Nervni slom

Manastirka

Buduća legenda
Poruka
32.522
Da li ste nekad doživeli nervni slom i kako je izgledalo?
Ukoliko se sećate i želite da o tome napišete par rečenica, ofc.
Da li mislite da težim psihičkim stanjima i bolestima, uvek ovako nešto prethodi, pod uslovom da se ne radi o naslednim psihičkim bolestima.
Hvala unapred,...ko bude učestvovao na temi.💌
 
Čini mi se da neki ljudi ne znaju razliku između "ljute žene" i nervnog sloma.
Prvo možeš da biraš da li hoćeš ili ne, dok se nervni slom dešava mimo naše volje i nema tu šta ko da se izvinjava, da priznaje greške i sl.
Jedino ukoliko je nešto drugo bilo u pitanju, pa se misli na to, a rezultiralo je na kraju nervnim slomom.

Ljudi su i u današnje vreme poprilično zatvoreni po pitanjima psihičkih stanja, sopstvenih razume se, dok tuđa takva stanja većina njih ne razume.
Ja, recimo, ne mogu da razumem da je nekima sasvim normalna stvar ići kod gatara, vračara ili kako god da ih zovu, ali je velika sramota ići kod (neuro)psihijatra, psihoterapeuta...ili, ne daj bože, piti lekove (što bi takvi reli - za živce).

Nervni slom je kao, recimo, suze.
U slučaju suza one se javljaju kada srce ne može da izdrži previše tuge, pa kako se ono već kaže - tad oko zaplače.
Kod nervnog sloma je u pitanju da kada nervni sistem više ne može da istrpi stres, teskobu ili bilo šta drugo što narušava mir, onda dolazi do tog stanja.
Ono može trajati kraće ili duže, ali to je pojava koja "dođe i prođe" odnosno ne traje danima, i nakon toga je organizam iscrpljen, što je potpuno normalno za takva stanja, i sam oporavak od istog može trajati i po nekoliko dana.
Može biti okidač za razvoj, nastavak nekog psihičkog poremećaja, oboljenja ali i ne mora biti.
Treba svakako otići lekaru i ispričati šta se desilo, kao i šta je bio uzrok (ukoliko je osobi to poznato) nastajanja nervnog sloma, jer takva stanja nisu za igranje i ipak je neophodno porazgovarati sa stručnim licem.
 
Nisam nikad. Jedini period u zivotu kad se moze reci da nisam bila funkcionalna je anoreksija u poodmakloj fazi, tad se vec nisam secala kako je uopste protekao dan. U pocetnoj fazi sam imala onaj paradoks da sam funkcionisala bolje od proseka.
Anoreksija i nastaje na psihičkoj bazi,...nadam se da je to sada iza tebe, lepo sada izgledaš.
 
Da li ste nekad doživeli nervni slom i kako je izgledalo?
Nervni slom nije dijagnoza u medicini, samim tim ne mogu reci da sam dijagnosticiran- no pretpostavljam da jesam imao par komada i to u mislim u prvih 23 godine zivota, kasnije nisam imao nikakvih mentalnih problema,
nervni slom sam imao kao posledicu duzeg perioda intenzivnog stresa, radilo se bukvalno o pitanjima egzistencije i zivota i smrti.
Simptomi su trajali vrlo kratko- mozda dan ili nekoliko, i manifestovalo se u velikim emotivnim oscilacijama, desavalo se da se smejem, zatim placem, a i obadve stvari odjednom.
Uglavnom- nervi slom nije retka pojava i sam po sebi nevi trebao da ostavi trajne posledice.
 
Gledao svojim ocima, nisam ja nego zenska osoba. Predznaci cudno ponasanje koje nisam razumeo... Posle sam sklopio sliku, slaba i labilna psiha, problemi na poslu. Sumnjicavost u sve oko sebe a posebno u mene Odsutnost.. Onda jednog dana pogled u jednu tacku i plakanje.cele noci bez razloga.
 
Gledao svojim ocima, nisam ja nego zenska osoba. Predznaci cudno ponasanje koje nisam razumeo... Posle sam sklopio sliku, slaba i labilna psiha, problemi na poslu. Sumnjicavost u sve oko sebe a posebno u mene Odsutnost.. Onda jednog dana pogled u jednu tacku i plakanje.cele noci bez razloga.
Možda je samo težak PMS .😁
 
Tako je. Dođe, pa prođe,...prisabereš se i ideš dalje.
Razlika od traume nije u intenzitetu, već u potiskivanju emocija. Možda i jeste neka vrsta "odbrambenog mehanizma", bolje i odreagovati, nego trpeti. Manje štete.
Nešto kao " lucida intervalla".😁
Pitanje je sta je izazvalo nervni slom i kako razresiti situaciju- jer ako se nastavi sa stresom- pitanje je koliko psiha moze izdrzati,
problemi se moraju nekako resiti, jer trajno izlaganje stresu moze dovesti do teskih posledica.
 
Pitanje je sta je izazvalo nervni slom i kako razresiti situaciju- jer ako se nastavi sa stresom- pitanje je koliko psiha moze izdrzati,
Ne može trajati dugo, jer ni telo ne može izdržati intenzitet.
Druga stvar je što se i samo telo bori za opstanak,...to je kao kad katapultiraš loptu od sebe.
Sad zamisli ne daj bože obrnuto, da ne možeš loptu da katapultiraš, nego da udari nazad u glavu.
 
Verovatno sam ih imao nekoliko u periodu do 25te.
Stanje bih opisao kao nemogućnost regulisanja emocija/toka misli - upadneš u neracionalno, percepcija ljudi/sveta oko tebe ne funkcioniše. Uglavnom neka emocija preuzme volan, kod mene su to najčešće bile emocije/osećaji tipa bes ili krivica.
Neko vreme nisi sav svoj jer se trudiš da neuspešno povratiš sebe.
Što se razloga nervnog sloma tiče, možda je najteži bio jedan gubitak koji mi je uticao na dalje kretanje u životu, tadašnu vezu, zajedničke planove ... Sve u svemu našao sam se u nepoznatoj/tragičnoj/stresnoj situaciji u kojoj nisam znao da se snađem, a nisam ni bio sam ...
Sve je počelo kada je moja tadašnja devojka tragično izgubila roditelje u istoj noći, pa je zbog toga ona dobila nervni slom, ja koji tada nisam bio spreman na njeno stanje niti sam znao šta da radim, pa se onda sve još dodatno zakomplikovalo, pa sam se maltene sve slomilo o moja leđa u fazonu - rešavaj sve (sam) ... U jednom momentu sam samo prestao da postojim, terao sam na autopilotu, ni ne sećam se više šta sam radio/pričao tada, a to stanje me je držalo negde oko 5 dana valjda dok me i umor nije totalno savladao da sam morao da se onesvestim ...
Šta znam posle nekoliko godina kada sam probao da razmišljam o tome, neki lični zaključak koji sam dobio je bio da je nervni slom nešto kao žešći napad panike/pomešan sa još nekim elementima egzistencijalne krize/stanje nemogućnosti zamišljanja budućnosti pred nama ...
 
Verovatno sam ih imao nekoliko u periodu do 25te.
Stanje bih opisao kao nemogućnost regulisanja emocija/toka misli - upadneš u neracionalno, percepcija ljudi/sveta oko tebe ne funkcioniše. Uglavnom neka emocija preuzme volan, kod mene su to najčešće bile emocije/osećaji tipa bes ili krivica.
Neko vreme nisi sav svoj jer se trudiš da neuspešno povratiš sebe.
Što se razloga nervnog sloma tiče, možda je najteži bio jedan gubitak koji mi je uticao na dalje kretanje u životu, tadašnu vezu, zajedničke planove ... Sve u svemu našao sam se u nepoznatoj/tragičnoj/stresnoj situaciji u kojoj nisam znao da se snađem, a nisam ni bio sam ...
Sve je počelo kada je moja tadašnja devojka tragično izgubila roditelje u istoj noći, pa je zbog toga ona dobila nervni slom, ja koji tada nisam bio spreman na njeno stanje niti sam znao šta da radim, pa se onda sve još dodatno zakomplikovalo, pa sam se maltene sve slomilo o moja leđa u fazonu - rešavaj sve (sam) ... U jednom momentu sam samo prestao da postojim, terao sam na autopilotu, ni ne sećam se više šta sam radio/pričao tada, a to stanje me je držalo negde oko 5 dana valjda dok me i umor nije totalno savladao da sam morao da se onesvestim ...
Šta znam posle nekoliko godina kada sam probao da razmišljam o tome, neki lični zaključak koji sam dobio je bio da je nervni slom nešto kao žešći napad panike/pomešan sa još nekim elementima egzistencijalne krize/stanje nemogućnosti zamišljanja budućnosti pred nama ...
Ti nisi imao nervni slom, samo si bio na "autopilotu", u režimu preživljavanja. Kol'ko sam shvatila. I učinio si dobro delo pritom, sad čekaj da to dođe na naplatu.
 
Nervni slom je reakcija na stres koja može biti različita kod svakog, ali poenta je da osoba ne može ( trenutno ) da normalno obavlja svakodnevne aktivnosti.
imala sam puno stresnih situacija, ali ne baš u tom obliku tj tog intenziteta.
jesi sigurna da je to nervni slom?
ja sam ga onda imala mnogo puta
rekla bih da to nije definicija, previše je slaba
 

Back
Top