Ni "hvala" za oslobođenje

Ako je za tebe 22. oktobar 1944. kada je partizanska vojska sa Crvenom armijom ušla u Beograd okupacija onda je nemačko vojno prisustvo u Beogradu sloboda. Ništa čudno kada se uzme u obzir da su se tvoji četnici rame uz rame borili sa nacistima.
Koja ti je to UVRNUTA logika??? Ako je jedan okupator isterao prethodnog okupatora, to ne znači da je taj prethodni bio faktor slobode! :super: Zatim, četnici su imali i po međunarodnim zakonima PRAVO da se bore protiv PARTIZANA, krvoločnih EVOLUCIONARA za rušenje Monarhije i uvođenje boljševizma.. zločinačkog....
 
Poslednja izmena:
isto i 914ste kad nisu pristali na austrougarske zahteve i uvukli i srbiju i svet u rat, umesto da pognu glave i čekaju pogodni trenutak
Ne brkaj stanje PRE početka prvog rata, kada se teoretski NIJE znalo kako će da završi ako AU-Monarhija napadne Srbiju! Pa je Srbija i ODBILA prvi napad! A drugo je stanje kada je država KAPITULIRALA. Znači, do daljnjega NEMA šanse da se borbom ostvari pobeda. Jedino bi mogla dovesti do POTPUNOG ISTREBLJENJA naroda.... Pa nas je zbog Titove REVOLUCIJE i ovako izginulo barem 500 000...
 
stvarno?? cinjenica?

Тотално.

https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Београдска_операција

Јачина
-80.000 бораца, 160 тенкова, око 500 топова и минобацача (партизани и Црвена армија)
-55.000 бораца, 80 тенкова, 350 топова и минобацача (Силе Осовине)
Жртве и губици
-2.994 погинулих и 3.379 рањених борца НОВЈ
-960 погинулих војника Црвене армије
-15.000 погинулих и 9.000 заробљених

Нешто не делује да је ослобађање Србије и целе Југославије била ''лагана шетња'' како ви ревизионисти покушавате да представите.

Потпуно непотребне операције, јер су се Немци већ били повлачили из Југославије. То јест операције које су имале за политички циљ довођење комуниста на власт у Београду, а не ослобођење Београда.
 

Четници ослобађају први град у Европи од Нациста, Лозница 31. августа 1941.

ЛОЗНИЦА је 31. августа 1941. године постала први град ослобођен од фашиста у тада поробљеној Европи! Ову историјску чињеницу Јадрани већ годинама обележавају парастосом на гробу потпуковника Југословенске војске у отаџбини Веселина Мисите, који је погинуо у тим борбама.

https://www.novosti.rs/c/reportaze/...vi-grad-porobljenoj-evropi-oslobodjen-nacista

Група "Гордон" - четничке диверзије на немачким возовима ради помоћи Британцима у Африци, друга половина 1942. и прва половина 1943.

На захтев мајора Ђурића и генерала Михаиловића, Група ”Гордон” је од Западних савезника добијала експлозив, али и златне фунте, како за награде, тако и за трошкове ради постизања веће покретљивости.

Према истом извештају Групе ”Винеке”, Група ”Гордон” успела је да изврши невероватних 1.499 саботажа и диверзија, што је највећи документовани успех једне саботажно-диверзантске групе током Другог светског рата у целом свету.


https://www.pogledi.rs/grupa-gordon.html

Марта 1943, Тито шаље Владимира Велебита, Милована Ђиласа, и Кочу Поповића, у Загреб да преговарају са Немцима. Поред размене заробљеника, партизани изјављују пред Немцима да НОВ Југославије сматра четнике главним непријатељима, и нуде Немцима помоћ у случају искрцавања Савезника на јадранској обали.

Партизански делегати су немачким представницима напоменули да би они, за разлику од четника, напали и Британце ако би се ови искрцали на југословенско тло и покушали да их разоружају или ставе под команду Драгољуба Михаиловића.

https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Мартовски_преговори

Септембра 1943. четничке формације покрећу велику офанзиву према Сарајеву. У сред четничке офанзиве против Немаца и усташа у Сарајеву, партизани нападају четнике са леђа.

U jutarnjim satima 21. oktobra četnici su izvrišili neuspješan napad na oklopni voz u blizini Stambolića, ali i vrše prvi ozbiljniji napad iz pravca Viteza te osvajaju važnu kotu 1 037. Istovremeno je došlo i do žestokih borbi sa domobranima i ustašama na Sokocu, a iz komande 369. njemačke divizije je izvješteno “da su veza sa Sokocem izgubljena”. Četnici su savladali domobrane u Sjetlini i Podbukovici. Zbog žestokog četničkog napada Nijemci su bili primorani rasporediti bateriju artiljerije kod Mokrog. U večernjim satima napadnuta je i zapaljena baza Pračko vrelo. Gotovo istovremeno izvršen je i četniki napad na željezničku stanicu Ilijaš i Vogošća, poslije čega su napali naselje Semizovac. Nijemci su izvjestili da je “uslijedio pravi napad četnika na Sarajevo” i da se “vode žestoke borbe na sjeverozapadnim prilazima Sarajevu”. Njemačka procjena je ponovo išla u krivom smijeru, tako što se smatralo da četnici nastoje izvesti napad na Brezu, a ne na sam grad, zbog čega niti linije nisu bile znatno utvrđene na sjeverozapadnim prilazima Sarajevu. Ipak, ispostavit će se da je napad iz pravca sjeverozapada bio zapravo “maskiranje” za glavni napad – uništenje 1. ustaške brigade na Sokocu. Napad na Sokolac trebao je da se izvede u noći između 21. i 22. oktobra 1943. godine. Nakon što bi se savladale ustaške i domobranske snage na Sokocu četnici bi bez problema prišli Sarajevu sa sjeverne i istočne strane poslije čega bi koordinaciji sa snagama koje su već napadale prema Ilijašu i Vogošći izvršili sveopšti napad na Sarajevo. Međutim, prije početka napada četnički sarajevski front je slomljen, a da Nijemci to nisu ni znali, niti taj dan a niti dan kasnije. Naime, prije nego što su četnici napali ustaše, njih su sa leđa napali partizani i to svim mobilnim jedinicama koje su posjedovali. Time su partizani poslije Bitke na Neretvi još jednom dokusurili svog glavnog neprijatelja – četnike, koji su se poslije teškog poraza povukli prema Višegradu.

O tome šta se dešavalo te noći, vođa četnika Draža Mihailović je zapisao: “Napad na Sokolac trebao je da se izvrši 22. oktobra, po noći. Uoči 22. oktobra komunisti su se izdajnički i podmuklo podvukli pozadi naših snaga koje su došle iz Srbije i udarili u leđa, a u isto vreme ustaše i Nemci izvršili su udar sa fronta. Ovo neka posluži kao najbolji dokaz svima da su komunisti u punoj saradnji sa ustašama i Nemcima a u svoje redove primili su sav ološ koji mrzi Jugoslaviju i Srbe… Zbog ovog komunističkog izdajničkog napada mi smo morali napustiti opsadu Sokolca. Kažite svima ovaj slučaj kao najbolji dokaz da je komunistička borba protiv okupatora samo laž.”


https://bosnae.info/index.php/saraj...kom-ratu-cetnicka-opsada-sarajeva-1943-godine

 
Четници ослобађају први град у Европи од Нациста, Лозница 31. августа 1941.

ЛОЗНИЦА је 31. августа 1941. године постала први град ослобођен од фашиста у тада поробљеној Европи! Ову историјску чињеницу Јадрани већ годинама обележавају парастосом на гробу потпуковника Југословенске војске у отаџбини Веселина Мисите, који је погинуо у тим борбама.

https://www.novosti.rs/c/reportaze/...vi-grad-porobljenoj-evropi-oslobodjen-nacista

Група "Гордон" - четничке диверзије на немачким возовима ради помоћи Британцима у Африци, друга половина 1942. и прва половина 1943.

На захтев мајора Ђурића и генерала Михаиловића, Група ”Гордон” је од Западних савезника добијала експлозив, али и златне фунте, како за награде, тако и за трошкове ради постизања веће покретљивости.

Према истом извештају Групе ”Винеке”, Група ”Гордон” успела је да изврши невероватних 1.499 саботажа и диверзија, што је највећи документовани успех једне саботажно-диверзантске групе током Другог светског рата у целом свету.


https://www.pogledi.rs/grupa-gordon.html

Марта 1943, Тито шаље Владимира Велебита, Милована Ђиласа, и Кочу Поповића, у Загреб да преговарају са Немцима. Поред размене заробљеника, партизани изјављују пред Немцима да НОВ Југославије сматра четнике главним непријатељима, и нуде Немцима помоћ у случају искрцавања Савезника на јадранској обали.

Партизански делегати су немачким представницима напоменули да би они, за разлику од четника, напали и Британце ако би се ови искрцали на југословенско тло и покушали да их разоружају или ставе под команду Драгољуба Михаиловића.

https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Мартовски_преговори

Септембра 1943. четничке формације покрећу велику офанзиву према Сарајеву. У сред четничке офанзиве против Немаца и усташа у Сарајеву, партизани нападају четнике са леђа.

U jutarnjim satima 21. oktobra četnici su izvrišili neuspješan napad na oklopni voz u blizini Stambolića, ali i vrše prvi ozbiljniji napad iz pravca Viteza te osvajaju važnu kotu 1 037. Istovremeno je došlo i do žestokih borbi sa domobranima i ustašama na Sokocu, a iz komande 369. njemačke divizije je izvješteno “da su veza sa Sokocem izgubljena”. Četnici su savladali domobrane u Sjetlini i Podbukovici. Zbog žestokog četničkog napada Nijemci su bili primorani rasporediti bateriju artiljerije kod Mokrog. U večernjim satima napadnuta je i zapaljena baza Pračko vrelo. Gotovo istovremeno izvršen je i četniki napad na željezničku stanicu Ilijaš i Vogošća, poslije čega su napali naselje Semizovac. Nijemci su izvjestili da je “uslijedio pravi napad četnika na Sarajevo” i da se “vode žestoke borbe na sjeverozapadnim prilazima Sarajevu”. Njemačka procjena je ponovo išla u krivom smijeru, tako što se smatralo da četnici nastoje izvesti napad na Brezu, a ne na sam grad, zbog čega niti linije nisu bile znatno utvrđene na sjeverozapadnim prilazima Sarajevu. Ipak, ispostavit će se da je napad iz pravca sjeverozapada bio zapravo “maskiranje” za glavni napad – uništenje 1. ustaške brigade na Sokocu. Napad na Sokolac trebao je da se izvede u noći između 21. i 22. oktobra 1943. godine. Nakon što bi se savladale ustaške i domobranske snage na Sokocu četnici bi bez problema prišli Sarajevu sa sjeverne i istočne strane poslije čega bi koordinaciji sa snagama koje su već napadale prema Ilijašu i Vogošći izvršili sveopšti napad na Sarajevo. Međutim, prije početka napada četnički sarajevski front je slomljen, a da Nijemci to nisu ni znali, niti taj dan a niti dan kasnije. Naime, prije nego što su četnici napali ustaše, njih su sa leđa napali partizani i to svim mobilnim jedinicama koje su posjedovali. Time su partizani poslije Bitke na Neretvi još jednom dokusurili svog glavnog neprijatelja – četnike, koji su se poslije teškog poraza povukli prema Višegradu.

O tome šta se dešavalo te noći, vođa četnika Draža Mihailović je zapisao: “Napad na Sokolac trebao je da se izvrši 22. oktobra, po noći. Uoči 22. oktobra komunisti su se izdajnički i podmuklo podvukli pozadi naših snaga koje su došle iz Srbije i udarili u leđa, a u isto vreme ustaše i Nemci izvršili su udar sa fronta. Ovo neka posluži kao najbolji dokaz svima da su komunisti u punoj saradnji sa ustašama i Nemcima a u svoje redove primili su sav ološ koji mrzi Jugoslaviju i Srbe… Zbog ovog komunističkog izdajničkog napada mi smo morali napustiti opsadu Sokolca. Kažite svima ovaj slučaj kao najbolji dokaz da je komunistička borba protiv okupatora samo laž.”


https://bosnae.info/index.php/saraj...kom-ratu-cetnicka-opsada-sarajeva-1943-godine

'Oslobodili' su nas oni koji su preko Staljina bili u paktu sa Hitlerom.. i ni prstom NISU mrdnuli kada je Gitler napao Jugosklaviju.. nego tek kada je napao SSSR i stigla bravarevim zločincima depeša iz Moskve da su od tog dana u ratu sa Hitlerom..... I tek onda pobegli HRVATSKI komunisti u šume! Znači, do tada NISU bili ugroženi u NDH i Srbiji! :rotf: :rotf:
'Oslobodili' nas oni kojima NIJE smetalo da 1939-e Hitler i Staljin DELE Poljsku!!!???:rotf::rotf:
 
Ako je za tebe 22. oktobar 1944. kada je partizanska vojska sa Crvenom armijom ušla u Beograd okupacija onda je nemačko vojno prisustvo u Beogradu sloboda. Ništa čudno kada se uzme u obzir da su se tvoji četnici rame uz rame borili sa nacistima.
Наравно, каква ти је то слобода ако те уместо нациста стрељају комунисти.
 
Наравно, каква ти је то слобода ако те уместо нациста стрељају комунисти.
Kada neko izazove građanski rat i pored ponuđene ruke za saradnju jer je sebe smatrao eksluzivnim borcem za slobodu, kada neko sve vreme sarađuje sa okupatorima da uništi drugi pokret otpora, kada neko i pored naredbe svog kralja, na koga se pozivao sve vreme, da se stavi pod Titovu komandu neposluša tu istu naredbu onda dođe do problema. Niko četnicima nije kriv za to šta ih je snašlo, sami su vinovnici svoje nesreće.
 
Poslednja izmena:
Parada u Beograd 1945,gradjana prestonice odaju pocast Bugarske vojske
960px-Bulgarian_Army_in_Yugoslavia.jpg
 
Kada neko izazove građanski rat i pored ponuđene ruke za saradnju jer je sebe smatrao eksluzivnim borcem za slobodu

Такве безобразне комунистичке замене теза једва вреди коментарисати, чуш легална Југословенска војска "изазвала грађански рат" јер "није прихватила понуђену руку за сарадњу" са бандитском паравојном формацијом чији је једини циљ била бољшевичка револуција.

Жарко Тодоровић Валтер - Београд као четнички центар

250px-Zarko_Todorovic_Valter.jpg


Жарко Тодоровић Валтер (Београд, 24. јануар 1907 — Париз, 2004) био је артиљеријски и генералштабни мајор Југословенске војске и потпуковник Француске армије.

Априлски рат 1941. затекао га је у чину генералштабног мајора на служби у Првом обавештајном одељењу Главног генералштаба. Рат је провео као начелник штаба Мурске дивизије. Успео је да избегне заробљавање и већ током лета 1941. у Београду је формирао мрежу илегалаца. Повезао се са Дражом Михаиловићем, који је преко њега одржавао везу са Савезницима и генералом Симовићем.

У формацији Југословенске војске у отаџбини (ЈВУО) био је први командант Београда (17. мај 1941), а потом и командант Северних покрајина. Бројно стање илегалне Команде Београда после било је 5.119 илегалаца, од којих је 3.500 имало скривено оружје. Београдски илегалци су располагали и са 80 возила и четири радио-станице. Команда Београда је сматрала да су тих 3.500 људи сигурни за акцију у прва 24 сата.

До половине 1942. године против београдских илегалаца била је ангажована Специјална полиција, али је она постизала слабе резултате, па је борбу против четничких илегалаца преузео Гестапо и формирао „Анти ДМ (Дража Михаиловић) одсек”, под командом СС капетана Бранта. Првобитни састав од 700 гестаповаца појачан је са још 400 агената, одабраних из фолксдојчерске 7. СС дивизије „Принц Еуген”. Највећа акција Гестапоа на Балкану током Другог светског рата звала се Операција Валтер, према једном од Тодоровићевих псеудонима. И један од највећих досијеа Гестапоа је „Досије Валтер”, који се данас чува у Архиву Града Београда, Фонд БДС (Гестапо).

Операција „Валтер” изведена је почетком 1943. у Београду, а 17. марта је Тодоровић ухапшен са групом илегалаца, а у Загребу још осам његових илегалаца, махом Хрвата, професора универзитета. У Загребу, где су га водили да открије тамошње везе је успео да побегне агентима Гестапоа. Остао је у Загребу, као командант четничких илегалаца у Хрватској, али је поново ухапшен 9. септембра 1943. и одведен у логор Маутхаузен. Подвргнут је највећим мукама, али пошто је преживео шест месеци – што никоме до тада није успело – Немци су га из најтежег пребацили у најлакши део логора. Ту је чак успео да направи једну малу башту са поврћем, које је делио сапатницима.

Након рата Тодоровић је ступио у француску Легију странаца, у којој провео десет година. Ратовао је у Индокини, укључујући и први рат у Вијетнаму. Стекао је француско држављанство и примљен је на службу у Генералштаб француске армије, где је пензионисан 1963. године, у чину генералштабног потпуковника. Преминуо је у Паризу 2004. године.


https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Жарко_Тодоровић_Валтер

На основу лика и дела Жарка Тодоровића, комунисти су измислили "партизанског Валтера" који "брани Сарајево", а такође и серију "Отписани", где су украли четнички покрет у Београду и приписали га партизанима.
 
Sve više stičem utisak da dobar deo Srba i građana Srbije čak i ne zahvaljuje partizanima što su ih oslobodili od okupatora i kvinsliških snaga, odnosno ne umeju ni "hvala" danas da kažu svojim oslobodiocima. Verovatno smatraju da je bila nečija dužnost rizikuje život i dođe i oslobodi Beograd i celu zemlju od snaga Sila Osovine. Čak više veliča se četnički pokret čiji su se borci otvoreno borili na strani Nemaca protiv partizana a partizanski pokret i njihova borba se guraju tamo negde u zapećak. Da ne pričamo da godinama nema nikakve svečane ceremonije ili parade povodom oslobođenja Beograda 1944. godine, ali mora se priznati da je prošle godine dobar deo Beograđana samoinicijativno obeležio dan kada su partizani sa Sovjetima oslobodili Beograd. Zašto dobar deo Srba i građana Srbije nisu zahvalni što su ih partizani oslobodili u Drugom svetskom ratu?

P.S. Gotovo svi viđeniji istoričari koji gostuju po televizijama uopšte ne spominju partizansku borbu. Verovatno je to posledica kukavičluka jer čekaju da vide kako će sve završiti sa ovim revizinističkim (banderaškim) talasom koji pokušava da izmeni istoriju Drugog svetskog rata.
hvala.

aj sad uzmi onaj plasticni kolut i spremi se za slet ispred skupstine
 
Kada neko izazove građanski rat i pored ponuđene ruke za saradnju jer je sebe smatrao eksluzivnim borcem za slobodu, kada neko sve vreme sarađuje sa okupatorima da uništi drugi pokret otpora, kada neko i pored naredbe svog kralja, na koga se pozivao sve vreme, da se stavi pod Titovu komandu neposluša tu istu naredbu onda dođe do problema. Niko četnicima nije kriv za to šta ih je snašlo, sami su vinovnici svoje nesreće.
Ajjooojjj! Koliko lupetanja! :rotf: Prekid saradnje četnika i partizana nije bila radi 'ekskluzive'. Koja saradnja četnika sa okupatorom?? Zar Nemci nisu razoružali četnike kod Bitke na Neretvi???:super: Šta je čudno pri uništenju 'pokreta otpora', tj. KRVAVE boljševičke revolucije za rušenje Monarhije?? Cilj koji su jugo-boljševički revolucionari ZACRTALI već 20 godina ranije pa ih je kralj ZABRANIO!! Naredbom četnicima da se stave na raspolaganje bravarskom kopiletu je bio čin VELEIZDAJE... I ni jedan časni oficir JVuO to nije smeo da izvrši..... Četnicima, i mnogim građanima je nepotrebno kriv bio Staljinov boljševizam koji je nametnut građanima Monarhije i doveo do barem 500 000 VIŠE stradalih u bratoubilačkom ratu! Vidi koliko MALO civilnih žrtava su imali BUGARI, a bili na strani Hitlera, pa prešli sovjetima! ALI, NISU imali bratoubilački rat!:super:
 

Back
Top