NESTALI BEZ TRAGA

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

frost0

Aktivan član
Poruka
1.511
Oduvek su nestajali ljudi, avioni, brodovi, citava sela. Gde se oni nalaze? Sta se dogodilo sa ozloglasenim Bermudskim trouglom, sa Djavoljim trouglom u Aziji, sa brodovima duhova koji su odjednom nestali? I sa grupama ljudi, uglavnom vojnika, koji su negde marsirali, a tamo nikada nisu stigli? Niko im nije usao u trag. Sve to su slucajevi koji se verovatno nikada nece razjasniti.

Gde je nestala Legio IX Hispania?

Deveta rimska legija, u borbi iskaljena, trebalo je da 118. godina p.n.e. uspostavi red na Iberskokm poluostrvu, kada se brigandska kraljevina pod vladarom Arviagusom pobunila protiv rimske vladavine. Legija je sastavljena samo radi gusenja ustanka. Ali ova elitna jedinica nikada nije stigla do podrucja koje su drzali pobunjenici. Nije se vratila ni u Rim. Nikada nije pronadjen trag 6000 vojnika i njihovoj pratnji. Uzalu du arheolozi u proslom veku tragali za dokazima o sudbini IX legije. Nije otkriven nijedan mac, nijedan stit, nijedna zastava. Jos su i rimljani bezuspesno tragali za "nesrecnom devetom", kako je nazivaju rimski spisi. Zapisi iz doba Marka Aurelija ne spominju vise Legio IX Hispania. Na njeno mesto stupila je Legio Victrich. Pobunjenici nikada nisu videli elitnu jedinicu, zbog cega i nisu bili previse nesrecni.

Kako je otisla norfolska pukovnija?

U bici kod Galipolja 1915. godine poginulo je vise hiljada ljudi. Bez traga je nestalo 266 vojnika. Tek tako. Taj dogadjaj je bio toliko neobican, da je zapovednik, general ser Jan Hamilton, sastavio iscrpan izvestaj o tome i poslao ga britanskom ministru rata lordu Kiceneru. Mnogo je vojnika primetilo kako je pukovnik Bosamp sa delom svog bataljona koji je pripadao norfolskom puku umarsirao u oblak koji je lebdeo iznad neke uzvisice. Iz tog oblaka se nikada nije pojavilo 16 oficira i 250 vojnika. Nijednog od njih vise niko nikada nije video. Cak se nije pronaslo ni jedno dugme sa odore ili kopca sa pojasa. Posle turske kapitulacije 1919. godine Englezi su trazili oslobodjenje navodno zarobljenih vojnika. Ali osmanlijska vlast nije mogla da ispuni zahtev. Nikada nisu dosli u vezu sa vojnicima. Nisu nista znali o njima. Njihova sudbina je ostala nepoznata sve do do danas.

Sta se dogodilo sa cepelinom L-8?

Dana 18. avgusta 1942. godine u zalivu San Franciska se podigao cepelin L-8. Porucnik D. Kodi i pomorski kadet Carls E. Adams trazili su svojim vazdusnim brodom neprijateljske podmornice nadomak obale. Patrolni camci i posade vise ribarskih brodica primetili su da je cepelin odjednom izgubio visinu i odmah zatim povucen u vis. Kontrolini toranj u vazdusnoj luci pokusavao je da uspostavi kontakt s dvojicom vojnika. Uzalud. Cepelin L-8 se nije javljao. Vazdusni brod je uronio u sivi oblak, jedini koji se nalazio na cistom plavom nebu. Kada je oblak otplovio, nestao je i cepelin. Dva sata kasnije cepelin L-8 je pronadjen potpuno neostecen na plazi. Ali su oba vojnika nestala., iako su njihovi padobrani bili u letelici. Radio-urdjaj je radio besprekorno, paljenje je bilo namesteno, jedna pedala gasa potpuno, a druga napola "otvorena". Nista nije bilo u kvaru. Jedino su nedostajala dva vojnika. Uprkos intenzivnoj istrazi, nikada nisu pronadjeni.

Sta je sa oblacima?

Oblaci su cesto igrali vaznu ulogu u opisu neobljasnjivih fenomena. U martu 1952. godine, na primer, americki sef eskadrile Dz. Baldvin nalazio se sa svojom grupom na izvidjackom letu duz korejske granice. Naocigled svojih drugova odleteo je u tamnosivi oblak i ostao u njemu. Niko ga vise nije video. Frederik Dirks oprostio se 10. jula 1930. godine od petorice poslovnih priljtelja koji su malim avionom marke "Corpus Christy" (americka drzava Teksas) hteli da se vrate u svoj rodni grad Kanzas. Na vedro nebu nalazio se, kako opisuje Dirks, "mali, tamni, gusti koji je licio na strano telo. Avion je uronio u i eksplodirao. Delovi su padali na zemlju 10 kilometara od mesta nesrce." Uprkos detaljnim istrazivanjima, nikada se nije otkrio uzrok nesrece.

Gde je bio kaplar Valdez?

Dogadja se i da se ljudi koji su nestali bez odjednom ponovo pojave. Ali oni se tada ne secaju onoga sto se dogodilo. Dana 25. aprila 1977. godine cileanski kaplar Armando Valdez rasplinuo se u vazduhu pred ocima sedmorice vojnika. Posle 15 minuta kaplar Valdez je ponovo bio uz svoje vojnike. Nije imao pojma sta se dogodilo. Samo je datum na njegovom casovniku prikazivao da mu je izbrisano pet dana, a imao je i petodnevnu bradu.

Kako je za tako kratko vreme dosao u Meksiko?

Spanski vojnik Huan Ortega bio je 24. oktobra 1653. godine na strazi u Manili, glavnom gradu u to vreme spanskih Filipina. Te noci je nestao bez traga. Ali jos iste noci se pojavio 15.000 kilometara dalje u tada isto tako spanskom Meksiku. Prema sluzbenim zapisima spanske vojske, trebalo je odmah da bude osudjen na smrt, jer se smatralo da gadno laze. Ali sud je bio blag i na njegovu molbu cekao je toliko dugo dok nisu culi za smrt spanskog guvernera na Filipinima. Jer on je zaista umro neposredno pre vojnikovog nestanka. Posle tri meseca ta vest je napokon stigla u Meksiko. Vojni sud je oslobodio Ortegu. Ali se Ortega nije dugo radovao jer ga je uhapsila inkvizicija i zbog bezboznistva osudila na smrt i odmah pogubila.

Dodacu ovih dana jos neke tekstove vezane za ove misteriozne nestanke...:D
 
Poslednja izmena:
Hm, a sta je sa svim Galijama i nestalim pomorskim ekspedicijama koje su pronadjene na dnu nekog okeana posle nekoliko vekova?

Glupo je pisati nestali bez traga, pogotovo o necemu sto je nestalo pre nekoliko vekova/decenija kada je tehnologija za trazenje/potragu tehnoloski bila daleko losija nego sada, pa cak i sada, iz sve crne kutije, gps lokatore i ostala cuda jedva su nasli olupinu onog aviona sto se srusio pre mesec/dva...

Isto moze biti i sa ljudima, iznenadna snezna lavina, odron zemljista, poplava.... Sumnjam da ce neko naci svih 250.000-300.000 ljudi koji su poginuli u Cunamiju 2005 godine, a verovatno i bilo kakav trag o njima....
 
Kako se covek raspline u vazduhu?

Ne nestaju ljudi na tajanstven nacin samo na zamlji. Oni to cine i u vazduhu.Milijarder Alfred Lovenstajn, na primer, bio je jedan od onih koji se rasplinuo u vazduhu. Leteo je 4. jula 1928. godine tromotornim "Fokerom VII" iz Krajdona u Brisel. Iznad kanala Lamans otisao je u toalet i nikada vise nije izasao. Njegov sluga je posle izvesnog vremena poceo da ga trazi. Vrata toaleta bila su, doduse, zatvorna iznutra, ali mali prostor je bio prazan. Istrazni organi su dosli do zakljucka da je milijarder verovatno greskom zamenio vrata kabine letelice sa vratima toaleta. Ali to je skoro nemoguc zakljucak jer bi bila potrebna snaga nekolicine muskaraca da se za vreme leta vrata otvore samo nekoliko centimetara. Tako je Lovenstajnov nestanak ostao zagonetka. Isti je slucaj i Dzeralda I. Potera, trgovca iz Kanakija (americka drzava Ilinois). On je 1968. godine leteo sa svojom zenom na sastanak Lavljeg kluba u Teksas. Na putu do toaleta razmenio je jos nekoliko reci sa predsednikom Lavljeg kluba iz Otave. Usavsi u toalet, Poter je zakljucao vrata. Posle nekoliko minuta turbulencija je zatresla avion. Kada su ubrzo posle toga poceli da traze gospodina Potera, toalet je bio prazan, a pedesetogodisnjak nestao bez traga. Ni taj zagonetni slucaj nikada nije razresen.

Kako moze da nestane celo selo?

Fotografije iz aviona ili satelita vec dugo pokazuju da na svetu postoji na hiljadu usamljenih mesta. Moguce da su mnoga od njih napustena jer zemljiste vise ne moze da pruza hranu stanovnicima, ili su presusili izvori. Ali mnoga mesta su napustena bez vidljivog razloga. Ponekad pod vrlo misterioznima okolnostima. Postavljac zamki Dzo Label cesto je, radeci, posecivao eskimsko selo u severnoj Kanadi, udaljeno 300 kilometara od grada Cercila. Ali kada se u novembru 1930. godine opet priblizio selu, sve je bilo drugacije nego inace. Nijedan pas nije lajao, nije se video nijedan covek. Svuda samo sablasna tisina. Izgledalo je kao da su stanovnici napustili selo samo na nekoliko minuta. Lonci iznad vatre bili su puni jela. U nekim kolibama postavljac zamki nasao je komade odece u kojima su jos bile sivace igle, kao da su upravo odlozeni. Nije bilo nikakvih tragova borbe. Na obali jezera bili su kajaci. A najneobicnije je bilo to sto su psi bili vezani, ali izgladneli. U kolibama su napunjene eskimske puske bile naslonjene na zidove. A nijedan Eskim ne bi napustio svoje selo bez pasa i puske. Label je obavestio kanadsku konjicku policiju. Posle toga vojna policija je svim snagama istrazivala taj misteriozni slucaj. Cak i tragaci, koji su procesljali kraj oko sela, nisu nista nasli. Pretrazili su kilometrima naokolo svaki metar, ali nista nisu nasli. Pripadnici konjicke policije odustali su tek posle nekoliko nedelja traganja. U njihovim spisima pise da se nestanak Eskima moze opisati samo kao neobljasnjiv.

Lutajuci u nista?

Najstariji poznati slucaj nestalog sela datira iz 1585. godine. Taj slucaj se neprestano istaruje, ali jos uvek nije razjasnjen. Na ostrvu Ranoke, u danasnjoj Severnoj Karloini, ser Volter Rali i engleski doseljenici osnovali su naselje. Ono se u idilicnom okruzenju brzo razvijalo. Zemljiste je bilo plodno, a prva zetva se ubrzo nasla u ambarima. Tada je Volter Rali odlucio da ponovo otplovi u Evropu i da dovede nove doseljenike i donese jos opreme. Kada se vratio, nasao je selo napusteno. Sekire su jos lezale ispod stabala koja su trebala da budu isecena. U ormanima i sanducima se nalazila odeca. Nista nije upucivalo na borbu ili iznenadni odlazak stanovnika. Nigde nisu nadjeni lesevi.

Sta se dogodilo na brodu "Meri Selest"?

"Amazon", brod sa dva jarbola, oduvek se smatrao nesrecnim. Trojica njegovih vlasnika su umrli. Jednom se brod nasukao na stene, a drugi put na branu. Zamoalo da izgori u luci. Kada vise ni jedan mornar nije hteo da se prijavi na "Amazon", novi vlasnik preimenovao ga je u "Meri Selest". I pod tim imenom je postao svetski poznat. Dana 7. decembra 1872. godine posada jedrenjaka "Dei Gratija" srela je "Meri Selest" u Atlantiku. Iako je brod bio u besprekornom stanju, a jedra se neostecena napinjala na vetru, na njemu nije bilo zive duse. Kada je brod 4. novembra isplovio sa teretom alkohola iz Njujorka u pravcu Djenove, na palubi su bili njegov vlasnik, kapetan sa zenom i kcerkom, prvi oficir i sedam mornara. Sada na brodu nije bilo nikoga. Pored masine za sivenje kapetanove zene jos se nalazila njegova kosulja koju je htela da prepravi. U kapetanovoj kabini na stolu se nalazio njegov dorucak. Jajetu je vec bio razbijen vrh. Igracke kapetanove kcerke bile su pazljivo srdjene. Na pijaninu vlasnika broda nalazile su se note. I kabine posade su bile uredne. Nije bilo ni traga primene sile ili znakova borbe. Nedostajao je samo camac za spasavanje. Poslednji zapis u brodskom dnevniku nosio je datum 25. novembar. Bilo je ocigledno da je brod do svog nestanka drzao kurs. Istrazni organi koji su se bavili sudbinom broda zakljucili su da je nemoguce da je sa razapetim jedrima plovio tacno po kursu koji je uzala "Meri Selest". Osim toga, istrazni organi su obljasnili da posada ne bi mogla da pobegne u takom malom camcu za spasavanje. Uz to, brod "Meri Selest" je bio u vrlo dobrom stanju i spreman za plovidbu. Posadu broda vise niko nikada nije video niti se za nju ikada vise culo. Misterija broda "Meri Selest" nikada nije razjasnjena.

Gde su otisli ljudi sa "Dz. K. Kuzinsa"?

H. A. Cajber, kapetan teretnog broda "Dz. K. Kuzins", radovao se novom zadatku. Trebalo je da sa svojom posadom vodi francuski brod kroz opasne vode u luku Astorija u Oregonu. Mnogo je ljudi ispratilo "Kuzinsa" na plovidbu. Kod Fort Svensa brod je malo zastao jer je trebalo prodje oseka kako bi isplovio na pucinu. U 17 casova "Dz. K. Kuzins" je napokon digao sidro. Na uzas mnogih posmatraca, nije vise otisao na more, nego pravo na kopno i ostao je da lezi na pescanoj obali Kletsop spita. Niko nije izasao sa broda, kako se moglo ocekivati, da proceni stetu. Nije bio spusten ni camac za spasavanje. Stotine svedoka je bilo zacudjeno. Kada se napokon ekipa za spasavanje popela na brod "Kuzins", na njemu nije bilo ni zive duse. Na spotretu u brodskoj kuhinji jos uvek su bili krompiri koji su prijatno mirisali, u pepeljari na komandnom mostu dimila se cigareta... Niko od posmatraca koji su dvogledima pratili isplovljavanje i dizanj sidra nije video da je neko sisao s broda. Ni kapetan Cajber, a ni bilo koji drugi clan posade nikada se vise nisu pojavili. Njihov je nestanak ostao zagonetan.
 
Svi ti nestanci na moru su se desavali upravo zbog kristala koji se nalaze na dnu i koji su ostali od Atlantide i Lemurije i najbolji primer vam je bermudski trougao iako je tu prica bila malo preuvelicana ipak ima veliki broj misterioznih slucajeva nestanka a da nisu pronadjeni nikakvi ostaci!
Pa ljudi ovaj svet je samo iluzija i samo pogledajte primer atoma koji je 99,9% prazan pa vi vidite da je ovaj svet samo holografska projekcija, i da uopste nije toliko cvrst i stalan kako mi mislimo!Tu ima mnogo rupa u vremenu, anomalija u magnetnom polju, gravitaciji da ce naravno da se desi nesto kao ovi nestanci, gde ljudi prosto nestanu u trenutku!
 
Ja sam jednom nestao, cini mi se neki dan, i pojavio se sada!
Srta se izdesavalo, nije mi ostalo u pamcenju.

Prijavio sam se sam policiji, i kada sam cuo da se dezurni, koji je nazvao bolnicu da me pregledaju, smeje kao lud i spominje sredstvo za smirenje i ludjacku kosulju, uhvatio sam se noge.

Toliko...
 
Svi ti nestanci na moru su se desavali upravo zbog kristala koji se nalaze na dnu i koji su ostali od Atlantide i Lemurije i najbolji primer vam je bermudski trougao iako je tu prica bila malo preuvelicana ipak ima veliki broj misterioznih slucajeva nestanka a da nisu pronadjeni nikakvi ostaci!
Pa ljudi ovaj svet je samo iluzija i samo pogledajte primer atoma koji je 99,9% prazan pa vi vidite da je ovaj svet samo holografska projekcija, i da uopste nije toliko cvrst i stalan kako mi mislimo!Tu ima mnogo rupa u vremenu, anomalija u magnetnom polju, gravitaciji da ce naravno da se desi nesto kao ovi nestanci, gde ljudi prosto nestanu u trenutku!

Ali taj slomljeni kristal se nalazi u Bermudskom trouglu. I nije od Lemurije :)
 
Kako moze da nestane celo selo?

Fotografije iz aviona ili satelita vec dugo pokazuju da na svetu postoji na hiljadu usamljenih mesta. Moguce da su mnoga od njih napustena jer zemljiste vise ne moze da pruza hranu stanovnicima, ili su presusili izvori. Ali mnoga mesta su napustena bez vidljivog razloga. Ponekad pod vrlo misterioznima okolnostima. Postavljac zamki Dzo Label cesto je, radeci, posecivao eskimsko selo u severnoj Kanadi, udaljeno 300 kilometara od grada Cercila. Ali kada se u novembru 1930. godine opet priblizio selu, sve je bilo drugacije nego inace. Nijedan pas nije lajao, nije se video nijedan covek. Svuda samo sablasna tisina. Izgledalo je kao da su stanovnici napustili selo samo na nekoliko minuta. Lonci iznad vatre bili su puni jela. U nekim kolibama postavljac zamki nasao je komade odece u kojima su jos bile sivace igle, kao da su upravo odlozeni. Nije bilo nikakvih tragova borbe. Na obali jezera bili su kajaci. A najneobicnije je bilo to sto su psi bili vezani, ali izgladneli. U kolibama su napunjene eskimske puske bile naslonjene na zidove. A nijedan Eskim ne bi napustio svoje selo bez pasa i puske. Label je obavestio kanadsku konjicku policiju. Posle toga vojna policija je svim snagama istrazivala taj misteriozni slucaj. Cak i tragaci, koji su procesljali kraj oko sela, nisu nista nasli. Pretrazili su kilometrima naokolo svaki metar, ali nista nisu nasli. Pripadnici konjicke policije odustali su tek posle nekoliko nedelja traganja. U njihovim spisima pise da se nestanak Eskima moze opisati samo kao neobljasnjiv.

da odgovorim citatom.
In mid June, 1940, the Canadian Provost Corps ( C Pro C ) was officially born. For the most part of 1940, 1 Pro Coy was stationed in England, but was involved in the battles surrounding the fall of France (Brest, Laval, Sable and Chateaubriant). The Canadian Provost Corps Training Center operated from November 1942 to May 1946, training 1897 all ranks. During WW2 most of the Canadian Army in England was stationed at Aldershot. Canadian "MP's" were armed with .38 revolvers carried in a holster on the left hip together with a pattern 1937 web belt, brace and brace attachment in the same manner as the British CMP. On the 1st of February, 1968 the Provost Corps ceased to exist, when all branches of the Canadian military were unified into the Canadian Armed Forces.
navedi pored kojeg blizeg veceg grada se nalazi grad cercil, postoji reka u centralnoj kanadi.
 
Kako seLutajuci u nista?
Najstariji poznati slucaj nestalog sela datira iz 1585. godine. Taj slucaj se neprestano istaruje, ali jos uvek nije razjasnjen. Na ostrvu Ranoke, u danasnjoj Severnoj Karloini, ser Volter Rali i engleski doseljenici osnovali su naselje. Ono se u idilicnom okruzenju brzo razvijalo. Zemljiste je bilo plodno, a prva zetva se ubrzo nasla u ambarima. Tada je Volter Rali odlucio da ponovo otplovi u Evropu i da dovede nove doseljenike i donese jos opreme. Kada se vratio, nasao je selo napusteno. Sekire su jos lezale ispod stabala koja su trebala da budu isecena. U ormanima i sanducima se nalazila odeca. Nista nije upucivalo na borbu ili iznenadni odlazak stanovnika. Nigde nisu nadjeni lesevi.

zanimljivo i steta sto nije istrazeno...
http://statelibrary.ncdcr.gov/nc/ncsites/English2.htm#Lost
obratiti paznju na deo gde se govori o izgubljenoj koloniji i zatecenom stanju.
 
Sta se dogodilo na brodu "Meri Selest"?

"Amazon", brod sa dva jarbola, oduvek se smatrao nesrecnim. Trojica njegovih vlasnika su umrli. Jednom se brod nasukao na stene, a drugi put na branu. Zamoalo da izgori u luci. Kada vise ni jedan mornar nije hteo da se prijavi na "Amazon", novi vlasnik preimenovao ga je u "Meri Selest". I pod tim imenom je postao svetski poznat. Dana 7. decembra 1872. godine posada jedrenjaka "Dei Gratija" srela je "Meri Selest" u Atlantiku. Iako je brod bio u besprekornom stanju, a jedra se neostecena napinjala na vetru, na njemu nije bilo zive duse. Kada je brod 4. novembra isplovio sa teretom alkohola iz Njujorka u pravcu Djenove, na palubi su bili njegov vlasnik, kapetan sa zenom i kcerkom, prvi oficir i sedam mornara. Sada na brodu nije bilo nikoga. Pored masine za sivenje kapetanove zene jos se nalazila njegova kosulja koju je htela da prepravi. U kapetanovoj kabini na stolu se nalazio njegov dorucak. Jajetu je vec bio razbijen vrh. Igracke kapetanove kcerke bile su pazljivo srdjene. Na pijaninu vlasnika broda nalazile su se note. I kabine posade su bile uredne. Nije bilo ni traga primene sile ili znakova borbe. Nedostajao je samo camac za spasavanje. Poslednji zapis u brodskom dnevniku nosio je datum 25. novembar. Bilo je ocigledno da je brod do svog nestanka drzao kurs. Istrazni organi koji su se bavili sudbinom broda zakljucili su da je nemoguce da je sa razapetim jedrima plovio tacno po kursu koji je uzala "Meri Selest". Osim toga, istrazni organi su obljasnili da posada ne bi mogla da pobegne u takom malom camcu za spasavanje. Uz to, brod "Meri Selest" je bio u vrlo dobrom stanju i spreman za plovidbu. Posadu broda vise niko nikada nije video niti se za nju ikada vise culo. Misterija broda "Meri Selest" nikada nije razjasnjena.

da vidimo...
Sporadic bad weather had been reported in the Atlantic throughout October, although the Dei Gratia encountered none and her journey across the ocean in November was uneventful. Just short of a month later after leaving port, on December 4, 1872 (some reports give December 5, due to a lack of standard time zones in the 19th century), at approximately 13:00,[clarification needed] the helmsman of the Dei Gratia, John Johnson, sighted a ship about five miles off their port bow through his spyglass. The position of the Dei Gratia was approximately 38°20′N 17°15′W / 38.333°N 17.25°W / 38.333; -17.25Coordinates: 38°20′N 17°15′W / 38.333°N 17.25°W / 38.333; -17.25, some 600 miles west of Portugal. Johnson's keen, experienced eyes detected almost at once that there was something strangely wrong with the other vessel. She was yawing slightly, and her sails did not look right, being slightly torn. Johnson alerted the second officer of the vessel, John Wright, who had a look and had the same feelings about it, and then they informed the captain. As they moved closer to the other ship, they saw that it was the Mary Celeste. Captain David Morehouse was confused as to why the Mary Celeste was not already in Italy by that point, as she had a seven day head start on his own ship. According to the account given by the crew of the Dei Gratia, they got up to 400 yards from the Mary Celeste and cautiously observed her for two hours, having been under full sail, yet sailing erratically on a starboard tack, and slowly heading toward the Strait of Gibraltar. They concluded that she was drifting after seeing nobody at the wheel or even on deck, though she was flying no distress signals.

Oliver Deveau, the chief mate of the Dei Gratia went across to the Mary Celeste. He checked the pumps which were in good order. They returned sometime later visibly stirred and unnerved. According to his report, Deveau did not find a soul on board, and reported that "the whole ship was a thoroughly wet mess". There was only one operational pump, two apparently having being disassembled, with a lot of water between decks and three and a half feet (1.1 m) of water in the hold. The ship however was not sinking and the vessel was seaworthy.
All of the ship's papers, except the captain's logbook, were missing. The forehatch and the lazarette were both open, although the main hatch was sealed. The clock was not functioning and the compass was destroyed, and the sextant and marine chronometer were missing. The only lifeboat of the Mary Celeste, a yawl, which had been located above the main hatch, was also missing. The peak halyard, used to hoist the main sail, had disappeared. A rope, perhaps the peak halyard, was found tied to the ship very strongly and the other end, very frayed, was trailing in the water behind the ship.

Popular stories of untouched breakfasts with still-warm cups of tea on the cabin table, are nonsense and most likely originated with fictionalized accounts of the incident, including one by Sir Arthur Conan Doyle. At the inquiry Oliver Devreau stated that he saw no preparations for eating and there was nothing to eat or drink in the cabin.

Devreau went back to his ship and reported to the captain, then with a party of two men Charles Augustus Anderson and Charles Lund, returned to the Mary Celeste.

The cargo of 1,701 barrels of alcohol Devreay reported, was in good order. However, when it was eventually unloaded in Genoa, nine barrels were found to be empty.
 
Kako se covek raspline u vazduhu?

Ne nestaju ljudi na tajanstven nacin samo na zamlji. Oni to cine i u vazduhu.Milijarder Alfred Lovenstajn, na primer, bio je jedan od onih koji se rasplinuo u vazduhu. Leteo je 4. jula 1928. godine tromotornim "Fokerom VII" iz Krajdona u Brisel. Iznad kanala Lamans otisao je u toalet i nikada vise nije izasao. Njegov sluga je posle izvesnog vremena poceo da ga trazi. Vrata toaleta bila su, doduse, zatvorna iznutra, ali mali prostor je bio prazan. Istrazni organi su dosli do zakljucka da je milijarder verovatno greskom zamenio vrata kabine letelice sa vratima toaleta. Ali to je skoro nemoguc zakljucak jer bi bila potrebna snaga nekolicine muskaraca da se za vreme leta vrata otvore samo nekoliko centimetara. Tako je Lovenstajnov nestanak ostao zagonetka.

i kad su ga nasli...
A combined French and British air and sea search came up empty-handed, but two weeks later Alfred Loewenstein's body was found floating fully clothed (not nude as some reports had it) in mid-channel and picked up by a fishing trawler. An autopsy was carried out by Belgian authorities and it was discovered that Loewenstein did not die of drowning, but apparently of the pulverizing internal injuries which occurred when his body slammed into the ocean after falling for about five thousand feet.
da napomenemo da je cika alfred bio milijarder koji se nije obogatio na bas cist nacin, mnogi su ga nazivali lopovom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top