Њушкање и праћење

koji si ti krelac...ne mogu da se nacudim...da ja sam samo rodilica, dojilica itd i ne komuniciram... ajde molim te dosta je bilo...tebi nista ne znaci ono sto ja pricam to smo apsolvirali...ok?...sada me pusti da ja sa mojim "skromnim iskustvom" i jos skromnijom komunikacijom komentarisem onako kako zelim...prekrsio si moje pravo izrazavanja i moje pravo na slobodu...vec dva u realu...a ja jos ni jedno vec samo komentarisem...zato me ne stavljaj na tvoju moralnu vagu...nisam trazila sud o meni,
 
Зашто сам поставила овакву тему...

Зато што сам прошла бројне семинаре о превенцији болести зависности, и свугде стручњаци саветују да се обавезно деци претресају џепови, личне ствари, школске торбе, фиоке...

У фазону ''зајеби право на интиму ако је у питању живот детета''...:roll:

Hmm... ja verujem u to da narkosi nastaju prvenstveno zbog nejasne pozicije u porodici. Ipak sve to pocite iz same kuce. Znam dva narkosa (i to ozbiljna, ne ono puse travu) koji su izuzetno bili i ostali nesrecni u svojim porodicama, i nisu sigurni u roditeljsku ljubav. Jednom su se roditelji razveli, pa ga je majka izbacila iz kuce kad je poceo da se drogira, a drugome je otac umro, a majka se sad posle sedam godina od smrti muza ponovo udaje, i dok joj se sin leci po klinikama (neuspesno) ona ide sa svojim "deckom" sa jednog zimovanja na drugo.
Ne poznajem nikoga ko se osecao srecno, sigurno i zadovoljno u svojoj porodici a da je poceo da se drogira. To jednostavno ne ide zajedno. Iako nama mozda izgleda da je sve u redu, nesto ne stima, i to je tako.
Kada se dodje do toga da se detetu/tinejdzeru pretresaju dzepovi u potrazi za narkoticima, tad je vec uvelike kasno.
Tako da bi neki moj savet bio da se sto ranije izgradi zdrav i normalan odnos sa detetom, i kasnije nece biti potrebe za preturanjem i spijuniranjem.
 
Hmm... ja verujem u to da narkosi nastaju prvenstveno zbog nejasne pozicije u porodici. Ipak sve to pocite iz same kuce. Znam dva narkosa (i to ozbiljna, ne ono puse travu) koji su izuzetno bili i ostali nesrecni u svojim porodicama, i nisu sigurni u roditeljsku ljubav. Jednom su se roditelji razveli, pa ga je majka izbacila iz kuce kad je poceo da se drogira, a drugome je otac umro, a majka se sad posle sedam godina od smrti muza ponovo udaje, i dok joj se sin leci po klinikama (neuspesno) ona ide sa svojim "deckom" sa jednog zimovanja na drugo.
Ne poznajem nikoga ko se osecao srecno, sigurno i zadovoljno u svojoj porodici a da je poceo da se drogira. To jednostavno ne ide zajedno. Iako nama mozda izgleda da je sve u redu, nesto ne stima, i to je tako.
Kada se dodje do toga da se detetu/tinejdzeru pretresaju dzepovi u potrazi za narkoticima, tad je vec uvelike kasno.
Tako da bi neki moj savet bio da se sto ranije izgradi zdrav i normalan odnos sa detetom, i kasnije nece biti potrebe za preturanjem i spijuniranjem.

Da slazem se, ali sta ako ne uspemo da ostvarimo normalan odnos sa detetom da ce nam on poveriti svaku brljotinicu koju je napravio. A sigurna sam da nam nece poveriti svaku brljotinicu. PA nije ni da me interesuje svaka brljotina, sakrivena cigara, pijanka, neka orgija, bilo bi lepo da postignemo takav odnos gde ce mi se poveravati i pitati za savet. Niti sam ja savrsena. PA nisu ni moji roditelji, a od gena se ne moze daleko:)NAdam se da cu samo biti uspesnija od njih tj da cemo biti uspesniji od nas nekada, mojih roditelja i mene. NAdam se da ce iskusenja za jednog pubertetliju biti laksa, ali nece biti. Bice jos veca i gora i opasnija. Nadam se da cu ga uputiti kako treba. Ali sta raditi ako je kasno? Ako za sve to nemamo vremena i ako je vec kasno za predostroznosti?
 
Зато што сам прошла бројне семинаре о превенцији болести зависности, и свугде стручњаци саветују да се обавезно деци претресају џепови, личне ствари, школске торбе, фиоке...
:shock: to je PARANOJA. ne mogu da verujem da bi neko to radio svom detetu, pod uslovom da nije problematicno.
 
Da slazem se, ali sta ako ne uspemo da ostvarimo normalan odnos sa detetom da ce nam on poveriti svaku brljotinicu koju je napravio. A sigurna sam da nam nece poveriti svaku brljotinicu. PA nije ni da me interesuje svaka brljotina, sakrivena cigara, pijanka, neka orgija, bilo bi lepo da postignemo takav odnos gde ce mi se poveravati i pitati za savet. Niti sam ja savrsena. PA nisu ni moji roditelji, a od gena se ne moze daleko:)NAdam se da cu samo biti uspesnija od njih tj da cemo biti uspesniji od nas nekada, mojih roditelja i mene. NAdam se da ce iskusenja za jednog pubertetliju biti laksa, ali nece biti. Bice jos veca i gora i opasnija. Nadam se da cu ga uputiti kako treba. Ali sta raditi ako je kasno? Ako za sve to nemamo vremena i ako je vec kasno za predostroznosti?

Pazi, to je tvoje dete, dakle nosi tvoje gene. Seti se kako si se ti ponasala u njegovim/njenim godinama. Da li bi ti prijalo da svojim roditeljima pricas o tome kako si bila na orgiji? A i zasto bi to uopste njih interesovalo, jel tako? Njhov posao, a sada tvoj, je da svoje dete edukujes maximalno i da ga jednostavno pustis da zivi svoj zivot. Jednostavno budi tu kada ti dete dodje da pita za savet, ali nemoj da ga juris da bi ga posavetovala.
Evo bas me interesuje jedna stvar, pa eto da pitam jednog roditelja, tj tebe - zasto uvek pomislis da ce se nesto lose desiti tvom detetu? Da li mozes da budes toliko sigurna u vaspitanje svog deteta da mozes da se uzdas u njegov/njen sud?
 
a jel ti nešto ozbiljnije zameraš svojima...ali ozbiljnije?........ja ne... tako da mi se sve čini...kako čitam priče a la pile babino...i slične....da bi trebalo da sledim porodičnu tradiciju... slobodan razvoj i formiranje ličnosti uz pomoć roditelja samo na intervencijud eteta....znati šta dete radi...nikako trkeljisanje....postoji milion posrednih načina da se sazna.......što bi to bilo loše?..........kakve moralne dileme.....da li su svi "stroočnjaci" i uspešni roditelji....ne bih rekao.. tj. znam pouzdano da nisu....više sloočajeva...


Ја бих била пресрећна ако бих успела да будем добар родитељ као моји родитељи...(и да моја деца буду добра деца као ја!:wink:)...

Али, ко што рекох, иако сам одрастала у породици у којој су личне ствари биле светиња...ипак ми је мама признала пре пар месеци да ми је понекад читала дневник...:roll: Никада ничим није показивала да зна било шта из мог дневника...а било је брљотина, фала Богу, сваке врсте! :oops:
 
Kada sam ja bila u pubertetu (a to je period druga pol. 70-ih godina) roditeljima je bilo bitno s kim sam, gde sam i dokle cu da ostanem. Znam da nikada nisu mogli da zaspe dok ja ne dodjem kuci. I uvek su me ovako savetovali :" pazi se sta god da radis sebi radis", Odlicna recenica uvek mi je odzvanjala u glavi. E to je bilo malo mirnije vreme nego danas. Na ulicama grada nije bilo toliko droge kao danas, oko skola nije bilo dilera, a pogotovo ne oko osnovnih skola. Danas je to uvelikoj meri prisutno. Skoro smo imali predavanje jednog inspektora policije na temu Narkomanija u skoli. Covek se zaista trudio da nam objasni doneo je neke uzorke da vidimo kako izgledaju razne vrste droga, bila je to jedna lepa prezentacija. Pricao nam je kako ipak treba da povremeno proveravamo nasu decu da otvoreno pricamo sa njima, da pratimo njihovo ponasanje itd. A znate sta se desilo na pocetku:neutral: mnogi roditelji su napustili sastanak. Bilo im je dosadno, a ne shvataju da tako nesto moze NE DAJ BOZE i njihovoj deci da se desi. Jos u moje vreme
u mojoj okolini se konzumirala droga a tek danas. Pogledajte samo uvece ispred srednjih skola male grupice koje se nesto skrivaju i muvaju pa ce vam sve biti jasnije. Ja sam za to da povremeno treba njuskati i pratiti (ma koliko to grubo zvucalo). A da, da jos napomenem da nam je i razredna skrenula paznju da kada nam deca idu u popodnevnu smenu da ih sacekamo pogotovo sto se ranije smrkava a i da bi bilo pozeljno da se vracaju u grupicama kuci. Pa o cemu mi onda pricamo. I to je pracenje
 
A to razredni uvek paranoisu. Meni je srednja skola bila na Dorcolu, u "ozloglasenom" kraju, pa je na pocetku prve godine sve nas (roditelje i decu) isprepadala recenicom kako je najbolje da idemo u grupama, ili da dodje jedan roditelj po nas nekoliko.
Za sve cetiri godine nisam nasila ni na jedno sumnjivo lice koje mi je nesto nudilo ili htelo nesto od mene, niti sam ikada primetila da se ikada neko sumnjiv motao oko skole nudeci neki narkotik.
Cista paranoja.
 
Ni meni, kao ni Hellen nije baš sasvim jasno kako se treba ponašati. Moji su bili mnoooogo strogi i ja sam pazila šta radim što zbog sebe, što zbog njih. Dakle, bila sam dobra, ali poprilično zatvorena i glupa u međuljudskim odnosima i nije mi bilo lako.
E pa zato sam htela da budem takozvana dobra majka... Razgovaram, razgovaram, pregovaram. Ali vidim da ni sada ne znam baš sve, jer moje dete ne smatra da treba nešto da mi kaže, jer je to kao njegova stvar, a ja pa mislim da i nije samo njegova već da bi trebalo da znam a ne da saznajem od tamo nekoga. Jel to znači da mi ne veruje? Ili bi hteo da bude odrastao, ili šta...
Priznajem da osećam onaj odvratni roditeljski strah i da ne znam da li nekad treba da krenem u uhode i da se istovremeno stidim uhođenja. To uglavnom i ne radim, ali znam da mnoge majke rade i bojim se da će meni naočigled promicati avioni.
 
Resenje je vrlo jednostavno. Roditelji koji odgajaju svoju decu koristeci kontrolu, a ne ljubav i postovanje ce morati da pribegnu jos jacoj kontroli... jer je to jedino sto oni mogu da urade, jednostavno kao licnosti nisu spremni za drugaciji odnos sa detetom, pa takav nisu ni izgradili.

Roditelji koji od rodjenja neguju ljubav i postovanje mogu sasvim slobodno da nastave sa tom praksom.
 
Зато што сам прошла бројне семинаре о превенцији болести зависности, и свугде стручњаци саветују да се обавезно деци претресају џепови, личне ствари, школске торбе, фиоке...

У фазону ''зајеби право на интиму ако је у питању живот детета''...:roll:
Već je neko komentarisao, ali moram da pitam: ozbiljno su govorili o preturanju po stvarima? Stvarno zvuči potpuno paranoično, očajnički. U principu, opšti stav je da su kod deteta koje počne da koristi drogu vrlo brzo primetne promene u ponašanju. Naravno, ako je roditelj dovoljno zainteresovan da primeti i ako zna šta da gleda. Brljanje po stvarima apsolutno ne mora pružiti bilo kakvu potvrdu.
 
Била сам на више различитих семинара на којима су говорили и психијатри, и психолози, и полицајци, и лечени наркомани, и људи из невладиних и хуманитарних организација који се баве тиме...
И тамо је речено, а писало је и у многим брошурама које су штампане тим поводима...
 
Па сви заједно су учествовали у тим пројектима.
Семинари су се бавили првенствено ПРЕВЕНЦИЈОМ наркоманије.

Кад већ знају да се дете дрогира...онда и нема сврхе претурати по џеповима, зар не?
 
Već je neko komentarisao, ali moram da pitam: ozbiljno su govorili o preturanju po stvarima? Stvarno zvuči potpuno paranoično, očajnički. U principu, opšti stav je da su kod deteta koje počne da koristi drogu vrlo brzo primetne promene u ponašanju. Naravno, ako je roditelj dovoljno zainteresovan da primeti i ako zna šta da gleda. Brljanje po stvarima apsolutno ne mora pružiti bilo kakvu potvrdu.
ovo nema bas direktne veze sa temom, ali pitam se sta ako primetis?
i ako po svemu sudeci deluje da je tako ali nisi i ne mozes da budes siguran?
skoro sam imala priliku da razgovaram o jednom detetu koje se po spoljnim manifestacijama gotovo sigurno drogira, a on to uporno negira
sve to nazalost, nije nesto sto je primetio njegov roditelj
kako uopste da dodjete do te istine koja je preduslov da bi se nesto promenilo?
niti mozes da ga optuzujes, ako nemas dokaz da je to tako, niti mozes da mu pomognes dok se to ne obelodani
ja ga jedva poznajem, i time nemam prema njemu odnos kao prema bliskoj osobi, ali sam, iskreno receno, odmah predlozila istragu
 
Кад већ знају да се дете дрогира...онда и нема сврхе претурати по џеповима, зар не?
tad se i pretura po dzepovima i kontrolise i ne ostavlja se samo. ide se u pratnji nekoga stalno, barem u prvo vreme lecenja...doduse ja ne znam decu narkomane, nego odrasle osobe, ali princip je isti sto se lecenja tice. mora im se pomoci da izdrze u prvo vreme tako da je stalna kontrola potrebna.

ali stvarno i ja mislim da se previse plasis. mislim koji je procenat dece narkomana? verovatnoca je veca da se desi nesto drugo lose sto ne mozes kontrolisati: npr.saobracajke ili nesto slicno ( kuc, kuc da necuje zlo)... i gromovi udaraju ali ne cesto...
 
Па не пишем ја о себи и својој ситуацији, моја деца су још мала. Ја сам само у моралној дилеми да ли је њушкање и праћење понекад оправдано и када, па желим да чујем друге како гледају на то...
 
Па не пишем ја о себи и својој ситуацији, моја деца су још мала. Ја сам само у моралној дилеми да ли је њушкање и праћење понекад оправдано и када.
ma ja mislim da si ti posvecen roditelj koji verovatno previse brine, i da nastavis da lepo vaspitavas decu kao i do sad i nema da bude problema... i nemoj im citati dnevnike samo ces srusiti ono sto si sve ove godine gradila...
 

Back
Top