Nesto sto moze da se desi

Verovatno bi svi poceli da divljaju po ulicama - neki bi napadali devojke, neki bi pljačkali po radnjama, neki bi vrištali i drali se, neki bi pokušavali da pobegnu..
Ja bi lepo našao neko mesto sa dobrim pogledom, upalio ziku i gledao show :lol:
 
Ukoliko se asteroid priblizava Zemlji, i ako je katastrofu nemoguce izbeci, to necemo znati sve do 24 sata pre udara u Zemlju.

Tada vise nece moci da kriju jer ce biti VIDLJIV golim okom.

Do tada ce samo par desetina ljudi, ili manje znati sta ce se desiti!
 
Kraj svijeta za jednog čovjeka nikada nije bio kraj svijeta za drugog.
Stoga, čovjek uvijek treba da se sjeti da je njegova realnost njegova individualna projekcija a da informacije o toj projekciji pozajmljuje od kolektiva. Ukoliko povjeruje u nešto što u kolketivnom razumu već postoji, on će i sam da projektuje realnost baziranu na tom ubjeđenju.

Do sada se nebrojeno puta ponovila ista priča o apokalipsi. To je zato što ubjeđenje koje je sačuvano u memoriji razuma čovječanstva uvijek nađe nekoga ko ga probudi iz njegovog sna i oživi.
Ako se sjetimo jednog događaja iz neposredne prošlosti (početkom devedesetih), Waco Texas, i njegovg glavnog inicijatora, David-a Koresh-a, vidjet' ćemo isto to što vam rekoh. Naime, taj karakter, David, je sebe predstavio 'mesijom' a neki su u to i povjerovali te su ga slijepo počeli pratiti. On im je biblijsku priču o apokalipsi postavio u realnost, u vrijeme i prostor u kojemu su se oni projektovali, te ih je svojim ubjeđenjem naveo da zajedno sa njim programiraju svoju realnost. Rekao im je da sudnji dan dolazi i da on i oni moraju da se suprotstave snagama 'zla'. Takođe im je rekao da će, kao što to i biblija propovijeda, da nestanu o vatri itd. itd... Oni koji su bezuslovno, doslovce, povjerovali u njegovo proročanstvo doživjeli su aposkalipsu tog dana kada se okršaj između njih i američkih vladinih snaga odigrao. Oni koji su najviše vjerovali, zajedno sa njim, nestali su u vatri, dok s oni koji su manje vjerovali u tu priču prošli sa ozledama. Oni koji su bili u tom klanu a nisu baš povjerovali u priču...ostali su da svjedoče.

Dakle, okanimo se priča o apokalipsama, ukoliko uistinu ne želimo i da ih iskusimo. :)

Ja sam zadovoljan mogućnošću da svojom svjesnošću mijenjam projekciju života oko sebe. Apokalipsa nije opcija u tom scenariju.
 
Kraj svijeta za jednog čovjeka nikada nije bio kraj svijeta za drugog.
Stoga, čovjek uvijek treba da se sjeti da je njegova realnost njegova individualna projekcija a da informacije o toj projekciji pozajmljuje od kolektiva. Ukoliko povjeruje u nešto što u kolketivnom razumu već postoji, on će i sam da projektuje realnost baziranu na tom ubjeđenju.

Do sada se nebrojeno puta ponovila ista priča o apokalipsi. To je zato što ubjeđenje koje je sačuvano u memoriji razuma čovječanstva uvijek nađe nekoga ko ga probudi iz njegovog sna i oživi.
Ako se sjetimo jednog događaja iz neposredne prošlosti (početkom devedesetih), Waco Texas, i njegovg glavnog inicijatora, David-a Koresh-a, vidjet' ćemo isto to što vam rekoh. Naime, taj karakter, David, je sebe predstavio 'mesijom' a neki su u to i povjerovali te su ga slijepo počeli pratiti. On im je biblijsku priču o apokalipsi postavio u realnost, u vrijeme i prostor u kojemu su se oni projektovali, te ih je svojim ubjeđenjem naveo da zajedno sa njim programiraju svoju realnost. Rekao im je da sudnji dan dolazi i da on i oni moraju da se suprotstave snagama 'zla'. Takođe im je rekao da će, kao što to i biblija propovijeda, da nestanu o vatri itd. itd... Oni koji su bezuslovno, doslovce, povjerovali u njegovo proročanstvo doživjeli su aposkalipsu tog dana kada se okršaj između njih i američkih vladinih snaga odigrao. Oni koji su najviše vjerovali, zajedno sa njim, nestali su u vatri, dok s oni koji su manje vjerovali u tu priču prošli sa ozledama. Oni koji su bili u tom klanu a nisu baš povjerovali u priču...ostali su da svjedoče.

Dakle, okanimo se priča o apokalipsama, ukoliko uistinu ne želimo i da ih iskusimo.

Ja sam zadovoljan mogućnošću da svojom svjesnošću mijenjam projekciju života oko sebe. Apokalipsa nije opcija u tom scenariju.

Čekaj, pa jedno je ako te neko ubedi da je sutra apokalipsa a drugo je kad ti rođenim očima vidiš da asteroid juriša ka Zemlji ?
Ne znam kako onda možeš da svojom "svjesnošću mijenjaš projekciju života oko sebe" kad je kataklizma neminovna. Verovatno možeš samo da sam sebe ubediš da sve to nije istina i da nastaviš da ignorišeš ??
 
Čekaj, pa jedno je ako te neko ubedi da je sutra apokalipsa a drugo je kad ti rođenim očima vidiš da asteroid juriša ka Zemlji ?
Ne znam kako onda možeš da svojom "svjesnošću mijenjaš projekciju života oko sebe" kad je kataklizma neminovna. Verovatno možeš samo da sam sebe ubediš da sve to nije istina i da nastaviš da ignorišeš ??

onog momenta kad svojim ocima budes video da asteroid jurisa ka zemlji neces imati vremena za bilo sta osim da poslednji put cujes buuuuuuuuuum! :)
 
onog momenta kad svojim ocima budes video da asteroid jurisa ka zemlji neces imati vremena za bilo sta osim da poslednji put cujes buuuuuuuuuum! :)

Ih kada bi to bilo tako BRZO I LAKO....

Nece svet odmah izumreti ako asteroid udari o zemlju ...

Ni dinosaurusi nisu momentalno izumrli, durali su jos vekovima...

Agonija ce trajati mesecima, godinama...

Bice srecni oni koji su odmah poginuli!
 
Čekaj, pa jedno je ako te neko ubedi da je sutra apokalipsa a drugo je kad ti rođenim očima vidiš da asteroid juriša ka Zemlji ?

Da, tako je. Još samo treba da ga i vidiš. Ja ga u svojoj svjesnosti ne vidim kao takvog. U mojoj realnosti, takođe, nema straha od tog događaja. To je znak da taj događaj neće biti i moj doživljaj. Životna iskustva se projektuju jednim jedinim procesom: VJEROVATI=VIDJETI=POSTATI (BITI). Ovaj proces se shodno svrsi naziva PRINCIP PROJEKCIJE. Niti jedan momenat ne može da postane bez ovog jednostavnog procesa.

Ko ili šta je to koji ili što mora da povjeruje... i u šta ?

To svakako nije čovjek. Čovjek je iskustvo bića-koje-jesmo. Kao takav čovjek je živa slika u predstavi koju biće-koje-jesmo sebi projektuje. Živa slika znači: EMITUJE SE DOK JE MISLIMO. Postaje dok je mislimo. Zato, dok tu 'živu sliku' gledamo projektovanim očima projektujućeg čovjeka, nije moguće da vidimo i projektor koji tu sliku projektuje, a kamoli scenario ili scenaristu koji 'piše' taj scenario. Biće-kreator, kao senarista, režiser i glumac koji sebe doživljava kroz živu sliku-'čovjeka', mora da povjeruje u svoju kreaciju, scenario, da bi je doživjelo uvjerljivom.
Da bi scenarista i scenario koji pišemo bio još i nevidljiv oku naše 'žive slike', 'čovjeka'...biće-koje-jesmo mora da se poistovijeti sa slikom (čovjekom) a ne sa sobom-kreatorom, dakle da u potpunosti zaboravi sebe-kreatora. Kad biće 'postane slika' tad biće-slika više nema slobodu izbora. Izbor je tad za njega već načinjen. Takav izbor je ne-svjestan te je i za očekivati da biće-koje-jesmo takvu realnost odatle doživljava kao neminovnost ili nužnost.

Kako je onda moguće promijeniti realnost svojom svjesnošću?


To sam već ranije rekao: Svojom svjesnošću možemo promijeniti skript i samim tim i posledice projektujećeg scenarija. To, naravno, ne može da učini 'svjestan' čovjek. Pošto je čovjek projekcija, ili 'živa slika' u projekciji bića, čovjek nema nikakvu moć nad projekcijom. Biće u njemu je ima. Jedino biće (koje se identifikovalo sa 'živom slikom'-čovjekom) može da promijeni čitav scenario a dolazeću realnost da okrene za '180 stepeni'. Kako je to moguće izvesti? Jednostavno, ti-biće-koje-jesi centrirano u projekciji (u sebi-čovjeku), ti-biće-koje-jesi si taj koji moraš da postaneš svjestan sebe-kreatora. Svjesno biće i svjestan čovjek nisu isto.
 
A naslov je - nešto što može da se desi... :lol:
Šta može da se desi, da mediji objave da je planeti i čovečanstvu ostalo još 24 h? To ne mož' da se desi ni u holivudskom filmu, a kamoli u realnosti :lol:

A šta bih uradila? Ne'm pojma, iskreno. Da nemam klince verovatno bih bila mirnija. A pošto imam decu... nemam pojma... možda bih čekala do zadnjeg trena, pa dala nešto za uspavljivanje klincima, nafilovala se i ja time i zaspala pored njih... pa ako se probudimo dobro je, ako ne... ne bismo ni znali... možda bi tako bilo... a možda i ne...
 
hhh mesto sa dobrim pogledom, oces da gledas kako ti cunami ide u oci il raspada tlo zemlje. :)
Ili dolece nesto iz svemira .... bez obzira , koliko puta ti se pruza prilika da vidis tako nesto ?
Ali ne , mesto sa dobrim pogledom bi mi trebalo da posmatram ljude koje sam poznavao ( i ljude uopsteno ) . Kazu da se pred licem smrti covekova prava priroda otkriva .... ko zna sta bi sve video ;)
 

Back
Top