Partner neizbežno postaje tvoj najbolji prijatelj vremenom, pogotovo kada počnete da živite zajedno. Tada u stvari postaje i najbliža porodica, a članovi najuže porodice su ti praktično najbolji prijatelji ili bi bar trebalo da budu.
Sad, potpuno je normalno da se osećaš više komforno pričajući o nekim stvarima sa drugim ljudima, ali u času one najveće potrebe, uglavnom ćeš se prvo okrenuti partneru, pa onda roditeljima, deci ili drugim članovima najuže porodice... Mislim, možemo terminološki "prijateljstvo" koristiti da označimo odnos sa ljudima sa kojima nismo u porodičnoj vezi, jer porodica je posebna i složenija stvar, ali principi na kojima počivaju su isti - ljubav, razumevanje, empatija, poverenje, podrška, lojalnost, opraštanje... Tako da kontam nije greška osloviti člana porodice najboljim prijateljem.