Њушкање и праћење

ma najgore od svega je to sto kada sam odrasla oni su ako nisu mogli da mi zabrane nesto,tipa da konacno izadjem sa drustvom u grad sa dvadeset godina,onda su se ponasali kao da ih se uopste ne ticem,kao da su digli ruke od mene.A opet danas kada sam udata sad se super slazemo.Sad je sve ok.Samo sto ja ne zaboravljam.Bolje nam je kada smo 200 km udaljeni vise se tako volimo.
 
Na to sam i mislila...sve moze da se oprosti ali nista nemoze da se zaboravi.
Tesko je biti poslusno dete ali je tesko biti i dobar roditelj jer svaki roditelj misli da je on u pravu i da postupa onako kako bi bilo najbolje...I desavaju se greske samo sto na zalost to umeju da budu jako velike greske koje ostavljaju posledice na detinjstvo i odrastanje :(
 
ma najgore od svega je to sto kada sam odrasla oni su ako nisu mogli da mi zabrane nesto,tipa da konacno izadjem sa drustvom u grad sa dvadeset godina,onda su se ponasali kao da ih se uopste ne ticem,kao da su digli ruke od mene.A opet danas kada sam udata sad se super slazemo.Sad je sve ok.Samo sto ja ne zaboravljam.Bolje nam je kada smo 200 km udaljeni vise se tako volimo.

Tacno, mislim da je u takvim situacijama najbolja distanca..
 
Ja znam da sto je bilo neda se ispraviti.Ja njima sada nesto da prebacujem,nista vala time ne bih postigla,jer ako tada nisu videli da je to sto rade pogresno,kako bi to sad mogli da uoce?Naprotiv oni su ponosni na svoje ''vaspitne metode'' jer ''vidis kako ste svo troje ispali normalni ljudi''.Portudicu se da svojoj deci ne radim to sto su oni meni,i Bog neka mi je u pomoci da im svojim dobrim namerama ne naskodim.
 
Ja znam da sto je bilo neda se ispraviti.Ja njima sada nesto da prebacujem,nista vala time ne bih postigla,jer ako tada nisu videli da je to sto rade pogresno,kako bi to sad mogli da uoce?Naprotiv oni su ponosni na svoje ''vaspitne metode'' jer ''vidis kako ste svo troje ispali normalni ljudi''.Portudicu se da svojoj deci ne radim to sto su oni meni,i Bog neka mi je u pomoci da im svojim dobrim namerama ne naskodim.

Svaki put kada me deca izvedu iz takta uvek se prvo zamislim ,udahnem duboko i kazem ono sto osecam...i hvala Bogu sto je to sasvim drugacije od reci moje mame.Trudila sam se i trudicu se da tako i ostane jer jos uvek osecam greske njenog vaspitanja.
 
Реч је о деци и родитељима, да не буде забуне...:wink:

Хтедох да поставим питање на теми о тинејџерима, ал да ипак не скренем ту тему само у овом правцу, нека буде нова тема...


Наиме, да ли су вас, и колико, родитељи контролисали, проверавали, пратили, претурали по дневницима или телефонима...?

Да ли пратите, контролишете и проверавате своју децу и како? (Или - да ли ћете то радити кад будете родитељи?)

Шта мислите о тој врсти залажења у личне ствари?


pa,kao teen da dam odgovor na nacin na koji su moji, oboje skroz drugacije ovome pristupali,i kakve je rezultate dalo :confused:

moja mama-nikad u zivotu njuskanje,stvarno,potpuno postovanje svega mog, od mobilnog do nekih dnevnika { iako ja u njima nikada nisam pisala nishta vec neke leve stvari } i uvek sam znala da je neshto bezbedno oko nje
sa tatom- pa ista situacija,mada on to ne radi jer ga

1. zabole
2. nema vremena
3. ne zanima { isto shto i prvo }

i pusta nas,ali shto ume da bude ponekad..npr ugura se u mojoj srednjoj kao predsednik skolskog odbora, da bi sve kontrolisao, nadgledao moje ocene 24/7, sve znao gde se krecem:confused: i sad mi kroz salu preti da ce da bude i predsednik necega na mom faxu:roll: i kad sam ga ja pitala a shto ne ide na bratov fax kroz smeh je rekao da sam ja zanimljivija za pracenje:roll:

shto je rezultiralo time da sam ja,pogotovo kad sam bila mladja stalno mislila da moram neshto da krijem od njega { a on pizdi od sakrivanja i lazi } jer je po prirodi jako histerican i u sustini,kaze da ceni kad mu kazes istinu shto je i tako,ali i pizdi kad mu kazes,i kad mu ne kazes tako da ti se na isto vatalo. Dok npr ja od mame nikad nishta nisam sakrivala, uvek sam joj sve govorila i ukratko, kad ne pratite dete mnogo lakse stekne poverenje u vas, i nekakav miran osecaj da moze neke stvari da vam kaze.
Plus shto je rekla ljubic,preventivno samaranje i cupanje za kosu:confused: mislim,sve mi je to smetalo dok sam bila mladja, jer sam bila jako,jako,jako osetljiva i emotivna,i onda kad kazes neshto loshe takvoj osobi uvek sve trostruko gore shvati. Pa su me cesto puta i ismevali zbog toga,u stilu { on i moja maceha } '' mi nemamo vremena da budemo osecajni mi moramo da radimo,imamo zivot '' shto su i rekli,josh sa sve podsmehom...kasnije sam ocvrsnula,i evo sad u pola 11 uleti on meni u sobu ,vriisti { '' pic.ka ti materina ustaj!! '':lol: }, razvali vrata i ispade dere se na mene zbog propusta u vezi sudova...sinoc kako sam prala neki mali komadici hrane su ostali u tom odvodu,a ja nisam primetila , prvi put mi se desilo tako neshto,i svakkako bih skontala kad ustanem i kad odem da ih operem ponovo,al' opet....i onda mu ja mirnim tonom objasnjavam da je on histerican i evo posle kol'ko,nepunih sat vremena ulazi mi u sobu i lepo mirno me pita idem li na ples veceras jer ako ne idem da zapisem negde da ga podsetim da zalije cvece jer uvek zaboravi:D Mislim,shto ja u principu ne volim, jer ne volim kad se neko dere i onda posle kao da nije nishta ni bilo, al' dobro.

Ali zato imam u okolini,pa dobro,nije bash primer ove teme ali....jedna od mojih najboljih drugarica, tata...tatu ne vidja,jer je i bio po zatvorima i neodgovoran je...npr ona i njen brat dodju kod oca i on im kaze da nema para da ih izvede nedge njih troje da jedu i pred njima ode sa svojom devojkom u neki restoran...udario sakom o zid pa razbio ruku,pred njom...majka,zive kod nje,ali joj se mama vidjala sa nekim ozenjenim covekom koga je ona beshe valjda htela da nagovori da ostavi zenu zbog nje, pa je mojoj drugarici govorila da treba da se odseli { 17-18 godina } jer bi ona da njen decko dodje tu i da koristi njenu sobu a njoj je ionako vreme da se osamostali:roll: , shto je za nju bio shok,da je neko odvoji od mladjeg brata { da napomenem moja ta drugarica,jedna od najblizih, i najbolji djak u skoli,i sredjuje sve u kuci, vozi brata na treninge,pa svaki put '' jesi oprao ruke pre jela'' , dete koje bi svako pozeleo sama je sakupila 800 evra za svoje letovanje u Egipat { od prethodnih rodjendana i josh shteedela} }, ima jos primera koji pokazuju kako je zena do koske sebicna ,a kad je vidis,ima 30 neshto,mozda 40 godina a gradjena je ko ja :eek: sitna,viitka, ide u solarijum, crna kosa,taj pogled rospije...
 
Nikad nisam pratila niti špijuirala svoju decu, jesam sa strane posmatrala sa kim
se druže, kakvo društvo biraju...i po malo davala kometare, onako usput, da im
uđe u uho....pubertet smo prošle, onako, bez nekih većih trzavica, mada je bilo
tu i tamo "svađa i svađica"....:D

Kad sam procenila da su dovoljno velike, da mogu malo više da brinu same o
sebi, dozvolila sam im da izlaze do kad one žele, ali pod uslovom da mi se jave,
ako i to neko vreme, koje su one same smatrale za normalno, a ja prihvatila, baš
moraju da prekorače...da ne bi kao luda u neko doba noći. Lepo smo razgovarale,
i pao je dogovor, sve to može tako ako ne iznevere moje poverenje....srećom nisu,
da ne bude da su savršene, desilo se nekoliko puta, da se nisu javile, eto kao
nije bilo dometa, ili im nestalo kredita, ali ništa toliko strašno da bi se ja ne znam
koliko ljutila. Sad su već velike, naravno da i sada brinem, i uvek ću, ali nekad mi
se čak desi da ih pitam, zašto nisu izašle, zašto im već neko vreme npr., ne dolaze
drugarice......momke prihvatim, ako su one sretne i ja sam....i to bi bilo to.

Posmatrala sam decu koja mi dolaze u kuću, i koja nemaju takve odnose sa
roditeljima, bar majkom, uvek su radoznalija, manje se smeju, manje su
zadovoljna....ali kako ja tu ne mogu ništa, jednom probala, i nikad više...gledam
svoja posla.

Deci treba dati slobodu, naravno moramo biti majke, moramo znati šta nam
deca rade. ali da budemo špijuni, da im život zagorčavamo, nekim našim
nezadovoljstvima, ili da ih držimo u kući, jer eto nismo mi izlazile u to doba,
pa neka i oni sede u kući...je po meni jako ružno..i samo se dobije kontra
efekat.......Mnogi, bi to morali da shvate..svima bi bilo bolje.
 
Ovo je bas dobra tema.Imala sam bezgranicno poverenje u moju decu dok mi nisu stigle neke "dojave".Tada sam razgovarala sa njima i nisu mi sve kompletno rekli (kasnije su rekli da ja ne bih previse brinula,kao oni stite mene i to nije nista strasno i nije za brigu).Posle sam otvorila 4 oci i obracala paznju na neke stvari vise a i tajno kontrolisala telefone i svasta nesto i zaista sam iscackala neke stvari gde je zaista potrebno da se umesam....
 

Back
Top