Nesumnjivo Hrvati

Nacelno se slazem, ali sam si poceo sa naci poredjenima i optuzio ljude koji nikada nisu ovde imali nikakvih sovinistickih ispada za nekakvu eugeniku.

Sarkazam. Međutim nije bio usmjeren na tebe uopće.

I podsjeća me to virenje u krvna zrnca na Nurnberške zakone i screening za oficire SS-a. I dajem ruku u vatru da ima ovdje forumaša koji misle da 350-500 godina katoličkih predaka nipošto nije dovoljno da bi neko sa ovih prostora bio Hrvat, ili da bar ne bi bio Srbin. Zato taj sarkazam i usporedba. Ako pratiš temu malo duže bit će ti sve jasno.
 
Није то што пише Мркаљ нелогично.
Подцењујеш несвесни део који сви имамо и показује се да је изразито јак.

У гене се свашта запати. То више није никаква митологија, већ научна догма.
Запати се глад, ношење оружја, лењост, сиротиња...
Гледај наше политичаре. Што су листом алави на новац. Па зато што су им преци били гладни.
Исто тако у озбиљним друштвима, из раје на државничку позицију, неће стићи никад нико. С истим образложењем.

Гени су Славене све и свја. Научно се потврђује.

Pa ja sve to razumem, ali niko na zemaljskoj kugli se na rađa kao (svesni) Srbin. To se postaje.

Srpstvo nije nasledno.
 
Mislim da je problem kod Hrvati sto im je indetitet baziran na bilo kakovoj negaciji povezanosti sa Srbima, a da problem nastaje, sto gde kod se okrenu, nalaze na neke svoje veze sa tim istim Srbima. Klasican konvertitski kompleks msm da bi pre bio blizi ovako nekim likovima:

https://www.blic.rs/vesti/svet/srbi...didat-je-za-evropski-parlament-a-cilj/bv73p46

Takvo gledište proizlazi iz nepoznavanja Hrvata i povijesti, ako oćeš i folklora, ljudi, prostora i dr.

I mnogi Hrvati uopće ne vide problem u tome da su Srbi i Hrvati slični, ako oćeš i najsličniji "bratski narodi", samo u pravilu pošandrcaju kada pojedini Srbi inzistiraju da su u maniri Borga svi Hrvati Srbi, što se pravda upravo tom sličnosti i ničim više.

Mada ja mislim da su Srbi slični Hrvatima koliko i Bugarima, u globalu, Hrvati Slovencima koliko i Srbima, ono što nas izdvaja je nesretno političko povezivanje što nas je i upropastilo u smislu nekih zdravih odnosa.
 
Takvo gledište proizlazi iz nepoznavanja Hrvata i povijesti, ako oćeš i folklora, ljudi, prostora i dr.

I mnogi Hrvati uopće ne vide problem u tome da su Srbi i Hrvati slični, ako oćeš i najsličniji "bratski narodi", samo u pravilu pošandrcaju kada pojedini Srbi inzistiraju da su u maniri Borga svi Hrvati Srbi, što se pravda upravo tom sličnosti i ničim više.

Mada ja mislim da su Srbi slični Hrvatima koliko i Bugarima, u globalu, Hrvati Slovencima koliko i Srbima, ono što nas izdvaja je nesretno političko povezivanje što nas je i upropastilo u smislu nekih zdravih odnosa.

Pazi...ako je baš to tako, zašto Nikola Tolja u svom sjajnom radu često koristi samo inicijale umesto imena? Tolja prilično otvoreno kaže da je među mnogim precima današnjih Hrvata u Dubrovniku našao Srbe i da se odlučio da to ostane neobjavljeno (puna imena samo su u arhivskoj građi i njegovim beleškama) iz razloga što ne bi želeo da stvara neprilike ljudima koji žive danas, potomcima tih srbokatolika.

Ukoliko reći da je neko poreklom sa očeve strane Srbin nije nešto društveno nepoželjno, odakle onda potreba da se u štampanoj knjizi sakriju imena porodica?
 
Pa ja sve to razumem, ali niko na zemaljskoj kugli se na rađa kao (svesni) Srbin. To se postaje.

Srpstvo nije nasledno.
Ни бебе се не рађају као (свјесни) људи, то постају.
Ово ме подсјети на давну расправу са Д. Павловићем (познатом по линку порнића који му се омакао у неком твитер запису прије неку годину) који је упорно тврдио да је бити Србин случајност, а бити човјек нужност. Покушавао сам му објаснити да, бар у мом случају, то није случајност, пошто нисам настао мијешањем неких садржаја непознатог поријекла из епрувета. Од оца Србина и мајке Српкиње, могао сам бити рођен само као Србин. Покушавао сам му објаснити да је то просто датост која не подразумијева вредносни суд, наиме, на ту датост могу бити поносан, могу бити равнодушан, а могу се ње и срамити. Но, не могу је мијењати. Наравно, нисмо се сложили, он је остао при свом „случајносрпском” поријеклу. Шта ћу, на крају сам му пожелио да се сјети те случајносрпскости док буде нервозно шеткао пред оном зградом у Народног фронта нестрпљиво ишчекујући да ли ће му жена Српкиња на свијет случајно донијети неко кудраво црнче.
 
Pazi...ako je baš to tako, zašto Nikola Tolja u svom sjajnom radu često koristi samo inicijale umesto imena? Tolja prilično otvoreno kaže da je među mnogim precima današnjih Hrvata u Dubrovniku našao Srbe i da se odlučio da to ostane neobjavljeno (puna imena samo su u arhivskoj građi i njegovim beleškama) iz razloga što ne bi želeo da stvara neprilike ljudima koji žive danas, potomcima tih srbokatolika.

Ukoliko reći da je neko poreklom sa očeve strane Srbin nije nešto društveno nepoželjno, odakle onda potreba da se u štampanoj knjizi sakriju imena porodica?
Slavene pa rekao sam "mnogi Hrvati" nisam li? Dakle mnogi vide neki problem sa Srbima, mnogi ne vide, može se reći i obratno zar ne? Uostalom ratovali smo.. Dubrovnik je prilično postradao.

Uostalom, čisto objavljivanje podataka u knjizi na taj način spada u zadiranje u osobne podatke, možda čak i protuzakonito, sa čisto tehničke strane.
 
Mada ja mislim da su Srbi slični Hrvatima koliko i Bugarima, u globalu, Hrvati Slovencima koliko i Srbima, ono što nas izdvaja je nesretno političko povezivanje što nas je i upropastilo u smislu nekih zdravih odnosa.
„Срби и Хрвати су један народ кога раздваја заједнички језик.”
(Нажалост, нисам запамтио гдје сам ово давно прочитао, да ли као неки афоризам или духовиту опаску у неком тексту, и жао ми је што не знам ко је аутор овако духовито срочене реченице.)
 
„Срби и Хрвати су један народ кога раздваја заједнички језик.”
(Нажалост, нисам запамтио гдје сам ово давно прочитао, да ли као неки афоризам или духовиту опаску у неком тексту, и жао ми је што не знам ко је аутор овако духовито срочене реченице.)

Pa da, ali s tim da je i taj jezik plod politike. Koliko sam ja čitao, a nisam o tome baš puno jer mi je jezik općenito strahovito dosadna tema, u Hrvatskoj je mogao lako pobijediti ikavski standard pa i kajkavski ranije, a u Srbiji nisu baš dobro primili Vuka sa ijekavskim jerbo ih je kao podsjećao na Šokce, dakle bio je i to neki kompromis u duhu jugoslavenstva gdje je ijekavski uzet kao neki najneutralniji i prihvatljiv svima. Valjda.

Moglo se teoretski dogoditi da u Hr pobjedi kajkavski standard a u Srbiji torlački. Teoretski naravno. Znam da je torlački kao štokavski ali majku mu milu, nema padeže, ili fali pola što li.
 
Да ли је стварно тај Предраг Мишић (овдје) кандидат Хрватске за ЕП? Ако заиста јесте, тотално су пукли.

Погледао сам једну емисију (на препоруку) Александра Станковића (ух, и тај је "сумњив", режимски новинар који се упорно шлихта врхушки у кијепој њијевој, а некако му и име и презиме "вуче на нежељено" поријекло), гдје је гостовао овај Мишић. Иначе прилично интелеклтуално ограничен лик, који острашћеном реториком у сваком одговору настоји доказати подобност, таква емисија гдје саговорник упорно понавља пропагандно и научено градиво врло брзо постане гротескна, и у једном моменту овај Станковић да би спасио емисију, да би дао неки какав такав ниво, почео је са "тешким питањима", а примијетио је и да постоји нешто што се зове дефиниција грађанског рата (и ту се с*ебо), а овај Мишић је упао у проблеме, није се снашао са тешким питањима, и почео понављати издајник, мој брат је издајник, четници, мантру која већ мора на таква питања.

Лик, мислим тај Мишић, је жешћа дијабола, али изгледа добар да би доказао како и Срби могу бити подобни у лијепој њијевој и што је важније пожељно зборити. Јадно да јадније не може бити.
Иначе овај Станковић је због те примједбе "грађански рат" био на удару "бранитеља", касније се вадио, те није тако мислио, те у неким %, није али 20% јесте био грађански рат (чека је, или није), тако нешто, што говори о стању свијести и једниумљу које влада у лијепој њијевој.

Изгледа да се ова емисија "изгубила" са јутјуба (још увијек се може погледати овдје), што ли?
 
Aci Stankoviću je otac Srbin iz Srbije, radio u Zagrebu, mater mu Hrvatica, ćaća mu je umro kad je bio mali. Sam je to rekao.

Što se tiče ovog Mišića, on može biti kandidat, ali samo na listi koja neće dobiti puno glasova, nekakve desne stranke. Jedina prava desničarka koja je izabrana je Ruža Tomašić.
 
Pa da, ali s tim da je i taj jezik plod politike. Koliko sam ja čitao, a nisam o tome baš puno jer mi je jezik općenito strahovito dosadna tema, u Hrvatskoj je mogao lako pobijediti ikavski standard pa i kajkavski ranije, a u Srbiji nisu baš dobro primili Vuka sa ijekavskim jerbo ih je kao podsjećao na Šokce, dakle bio je i to neki kompromis u duhu jugoslavenstva gdje je ijekavski uzet kao neki najneutralniji i prihvatljiv svima. Valjda.

Moglo se teoretski dogoditi da u Hr pobjedi kajkavski standard a u Srbiji torlački. Teoretski naravno. Znam da je torlački kao štokavski ali majku mu milu, nema padeže, ili fali pola što li.
Хм... и да и не, али ајде нећемо овдје задирати у језичке теме (поготово што рече да те то и не занима).
Само ћу поменути једну занимљивост која данас може звучати као потпуно лудило, наиме, да је било по „оцу стандарда” тј. Вуку Караџићу, сви Срби би говорили/писали ијекавицом, а да је било по „оцу нације” тј. Анти Старчевићу, сви Хрвати би говорили/писали екавицом.
 
Nedavno sam čituljao neku knjigu od Iana Kershawa, pa je napisao da su SS oficiri(ne vojnici) morali dokazivati svoje arijevsko porijeklo od 1750-te godine. Iz toga bi se dalo zaključiti kako je period od 200 godina beton gdje čak ni najluđi nacisti nisu postavljali daljnja pitanja za svoju master rasu.

Medjutoa, kao što vidimo, period od 320 godina nije dovoljan da bi Rvat vulgaris bio Rvat, nego se mora dokazati porijeklo od najmanje 500 godina katoličkih, po mogućstvu kajkavskih ili čakavskih pređa, jer inače je Srbin. Dakle, SS Bad Toltz kriteriji na kvadrat.
Pravi paradoks je da ovdje shodno kmetskom mentalitetu nitko ne zna kako im se zvao čukundjed, kamoli čime se bavio.
Zamisli, u Bostonu postoje elitni kvartovi u kojoj svaka obitelj trejsa točno svoje pretke od vremena kolonizacije, zna koje su struke bili. To je ono 17 stoljeće, ja znam svog djeda, a baš sam pitao mamu ona zna kako joj se zvao čukundjed. Fali nam nekih 200 godina, a rekao bih ne samo u tome.

To je puno poraznija činjenica od ove koje kako se predak etnički osjećao.
 
Tako je govorio sam o psihološkom fenomenu, o svesti odraslog čoveka, kada se u zrelom dobu zapita ko sam i kada sazna da su mu preci bili Srbi. Samo budala može da pomisli da se ta svest naslećuje genima.

Dobro jel ti stvarno misliš da odraslog čovjeka nekakva takva informacija može uzdrmati? Koje odrasle ljude ti poznaješ? Šta ti odrasli ljudi oko tebe koji osjete "ječanje" na saznavanje nacionalnosti svojih predaka osjete kada dobiju otkaz na poslu, kada ih ostavi žena ili kad im umre dijete?
 
Dobro jel ti stvarno misliš da odraslog čovjeka nekakva takva informacija može uzdrmati? Koje odrasle ljude ti poznaješ? Šta ti odrasli ljudi oko tebe koji osjete "ječanje" na saznavanje nacionalnosti svojih predaka osjete kada dobiju otkaz na poslu, kada ih ostavi žena ili kad im umre dijete?
Брозек, колико је људи истински одрасло?
 
Ја га нисам тако схватила.
Већ као причу о ношењу дела идентитета предака.

Više od 90% ljudi takve stvari ne interesuju. Ne idu po arhivima, ne kopaju po opskurnim mestima pokušavajući da utvrde ko im je bio daleki predak, je li se preverio, odakle je i slično. Ako je tako, kakve logike ima cela opaska?

Tih 90%, ma ni toliko već 99% ljudi, kada načuju možda poneku stvar preko medija kroz izjavu neke osobe ili tako na nekom opskurnom portalu ili forumu, uopšte ne preuzmu nekakvu svest. Već ne veruju (iako se radi o činjenici) i misle, joj šta li troši vreme na gluposti lupetajući osoba X. U slučaju Hrvata, to je zevanje sa pomišlju koliko lude susede imaju na istoku.

Dakle ako je tako, onda govorimo o statistički zanemarljivoj zajednici; pasioniranim zaljubljenicima u istraživanje porodičnog porekla?
 

Back
Top