Nikome da se poverim...ni pred kim da zaplacem

vessela

Početnik
Poruka
12
Ovako... mogla sam ovu temu da postavim na Lj i S, ali trenutno nisam raspolozena za prozivanje, a to je ono sto bi mi tamo sigurno radili. A nekakva pomoc mi treba... LM, da izlozim svoj problem, pa ko je raspolozen da se bakce...

Bila sam u vezi sa jednim deckom, nesto manje od dve godine, pa smo raskinuli, valjda nam je trebalo prostora, te smo se posvadjali oko neke gluposti, i ja se smuvam s drugim, da bih njemu napakostila. Mislila sam da je to onako prolazna stvar, ali sam se nekako ususkala u toj drugoj vezi i prekinula svaki kontakt sa ovim prvim (mada sam ponekad razmisljala o njemu, onako...) I tako sam bila s ovim drugim godinu dana, on je stvarno bio divan prema meni, nema koju mi zelju nije ispunio, skakutao oko mene... e to me je pocelo najednom gusiti, nervirati, opet sam htela prostora....prevarim ga i potrudim se da sazna ne bi li nekako raskinuo samnom, ali, on mi "oprosti", i sta sam drugo mogla nego da ja raskinem i s njim, bez objasnjenja. E tu krecu problemi, on se oseca povredjeno, izigrano, sveti mi se na razne nacine, pocinje da me proganja, ne ostavlja me na miru, prati svaki moj korak. Ja odlazim tako daleko da ga prijavim policiji, sto ne pomaze. Tu mi priskace u pomoc onaj decko s pocetka price, nalupa ga, zapreti mu i ovaj me pusti da disem. Pomirim se s ovim prvim, sve opet tece ko podmazano, oko godinu dana, kao pre... ali... Ja pocinjem ponovo da razmisljam o onom drugom, o tome kako mi je ustvrai bilo lepo s njim, kako me je voleo, obozavao, ususkavao, i zelim to opet... Toliko sam prsla da ga i sanjam, non stop mislim na njega, secam se... svega. i najgore je sto nemam kome to da kazem, jer sam svima pricala kako ga mrzim, plasim ga se, kako je bolestan i odvratan, i poremecen... A u stvari, izgleda da sam poremecena ja, jer kad me je napokon ostavio na miru, kad me ne presrece vise na ulici, kad mi ne salje poruke, ja kao da zelim da se to sve vrati...a s druge strane, znam kad bi pokusao da mi opet pridje, ja bih u najmanju ruku pocela da vristim i dozivam u pomoc....

Jel mislite da je to neki sindrom kod mene, neka tamna strana... bolest... nesto tako?
I sta da radim s tim osecanjem?
 
Ma sve je super.
Uvek ces moci da biras , i da izaberes od ponudjenog....
Verovatno to jeste i nije ono sto hoces.....


Ali to je trenutno tvoj zivot i tvoja logika....


Za nesto drugo niti imas snage , niti iskustva.
Mozda bi ti zelela da budes sa totalno drugacijim muskarcem, ali bi on verovatno hteo drugaciju devojku.
I verovatno ne bi bio od pocetka sladak kao jedan od ove dvojice, pa bi ti se u startu ucinilo da je bezvredan....I poslala mu takav signal.
A moguce je da bi on takav signal shvatio kao tvoje opredeljenje da ti gode povrsne veze , bez duboke vezanosti vec "kako ide nek ide" pa bi ili otisao ili u tome prepoznao sebe...

Kad imamo probiraca , najbolje sto mozemo da mu ucinimo je da ga naucimo da stvarno vidi ono sto mu godi da bira.....
 
Izgleda da si osoba koja nikad nije zadovoljna onim sto ima. Uvek je nesto drugo vece, lepse, bolje... Kao dete koje danima kuka da mu mama kupi neku igracku i kad je konacno dobije igra se sa njom par dana i vec mu dosadi. Nije zanimljivo vise.
Po mom misljenju ne volis ti ni jednog ni drugog, samo zelis da ti neko pruza paznju i oblece oko tebe.
 
Jel mislite da je to neki sindrom kod mene, neka tamna strana... bolest... nesto tako?
I sta da radim s tim osecanjem?
naravno da je " neki sindrom" kod tebe-problem nikad skoro nije u drugima, ali mracna strana je malo prejaka rec za to. ne brini se nisi luda, ali da imas problema imas. da te ja ne bih etiketirala, jer nisam strucna, samo da kazem: ne znam koliko godina imas, ali po meni je ovo krajnje neodlucno-nezrelo ponasanje osobe koja ima ozbiljnih problema sa vezivanjem, prepoznavanjem emocija i uopste odlucivanjem. ne dozivljavaj ovo kao pljuvanje, vec mislim da stvarno imas problem, mislim da si ga i poprilicno svesna, pa ako ne zelis da se osecas nesrecno i nesredjeno ceo zivot, moj ti je savet da popricas sa nekim strucnim. psiholog je uvek dobra opcija ako zelis da poradis na kvalitetu svog zivota, naravno i na sebi.
 
Ja bih ti preporucila jednu posetu psihijatru (ne zbog toga sto mislim da si luda ili pokusavam da te vredjam), cisto da rascistis sa sobom sta je to u stvari sta ti hoces. Posto ti ne prija ni paznja ni ignorisanje, ocigledno postoji neki razlog zbog kojeg je tako a koji ni ti ni tvoja okolina ne mogu da vide.
 
I ja preporučujem odlazak, ne doduše kod psihijatra, jer problem nije baš tog tipa, ali kod psihologa svakako.
Ima nešto u tvom ponašanju na šta ti sama nemaš odgovor i što ako ne rešiš, može samo dalje da ti komplikuje život.
Znam, svaka žena voli pažnju ali ako muškrac u tome pretera, to počinje da guši...tu te razumem, mada nisam žena.
Čini mi se da ti ipak više odgovara ovaj prvi momak, kao tip muškarca.
 
Ovako... mogla sam ovu temu da postavim na Lj i S, ali trenutno nisam raspolozena za prozivanje, a to je ono sto bi mi tamo sigurno radili. A nekakva pomoc mi treba... LM, da izlozim svoj problem, pa ko je raspolozen da se bakce...

Bila sam u vezi sa jednim deckom, nesto manje od dve godine, pa smo raskinuli, valjda nam je trebalo prostora, te smo se posvadjali oko neke gluposti, i ja se smuvam s drugim, da bih njemu napakostila. Mislila sam da je to onako prolazna stvar, ali sam se nekako ususkala u toj drugoj vezi i prekinula svaki kontakt sa ovim prvim (mada sam ponekad razmisljala o njemu, onako...) I tako sam bila s ovim drugim godinu dana, on je stvarno bio divan prema meni, nema koju mi zelju nije ispunio, skakutao oko mene... e to me je pocelo najednom gusiti, nervirati, opet sam htela prostora....prevarim ga i potrudim se da sazna ne bi li nekako raskinuo samnom, ali, on mi "oprosti", i sta sam drugo mogla nego da ja raskinem i s njim, bez objasnjenja. E tu krecu problemi, on se oseca povredjeno, izigrano, sveti mi se na razne nacine, pocinje da me proganja, ne ostavlja me na miru, prati svaki moj korak. Ja odlazim tako daleko da ga prijavim policiji, sto ne pomaze. Tu mi priskace u pomoc onaj decko s pocetka price, nalupa ga, zapreti mu i ovaj me pusti da disem. Pomirim se s ovim prvim, sve opet tece ko podmazano, oko godinu dana, kao pre... ali... Ja pocinjem ponovo da razmisljam o onom drugom, o tome kako mi je ustvrai bilo lepo s njim, kako me je voleo, obozavao, ususkavao, i zelim to opet... Toliko sam prsla da ga i sanjam, non stop mislim na njega, secam se... svega. i najgore je sto nemam kome to da kazem, jer sam svima pricala kako ga mrzim, plasim ga se, kako je bolestan i odvratan, i poremecen... A u stvari, izgleda da sam poremecena ja, jer kad me je napokon ostavio na miru, kad me ne presrece vise na ulici, kad mi ne salje poruke, ja kao da zelim da se to sve vrati...a s druge strane, znam kad bi pokusao da mi opet pridje, ja bih u najmanju ruku pocela da vristim i dozivam u pomoc....

Jel mislite da je to neki sindrom kod mene, neka tamna strana... bolest... nesto tako?
I sta da radim s tim osecanjem?
Psihijatar, odma'!
 
vesela, dobro je sto nisi otisla na LJ i S, tamo bi te samo prozivali... Ovde dobijas savet, inspiraciju za dalji rad, podrsku, konstruktivnu kritiku, a moze i neki narodni lek i bajalica (toplo se preporucujem za ovo poslednje :) )
evo ti od mene:
A) - dopalo ti se kako smo tretirali mennu (nasu malenu La Negritu), pa si htele da poveris svoj spisateljsko/scenaristicki talenat. Pa se mi, kao, uzivimo u sinopsis koji nam dade, odasiljamo ti savete i ti tako dobijas gradju za dalji razvitak fabule...
B) - mozda zaista sada dorastaju/postoje takve devojke (kao, prevarim decka da bi me ostavio), koje niko ozbiljan nije "ucio zivotu" (ovo mi je sa jedne druge teme, tek sa istaknem koliko je vazan, i ozbiljan posao roditelja, nastavnika...) i onda je prica, na zalost, istinita... I . Ukoliko nedostatak koordinata u tvom ponasanju (aj da ne kazem u zivotu, nekako mi je suvise teska ta rec) neje opravdan tvojim VRLO mladim vekom, onda bi morala da se najozbiljnije pozabavis samom sobom. (ali, nesto i nisi klinka? Mislim, par godina s jednim, pa drugim, pa novi krug...nasabiralo se tih godina?)
C) - Andric kaze (ja to po secanju, moguce su greske): "Covek je kapija sa devet brava, jednim se kljucem to cudo ne otkljucava", a ja dodajem prostonarodsko - nekad moras da SUTNES da se sarke iscace... Mozda je tebi potreban jedan sut od nekog treceg, da se iscasis i zaboravis muljanje sa prethodnom dvojicom?
 
Ovako... mogla sam ovu temu da postavim na Lj i S, ali trenutno nisam raspolozena za prozivanje, a to je ono sto bi mi tamo sigurno radili. A nekakva pomoc mi treba... LM, da izlozim svoj problem, pa ko je raspolozen da se bakce...

Bila sam u vezi sa jednim deckom, nesto manje od dve godine, pa smo raskinuli, valjda nam je trebalo prostora, te smo se posvadjali oko neke gluposti, i ja se smuvam s drugim, da bih njemu napakostila. Mislila sam da je to onako prolazna stvar, ali sam se nekako ususkala u toj drugoj vezi i prekinula svaki kontakt sa ovim prvim (mada sam ponekad razmisljala o njemu, onako...) I tako sam bila s ovim drugim godinu dana, on je stvarno bio divan prema meni, nema koju mi zelju nije ispunio, skakutao oko mene... e to me je pocelo najednom gusiti, nervirati, opet sam htela prostora....prevarim ga i potrudim se da sazna ne bi li nekako raskinuo samnom, ali, on mi "oprosti", i sta sam drugo mogla nego da ja raskinem i s njim, bez objasnjenja. E tu krecu problemi, on se oseca povredjeno, izigrano, sveti mi se na razne nacine, pocinje da me proganja, ne ostavlja me na miru, prati svaki moj korak. Ja odlazim tako daleko da ga prijavim policiji, sto ne pomaze. Tu mi priskace u pomoc onaj decko s pocetka price, nalupa ga, zapreti mu i ovaj me pusti da disem. Pomirim se s ovim prvim, sve opet tece ko podmazano, oko godinu dana, kao pre... ali... Ja pocinjem ponovo da razmisljam o onom drugom, o tome kako mi je ustvrai bilo lepo s njim, kako me je voleo, obozavao, ususkavao, i zelim to opet... Toliko sam prsla da ga i sanjam, non stop mislim na njega, secam se... svega. i najgore je sto nemam kome to da kazem, jer sam svima pricala kako ga mrzim, plasim ga se, kako je bolestan i odvratan, i poremecen... A u stvari, izgleda da sam poremecena ja, jer kad me je napokon ostavio na miru, kad me ne presrece vise na ulici, kad mi ne salje poruke, ja kao da zelim da se to sve vrati...a s druge strane, znam kad bi pokusao da mi opet pridje, ja bih u najmanju ruku pocela da vristim i dozivam u pomoc....

Jel mislite da je to neki sindrom kod mene, neka tamna strana... bolest... nesto tako?
I sta da radim s tim osecanjem?

Mislim da si ti jedna glupa osoba. Evo zasto: sve je kod tebe usmereno ka vlastitom uzivanju, da tebe neko suska, stiti ili proganja, a ostali su kao neke sluge koje treba da pruzaju te usluge. Devojko, trebalo bi de zamislis nad svojim zivotom - ako ti je potrebno toliko akcije - u kojoj stradaju osecanja drugih ljudi - to znaci da u tvom mozgu ili srcu nema nikakve prave akcije, a to naravno nije dobro.
 
Ja bih ti preporucila jednu posetu psihijatru (ne zbog toga sto mislim da si luda ili pokusavam da te vredjam), cisto da rascistis sa sobom sta je to u stvari sta ti hoces. Posto ti ne prija ni paznja ni ignorisanje, ocigledno postoji neki razlog zbog kojeg je tako a koji ni ti ni tvoja okolina ne mogu da vide.

Ma kakav psihijatar, ja bih pozvala oba momka da je zajedno nalupaju.
 
Ovako... mogla sam ovu temu da postavim na Lj i S, ali trenutno nisam raspolozena za prozivanje, a to je ono sto bi mi tamo sigurno radili. A nekakva pomoc mi treba... LM, da izlozim svoj problem, pa ko je raspolozen da se bakce...

Bila sam u vezi sa jednim deckom, nesto manje od dve godine, pa smo raskinuli, valjda nam je trebalo prostora, te smo se posvadjali oko neke gluposti, i ja se smuvam s drugim, da bih njemu napakostila. Mislila sam da je to onako prolazna stvar, ali sam se nekako ususkala u toj drugoj vezi i prekinula svaki kontakt sa ovim prvim (mada sam ponekad razmisljala o njemu, onako...) I tako sam bila s ovim drugim godinu dana, on je stvarno bio divan prema meni, nema koju mi zelju nije ispunio, skakutao oko mene... e to me je pocelo najednom gusiti, nervirati, opet sam htela prostora....prevarim ga i potrudim se da sazna ne bi li nekako raskinuo samnom, ali, on mi "oprosti", i sta sam drugo mogla nego da ja raskinem i s njim, bez objasnjenja. E tu krecu problemi, on se oseca povredjeno, izigrano, sveti mi se na razne nacine, pocinje da me proganja, ne ostavlja me na miru, prati svaki moj korak. Ja odlazim tako daleko da ga prijavim policiji, sto ne pomaze. Tu mi priskace u pomoc onaj decko s pocetka price, nalupa ga, zapreti mu i ovaj me pusti da disem. Pomirim se s ovim prvim, sve opet tece ko podmazano, oko godinu dana, kao pre... ali... Ja pocinjem ponovo da razmisljam o onom drugom, o tome kako mi je ustvrai bilo lepo s njim, kako me je voleo, obozavao, ususkavao, i zelim to opet... Toliko sam prsla da ga i sanjam, non stop mislim na njega, secam se... svega. i najgore je sto nemam kome to da kazem, jer sam svima pricala kako ga mrzim, plasim ga se, kako je bolestan i odvratan, i poremecen... A u stvari, izgleda da sam poremecena ja, jer kad me je napokon ostavio na miru, kad me ne presrece vise na ulici, kad mi ne salje poruke, ja kao da zelim da se to sve vrati...a s druge strane, znam kad bi pokusao da mi opet pridje, ja bih u najmanju ruku pocela da vristim i dozivam u pomoc....

Jel mislite da je to neki sindrom kod mene, neka tamna strana... bolest... nesto tako?
I sta da radim s tim osecanjem?

Na ljisu bi te kao prozivalii a ovde si ocekivala .Sta?..Aaaaaaa..:)

Sto se tice tvog problemcica..mislim da si nepotrebno zakomplikovala i sada snosis posledice..a sve si mogla lepo da resis sa jednom trojcicom....
 

Back
Top