Ono sto ocekujemo, to nazivamo ispravno i pravo; sta nas zacudjuje, sto nas cudi, to hvalimo ili kudimo. Prvo osjecanje cudjenja je strah: pohvala i kudjenje su proizvod straha. Naspram tome ono ispravno i pravo nas ostavlja zadovoljnim, za osjecanje je neutralno i odgovara zdravlju. - Ono, sto svako od sebe i drugih ocekuje u svakoj situaciji, dakle ono uobicajeno u svakoj kulturi, nije za neku drugu kulturu ono uobicajeno i pobudjuje njihovo cudjenje, pobudjuje pohvalu i pokudu, i u svakom slucaju biva prejako osjecano. Kulture ne razumiju ono sto pripada zdravlju drugih. Ono ocekivano, ono uobicajeno, ono zdravo, ono za osjecanje neutralno, cini najveci dio onog sto jedna kultura naziva obicajima.
Pod pretpostavkom, da se uvijek ocekuje samo zlo, neprijatno iznenadjenje, onda je covjek uvijek u neprijateljskoj napetosti, postaje za druge nepodnosljiv i sam pati od nedostatka zdravlja: takve prirode izumiru. U cjelini su samo zadovoljnije i rase bogatije nadom ostale u zivotu. - Ko uvijek ocekuje nesto lose, postaje zao, naime neprijateljski sumnjicav i nemiran; to je posledica pesimistickih nacina misljenja.