Quantcast

NeVolem

Poruka
7.005
" I ne volim ti ja te igre.

Divlje sam dijete u prevelikom kaputu starca.
Divlji sam cvijet i divlja zvjer.I ne volim te igre bacanja prašine u oči.
Dim sam sagorjelih vjekova.Vjetar sam, ulazim bez kucanja.

I što te iznaneđuje kad na sred vasione banem, i stanem, i pričam o nepričavi,
i što osluškujes ono što se po univerzumu čuje kao eho,
odjek skrivenog glasa i gluhe uši čuju.

I ne, ne volim igre na sreću ni kockarske sobe što bazde na opuške i džin.
Sa srećom se ne kocka.Sa ljubavlju se ne kocka.Sa životom se ne kocka.

Ne, ne volim.Nista od toga nije moj adrenalin.

Dijete sam.Divlji izdanak ostarjele loze bez grožđa.
Rastem i nigdje i svugdje.I ne volim proračunate poteze i obračunate dane
pažljivo uknjižene u nevidljive kalendare.
I ko je kome podanik, a ko kralj, ko dvorska luda, a ko špalir finih, dvorskih dama,
baš me, ama nimalo, ne zanima.

Ne igram po protokolima.Igram po pravilima.
Pravilima koje ne piše ljudska ruka.Priznajem samo pravila neukroćenih i nedodirnutih visina.
I nekih zaklonjenih nizina.I u vatri sagorjelih istina, vodenim žigom zapečaćen paragraf,
moj je put bez putokaza, pravilnik nepravilnih i nečitkih slova,
zabilježen nesigurnom rukom sigurnog sopstva.

I ne volim ti ja te igre.Prašinu u oči.To peče.I boli.I potok nepresušan iz oka krene.
I nastane potop.Potop u kojem sve što vrijedi nestaje.

Divlji sam cvijet.Divlja zvijer.Divlji izdanak i divlje dijete u prevelikom kaputu starca.

Rođen u nepresušnom potoku, čiji je izvor iza kapaka, od prašine nateklih očiju.

Starac ovog vremena, dijete bezvremena.

Naivan pijun za slijepu hordu uigranih, neuigran glumac na daskama života,
gluh i slijep putnik kroz vrijeme.
I tako, ponekad banem, i stanem, i pričam o nepričavi,
a ništa se ne čuje, nista se ne vidi,
sve je ovila magla, prašina, pepeo i dim.

Hljeba i igara.
Gladan ostajem.Dijete ostarjelo, univerzumom vođeno,
za igrače naivno, za vasionu stabilno, nikad zaigrano, a vazda razigrano.

I ne, ne volim ti ja te igre.

Zvijezde na Nebu brojim.I u tišini noći, pod slapom Mjesečine,
pravim se da ne postojim."


( odlomak iz nenapisane knjige jednog nerođenog pisca )
 

faraonn

Veoma poznat
Poruka
14.463
...post_skriptum ti je virtualne nestabilnosti
tj. njegovog diskursa
traženja nerečenog ili
nedorečenog...
Pustinjska,-pozdravljam te i hodam ispred tebe
večeras pustinjom hladan vjetar
šeta...
 
Poslednja izmena:
Poruka
7.005
faraonn;bt269756:
...post_skriptum ti je virtualne nestabilnosti
tj. njegovog diskurska
traženja nerečenog ili
nedorečenog...
Pustinjska,-pozdravljam te i hodam ispred tebe
večeras pustinjom hladan vjetar
šeta...

Vjerovatno, tj. tačno.
Javni (glasan) monolog s pravom na zadršku - dakle, bez želje da razgovaram s čitaocem.
Nisam pisac.Škrabalo za svoju dušu.
Za pisca treba i znanja i talenta.I afiniteta.Ne posjedujem nijedno.
Hvala drugar na sugestijama...
:kpozdrav:
 
Poslednja izmena:

faraonn

Veoma poznat
Poruka
14.463
...nijesu ovo sugestije Prijateljice moja
a ni pisci nijesu stvaraoci
oni samo nalaze svojim pisanjem slične sebi
i takvi ih piscima proglasavaju...
...koliko si puta čitala neko drago pismo
i proglasila bi ga najljepsom literaturom...
...pisci su pretežno osiromašene osobe
za
onoliko koliko su sta dobro iznijele...
...pjesnici su nesretnici jer nikad ne uspijevaju
u onome sto bi htjeli
i samo su uspjesni
oni koji nemaju snagu drugačijeg ostvarenja osim verbalnog
i to polovičnog
malo je sretnih pjesnika
ili nimalo...
Miljković je rekao
-da jedan nesretan čovjek
ne može biti pjesnik...'
a,
zar je on bio sretan...moja Prijateljice...
 
Poslednja izmena:
Poruka
7.005
faraonn;bt269768:
...nijesu ovo sugestije Prijateljice moja
a ni pisci nijesu stvaraoci
oni samo nalaze svojim pisanjem slične sebi
i takvi ih piscima proglasavaju...
...koliko si puta čitala neko drago pismo
i proglasila bi ga najljepsom literaturom...
...pisci su pretežno osiromašene osobe
za
onoliko koliko su sta dobro iznijele...
...pjesnici su nesretnici jer nikad ne uspijevaju
u onome sto bi htjeli
i samo su uspjesni
oni koji nemaju snagu drugačijeg ostvarenja osim verbalnog
i to polovičnog
malo je sretnih pjesnika
ili nimalo...
Miljković je rekao
-da jedan nesretan čovjek
ne može biti pjesnik...'
a,
zar je on bio sretan...moja Prijateljice...

Ne bih se ja usudila suditi o nečijoj sreći ili nesreći, još manje bih imala petlju pokušati ući u nečiji um ili dušu, ne samo da je drsko nego i nemoguće.Ni nauci ne uspijeva.
E sad, prokleti čovjek...pa misli da može, smije, ili još gore, da zna.
Za ništa se tako dobro nismo rodili kao za kritičare.Od prvog do zadnjeg, to svi znamo.
:kpozdrav:
 

Zoki D.N.M.

Domaćin
Poruka
4.829
*pustinjakinja;bt269787:
Ne bih se ja usudila suditi o nečijoj sreći ili nesreći, još manje bih imala petlju pokušati ući u nečiji um ili dušu, ne samo da je drsko nego i nemoguće.Ni nauci ne uspijeva.
E sad, prokleti čovjek...pa misli da može, smije, ili još gore, da zna.
Za ništa se tako dobro nismo rodili kao za kritičare.Od prvog do zadnjeg, to svi znamo.
:kpozdrav:
 
Poruka
7.005
Zanimljiv prilog Zoki i tematika koja je uvijek interesantna.
Misli jesu materijalne i od onih sam što vjeruju u energiju.
Na ovu temu se i piše i izučava mnogo, no još se dosta tapka u mraku...
Iza mene je mnogo godina i gomila ličnog iskustva...imalo bi se šta i napisati,
no...neka se time bave pametni...samo škrabam, ako imam volje...i obično ne mislim ništa, bar se trudim da ne mislim
i mogu Ti reći, odlično mi ide. :)
Hvala ...:kpozdrav:
 

andrriano

Zainteresovan član
Poruka
380
Nisam ništa mislio osobno na Vas....nego na ovaj novi blog....koji je tehnički loše napravljen...pa je zaista čisto ludilo dok čovjek sve to pohvata...
 

faraonn

Veoma poznat
Poruka
14.463
...evo me i opet na istom,
pa se vratim na stihove V.Visockog koji su u paraleli sa
mojom Prijateljicom
samo sto Ona ne vice i tresti kao veliki rus
Pustinjska usputno razmislja
i,
ponek se i glas otme...
 
Top