"Nemački protestantski sveštenik o Srbima" Fridrih Grisendorf

gost 268930

Poznat
Poruka
8.832
Oproštajna propovjed jednog evangelističkog pastora


Fridrih Grizendorf, bivši dvorski sveštenik koga je njemački car Viljem Drugi poslao Vilsonu da primi 14 tačaka njegovog programa o samoopredjeljenju naroda bio je i vrlo obrazovan čovjek. Umro je 1958.godine. Pred odlazak u penziju kao pastor crkve u Evensburgu održao je svojim parohijanima ovu propovijed godine 1945. u svome selu Everburgu kraj Osnabrika, gdje se tada nalazilo na hiljade srpskih zarobljenika.



********************************************




"... Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No to je ustvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi.


Mi smo ih ranije samo poznavali, neko malo, a neko ni toliko. Ali smo takođe dobro znali šta smo mi činili u njihovoj otadžbini. Ubijali smo na stotine Srba, koji su branili zemlju; za jednog našeg ubijenog vojnika, koji je inače predstavljao vlast okupatora-nasilnika. Pa ne samo da smo to činili, već smo sa blagonaklonošću posmatrali kako tamo na Srbe pucaju sa svih strana: i Hrvati (ustaše) i Italijani, i Arnauti, i Bugari i Mađari. A znali smo da se ovde među nama nalazi 5.000 Srba koji su nekada predstavljali elitu društva u svojoj zemlji, a sada liče na žive kosture, malaksali i iznemogli od gladi. Znali smo da kod Srba živi verovanje da "ko se ne osveti - taj se ne posveti", i mi smo se zaista plašili osvete tih srpskih mučenika.


Bojali smo se da će oni posle kapitulacije naše zemlje činiti s nama ono što smo mi njima činili. Živo smo zamišljali tu dramu i već smo u mašti gledali našu decu kako plove niz kanalizaciju ili ih peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo tu tragedinu i videli našu decu kako mrtva plivaju kanalima, ili se peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo ubijanje ljudi, pljačku, silovanje, rušenje i razaranje napih domova. Međutim, kako je bilo?


Kad su pukle zarobljeničke žice i kada se 5.000 živih srpskih kostura našlo slobodno u našoj sredini, ti kosturi su milovali našu decu poklanjajući im bombone, mirno razgovarali sa nama. Srbi su dakle milovali decu onih koji su njihovu Otadžbinu u crnoj zvali. Tek sada razumemo zašto je naš veliki pesnik Gete učio srpski jezik. Sada tek shvatamo zašto Bizmarkova poslednja reč na samrtnoj postelji beše - Srbija!


Ta pobeda je veća i uzvišenija od svake materijalne pobede! Takvu pobedu, čini mi se, mogli su izvojevati i dobiti samo Srbi, odnegovani na njihovom Svetosavskom duhu i junačkim pesmama, koje je naš Gete toliko voleo. Ova pobeda će vekovima živeti u dušama Nemaca, o toj pobedi i Srbima koji su je odneli, želeo sam da posvetim svoju poslednju svešteničku propoved".


„Parohijski Glasnik” organ Srpske pravoslavne crkvene opštine u Diseldorfu, Br.5 iz 1980., g. Str.7.




Kako vam se čini?
 
Evo, ako može za početak Plavo Anđelče ili Konstantinveliki da daju mišljenje je li ovaj tekst pisao Nemac:


Auszug aus der letzten Andacht des evangelischen Pfarrers Friedrich Giesendorf gehalten im Mai 1945 in Ewersberg bei Osnabrück

....Unser Vaterland hat den Krieg verloren.
Es haben die Russen ,die Amerikaner und die Engländer gesiegt.
Vielleicht hatten sie die besseren Waffen,mehr Soldaten oder die bessere Führung?
In der Tat ist dieses ein materieller Sieg,den sie davongetragen haben.

Aber hier unter uns gibt es noch ein Volk, welches einen anderen und wesentlichen schöneren Sieg vollbracht hat;
den Sieg der Seele, den Sieg des Herzens und den der Ehrlichkeit, den Sieg des Friedens und der Christlichen Nächstenliebe.
Es sind die Serben.

Früher waren sie uns nur wenig bekannt.
Aber wir wußten,was wir in Ihrem Vaterland angerichtet haben.

Wir haben für einen getöteten unserer Soldaten,welcher die Macht der gewaltsamen Besetzer darstellte,hundert Serben getötet,die ihr Land verteidigten.
Und nicht nur das haben wir getan, sondern wir haben auch gleichgültig zugesehen ,wie auf Serben von allen Seiten, von Kroaten, von Albanern,von Italienern, von Ungaren und von Bulgaren geschossen wurde.

Wir wußten,das es hier unter uns noch 5000 serbische Offiziere gibt,die früher einmal die gesellschaftliche Elite in ihrem Lande bildete,jetzt aber ohne Kräfte und von Hunger geschwächt,an lebende Skelette erinnert.

Ebenso wußten wir, daß die Serben den Glauben haben.
Wer an Rache denkt,kann nichtselig werden.
Trotzdem hatten wir in der Tat Furcht von der Rache der serbischen Märtyrer.

Wir ängstigen uns davor,daß nach unserer Kapitulation jene uns das antun würden,was wir ihnen angetan haben.
Wir haben uns schon die Tragödie vorstellen können,wie unsere Kinder in der Kanalisation schwimmen oder in der städtichen Bäckerei gebraten werden.
Wir stellen uns vor,das unsere Leute umgebracht und vergewaltigt und unsere Häuser zerstört würden.

Und wie trug es sich damals tatsächlich zu?????

Als die Gefängnisdrähte rissen, und die 5000 lebenden Serbischen Skelette ihre Freiheit in unserer Umgebung fanden, haben eben die serbischen Soldaten liebevoll unsere Kinder gestreichelt und Bonbons verteilt!
Mit uns haben sie sich unterhalten!
Die Serben haben gerade die Kinder derer gestreichelt, die ihr Vaterland ins Unheil gestürzt haben!

Erst jetzt verstehen wir, warum Bismarcks letztes Wort auf dem Sterbebett "Serbien" lautete.

Eben dieser Sieg der Serben ist größer und hervorragender als jeglicher materieller Sieg.
Diesen Sieg, so denke ich, konnten ausschließlich die Serben erringen, da sie erzogen wurden im Geiste des Heiligen Sava und der epischen Heldenlieder, welche unser Goethe so sehr geschätzt hatte.

Dieser Sieg wird Jahrhunderte lang in den Seelen der Deutschen fortdauern. Diesen Sieg und den der Serben, die Ihn herbeigeführt haben, möchte ich diese meine letzte Andacht widmen....
http://mitglied.multimania.de/knez110/202.html


Kada bismo imali stvarnu unutrašnju narodnu duhovnu snagu ne bi nas bilo briga šta o nama misle oni koji prave mercedesa ili beemve. Ovako, u sopstvenom licemerju, površinski ih preziremo a suštinski duboko poštujemo onog ko je u stanju da napravi takva kola. "Švaba je to" - kaže naš narod kad škljocnu vrata na mečki.
 
Poslednja izmena:
  1. Chronik Eversburg
    books.google.comFolkert Klaassen - 2004 - 192 pages - Snippet view
    Erst jetzt verstehen wir, warum unser großer Dichter Goethe die serbische Sprache erlernte. Erst jetzt verstehen wir, warum Bismarcks letztes Wort auf dem Sterbebett .Serbien' lautete. Eben dieser Sieg der Serben ist größer und ...

  2. In unseren Himmeln kreuzt der fremde Gott: verheimlichte Fakten ...
    books.google.comAlexander Dorin, Peter Priskil - 2001 - 362 pages - Snippet view
    Erst jetzt verstehen wir, warum unser großer Dichter Goethe die serbische Sprache erlernte. Erst jetzt verstehen wir, warum Bismarcks letztes Wort auf dem Sterbebett »Serbien« lautete. Eben dieser Sieg der Serben ist größer und ...

    http://www.google.com/search?q=bismarck+Sterbebett+serbien&btnG=Search+Books&tbm=bks&tbo=1#
  3. Denkwürdigkeiten
    books.google.comBernhard Bülow (Fürst von), Franz von Stockhammern - 1930 - Snippet view
    Eine ihm und seiner Familie befreundete Dame, die am Sterbebett stand, erzählte mir später, Fürst Bismarck habe in seinen Phantasien Serbien, Rußland und England genannt, habe wiederholt „Hilfe, Hilfe!" gerufen und immer wieder gestöhnt ...

  4. Geschichte in Wissenschaft und Unterricht: Volume 24
    books.google.comVerband der Geschichtslehrer Deutschlands - 1973 - Snippet view
    Bismarck soll auf seinem Sterbebett gestöhnt haben: „Ach, Serbien, Serbien!", weniger eine materielle Prophezeiung als Ausdruck des Wissens um das Ende. Hitler kann an das unterste Ende der Skala relegiert werden. ...
 
Otto von Bismarck,(1815 - 1898), was a Prussian-German statesman who unified Germany, made it a major player in world affairs, and created a balance of power that kept the world at peace after 1871.

Bismarck had warned in February 1888 of a Balkan crisis turning into a world war (although when that war did come in 1914, the Balkan country was Serbia, not Bulgaria).[59]

ottovonbismarckserbien.png

Geschichte in Wissenschaft und Unterricht, Volume 24, Verband der Geschichtslehrer Deutschlands, E. Klett, 1973
 
Otto von Bismarck,(1815 - 1898), was a Prussian-German statesman who unified Germany, made it a major player in world affairs, and created a balance of power that kept the world at peace after 1871.

Bismarck had warned in February 1888 of a Balkan crisis turning into a world war (although when that war did come in 1914, the Balkan country was Serbia, not Bulgaria).[59]

ottovonbismarckserbien.png

Geschichte in Wissenschaft und Unterricht, Volume 24, Verband der Geschichtslehrer Deutschlands, E. Klett, 1973

I da je to rekao na samrti konotacija bi bila slična onoj kod Čerčila: "Kakva sam bio budala".
 
Prevod je svakako na mestu iako je svakako covek imao mnogo srece svi znamo da nisu svi Nemci toliko imali srece u Jugoslaviji.

Inace to da je reko Serbien to je izgleda mith dosta se prica o tome da je reko "Gib Gott das ich meine Johanna wiedersehe"=srpski "daj boze da cu videti moju Jovanu ponovo".

Ne kažem da su ove reči o Srbiji koja mu se, naravno, u negativnom kontekstu stavlja u usta na samrtnoj postelji istinite, ali hajde, Konstantitine, budući historikeru, kako znamo da su te reči o Johanni izmišljotina?
 
Ne kažem da su ove reči o Srbiji koja mu se, naravno, u negativnom kontekstu stavlja u usta na samrtnoj postelji istinite, ali hajde, Konstantitine, budući historikeru, kako znamo da su te reči o Johanni izmišljotina?

Nista se ne zna ali bas bi me cudilo da je reko pred smrt nesto o Srbiji koja i nije bila toliko interesantna (Bismark je umro 15 godina pre 1 svetskog rata). Tu je realnije da je pricao o svojoj zeni Johanna.
 
Nista se ne zna ali bas bi me cudilo da je reko pred smrt nesto o Srbiji koja i nije bila toliko interesantna (Bismark je umro 15 godina pre 1 svetskog rata). Tu je realnije da je pricao o svojoj zeni Johanna.

Suština je u tome da čovek koji na samrti kaže nešto o svojoj ženi, majci, ocu, sinu ili ćerci i nije baš neka "vest" koja bi ušla u citate, zar ne? Više ukazuje na prikrivanje ovih reči o Srbiji koju je, sasvim je moguće, već tada video kao problem - zato sam i stavio podatak iz 1888. - 10 godina pre njegove smrti. U pravu si kada kažeš da ništa od ovog nije potpuno sigurno, ali je činjenica da, ako i nije izgovorio ništa o Srbiji, da su mu Srbiju niko drugi do sami Nemci stavili u usta. Možda je pominjao i Johanu i svetog Petra, ali je Johana našla put do citata kako bi potisnula citat koji jasno govori o preokupaciji nemačke spoljne politike Srbijom. A ko može da kaže da uništenje Srbije nije jedan od trajnih nemačkih ciljeva?
 
Bismarck je bio poznat po tome da je Balkan smatrao bure baruta gde bi se Nemacka ne bi trebala mesati.

A to je rekao - ko? Je l' ti shvataš vezu između politike i istoriografije? Iz ovog se ne bi reklo.

Ne bi se reklo...


Evo ti razloga zašto je nastala Hrvatska 1941. i 1991. i istovremeno, zašto je Bizmark na samrtnoj postelji rekao "Ah, Srbija, Srbija!":

Adolf Hitler, šef nemačke države 22.8.1944.

b) Na Balkanu treba u suštini rešiti hrvatsko, srpsko i bugarsko pitanje. U vezi s tim ja bih, reče firer, utvrdio sledeće: ;

b1) Hrvati nemaju nikakvu predstavu o državnosti i neće je niikad ni moći imati. Onaj ko je 500 godina bio bez nje, ne može se nikad ni razviti u državu. Kasnije jednom doći ćemo na to, da Hrvatsku inkorporiramo u Rajh ili da iz nje napravimo protektorat. Danas možemo u najmanju ruku — a to u suprotnosti prema ostalim balkanskim narodima — samo prividno ići zajedno sa sadašnjom hrvatskom vladom.

b2) Srbi su narod koji je određen da ima državu i koji je kao narod održan. Njihova ideologija je veltkosrpska i u njima postoji bezobzirna otporna snaga. Pri jednoj takvoj upotrebi, oni će uvek zastupati velikosrpsku ideju. Ono što dolazi iz Beograda znači opasnost. Ja sam 1941. godine učinio Srbima ponudu koja je bila neuobičajena. Ja sam samo zahtevao da ostanu neutralni i za to sam im obećao... Povoljniju cenu nisu mogli da dobiju. U stvarnosti je međutim došlo do razvoja koji nikako ne odgovara toj velikodušnoj ponudi. Uostalom, ukazujem na to da, ako danas ponovno uspravimo Srbiju, Hrvatska propada.

Tito jest i ostaje komunista, i on zastupa jugoslovensku ideju. No njegov će cilj pritom biti da dobije oslonac na Rusiju. Za mene ne postoji sumnja u pogledu toga da će Tito, kad taj željeni cilj jednom postigne, svu inteligenciju poubijati. Pobeda Tita znači stvaranje komunističkog režima, koji će jugoslovenske narode izručiti Staljinu. Engleska, i to je za mene jasno, želi nacionalnu Srbiju, a povrh toga nastoji da i Hrvatsku dobije u svoje ruke. To isto važi i u pogledu Grčke, a možda i Bugarske. Engleska danas više no ikad dejstvuje prema načelu: "U nuždi đavo svašta pojede". Ako bi mi s naše strane pristali na srpsku ponudu, i ako bi im stavili na raspolaganje oružje i municiju, onda, doduše, verujem da će se Srbi s uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeđen da će onda velikosrpska ideja odmah ponovno da zaplamti na našu štetu. A to je nepodnošljvo. Srbi se nikad ne bi odrekli velikosrpske ideje.​
 
Bismarck sam reko je "der Balkan ist mir keine Knochen eines preußischen Soldaten Wert" srpski "balkan mi nije vredan kostiju nijednog pruskog vojnika".

I taj citat je bio u novinama tog vremena, tako da je autentican.

A gde sam ja rekao da Bizmark to nije rekao? Da li je, prema nemačkom mitu (ili istini), on na samrtnoj postelji rekao "Šaljite Pruse na Balkan" ili "Ah, Srbija, Srbija!"

Kada je Bila Aneksija Bosne? Kada je bio Carinski rat? Zašto franjevac don Jakov Grupniković kaže: "Hrvatstvo je kljuse na kojem Švabo po Bosni šeta?"

Iako znam da je to zaista teško, treba malo otvorenijim umom gledati na takve stvari, ništa više...
 
A gde sam ja rekao da Bizmark to nije rekao? Da li je, prema nemačkom mitu (ili istini), on na samrtnoj postelji rekao "Šaljite Pruse na Balkan" ili "Ah, Srbija, Srbija!" Kada je Bila Aneksija Bosne? Kada je bio Carinski rat?

Iako znam da je to zaista teško, treba malo više otvorenog uma gledati na takve stvari, ništa više...

I Aneksija i Carinski rat su bili posle smrti. http://en.wikipedia.org/wiki/Otto_von_Bismarck
 
A sto je to smijesno? Znas li da to potice iz Kosovskog mita prema kojem se Lazar odlucio za carstvo Bozije (nebesko) a ne zemaljsko... Sta tu ima lose?

Znam, to sto vecina govori da su srbi nebeski narod, a ne vidim bas... :think: da jesu mnogo toga ne bi bilo...
Bzv je reci za jedan narod da je nebeski, ne razumem to, kao ni oni God bless america, nit God save the queen... zasto samo njih? ovo je isto tako... samo ''JA''
 
I Aneksija i Carinski rat su bili posle smrti. http://en.wikipedia.org/wiki/Otto_von_Bismarck

Bravo. Odgovor je tačan.

Međutim, ono što je potrebno za produktivnu diskusiju, jeste da sagovornik želi da shvati ono što mu sabesednik poručuje. U našoj diskusiji pokazuje se kao irelevantno je li Bizmark bio živ kada je nemački vojnik 1878. (20 godina pre Bizmarkove smrti) došao u Bosnu, istorijsku srpsku zemlju ili je bio mrtav (103 godine) kada je Nemačka kao prva država na svetu (19. decembra 1991) priznala nezavisnost Hrvatske, da ne širimo diskurs na Prvi svetski rat, stvaranje NDH i slične momente.

Radi se o kontinuitetu nemačkog imperijalizma na Balkanu, a Bizmarkove reči na samrti samo su jedno u nizu svedočanstava o tom kontinuitetu.

Diskutant Coačenko ima dobru temu o tome: http://forum.krstarica.com/showthread.php/187899-Mitteleuropa-i-stvaranje-Velike-Hrvatske?
 
Poslednja izmena:
Bizmark je takodje u svojim memoarima napisao, da je njegova Baba pricala samo Vendski a ne Nemacki, pa je moja logika ako je to tako da je Bizmark ako je i pomenuo Srbiju na Samrti to pomenuo iz sasvim drugih razloga a ne politickih, jer ako uzmemo kao tacne Bizmarkove reci da mu je baba govorila samo Vendski, ko moze da se zakune da Bizmark kao omiljeno unuce nije od babe naucio Vendski koji moze da bude ili luzicko srpski ili jezik polapskih slovena, jer se taj jezik u malom delu nemacke pokrajina Lineburger Hajda zadrzao kao govorni sve negde do oko 1830 god, kada je konacno izumro, tako da je Bizmark taj jezik mogao lako da nauci kao dete od jos zivih govornika.
 
Oproštajna propovjed jednog evangelističkog pastora


Fridrih Grizendorf, bivši dvorski sveštenik koga je njemački car Viljem Drugi poslao Vilsonu da primi 14 tačaka njegovog programa o samoopredjeljenju naroda bio je i vrlo obrazovan čovjek. Umro je 1958.godine. Pred odlazak u penziju kao pastor crkve u Evensburgu održao je svojim parohijanima ovu propovijed godine 1945. u svome selu Everburgu kraj Osnabrika, gdje se tada nalazilo na hiljade srpskih zarobljenika.



********************************************




"... Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No to je ustvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi.


Mi smo ih ranije samo poznavali, neko malo, a neko ni toliko. Ali smo takođe dobro znali šta smo mi činili u njihovoj otadžbini. Ubijali smo na stotine Srba, koji su branili zemlju; za jednog našeg ubijenog vojnika, koji je inače predstavljao vlast okupatora-nasilnika. Pa ne samo da smo to činili, već smo sa blagonaklonošću posmatrali kako tamo na Srbe pucaju sa svih strana: i Hrvati (ustaše) i Italijani, i Arnauti, i Bugari i Mađari. A znali smo da se ovde među nama nalazi 5.000 Srba koji su nekada predstavljali elitu društva u svojoj zemlji, a sada liče na žive kosture, malaksali i iznemogli od gladi. Znali smo da kod Srba živi verovanje da "ko se ne osveti - taj se ne posveti", i mi smo se zaista plašili osvete tih srpskih mučenika.


Bojali smo se da će oni posle kapitulacije naše zemlje činiti s nama ono što smo mi njima činili. Živo smo zamišljali tu dramu i već smo u mašti gledali našu decu kako plove niz kanalizaciju ili ih peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo tu tragedinu i videli našu decu kako mrtva plivaju kanalima, ili se peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo ubijanje ljudi, pljačku, silovanje, rušenje i razaranje napih domova. Međutim, kako je bilo?


Kad su pukle zarobljeničke žice i kada se 5.000 živih srpskih kostura našlo slobodno u našoj sredini, ti kosturi su milovali našu decu poklanjajući im bombone, mirno razgovarali sa nama. Srbi su dakle milovali decu onih koji su njihovu Otadžbinu u crnoj zvali. Tek sada razumemo zašto je naš veliki pesnik Gete učio srpski jezik. Sada tek shvatamo zašto Bizmarkova poslednja reč na samrtnoj postelji beše - Srbija!


Ta pobeda je veća i uzvišenija od svake materijalne pobede! Takvu pobedu, čini mi se, mogli su izvojevati i dobiti samo Srbi, odnegovani na njihovom Svetosavskom duhu i junačkim pesmama, koje je naš Gete toliko voleo. Ova pobeda će vekovima živeti u dušama Nemaca, o toj pobedi i Srbima koji su je odneli, želeo sam da posvetim svoju poslednju svešteničku propoved".


„Parohijski Glasnik” organ Srpske pravoslavne crkvene opštine u Diseldorfu, Br.5 iz 1980., g. Str.7.




Kako vam se čini?

Ovo je istina. Istina je i ono što je naveo Mrkalj za Hitlera. Njemci u suštini nijesu imali ništo protiv Srba, naprotv bili su im naklonjeni. Ali kad ih zafrkneš onda umiju vratiti. To čine i sad. Bio bih vrlo oprezan kad se radi o potezima koje morate voditi prema Njemcima. Ipak je to najmoćnija zemlja Evrope i među najmoćnijim u svijetu a vas je 8 miliona u razorenoj privredi i državi koja je u najmanju ruku neregulatna. Bolje vam je posvetiti se sebi i uzdati se u svoje snage a sa jačim na fine. Ne ljuti se kome se treba moliti.
 
Poslednja izmena:
Srbi, nisu nebeski narod ali tu floskulu po mom misljenju treba ovako tumaciti Srbi uz Grke na Balkanu su jedina dva prava drzavotvorna naroda sa svojim istorijskim razvojem i trajanjem ostali mahom slovenski narodi Balkana su ili izmislili ili falsifikovali ili pokrali svoju istoriju, pa jedni navodno poticu od Proto Bugara koji su se doselili u nekakav x slovenski narod ciji su jezik ti protobugari usput brzometno primili, drugi pak poticu od nestalih ilira preko dualisticke hriscanske sekte Bogumila koja je opet meteorskom brzinom primila Islam i tako su oni navodno nastali, a treci su pak najsmesniji navodno ih je sam Aleksandar III Makedonski vodio u mnogobrojne ratove i njegovi su direktni potomci, ali nikako sebi nemogu da objasne kako jedan covek u tri perioda a pripada tom njihovom tzv. najstarijem Balkanskom narodu da se odaziva na tri svoja krstena imena evo napr. Lazar Pantovic ili bese li On Lazar Panev Kolishev ili je ipak Lazar Kolishevski ili ja neznam mozda se taj covek zvao Ptolomej Lagi Soter sto mu je verovatno bilo tajno ime kad je sa pomenutim Aleksandrom jahao konja kroz Persijsku Imperiju dok su onomad zajedno jurili Darija III da ga stignu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top