Nije tvoj, nego moj... blog

Dragi prijatelji i ostali dobronamernici, u ovo vreme oseke ideja, a plime toksičnih odnosa, sa velikom radošću
sam shvatila da je lični blog dragoceno i spasonosno mesto za dobre odnose... za poklanjanje životne energije,
ali i prihvatanje iste...za javno iskazivanje ljubavi i pažnje, prijateljstva i razumevanja, bez straha da ćete biti
ismejani, ili da nećete biti shvaćeni...u svakom slučaju, bićete zagrljeni prijateljskom rukom...

Dragi prijatelji, hajde da oživimo ovaj blog - šalama! Uživajte!


Screenshot_5.png





:vzagrljaj: :heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj:
 
Poslednja izmena:
Došla mi je do ruke beleška koju sam napisala pre 27 godina... Moram da priznam da ta mala beleška budi u meni ne samo uspomene, već i raznorazna osećanja... Nekada sam imala mišljenje da naš narod treba grditi zbog mnogih životnih situacija u koje je sebe sam doveo... danas, posle pročitane beleške, sasvim mi je jasno da pripadam narodu koji ume duuuuuuuuuuuugo da trpi...

Pa, kada je već tako, prisetimo se jednog jedinog dana, kada su cene na prodavnicama beogradskim bile ovakve:

4.500.000.000.- dinara - 30 jaja
3.000.000.000.- 1,200 kg svinjske džigerice
300.000.000.- glavica kelja
4.415.000.000.- čajna kobasica
1.200.000.000.- 200 gr kafe
1.000.000.000.- 2,5 kg paradajza
500.000.000.- cigarete "Klasik"

Ove cene su važile samo u tom momentu... rasle su non stop u toku celog dana... ako smo ovo kupilu ujutru, već posle podne je cena bar za 20% bila veća
Taj dan je bio subota, 18. septembar 1993. godine...
Živeli smo trku sa vremenom, ludilo koje je bilo uvod u katastrofu....

Ne znam zašto ovo pišem... Valjda da se utešim kako je nekada bilo lepo i lako na ovim prostorima...
:heart2:
E, da! Nema ništa bez zagrljaja... Ovde je to dozvoljeno...
:vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj: :vzagrljaj: :vzagrljaj:
 
Došla mi je do ruke beleška koju sam napisala pre 27 godina... Moram da priznam da ta mala beleška budi u meni ne samo uspomene, već i raznorazna osećanja... Nekada sam imala mišljenje da naš narod treba grditi zbog mnogih životnih situacija u koje je sebe sam doveo... danas, posle pročitane beleške, sasvim mi je jasno da pripadam narodu koji ume duuuuuuuuuuuugo da trpi...

Pa, kada je već tako, prisetimo se jednog jedinog dana, kada su cene na prodavnicama beogradskim bile ovakve:

4.500.000.000.- dinara - 30 jaja
3.000.000.000.- 1,200 kg svinjske džigerice
300.000.000.- glavica kelja
4.415.000.000.- čajna kobasica
1.200.000.000.- 200 gr kafe
1.000.000.000.- 2,5 kg paradajza
500.000.000.- cigarete "Klasik"

Ove cene su važile samo u tom momentu... rasle su non stop u toku celog dana... ako smo ovo kupilu ujutru, već posle podne je cena bar za 20% bila veća
Taj dan je bio subota, 18. septembar 1993. godine...
Živeli smo trku sa vremenom, ludilo koje je bilo uvod u katastrofu....

Ne znam zašto ovo pišem... Valjda da se utešim kako je nekada bilo lepo i lako na ovim prostorima...
:heart2:
E, da! Nema ništa bez zagrljaja... Ovde je to dozvoljeno...
:vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj: :vzagrljaj: :vzagrljaj:

Udjes u kafic i odmah narucis za sve pare....
Jer kako vece protice skacu cene :zcepanje:
 
Došla mi je do ruke beleška koju sam napisala pre 27 godina... Moram da priznam da ta mala beleška budi u meni ne samo uspomene, već i raznorazna osećanja... Nekada sam imala mišljenje da naš narod treba grditi zbog mnogih životnih situacija u koje je sebe sam doveo... danas, posle pročitane beleške, sasvim mi je jasno da pripadam narodu koji ume duuuuuuuuuuuugo da trpi...

Pa, kada je već tako, prisetimo se jednog jedinog dana, kada su cene na prodavnicama beogradskim bile ovakve:

4.500.000.000.- dinara - 30 jaja
3.000.000.000.- 1,200 kg svinjske džigerice
300.000.000.- glavica kelja
4.415.000.000.- čajna kobasica
1.200.000.000.- 200 gr kafe
1.000.000.000.- 2,5 kg paradajza
500.000.000.- cigarete "Klasik"

Ove cene su važile samo u tom momentu... rasle su non stop u toku celog dana... ako smo ovo kupilu ujutru, već posle podne je cena bar za 20% bila veća
Taj dan je bio subota, 18. septembar 1993. godine...
Živeli smo trku sa vremenom, ludilo koje je bilo uvod u katastrofu....

Ne znam zašto ovo pišem... Valjda da se utešim kako je nekada bilo lepo i lako na ovim prostorima...
:heart2:
E, da! Nema ništa bez zagrljaja... Ovde je to dozvoljeno...
:vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj: :vzagrljaj: :vzagrljaj:
Jedno jaje je koštalo 150 miliona. Svi smo bili milijarderi, ali s gorčinom u srcu i prečesto melanholični. Tada mi je postalo jasno zašto novac ne može kupiti sreću i zašto se bogati leče od depresije. :hahaha:
 

Back
Top