da li ste imali situaciju da u svom zivotu odbacite neke duboko ukorenjene predrasude da bi bili sa osobom koju volite???.....i koje su to predrasude bile....
ja sam sad spremna da se upustim u ozbiljnu vezu sa dosta mladjim muskarcem iako sam zelela pored sebe coveka mojih godina....

....eto.....
Sklona sam predrasudama. Mnoge od njih nisu nastale iskustveno, već samo razmišljanjem o nečemu i donošenjem suda da je to kobno po mene, pa se klonim.
U nekim odnosima je šteta po nas daleko veća od koristi, po cijenu toga da izgledaš nehumano jer si odbacio čovjeka, nedavši mu šansu... i ja sam spremna da budem nazvana nečovjekom.
Takođe, vjerujem da bi mi bilo jako teško prevazići osudu sredine, iako je taj čovjek meni odgovarajući. Ne uspijevam odbaciti neke namete patrijarhalnog vaspitanja, već uporno težim tome da se povinujem zapovijesti. Takva situacija bi zahtijevala definitivno prekidanje veza sa okolinom, i trebalo bi mi vremena da izdumam vrijedi li.
Naravno, ovo se ne odnosi na lake veze... ali, u odnosima u kojima se ide ka ozbiljnim stvarima, kakav je zajednički život, neke prepreke ne smiju biti prevaziđene.
Predrasude su onaj glas u glavi koji te opominje sve vrijeme, i čeka pad da bi likovao....
jesam li ti rekao... to su generalizacije i neprihvatanje postojanja izuzetka.
Na temi pominju principe... ja ne stojim baš najbolje sa tom terminologijom, ali, mislim da je princip duboko ukorijenjeni stav, nastao iz iskustva. To je krajnji stadijum ubijeđenosti u nešto. Principi se ne ruše.
Mišljenje i stav... mišljenje je ta prva ideja koja nas navodi na formiranje stav. Neoboriv stav je princip.
De je tu predrasuda, to me malo kopka.
To je potpuno nebitno za ovu temu, ali bih voljela da se malo terminologija utanači.