Nesumnjivo Hrvati

Ulazak u Jugoslaviju je nešto najgore što je hrvatski narod mogao učiniti. Naravno, govoreći kao general poslije bitke.
Zanimljiva mi je kognitivna disonanca:
Hrvati po tvome najviše dobili Jugoslavijom, a uz Šipce najviše ju mrze.
Srbi opet po tvom najviše izgubili, a uz Bosance najveći jugonostalgičari.

Piše kao da su Hrvati odlučili da uđu u Jugoslaviju. To se nije dogodilo. Istina, masa Hrvata jeste bila za Jugoslaviju, mada je pitanje ko je van dubrovačkog i pojedinih drugih regiona bio za tu ideju iz iskrenih i ideoloških razloga, a ne zbog straha od Italije. Međutim, bez obzira na to što su pojedini Hrvati tipa Alojzija Stepinca prebegli i borili se na drugoj strani, Hrvatska se 1918. godine nalazina na strani poraženih; onih koji su rat izgubili. Hrvatske zemlje ušle su sklop zemalja koje spadaju u osvojeno dobro Srbije, s tim što se nova država zvala drugačije, iz pragmatičnih i razloga političke korektnosti, odnosno pored srpskog ubačeno je i hrvatsko i slovenačko etničko ime u njen naziv.

Velika je iluzija razgovarati u kontekstu da su Hrvati imali 1918. godine izbora šta će učiniti i da su mogli reći ne odluci da se u Jugoslaviju uđe...Hrvatski sabor se o odluci nije oglašavao, niti ju je ratifikovao. Prvo je bio obespravljen na nivo savetodavnog tela, a nekoliko godina po ujedinjenju Jugoslavije i ukinut. Tako da se i ne može baš reći da je ulazak u Jugoslaviju nešto što je hrvatski narod učinio.
 
Piše kao da su Hrvati odlučili da uđu u Jugoslaviju. To se nije dogodilo. Istina, masa Hrvata jeste bila za Jugoslaviju, mada je pitanje ko je van dubrovačkog i pojedinih drugih regiona bio za tu ideju iz iskrenih i ideoloških razloga, a ne zbog straha od Italije. Međutim, bez obzira na to što su pojedini Hrvati tipa Alojzija Stepinca prebegli i borili se na drugoj strani, Hrvatska se 1918. godine nalazina na strani poraženih; onih koji su rat izgubili. Hrvatske zemlje ušle su sklop zemalja koje spadaju u osvojeno dobro Srbije, s tim što se nova država zvala drugačije, iz pragmatičnih i razloga političke korektnosti, odnosno pored srpskog ubačeno je i hrvatsko i slovenačko etničko ime u njen naziv.

Velika je iluzija razgovarati u kontekstu da su Hrvati imali 1918. godine izbora šta će učiniti i da su mogli reći ne odluci da se u Jugoslaviju uđe...Hrvatski sabor se o odluci nije oglašavao, niti ju je ratifikovao. Prvo je bio obespravljen na nivo savetodavnog tela, a nekoliko godina po ujedinjenju Jugoslavije i ukinut. Tako da se i ne može baš reći da je ulazak u Jugoslaviju nešto što je hrvatski narod učinio.
Да ли се шалиш или си текст копирао однекуд? Ако стварно верујеш да се дотични
борио, молио бих разлог таквог веровања на увид. Моје мишљење је да је пре шпијунирао
за Ватикан а она будала Александар га одликовао из политичких разлога, исто као што се
данас разбацују ордењем.
 
Piše kao da su Hrvati odlučili da uđu u Jugoslaviju. To se nije dogodilo. Istina, masa Hrvata jeste bila za Jugoslaviju, mada je pitanje ko je van dubrovačkog i pojedinih drugih regiona bio za tu ideju iz iskrenih i ideoloških razloga, a ne zbog straha od Italije. Međutim, bez obzira na to što su pojedini Hrvati tipa Alojzija Stepinca prebegli i borili se na drugoj strani, Hrvatska se 1918. godine nalazina na strani poraženih; onih koji su rat izgubili. Hrvatske zemlje ušle su sklop zemalja koje spadaju u osvojeno dobro Srbije, s tim što se nova država zvala drugačije, iz pragmatičnih i razloga političke korektnosti, odnosno pored srpskog ubačeno je i hrvatsko i slovenačko etničko ime u njen naziv.

Velika je iluzija razgovarati u kontekstu da su Hrvati imali 1918. godine izbora šta će učiniti i da su mogli reći ne odluci da se u Jugoslaviju uđe...Hrvatski sabor se o odluci nije oglašavao, niti ju je ratifikovao. Prvo je bio obespravljen na nivo savetodavnog tela, a nekoliko godina po ujedinjenju Jugoslavije i ukinut. Tako da se i ne može baš reći da je ulazak u Jugoslaviju nešto što je hrvatski narod učinio.
И онда нека Хрвати кажу како Срби нису били великодушни.
 
Да ли се шалиш или си текст копирао однекуд? Ако стварно верујеш да се дотични
борио, молио бих разлог таквог веровања на увид. Моје мишљење је да је пре шпијунирао
за Ватикан а она будала Александар га одликовао из политичких разлога, исто као што се
данас разбацују ордењем.

Nemam pojma, moguće...to je prvi Hrvat koji mi je pao na pamet kada sam pokušavao setiti se imena nekog prebega...drugo ime mi na pamet nije palo.

Je li on, beše, ima neko odlikovanje iz PSR?
 
Да ли се шалиш или си текст копирао однекуд? Ако стварно верујеш да се дотични
борио, молио бих разлог таквог веровања на увид. Моје мишљење је да је пре шпијунирао
за Ватикан а она будала Александар га одликовао из политичких разлога, исто као што се
данас разбацују ордењем.
Реално, Степинац се највише борио против комуниста и до краја није одступио.
Ту је католичка црква изврсно препознала опасност, за разлику од православне која је неретко левичаре симпатисала. Да не говоримо о броју православних свештеника у партизанима. На крају крајева и први министар полиције у ФНРЈ је био бивши свештеник Влада Зечевић.
 
Реално, Степинац се највише борио против комуниста и до краја није одступио.
Ту је католичка црква изврсно препознала опасност, за разлику од православне која је неретко левичаре симпатисала. Да не говоримо о броју православних свештеника у партизанима. На крају крајева и први министар полиције у ФНРЈ је био бивши свештеник Влада Зечевић.
Не знам за комунисте али знам да се борио да 'спаси' што више српске
деце превођењем у римо-католицињам и њиховим удомљавањем у усташке
породице. Бог сам зна колико таквих је овога рата сатирало своју крвну браћу,
светећи 'очеве' усташе.
 
Не знам за комунисте али знам да се борио да 'спаси' што више српске
деце превођењем у римо-католицињам и њиховим удомљавањем у усташке
породице. Бог сам зна колико таквих је овога рата сатирало своју крвну браћу,
светећи 'очеве' усташе.

humanitarac covek :D
 
Hrvatska od samog početka zapasava područja dosta izvan usko čakavskih prostora,

Pa kad je nastao cakavski? Siguran si da je rec o "samom pocetku"? :)

, a knezovi Šubići i Hrvoje Vukčić vladaju, makar kao podređeni knezovi, područjem koje je danas Hercegovina i Srednja Bosna

Pa da li stvarno poreklo feudalaca u srednjem veku doprinosi nuzno kasnijem razvijanju odredjene svesti kod njihovih podanika?

s tim da i u ranom srednjem Vijeku Hrvatska ide kroz dobar dio Hercegovine

Da li si siguran? Zar po DAIu granica nije izmedju Livna i Tomislevgrada, a ne zaboravi Livno ni danas mnogi ne smatraju za Hercegovinom. Takodje po Popu Dukljaninu Livno je ja msmdeo Srbije, neka me neko ispravi ako sam nesto pobrkao.
 
Pa kad je nastao cakavski? Siguran si da je rec o "samom pocetku"? :)



Pa da li stvarno poreklo feudalaca u srednjem veku doprinosi nuzno kasnijem razvijanju odredjene svesti kod njihovih podanika?



Da li si siguran? Zar po DAIu granica nije izmedju Livna i Tomislevgrada, a ne zaboravi Livno ni danas mnogi ne smatraju za Hercegovinom. Takodje po Popu Dukljaninu Livno je ja msmdeo Srbije, neka me neko ispravi ako sam nesto pobrkao.

1. Nisam siguran kada se točno razvio čakavski, ali to sam ekstrapolirao na temelju pred-turskog rasprostiranja čakavskog. Mada je to sve u suštini glupo i ide niz dlaku objedama o čakavcima Hrvatima, štokavcima Srbima, kajkavcima Slovencima. I kajkavski i štokavski prostori su od ranog srednjeg vijeka, makar se ta narječja još nisu sasvim iskristalizirala, jednim dijelom u sastavu Hrvatske. I nije ama baš nigdje zabilježena podjela među narječjima kao ičem relevantnom.

2. Nužno ne, ali do određene mjere moglo bi se reći da da. Još ako je tu vjera i jezik isti, to je manje više taj koktel.

3. U DAI je navedena Hlebiana, za što se drži da je Livno, pored nje Emota, Pleva-Pliva Pesenta-Pset, međutim smatra se ako nisam zaboravio, da je to početak 10.stoljeća. Kasnije se granice mjenjaju što na korist što na štetu Hrvatske.
 
Манифестује се кроз заиста болесну мржњу Хрвата према Србима. Ту мржњу Срби према вама нити осећају, нити испољавају.
Је л' треба да се подсећамо да су логоре у Другом светском рату правили управо Хрвати за Србе?
Или да се подсећамо свирепог начина убијања и иживљавања управо Хрвата над српским цивилима (не негирам изроде са српске стране али они нису копали очи, вадили утробе и гурали флаше у вагину)?
Не тврдим ни да су сви Хрвати пореклом Срби, али значајан део се јесте покатоличавањем стопио.
Књига Јурија Коларића коју сам поменула на пар страна испред, врло јасно говори о тој врсти тенденције и ко хоће веома лако ће и разумети због чега су те мере предузимане.
Имам у фамилији праве Хрвате, из Жумберка. Они немају везе менталитетом са овима што им се у презименима крије српско порекло. Фин свет за разлику од конвертита.

evo sto kaze psihologija:

Razvoj etničkog i rasnog identiteta pozitivno je povezan s dobrim psihološkim ishodima, psihosocijalnim ishodima (npr. boljim samopouzdanjem, manje depresivnim simptomima), akademskim ishodima (npr. boljim angažmanom u školi) i zdravstvenim ishodima (npr., manji rizik od rizičnih seksualnih odnosa ponašanja ili upotrebe droga).

Dakle, potrudi se pronadaci slabiji skolski uspijeh, vise depresije ili vise upotrebe droga medu Hrvatima u odnosu na Srbe. Odokativne tvrdnje Hrvati vise mrze Srbe su beznacajne. Ali ako bas hoces, srpska mrznja je rasporedena na Hrvate i Sipce (uz naravno Vatikan, Njemacku i zapad), dok je hrvatska koncentrirana uglavnom na Srbe (vidis Hrvati ne mrze Ruse, koliko Srbi Njemace, a misljenje spram carigradskog patrijaha su potpuno indiferentni). Takodjer, zadnji rat se vodio na teritoriju Hrvatske, bilo bi zanimljivo vidjeti intenzitet mrznje Srba da je npr. Cacak razoren, a da je Sumadija bila pod okupacijom 5 godina.
 
Ti hoces reci da je 1918. Hrvatska de facto bila okupirana?

Moram priznati da ne znam ni ja odakle je Slaven točno formirao takvo gledište, izgleda kao neobično pojednostavljenje za njega. I anakrono s obzirom da je H-S koalicija imala tu viziju o Jugoslaviji od cca 1905.

Srbija je u momentu proboja Solunskog bojišta imala cca 6-8 divizija, što je puno pre malo da se izvrši osvajanje ičega, tj da prethodno nije postojao dogovor teško bi to išlo.

Hrvatska je imala određene ponude da ostane u A-U 1918. u proljeće, ali to nije prihvaćeno, kao što je i Sabor raskinuo sve veze sa Bečom i Peštom u jesen 1918, tj nigdje nije bilo zapisano u kamenu da su morali. Istina, Talijani bi najvjerojatnije uzeli Istru i dio Dalmacije.
 
Moram priznati da ne znam ni ja odakle je Slaven točno formirao takvo gledište, izgleda kao neobično pojednostavljenje za njega. I anakrono s obzirom da je H-S koalicija imala tu viziju o Jugoslaviji od cca 1905.

Srbija je u momentu proboja Solunskog bojišta imala cca 6-8 divizija, što je puno pre malo da se izvrši osvajanje ičega, tj da prethodno nije postojao dogovor teško bi to išlo.

Hrvatska je imala određene ponude da ostane u A-U 1918. u proljeće, ali to nije prihvaćeno, kao što je i Sabor raskinuo sve veze sa Bečom i Peštom u jesen 1918, tj nigdje nije bilo zapisano u kamenu da su morali. Istina, Talijani bi najvjerojatnije uzeli Istru i dio Dalmacije.




Zanimljivo je da je sintagmu „ulazak Hrvatske u Yu“ prvi ovdje upotrijebio Sumnjivi, a na nju nije reagirao. Ako uzmemo za cinjenicu da je Hrvatska bila okupirana te da nije zapravo imala izbora (tj. da je takva bila svjest Srba o prirodi ujedinjenja), onda tek nemamo sta pricati jeli to bilo dobro za Hrvate ili ne.

Iako je zapravo za temu nebitno u kakvom aranzmanu je Hrvatska usla u Yu, svejedno se moze sa distance reci da to nije bilo dobro po Hrvate, kamoli da je to bilo super kako tvrdi Sumnjivi.
 
Zanimljivo je da je sintagmu „ulazak Hrvatske u Yu“ prvi ovdje upotrijebio Sumnjivi, a na nju nije reagirao. Ako uzmemo za cinjenicu da je Hrvatska bila okupirana te da nije zapravo imala izbora (tj. da je takva bila svjest Srba o prirodi ujedinjenja), onda tek nemamo sta pricati jeli to bilo dobro za Hrvate ili ne.

Iako je zapravo za temu nebitno u kakvom aranzmanu je Hrvatska usla u Yu, svejedno se moze sa distance reci da to nije bilo dobro po Hrvate, kamoli da je to bilo super kako tvrdi Sumnjivi.
Koliko se ja sjećam, Državi SHS je priznato da je ravnopravna strana sa Kraljevinom Srbijom prije ujedinjenja. Tj Pašić je to nešto potpisivao u Ženevi, ali davno beše otkad sam o tome čitao.

Kako bilo, Srbija nije prema prekodrinskim krajevima nastupala u svojstvu osvajača i neprijatelja, kako bi bilo razumno očekivati ako nekoga tretiraš kao ratni plijen, niti je kao takva doživljavana od strane Hrvata ili Slovenaca.

A ovo da je bilo loše, ne mogu se skroz složiti, Banovina Hrvatska je npr, nakon dugog natezanja bila vrlo dobar deal.
 
evo sto kaze psihologija:

Razvoj etničkog i rasnog identiteta pozitivno je povezan s dobrim psihološkim ishodima, psihosocijalnim ishodima (npr. boljim samopouzdanjem, manje depresivnim simptomima), akademskim ishodima (npr. boljim angažmanom u školi) i zdravstvenim ishodima (npr., manji rizik od rizičnih seksualnih odnosa ponašanja ili upotrebe droga).

Dakle, potrudi se pronadaci slabiji skolski uspijeh, vise depresije ili vise upotrebe droga medu Hrvatima u odnosu na Srbe. Odokativne tvrdnje Hrvati vise mrze Srbe su beznacajne. Ali ako bas hoces, srpska mrznja je rasporedena na Hrvate i Sipce (uz naravno Vatikan, Njemacku i zapad), dok je hrvatska koncentrirana uglavnom na Srbe (vidis Hrvati ne mrze Ruse, koliko Srbi Njemace, a misljenje spram carigradskog patrijaha su potpuno indiferentni). Takodjer, zadnji rat se vodio na teritoriju Hrvatske, bilo bi zanimljivo vidjeti intenzitet mrznje Srba da je npr. Cacak razoren, a da je Sumadija bila pod okupacijom 5 godina.
Uspoređuješ kruške i jabuke.U Čačku nema značajnijeg broja Hrvata,kao i ni u Šumadiji,A rat u Hrvatskoj vodio se je samo tamo gdje su srbi,nije stradao Varaždin i Zagreb,već područja sa većinski srpskim stanovništvom ili bar miješano oko 50:50.Ideja stvaranja hrvatske države nije ni išla avnojevskim granicama,već po principu gdje ju većinsko stanovništvo podržava.
Kad sam prolazio u 91godine nešto prije početka rata kroz Bosansku Posavinu,vidio sam tamo brojna sela sa Tuđmanovim slikama i šahovnicama na doslovno svakoj kući,sve je blještalo od naci ikonografije.,Tuđman je to podržao i poslao vojsku u Bosansku Posavinu prije nego je rat u Bosni i počeo.Hrvatska republika Herceg Bosna sjeti se,pa ako je pravo Hrvata da stvaraju državu samo tamo gdje je Tito povukao avnojevske granice Hrvatske,odkuda onda sve to,kakva je to država u državi?.Onaj hrvat koji je pametan svjestan je da je taj tzv. Domovinski rat bila jedna nacističko separatistička agresija gdje je bio cilj odcijepit što više teritorija pa makar na njemu neživio nijedan Hrvat,neovisno o tome radi li se o avnojevskoj Hrvatskoj,Bosni ili čak Srbiji,za Srbiju nije se potrefio uvijet većinskog stanovništva na makar nekom većem teritoriju.
 
Piše kao da su Hrvati odlučili da uđu u Jugoslaviju. To se nije dogodilo. Istina, masa Hrvata jeste bila za Jugoslaviju, mada je pitanje ko je van dubrovačkog i pojedinih drugih regiona bio za tu ideju iz iskrenih i ideoloških razloga, a ne zbog straha od Italije....
Колико је Хрвата у тим мјесецима било за неку државу јужних Словена, тешко је дати процјену.
Претпостављам да је већини прво било да се рат оконча, са друге стране они су били у служби поражене стране, такви обично послије рата на*ебу, а како си закључио није их нико ни питао.
То што њихова историографија ту протура како су ту ишле одлуке, како је сабор дао сагласност, како ништа није могло док њихови представници не аминују, је типично за мале и безначајне који таквом "комотном" интерпретацијом историје, воле мало дати себи на значају како би испало да су били битан фактор.

Све те одлуке су ишле убрзано, конституисање државе СХС 29.октобра гдје се формира тијело (Народно вијеће СХС) које би било легални орган у наредној фази, па одлука овог тек формираног и ад-хок тијела 24.новембра о "уједињењу" (а то му бјеше и једна сврха) са краљевином Србијом, нам говори да то све бјеше форме ради и да се радило по осмишљеној замисли, вјероватно директиви оних који се ипак више питају.
Да ли је Србија, тј регент Александар могао испословати боље рјешење за Србе, тешко је рећи, много тога не знамо шта се дешавало "иза завјесе", а и друга је тема.
За Хрвате, барем за њихову политичку елиту та држава, краљевство/краљевина СХС/Југославија бјеше "прелазно рјешење", а и реално нису на*ебали колико је очекивати за вјерне слуге поражених. Прва држава коју су пригрлили, не сви али да у добром дјелу, бјеше НДХ 1.априла 1941., но и то је друга тема.
 
Poslednja izmena:
Uspoređuješ kruške i jabuke.U Čačku nema značajnijeg broja Hrvata,kao i ni u Šumadiji,A rat u Hrvatskoj vodio se je samo tamo gdje su srbi,nije stradao Varaždin i Zagreb,već područja sa većinski srpskim stanovništvom ili bar miješano oko 50:50.Ideja stvaranja hrvatske države nije ni išla avnojevskim granicama,već po principu gdje ju većinsko stanovništvo podržava.
Kad sam prolazio u 91godine nešto prije početka rata kroz Bosansku Posavinu,vidio sam tamo brojna sela sa Tuđmanovim slikama i šahovnicama na doslovno svakoj kući,sve je blještalo od naci ikonografije.,Tuđman je to podržao i poslao vojsku u Bosansku Posavinu prije nego je rat u Bosni i počeo.Hrvatska republika Herceg Bosna sjeti se,pa ako je pravo Hrvata da stvaraju državu samo tamo gdje je Tito povukao avnojevske granice Hrvatske,odkuda onda sve to,kakva je to država u državi?.Onaj hrvat koji je pametan svjestan je da je taj tzv. Domovinski rat bila jedna nacističko separatistička agresija gdje je bio cilj odcijepit što više teritorija pa makar na njemu neživio nijedan Hrvat,neovisno o tome radi li se o avnojevskoj Hrvatskoj,Bosni ili čak Srbiji,za Srbiju nije se potrefio uvijet većinskog stanovništva na makar nekom većem teritoriju.


Sirimo temu beskrajno, a necemo doci do nikakvog konsenzusa. Da su Hrvati i Srbi mogli doci do zajednicke vizije 1991, rata nebi ni bilo. Iluzorno je ocekvati da ces ti prihvatiti moju poziciju kao istinitu, kao i da cu ja prihvatiti tvoju. Ja shvacam da Srbi imaju drugu prespektivu.
Repliciram na kolegicinu tvrdnju da se etnicka kriza identiteta u hrvata manifestira u patoloskoj mrznji spram srba.
To jednostavno nije tocno. Iako nije tocno ni da hrvati imaju nekakvu krizu etnickog identiteta ili da patoloski mrze srbe, psiholoska znanost nam govori da se kriza etnickog identiteta pojedinca jednotavno manifestira drugacije, kako sam i naveo.
 
Колико је Хрвата у тим мјесецима било за неку државу јужних Словена, тешко је дати процјену.

I nije kada se konsultuju izvori.

Kada uzmemo šta su pisali svi ispitivači terena, istraživači, od Harolda Temperlija do verovatno falsifikata ili delova nekog literarnog dela kao npr. famozni dnevnici Živojina Mišića; svim izvorima provejava jedan te isti duh: Hrvati (bez, naravno, glasne i značajne manjine) ne žele Jugoslaviju. Dakle, tu postoje neka dvoumljenja, neke nijanse kod muslimana našeg jezika, sporenja kod Crnogoraca izvesne prirode, itd...ali oko ove stvari gotovo svi istorijski izvori koje imamo su dosledni. Dve nacionalne zajednice ne žele i ne prihvataju novu državu, mada iz nešto drugačijih razloga i drukčiji način, naravno; Hrvati i Albanci. I to je nešto što će u izvesnom smislu ostati u kontinuitetu kao obeležje i sve vreme postojanja Jugoslavije, ili barem do buđenja nacionalističkog pokreta Slovenaca 1980-ih godina.

To je u izvesnom smislu pomalo ironično, jer se od Jurja Šižgorića u XV stoleću i geneze ilirizma do stvaranja hrvatsko-srpskog jedinstva u XIX st. na području hrvatskih zemalja razvijao duh upravo zajedništva Srba i Hrvata, gotovo kao dominantni diskurs u literaturi, umetnosti, dnevnoj politici i svesti intelektualaca. Ali to je bilo stanovište elite, a ne masa nepismenih rimokatolika koji u životu nisu čitali Andriju Kačića Miošića niti znaju ko je tamo neki Ljudevit Gaj, što je prvi razumeo od svih političara u hrvatskoj modernoj istoriji Stjepan Radić.
 
Колико је Хрвата у тим мјесецима било за неку државу јужних Словена, тешко је дати процјену.
Претпостављам да је већини прво било да се рат оконча, са друге стране они су били у служби поражене стране, такви обично послије рата на*ебу, а како си закључио није их нико ни питао.
То што њихова историографија ту протура како су ту ишле одлуке, како је сабор дао сагласност, како ништа није могло док њихови представници не аминују, је типично за мале и безначајне који таквом "комотном" интерпретацијом историје, воле мало дати себи на значају како би испало да су били битан фактор.

Све те одлуке су ишле убрзано, конституисање државе СХС 29.октобра гдје се формира тијело (Народно вијеће СХС) које би било легални орган у наредној фази, па одлука овог тек формираног и ад-хок тијела 24.новембра о "уједињењу" (а то му бјеше и једна сврха) са краљевином Србијом, нам говори да то све бјеше форме ради и да се радило по осмишљеној замисли, вјероватно директиви оних који се ипак више питају.
Да ли је Србија, тј регент Александар могао испословати боље рјешење за Србе, тешко је рећи, много тога не знамо шта се дешавало "иза завјесе", а и друга је тема.
За Хрвате, барем за њихову политичку елиту та држава, краљевство/краљевина СХС/Југославија бјеше "прелазно рјешење", а и реално нису на*ебали колико је очекивати за вјерне слуге поражених. Прва држава коју су пригрлили, не сви али да у добром дјелу, бјеше НДХ 1.априла 1941., но и то је друга тема.

Zanimljivo mi je kako Srbi uporno ignoriraju broj Srba u sa one strane granice (u AU). Pogotovo ako se uzme u obzir srpski broj stradalih Srba u NDH, Srba ja tada na toj drugoj strani (austrougarskoj) bilo vise nego Hrvata.
 
Zanimljivo je da je sintagmu „ulazak Hrvatske u Yu“ prvi ovdje upotrijebio Sumnjivi, a na nju nije reagirao. Ako uzmemo za cinjenicu da je Hrvatska bila okupirana te da nije zapravo imala izbora (tj. da je takva bila svjest Srba o prirodi ujedinjenja), onda tek nemamo sta pricati jeli to bilo dobro za Hrvate ili ne.

Iako je zapravo za temu nebitno u kakvom aranzmanu je Hrvatska usla u Yu, svejedno se moze sa distance reci da to nije bilo dobro po Hrvate, kamoli da je to bilo super kako tvrdi Sumnjivi.

Ne može se tako reći iz prostog razloga što su temelji današnje Hrvatske, dakle moderne hrvatske države, postavljeni upravo u Jugoslaviji. Današnje Hrvatskine granice, ne računajući minijaturne promene, bile su postavljene 1945. godine, a osnova na kojoj se radilo jeste Banovina Hrvatska stvorena 1939. godine. Ako izuzmemo pokušaj bana Josipa Jelačića da izvrši ujedinjenje Hrvata, što je bila samo jedna kratkotrajna epizoda, to se pre Sporazuma Cvetković-Maček nikada nije dogodilo. Ne samo što je izvršeno ujedinjenje Trojednice (koji, takođe je bitno naglasiti, nije uključivao Slavoniju i Dalmaciju u svom imenu, prihvatajući moderna načela nacionalnog jedinstva), već je stvoren entitet koji je manje-više obuhvatio skoro sve Hrvate.

Sa tog aspekta, dakle upravo gledajući sa distance kako kažeš, prilično je nerazumno reći da to iskustvo u celini gledano nije bilo dobro za Hrvate. Hrvati su u Jugoslaviju ušli pod stranom vlašću, razjedinjeni i rascepkani, pa i u ideološkom i identitetskom smislu podeljeni. Iz nje su izašli...gotovo sve suprotno. Kažem gotovo, jer nisu u Bosni i Hercegovini na kraju izvukli baš najbolju slamku. Hrvati u pređašnjem periodu, dakle u KuK, nisu imali svojih nacionalnih pokreta. Nikada se nije dogodio prelazak nacionalizma sa elitnog na pučki oblik. To se, dakle, dogodilo tek sa Jugoslavijom, koja je i proglasila opšte pravo glasa (mada se nisu dogovorili da to implementiraju u praksi i ženama, no dobro) spuštajući drastično cenz tj. šireći u ogromnoj meri sloj biračkog tela. Sve je to za Hrvate bilo, bukvalno, ubrzana modernizacija tj. uguravanje mnogo decenija unapred, što su ih preskočili (ili zaostajali) zahvaljujući zastareloj i konzervativnoj prirodi Habzburške monarhije.
 
Pa kako onda u istu ravan staviti da su Hrvati nesto dobili u Jugoslaviji te cemu cudenje sto je nisu prihvacali kao svoju.

Tu uopšte nije u direktnoj korelaciji jedno s drugim. Nemoj da me shvatiš pogrešno tj. previše bukvalno kao da podvlačim paralelu, ali kad derište koje porazbija sve po sobi pošalješ u sobu za kaznu, to može imati i konstruktivne posledice. Dete u tom trenutku možda i mrzi svoje roditelje, možda bi na momente želelo i da mu roditelji umru (pa bi se posle kajalo) ali svakako ne želi da mu se događa to niti možda čak u izvesnom smislu i razume. Za to je potrebna distanca.

Stav stanovništva i okolnosti pod kojim je ono ušlo u sastav neke države ne može biti presudni činilac kojim se promatra odnosno oboji čitavi naredni period, bilo da govorimo o engleskoj kolonizaciji Severne Amerike, osvajanjima Rimskog carstva, jugoslovenskom iskustvu ili samoj Dvojnoj monarhiji. Opet pojednostavljujem, ali da bi me lakše razumeo. Francuska je stvorena u krvlju i masovnim ubistvima; bukvalnim sakaćenjem oksitanskih južnjaka. Modernom terminologijom, Pariz je sprovodio genocid (i to više puta) nad sopstvenim stanovništvom. Pa opet, bilo pi pogrešno da neko iz tog aspekta posmatra čitavu francusku nacionalnu istoriju. To upravo i jeste anahronizam, tj. preslikavanje nekog novog, dominantnog narativa (u ovom slučaju verzija prošlosti koja odgovara političkom diskursu u hrvatskoj javnosti od 1990. godine do danas).
 

Back
Top