Њушкање и праћење

Ja se kao roditelj trudim da izbegnem greshke koje su pravili moji roditelji, a to je strogost i diktatura. Nije bilo razgovora, bilo je samo "jel to jasno?- razumem"! Kao u vojsci :) I pored toga, sam uvek iznalazila nachin da izvrdam kad kod je to moguce, i ispalo je da je sav taj njihov trud da me kontrolishu bio uzaludan. Kakav god da je metod roditelja, staza kojom klinci prolaze je ista, i roditelji tu ne mogu mnogo da utichu, osim da se postave kao oslonac i podrshka. Iz lichnog iskustva, mogu da kazem da sam jako dobro reagovala kad sam osecala da imaju poverenja u mene. Retko, ali deshavalo se, i mislim da je to recept.
 
Ja sam kontrolisao roditelje.
Radio moj tetak kao noćni čuvar u dragstoru, ono skupljaju se klinci i cugaju pivo ispred. Onda brat od tetke prospe sadržaj jedne vrećice za čaj njemu u džep i počne tetki priču: "Znaš mama ko se sve skuplje ispred dragstora? Da li si primjetila kako su tati krvave oči.....
 
Malo je reci da sam sokirana vasim odgovorima :|
Da roditelj cita sms poruke, prisluskuje razgovore i slicno mogu da razumem, ali dnevnik je nesto najintimnije. Do sad sam racunala da ne treba posebno da ga krijem od mojih roditelja[uvek stoji na istom mestu] ali nakon vasih postova pocinjema da se pitam da li mogu da nastavim da im verujem da ga ne citaju [sto sam do sada uzimala zdravo za gotovo]. Cim se diskonektujem idem da ga bolje sakrijem :shock:
Shvatate li vi, da ako se dete unese u taj dnevnik, ako pise sve sto ga muci, i vi to procitate... TO JE KRAJ poverenja!
Normalno je da se brinete za dete, ali citanje dnevnika je stvarno previse.
 
Nadam se da Vas necu uvrediti ovim mojim komentarom,ali zaista osoba koja nema decu nije u stanju da oseti zabrinutost i muku oko podizanja sada vec odraslog deteta i da odredi granicu diskrecije ili nemesanja u tudji mladi zivot za koji strahujem svakog trenutka.To sto Vi kazete je istina i to sam i ja verovala i bila ubedjena ja je ispravno,ali kad se dobije dete svi mi zaboravimo na ono sto je racionalno, nego se ponasamo kao pravi manijaci.Ne iz radoznalosti nego zbog brige za taj mladi zivot.Mislim da je bitno drzati sve konce u rukama a da to dete ne primeti i da se oseca komotno i zasticeno u svojoj kuci,a kad izadje u narod sto bi rekla moja baba da tu sigurnost ponese sa sobom.

Nisam se uvredila, ali ostajem pri stavu da to sto nemam decu ne znaci da ne mogu da zamislim koliko jedan roditelj moze da bude zabrinut za svoje dete. Takodje sam osetila i jedan hiljaditi deo te zabrinutosti, ali to je druga prica.
Poenta je da covek treba da bude sto vise svestan toga koliko moze i treba da kontrolise dete, a koliko ne treba i ne sme. Uostalom deca svojim roditeljima ne pripadaju, ona su svoji ljudi kojima treba pomoc pri dorastanju, ali ne i totalna kontrola. U toliko primera se pokazalo da deca koja su bila stalno pod lupom kasnije izrasla u nesigurne ljude, koji su se gubili u svom zivotu ne znajuci sta tacno treba da urade.
Imam bas jedan primer, doduse malo je ekstrmniji, mlade majke od nekih 20 i kusur godina, koja je rodila devojcicu sa 19 godina, i prica o njenom vaspitanju ovako - ja joj kazem pazi kako prelazis ulicu, a ona nista ne slusa (inace dete sad ima recimo 4-5 godina), i tako jednog dana zamalo da je udari auto i od tada znas kako pazi; onda joj kazem stavi kapu na glavu napolju je hladno, ona nece i nece, ja reko dobro, izadjemo napolje posle nekog vremena se ona ziva smrzne i na kraju znas kako stavlja kapu na glavu.
E sad, kao sto rekoh to jeste extremniji slucaj, ali cinjenica jeste da ce to dete vrlo brzo postati samostalno i zna sta i kako u zivotu, a nikada nece posumnjati u to da je majka voli ili ne.
 
I ja mislim da je citanje dnevnika siguran recept za unistavanje odnosa sa decom... evo iz ugla nekadasnjeg deteta: moji su generalno bili jako zabrinuti, ali mislim da nikada nisu presli tu granicu, a i ja sam se pobrinula kao dete da nikako ne dodju do situacije da padnu u iskusenje(sta da vam kazem, paranoja od malena:):)). ali posto sam od malena bila izuzetno osetljiva i manje stvari sam dozivljavala kao pritisak sa njihove strane (inace bili su stvarno manje vise ok roditelji ali su se zesce isparanoisali bas kao i svi vi koji imate decu tinejdzere) i od puberteta sam se potpuno zatvorila prema njima sto se tice onih stvari za koje sam znala da nema 'leba da progutaju, znaci sve sto se tice licnog zivota... i mnogo sam brljala, da su mali deo znali strefio bi ih slog, ali sam uvek povlacila odredjenu granicu sto se tice posledica brljanja, zato sto sam ih jako postovala i nisam htela da dodje do toga da budu uvuceni u moje brljotine i ono sto je jos bitnije ostali su ipak autoritet za mene. krajnja poenta: i u najludjim trenucima sam ostajala svesna sustine stvari dobro-lose koja ti ostaje od te osnove iz porodice. lose strane kada dete oseti pritisak i zatvori se, u jednom trenutku ces skapirati da vise ne poznajes rodjeno dete, onako u dusu i da taj odnos nije ono sto je bio. tako da smo mi nako tog famoznog puberteta morali da sve lepo pocnemo iz pocetka i moju majku je bas pogodilo kada je skapirala da ne zna ni 10i deo mog zivota...

imaj poverenje u sebe kao roditelja, ako dobro poznajes i "osecas" svoju decu mozes shvatiti da se nesto desava i bez "njuskanja", a ocuvaces poverenje koje vec postoji cim ti je cerka sama pokazala te ljubavne poruke. bolje radi na tome da ocuvas taj odnos i da ti budes ta u koju ce imati vise poverenja da ces im pomoci u resavanju problema nego drugarice. moja drugarica je imala takve super roditelje i dobro se secam kada je majka njenog decka koja je na ko zna koji nacin saznala da ona sumnja da je trudna, rekla da ce ona da joj pomogne i da njeni ne moraju ni da saznaju, a moja drugarica je odgovorila: prve osobe kojima bi se obratila u bilo kojoj situaciji su moji roditelji, nemam potrebe nista da krijem od njih. znam da ce mi pomoci...svaka druga moja drugarica bi uradila suprotno, samo da roditelj ne sazna...
 
Najdivnija stvar na svetu bi bila, kad bi roditelji mogli svog malog nejakog ribitja da stave u jedan akvarijum i da on tu pliva sretjan i pliva i pliva i peva od sretje i... a vi ga gledate takvog sretjnog, pa vam sve nesto toplo i milo oko srca, ma divota jedna :)
Kupite Tamagochi sebi :evil:

Da klinci imaju poverenja u vas ne bi svoje probleme pocinjali sa "Dragi Dnevniche..."
 
Зашто сам поставила овакву тему...

Зато што сам прошла бројне семинаре о превенцији болести зависности, и свугде стручњаци саветују да се обавезно деци претресају џепови, личне ствари, школске торбе, фиоке...

У фазону ''зајеби право на интиму ако је у питању живот детета''...:roll:
 
И зато што сам скоро причала са родитељима вршњака моје деце где ми је већина њих рекла да изокола и повремено контролишу децу у смислу: повремено им завире у смс, понекад их издалека надзиру док су са друштвом на улици, тек да виде са киме се друже и шта раде...

Сад тек размишљам, ко зна, можда су и мене моји некада тако контролисали, али никада то нисам ни приметила ни осетила...
Можда тај систем и није тако лош...
 
Зашто сам поставила овакву тему...

Зато што сам прошла бројне семинаре о превенцији болести зависности, и свугде стручњаци саветују да се обавезно деци претресају џепови, личне ствари, школске торбе, фиоке...

У фазону ''зајеби право на интиму ако је у питању живот детета''...:roll:

s'tim se pomiri, veci deo danasnjih tinejdzera prolazi kroz sex and drugs and rock 'n' roll fazu... i mozes da pretresas dzepove do sutra, a kad nadjes ne mora da znaci da ces ista od toga uspeti da sprecis... lake droge su kao decije bolesti...jako ih je malo koji nisu probali...

ali sa druge strane ja sam bila ubedjena da ce mladje generacije biti gore od nas, kad ono: npr. drugaricina mladja sestra i njeno drustvo su andjeli pravi... sve zavisi, meni se cini da je 90ih bilo gore...

ako su ti droge briga, po ponasanju ces jako dobro primetiti da li je nesto opasno u pitanju... ali lako je meni, ja jos nisam roditelj, a kad budem verovatno cu pogaziti sve principe i zalepiti detetu kameru medj' obrve:).

edukuj ih i zastrasi, zastrasavanje nije laz a cini cuda... tupi o tome dok im se ne ureze u mozak...
 
pa loš je....jer ćete da utripoojeto glooposti........i prećiće vam u naviku....i kad boodu imali 40 godina ćete da im trkeljišete po stvarima...... i po telefonima, bez pardona......što biste prestali nekad da to radite......

daj bre ne preteruj...zna se da su rizicne godine Rizicne i sta..necu da izrastem u paranoika i manijaka....ides u krajnost....jednostavno treba znati meru i to je to... a jel to moonja nema dece?:)...
 
@ pile babino...

ukapirala si ti da ja nemam decu još na strani 1.....al ti je tad odgovaralo kako razmišljam....a ta beba na slici je u "rizičnim" godinama....u, bre....rano je počelo....
ne, ozbiljno neke kontrolišu celog života...posle otvarate teme o maminim sinovima i sponzoraju....... kad odrastete..mislim....neki..... ( :
 
@ pile babino...

ukapirala si ti da ja nemam decu još na strani 1.....al ti je tad odgovaralo kako razmišljam....a ta beba na slici je u "rizičnim" godinama....u, bre....rano je počelo....
ne, ozbiljno neke kontrolišu celog života...posle otvarate teme o maminim sinovima i sponzoraju....... kad odrastete..mislim....neki..... ( :

koji si ti negativac...i ne stizem da se nacudim... i naravno kao i uvek preterujes...a tu bebu na slici mi ne diraj... u decu ne diraj, a za ostalo cemo da vidimo...i ne idi u patologiju molim te...ili jos bolje idi se pridruzi tim slucajevima... a nisam otvarala teme o maminim sinovima nego pricala o svekrvama i jos pa ova je patolog koji misli samo na sebe a ne na decu ...omasio si...pridruzi se tvojoj grupici...i ja sam i dalje za njuskanje sa merom i kda nesto ne stima
 
haha...kakve svekrve?..............nemam pojma o čemu pišeš.... ja bih se baš pridrožio tvojoj i sl.patologijama al gedaj..ne razoomem ih..>..nemam iskoostva...jer me niko nije kontrolisao.....a sam sam ujak dve mlađe maloletnice i stric...al dobro ...oni su mali........a i to sa svekrvama...stvarno ne znam....bolest je imati problerma sa toođim majkama...nemam pojma....to ti znaš...ne zanima me, verooj...kad si ti od pelena već izgradila stav da ćeš da zabadaš nos svooda.....porašće ti nos ko pinokiju....
 
čekaj bre pile...zar ti nisi rekla da treba poznavati svoje dete......što znači-upoznati......pa se prema tome ravnati...sad ti, u tom uzrastu, u kom je beba več sve znaš....da ćeš da mu pretooraš torbu, zavirooješ u sms kad boode poobertetlija........razmisli malo...
 
pa loš je....jer ćete da utripoojete glooposti........i prećiće vam u naviku....i kad boodu imali 40 godina ćete da im trkeljišete po stvarima...... i po telefonima, bez pardona......gde je granica, aj recite..kontrole?

Е, зато сам и отворила тему, да чујем где је граница другим родитељима!

Сама рекох да сам још увек у моралној дилеми и да је мој став о свему томе тренутно у фази преиспитивања.
 
čekaj bre pile...zar ti nisi rekla da treba poznavati svoje dete......što znači-upoznati......pa se prema tome ravnati...sad ti, u tom uzrastu, u kom je beba več sve znaš....da ćeš da mu pretooraš torbu, zavirooješ u sms kad boode poobertetlija........razmisli malo...

opet ne znas sta pricas...ozbiljno razmisli malo ali ozbiljno...ako treba promuckati pre upotrebe..stvarno ne znam... treba upoznati i upoznatavati...taj proces nikad nije gotov ...pa sigurno cu preduzeti sve predostroznosti ako mi nesto postane sumnjivo... znaci 100%... pa cak i ako to znaci preturati...u krajnjoj liniji ne igrati se zivotom deteta zato sto "postujemo" njegovu privatnost...ja ne kazem da je to ok bez ikakvog razloga, bez ikakve sumnje...ako se ja setim koliko puta sam iscupala zivu glavu i zivu glavu cak moje sestre i da mi bilo jako krivo zato sto nemam nekog da mi pomogne onda mi je krivo sto nisu vise znali... ali kao sto rekoh nismo svi isti karakteri ...ja npr jako zatvoreno dete koje nije ni htelo, ni znalo da prica sa roditeljima, niti znalo da se poveri...a sa druge strane roditelji jako strogi i jako sturi na iskrenom, smirenom, dobrom starom razgovoru...jednostavno ne znaju...niti ce ikada znati... nemaju svi iste kapacitete...ali su radili onako kako su umeli... i zao mi je sto nisu vise znali i sto nisu vise dozvolili da im se priblizim, sto ja njima nisam dozvolila da mi se priblize...ima tu mnogo stvari... dakle i ja sam samu sebe otkrivala u pubertetu, a kako su to mogli moji roditelji...dakle oladi malo sa extremnim razmisljanjima...ja kazem kako bih ja i NE mozes mi promeniti misljenje tako da i vise ne vredi da me ubedjujes:) ok je ono sto ti kazes za tebe i to je tvoja istina...moja je nesto drugo za sada...ali mozda ce se promeniti ...kao sto se i sve ostalo menja pa i poznavanje i upoznavanje ne???
 
Е, зато сам и отворила тему, да чујем где је граница другим родитељима!

Сама рекох да сам још увек у моралној дилеми и да је мој став о свему томе тренутно у фази преиспитивања.

a jel ti nešto ozbiljnije zameraš svojima...ali ozbiljnije?........ja ne... tako da mi se sve čini...kako čitam priče a la pile babino...i slične....da bi trebalo da sledim porodičnu tradiciju... slobodan razvoj i formiranje ličnosti uz pomoć roditelja samo na intervencijud eteta....znati šta dete radi...nikako trkeljisanje....postoji milion posrednih načina da se sazna.......što bi to bilo loše?..........kakve moralne dileme.....da li su svi "stroočnjaci" i uspešni roditelji....ne bih rekao.. tj. znam pouzdano da nisu....više sloočajeva...
 
opet ne znas sta pricas...ozbiljno razmisli malo ali ozbiljno...ako treba promuckati pre upotrebe..stvarno ne znam... treba upoznati i upoznatavati...taj proces nikad nije gotov ...pa sigurno cu preduzeti sve predostroznosti ako mi nesto postane sumnjivo... znaci 100%... pa cak i ako to znaci preturati...u krajnjoj liniji ne igrati se zivotom deteta zato sto "postujemo" njegovu privatnost...ja ne kazem da je to ok bez ikakvog razloga, bez ikakve sumnje...ako se ja setim koliko puta sam iscupala zivu glavu i zivu glavu cak moje sestre i da mi bilo jako krivo zato sto nemam nekog da mi pomogne onda mi je krivo sto nisu vise znali... ali kao sto rekoh nismo svi isti karakteri ...ja npr jako zatvoreno dete koje nije ni htelo, ni znalo da prica sa roditeljima, niti znalo da se poveri...a sa druge strane roditelji jako strogi i jako sturi na iskrenom, smirenom, dobrom starom razgovoru...jednostavno ne znaju...niti ce ikada znati... nemaju svi iste kapacitete...ali su radili onako kako su umeli... i zao mi je sto nisu vise znali i sto nisu vise dozvolili da im se priblizim, sto ja njima nisam dozvolila da mi se priblize...ima tu mnogo stvari... dakle i ja sam samu sebe otkrivala u pubertetu, a kako su to mogli moji roditelji...dakle oladi malo sa extremnim razmisljanjima...ja kazem kako bih ja i NE mozes mi promeniti misljenje tako da i vise ne vredi da me ubedjujes:) ok je ono sto ti kazes za tebe i to je tvoja istina...moja je nesto drugo za sada...ali mozda ce se promeniti ...kao sto se i sve ostalo menja pa i poznavanje i upoznavanje ne???

a jel ti nešto ozbiljnije zameraš svojima...ali ozbiljnije?........ja ne... tako da mi se sve čini...kako čitam priče a la pile babino...i slične....da bi trebalo da sledim porodičnu tradiciju... slobodan razvoj i formiranje ličnosti uz pomoć roditelja samo na intervencijud eteta....znati šta dete radi...nikako trkeljisanje....postoji milion posrednih načina da se sazna.......što bi to bilo loše?..........kakve moralne dileme.....da li su svi "stroočnjaci" i uspešni roditelji....ne bih rekao.. tj. znam pouzdano da nisu....više sloočajeva...

jako lose ti ide citanje
 
ne ide mi loše....neko ko je imao lošu komoonikaciju sa roditeljima......... ne može ništa da kvalitetno kaže na temu...to je baš problem.....i pšriča tu sad .samo na osnovu porođajnog iskoostva, dojenja i koopanja bebe.......neka fala za to do sada...ništa to ne znači........
 

Back
Top