, mnogo toga ne, jer nije bilo u njihovom vremenu ,
Na nekoj granici dve zemlje mogu samo da stoje i zamišljaju.
I imaju one komadiće tog vremena koje su uspeli da odlome.

1702119758489.png
 
Postojala je jedna zemlja.
U toj zemlji ljudi su bezbrižno išli stopom na more, ili fićom, a ostajali minimum mesec dana.


Pogledajte prilog 1460706

Pili su klaker i kabezu.
Koktu i Jupi iz staklenih boca ili mućkali flavorajd.
Jeli su cicvaru, a mast mazali na hleb i bili su zdraviji.


Pogledajte prilog 1460707

Vezli su se gobleni i pravile tapiserije, a vikleri su se kuvali.
U toj zemlji u školama su učili domaćinstvo i kako se spremaju kolači.
Svi su bili jednaki.

Dobro, neki su bili jednakiji od drugih, samo se to nije toliko videlo.

Pogledajte prilog 1460708

Postojala je jedna zemlja.
U toj zemlji čak je i sneg padao baš onda kada treba,
tada su deca mogla da uzivaju za praznike, jer kakva je to Nova godina, ili Božić bez snega.
Čitali su se stripovi, a Zvezda je bila prvak sveta.
Gledali su se dečji prepodnevni programi kao Opstanak ili Kockica.

Стрипови су били увозни. :)
 
Previše nostalgije bez osnova.
Osim ličnih, ali one su pojedincu najvažnija...

Da je bila, i ostala bi.
Pošto nije bila, ostarila si.
A pošto si ostarila mladost je ostala gde je bila.
Mladost ti je bila radostnija jer je bila mladost a ne Jugoslavija ili šta god da je bila u tvom svetu lične radosti iz mladosti...

Život je lep svakoj generaciji na svoj način...
Imaš strpljenja danas kao nekad za pisma danas u starijoj dobi od one pre instant komunikacije?
Da neko želi, pisao bi ti makar kamenjem ispred kuće nebitno je kojom tehnologijom...

****
Pravimo se pametnim i bitnim više no što jesmo...
 
nekome nije odgovarala takva država sa svim tim atributima
Da..I zna se kome.
pretpostavljam da si mlad
Naravno da je mlad.
Nema veze to sve sa Jugoslavijom.
To je prirodan tok vremena.
Hrišćanstvo je odgovorno što se moglo ići na more slobodno. Nije bilo ratova, koji su vještačke kreirali mržnju likalnih naroda.
Nije bilo američkih filmova koji su naučili kriminalu.
Nema toliko veze sa imenom Jugoslavija, u pravu si.
Ali da je život bio bezbrižniji i bolji -jeste.
Nečega se sećam, nešto znam iz priča.
Za američke filmove nisi u pravu.Slušala se ovde i zapadna muzika (sa ili bez satanskih tekstova)
A gledali su se i zapadni filmovi .I te kako.
Ali ljudi su bili drugačiji.
Smeo si sam da prošetaš noću mračnom ulicom, da šunjaš po nekoj zabiti, da spavaš u šatoru gde ti padne na pamet ,da stopiraš i stigneš ceo tamo gde si krenuo.

Hajde sada?Pa da li ćeš osvanuti?
 
Nostalgija ne traži osnove.
Ona je osećanje.

Moje detinjstvo nije nešto što bih nazvala lepim.
Tako da nisi u pravu i ovo nije nostalgija za mojom mladošću
Već za životom kakav bi trebao da bude uvek.

Kao ti, je li?
Uvek. :mrgreen:

Zamisli da si večno u trenutku najveće radosti...
To nije život. To je raj.
Po mom ubeđenju/i uverenju traje nakon završetka života sve dok nam raj ne dosadi, i ne pobegnemo nazad na novu lomaču života...

Nije cilj bilo da bude uvredljivo, nego bila si druga tada, a druga si danas...
A ista i onda i danas po detinjstvu ili današnjem danu, ista životna nit..

Ali da, svi pokušavaju.
Svi se trudimo.
I koliko se trudimo da razumemo toliko i shvatamo...
A ono što je bilo bilo je...
Budi sretna da si imala deo navedenog...
 
A momenti tog blagostanja su ideali zvana nostalgija...

Emotivni ljudi je imaju.
Hladni vrlo malo...iako i oni nisu neemotivni.

Ko je pametniji od njih, hm, dve vrste života su...
Možda su ovi predugo bili u raju u prethodnom pa im se smučila ideja nostalgije....
Život je živ, nije sećanje(iako smo često u teretani sa onim što je bilo) ..


Radi to sve, nađi te, piši pisma...
Apatija počinje od tebe, ma koliko misliš da je svet apatija..
 

Back
Top