Evo da znam o čemu ćeš pisati u kolumni. Oderat ćeš Maleša zbog ustaške kape – kazao mi je jučer redakcijski kolega.
E baš neću!
Naravno da je poziranje s ustaškom kapom svinjarija koja zaslužuje osudu. No, hajde da barem jednom u apriornom svrstavanju za i protiv ne budemo licemjeri poput većine političara, javnih osoba iz prvoga plana, moralizatora iz sakristije, pa i malograđanske sitneži sa samoga dna kace koja svoje i “tuđe” mjeri različitim metrom.
Kako s ‘ustašlucima’
Na kraj mi pameti nije braniti Maleša, mada, za reći pravo, ni ja baš kao ni javnost koja ga je već (unaprijed) pljunula ili obranila, pojma nemamo ni zašto, ni gdje, ni kako mu se crna “luburićevka” našla na glavi.
Je li Maleš kriv? Čak i po slovu zakona – nesumnjivo jest... i nema baš ništa čime bi se abolirala njegova krivnja. No, s druge strane, za razliku od mnogih koji su, iako uhvaćeni skinutih gaća, mucali o namještaljci medija i zavjeri tajnih službi, Maleš je – priznajem iznenađujuće hrabro – pregrizao “onu stvar” te bez uobičajenih muljanja i “ispravaka krivih navoda” kazao: “Iako je fotografija autentična, ona ne predstavlja moje stavove niti mene kao osobu.”
I što sad? Sve su opcije u igri. Moguće je da se bez mnogo suvišnih zašto prihvati Malešova isprika zbog mladenačkog “ustašluka”. Baš kao što je svjetska javnost – naravno nakon što je utažila žeđ za žutim medijskim napojem – “prihvatila” i ispriku princa Harryja koji se, podsjetimo, na jednom privatnom tulumu svojedobno ukazao u naci-uniformi sa svastikom na rukavu. Baš kao što su i najžešći antifašisti zažmurili na Mesićevo mucavo – muljanje o australskim “nesporazumima”...
Nije isključeno ni da će se Malešu odrezati neku poučnu disciplinsku mjeru ili će “glavnu facu” iz “Hajduka” nastaviti cipelariti u javnosti tražeći bezuvjetnu ostavku. To su ionako već učinili iz splitskog HNS-a i SDP-a, stranaka koje, uzgred rečeno, u sličnim prigodama nisu baš uvijek bile tako “principijelne”. Posebice kada je bila riječ o odgovornosti za australske ustašluke Stipe Mesića iz vremena kada je, prije negoli je postao gorljivi zaštitnik antifašističkih vrijednosti, bio bliski Tuđmanov suradnik i borbeni HDZ-ovac.
Na istom je licemjernom tragu i stav vodeće splitske “hadezeovke” Sanje Bilač koja je, zgrožena Malešovom ustašoidnom eskapadom, odlučno zagrmjela da sport valja očistiti od politike i ideologije. Zanimljivo je da ni ona ni njezina stranka – koja se sad ponovno poziva na Tuđmana i “vrijednosti” iz njegova doba – ni glas nisu pustile na tuđmanovski projekt radnog naslova “Croatia nikad neće biti Dinamo” te ona silna štimanja ishoda prvenstava u devedesetima, ali ni na skandiranja “Za dom – spremni” koja su postala standard na utakmicama “repke”.
O ustaškoj se kapi još nije oglasila Torcida. Zacijelo i neće.
Naravno, da je Maleša uslikalo sa šajkačom i kokardom ili sa titovkom na kojoj je “izdajnička” crvena zvijezda – stvari bi bile drugačije. Jer, nemojmo se lagati, nimalo ne sumnjam da će barem u dijelu navijačkoga korpusa regrutiranog i od Thompsonovih fanova Malešov ustašluk biti dočekan uz “standing ovations”. Preciznije, na nogama u stavu mirno i s rukom visoko podignutom u zrak.
Uostalom, kad već spominjem “Hajduk” i njegova većinskog vlasnika Grad Split, puno skandaloznija od Malešove ustaške kape bila je friška izjava Kerumova “doglavnika” Šundova povodom predstojećeg splitskog “gay pridea”.
Naime, bivši sindikalac “Brodosplita” – koji je, kako tvrde upućeni, vizu za ulazak u Kerumov “circle of trust” stekao već prije dvadesetak godina golemom narudžbom sindikalne zimnice za škverane – odbivši poziv na priključenje povorci i podršku temeljnim idejama “pridea”, odlučno je ustvrdio da “gradska vlast u političkom smislu ne podupire ovakvu vrstu okupljanja”.
Homići i ******
Spomenuta izjava u trenu je pokazala tko je u Splitu homoseksualac, a tko – *****. Jer, “v.d. gradonačelnik” Šundov baš kao i njegov “puppetmaster” Kerum morali bi znati da cilj “pridea” nije zagovor homoseksualnih sklonosti (zaboga, kao da je to stvar “stajlinga”, pomodnog trenda i izbora na koji mogu utjecati pjesme “Eurosonga”, hitovi iz mjuzikla i sklonost ka krpicama vedrih boja), već zagovor temeljnih ljudskih sloboda i prava.
Doduše, ima u svemu tome i neke logike jer nije li svoj stav prema ljudskim pravima Željko Kerum već ranije iskazao proslavivši se i čuvenom izjavom u emisiji “Nedjeljom u 2” da ne bi rado da mu Srbi dođu u familiju te da oni, eto baš kao i “******” i “lezbe”, moraju znati gdje im je mjesto.
Po njemu bi – kad već više nema našivenih ružičastih trokuta na rukavu i konc-logora u koje bi ih se trpalo na “preodgoj” – očito morali živjeti svoj život i identitet, baš kao i Srbi, samo u svoja četiri zida i debeloj konspirativnosti.
Činjenica da je u (ne samo po veličini) drugom hrvatskom gradu na vlasti politička stranka koja i deklarativno (i faktički) ne želi podržati ljudska prava manjinske populacije, dovoljno je užasavajuća i bez licemjerja kojim je zapravo temeljito impregnirana.
Pače, dok za društvo iz Banovine “gay” nije “OK” jer se “tuče” s proklamiranim tradicionalnim vrijednostima te svetošću heteroseksualnog (crkvenog!) braka, ni predsjednik/utemeljitelj Građanske stranke, a ni njegovi doglavnici, ne vide ništa sporno u preljubu ili životu s nevjenčanom suprugom.
Licemjerje je ionako u Hrvatskoj trajno “in”, a neko novo značenje upravo mu je dao i – a tko bi drugi – Andrija Hebrang džunior. Baš kao i HDZ i džunior je pred nove izbore zaoštrio kurs udesno pa je, blagoglagoljiv kakvog ga je Bog dao, na Bleiburgu grmio protiv ********* i Tita tražeći, među ostalim, da mu se oduzmu sve ulice i trgovi koji još u Hrvatskoj nose njegovo ime.
Kada bi džuniorova ideja o zakasnjeloj “detitoizaciji” i lustraciji saživjela, Joža Broz sigurno nije jedini koji bi ostao bez ulice. Bez nje bi sigurno ostao i Andrija Hebrang stariji kao predratni terorist i bundžija osuđen zbog “skitnje i komunizma”, ljuti protivnik “nezavisne hrvatske države”, zagovaratelj ravnopravnosti latinice i ćirilice te velika faca iz prvih godina režima satrapa Broza, ali i onaj ambiciozni Zagorac s generalskim činom koji se doduše nije baš istaknuo u partizanima, ali jest na čelu fudbalskog kluba “Partizan”.
A džunior? On će ionako u političku mirovinu odavno svjestan one bregovićevske – po meni se ništa neće zvati!
