Nekontrolisano trošenje i bacanje novca

OnlyYourShadow

Ističe se
Poruka
2.477
Inspirisana jednim tekstom u novinama, gde se pominjalo kako bi sva bačena hrana od strane našeg naroda bila dovoljna da se nahrane sve porodice koje nemaju 'leba da jedu, postavljam vam pitanje kako vi štedite? Odnosi se na sve: hranu, struju, novac...

Da li počinjete od banalnih stvari, kao što su recimo gašenje svetla, ako nema nikoga u prostoriji, ili do pak nekih "malo" komplikovanijih, kao što je organizacija uključivanja bojlera sat, dva pre nego što odlučite da se istuširate?

To možda jeste malo komplikovano, ali neshvatljivo je da Srbin na ovakvu krizu sebi može da dozvoli ovakvo "luksuziranje", i da opet kuka kako se nema para.
 
Meni nešto govori, da su svi tekstovi u novinama, a vezani su za to kako se u Srbiji živi, pisani da nas naprave kompletnim idiotima (mislim na vlast, jer oni takve tekstove i naručuju)....znači ima posla neće niko da radi, nismo gladni bacamo hranu, u Srbiji nema krize, pacijenti su hipohondri, mafija nam se pričinjava..pobogu verujemo sopstvenim očima, a ne njihovim....
 
Kod mene u kuci se od uvek stedi. Za normalan zivot bez da mislimo o necemu posebnom imamo. Ali bez obzira na to, uvek se gase svetla, ves masina i masina za sudove rade kad je jefitna struja, bojiler takodje. Kuva se na plin. Rucak se skuva za 2 dana. Ne ide se svuda automobilom, nego i autobusom.

Svuda po malo pa se na kraju skupi.
 
Meni nešto govori, da su svi tekstovi u novinama, a vezani su za to kako se u Srbiji živi, pisani da nas naprave kompletnim idiotima (mislim na vlast, jer oni takve tekstove i naručuju)....znači ima posla neće niko da radi, nismo gladni bacamo hranu, u Srbiji nema krize, pacijenti su hipohondri, mafija nam se pričinjava..pobogu verujemo sopstvenim očima, a ne njihovim....

Takoe.

tema:
Ne stedim nikako ono sto trosim, ne trosim uopste ono sto mi ne treba, a dobro sam promislila sta je to sto mi treba.
 
Interesantno, ja drugačije reagujem u gradu, a drugačije na selu.
U gradu i nisam baš toliko razmišljala da li mi nešto realno treba ili ne.
Od kad živim na selu, ovde je nekako sve prilagođeno eko-privredi :mrgreen: . Ono što se ne pojede, kompostira se. Kišnicu skuplja interni vodovod.
Ma, ništa se ne baca :). Živi se jednostavnije i mirnije. Mada se to ne može pravdati nekim "humanizmom", čak i da se odreknem npr parčeta torte, to neće pomoći nekom gladnom detetu. Hoću reći, ne smatram svoj nov način života nešto kaobajagi moralnim i društveno osvešćenim, već samo - praktičnim.
 
Meni nešto govori, da su svi tekstovi u novinama, a vezani su za to kako se u Srbiji živi, pisani da nas naprave kompletnim idiotima (mislim na vlast, jer oni takve tekstove i naručuju)....znači ima posla neće niko da radi, nismo gladni bacamo hranu, u Srbiji nema krize, pacijenti su hipohondri, mafija nam se pričinjava..pobogu verujemo sopstvenim očima, a ne njihovim....

Tačno, ima i takvih preterivanja.
 
Inspirisana jednim tekstom u novinama, gde se pominjalo kako bi sva bačena hrana od strane našeg naroda bila dovoljna da se nahrane sve porodice koje nemaju 'leba da jedu, postavljam vam pitanje kako vi štedite? Odnosi se na sve: hranu, struju, novac...

Da li počinjete od banalnih stvari, kao što su recimo gašenje svetla, ako nema nikoga u prostoriji, ili do pak nekih "malo" komplikovanijih, kao što je organizacija uključivanja bojlera sat, dva pre nego što odlučite da se istuširate?

To možda jeste malo komplikovano, ali neshvatljivo je da Srbin na ovakvu krizu sebi može da dozvoli ovakvo "luksuziranje", i da opet kuka kako se nema para.

Pa, sto se tice gasenja svetla, ukljucivanja bojlera, itd. retko se setim da to radim iskreno.
Mislim da je to jedan od najmanjih problema i ubedjen sam da to ne donosi skoro nikakave posledice.
Inace ja zastupam "Trosi sto vise mozes, pa zaradjuj opet".
Ne mislim na bacanje novca, ali ljudi postaju u ovoj krizi velike skrtice, a to je veruj mi, fatalno.
Da bi bili mirni trebaju koliko toliko da se potrose prvenstveno u korist porodice ukljucujuci i njih same, naravno, a posle i u neke druge svrhe.
Osecace se bolje, posle toga.

Ljudi su preoptereceni krizom, ok je, stvarno se oseca u nekim segmentima, ali zajedno sa krizom prisutan je sada i strah ljudi, na primer cesto brinu gde potrositi novac, kako najbolje i najmanje potrositi, plase se uopste da trose jer odmah krenu od toga da ce im se to odbiti od glavu.
Tako se, zbog tog straha cesto pada u jos vecu krizu i onda to donosi velike posledice u celom drustvu.
 
Poslednja izmena:
Inspirisana jednim tekstom u novinama, gde se pominjalo kako bi sva bačena hrana od strane našeg naroda bila dovoljna da se nahrane sve porodice koje nemaju 'leba da jedu, postavljam vam pitanje kako vi štedite? Odnosi se na sve: hranu, struju, novac...

Da li počinjete od banalnih stvari, kao što su recimo gašenje svetla, ako nema nikoga u prostoriji, ili do pak nekih "malo" komplikovanijih, kao što je organizacija uključivanja bojlera sat, dva pre nego što odlučite da se istuširate?

To možda jeste malo komplikovano, ali neshvatljivo je da Srbin na ovakvu krizu sebi može da dozvoli ovakvo "luksuziranje", i da opet kuka kako se nema para.

Samo da ti objasnim da vise treba bojleru struje da se ugreje hladna voda u njemu nego da se stalno ukljucuje sam i za 5 min samo dogreje..to je ono 5x na dan jedva..inace stedim tako sto pratim akcije i natankam ono sto koristim stalno..i ne kupujem jeftine stvari
 
[
Ljudi su preoptereceni krizom, ok je, stvarno se oseca u nekim segmentima, ali zajedno sa krizom prisutan je sada i strah ljudi, na primer cesto brinu gde potrositi novac, kako najbolje i najmanje potrositi, plase se uopste da trose jer odmah krenu od toga da ce im se to odbiti od glavu.
Tako se, zbog tog straha cesto pada u jos vecu krizu i onda to donosi velike posledice u celom drustvu.
][/I][/B]


Ovo si dobro primetio.
Često nam se desi da u preteranoj želji i potrebi da uštedimo napravimo sebi medveđu uslugu kupujući recimo jeftinije stvari.
Ne kaže se badava Što je jeftino to je i kuso, i to ne iz potrebe da se bude skorojević, već iz sasvim praktičnih razloga.
Dobro, sad živimo u takvoj zemlji gde je kontrola kvaliteta proizvoda na nivou Gvineje Bisao, pa cena često ne prati kvalitet, ali lično imam par vrlo loših iskustava i rađe biram da kupim ono što mislim da će duže trajati pa makar bilo i skuplje.
Jedna poznanica često kaže Nisam toliko bogata da kupujem jeftine stvari.
Mada zvuči apsurdno, u pravu je jer ćemo više uštedeti ulažući koji dinar više nego da sto puta kupujemo jednu te istu stvar.

Isto se odnosi i na uštedu energije, ulaganje u izolacioni materijal u kući i stanu, kupovinu kućnih aparata sa oznakama manje protrošnje, bla bla truć, znači opet davanje više novca kojim zapravo štedimo na duže staze.
Ponekad pomislim da tome baš treba biti posvećen, maksimalno disciplinovan i da sva ta štedljivost prosto ubija joie de vivre, ali posle nekog vremena počneš to prihvatati kao stil života.
Naravno, uvek je bitno postaviti jasnu granicu između štedljivosti i škrtosti, ali to je već druga tema:)
 
Inspirisana jednim tekstom u novinama, gde se pominjalo kako bi sva bačena hrana od strane našeg naroda bila dovoljna da se nahrane sve porodice koje nemaju 'leba da jedu, postavljam vam pitanje kako vi štedite? Odnosi se na sve: hranu, struju, novac...

Da li počinjete od banalnih stvari, kao što su recimo gašenje svetla, ako nema nikoga u prostoriji, ili do pak nekih "malo" komplikovanijih, kao što je organizacija uključivanja bojlera sat, dva pre nego što odlučite da se istuširate?

To možda jeste malo komplikovano, ali neshvatljivo je da Srbin na ovakvu krizu sebi može da dozvoli ovakvo "luksuziranje", i da opet kuka kako se nema para.

Gasim svetlo kad god izađem iz prostorije, ali mi je bojler uključen non stop. Trudim se da veš mašinu uključim kad je jeftina struja, ali mi retko kad uspeva. :rumenko:

Ranije smo kupovali u Tempu, jer je naravno sve jeftinije, ali te baš to povuče da kupuješ više nego što ti treba i ono što ti uopšte ne treba. :roll:
 
Ovo si dobro primetio.
Često nam se desi da u preteranoj želji i potrebi da uštedimo napravimo sebi medveđu uslugu kupujući recimo jeftinije stvari.
Ne kaže se badava Što je jeftino to je i kuso, i to ne iz potrebe da se bude skorojević, već iz sasvim praktičnih razloga.
Dobro, sad živimo u takvoj zemlji gde je kontrola kvaliteta proizvoda na nivou Gvineje Bisao, pa cena često ne prati kvalitet, ali lično imam par vrlo loših iskustava i rađe biram da kupim ono što mislim da će duže trajati pa makar bilo i skuplje.
Jedna poznanica često kaže Nisam toliko bogata da kupujem jeftine stvari.
Mada zvuči apsurdno, u pravu je jer ćemo više uštedeti ulažući koji dinar više nego da sto puta kupujemo jednu te istu stvar.

Isto se odnosi i na uštedu energije, ulaganje u izolacioni materijal u kući i stanu, kupovinu kućnih aparata sa oznakama manje protrošnje, bla bla truć, znači opet davanje više novca kojim zapravo štedimo na duže staze.
Ponekad pomislim da tome baš treba biti posvećen, maksimalno disciplinovan i da sva ta štedljivost prosto ubija joie de vivre, ali posle nekog vremena počneš to prihvatati kao stil života.
Naravno, uvek je bitno postaviti jasnu granicu između štedljivosti i škrtosti, ali to je već druga tema:)

Još na to dodaj i "kvalitet" malo skupljih proizvoda. Što neko reče, nekad su se kola kupovala za ceo život, danas se ista menjaju na svakih deset godina. Kako zbog trendova, kako zbog razvoja nauke i tehnike, tako i zbog izdržljivosti.
Veoma je komplikovano pametno kupovati, jer to faktički znači da svaki put rizik mora da nam se isplati, što je gotovo nemoguće.
 
Još na to dodaj i "kvalitet" malo skupljih proizvoda. Što neko reče, nekad su se kola kupovala za ceo život, danas se ista menjaju na svakih deset godina. Kako zbog trendova, kako zbog razvoja nauke i tehnike, tako i zbog izdržljivosti.
Veoma je komplikovano pametno kupovati, jer to faktički znači da svaki put rizik mora da nam se isplati, što je gotovo nemoguće.

Kola se menjaju dok kazes keks zbog ubacivanja turskih i kineskih delova umesto originala.
Turski, aj' i nekako, a sa kineskim delovima 99% pogines.
A sto se tice kupovanja skupljeg, za to se zalazem, mada gledam i marku.
Npr nikada ne bih obukao neki dzins ili nesto slicno u nekoj unknown radnji.
U startu su mi u glavi GAS, STARS, ENEERGY, SPRINGFIELD, TIMBERLAND, a tu je skoro nemoguce da nesto bude nekvalitetno.
Tako bi po meni trebalo svi da razmisljaju.
Ukoliko nisi pri kesu "skupi pa kupi", nesto sa debelom cenom a ne neke tamo krpice koje traju 2 dana.
 
Volim da povedem računa o svemu, i to mi uopšte ne pada teško. Navika je druga priroda. Bojler i šporet mi prosto bojkotuju skupu struju, ma sami se gase kad nije jeftina struja. Jedino kad sam u nekom velikom poslu, pa padam od umora, ne vodim računa o ničemu, niti gde je šta jeftinije. U Srbiji se ipak mnogo baca hrana. Svi kukaju skupo, a ovamo baca se i ono što nije za bacanje. A kad vidim da deca u nekim školskim dvorištima šutiraju kifle i druga peciva kosa mi se digne na glavi.
 
Bojler ne iskljucujem ,sijalice kad pogasim sapletem se u mraku a onda kad padnem i polomim bilo koju kost evo belaja moram kod cika doktora a te cike ne volim.
A tek svi usputni troskovi kad me stignu , prestignu .veca dara od mjere.
Pa gdje je tu stednja?
Znam da treba da se stedi i kad bi bila u prilici da to cinim nemam instrumente da je sprovedem.
Zato pokusavam da zivim normalno, stedim koliko mogu da ne ugrozim porodicu prvenstveno zdravlje njenih ukucana i svoje.
 
Stedim, na svemu sto se moze. Masinu i boljer ukljucujem iskljucivo po
jeftinoj struji, cak bojler nekad samo na sat vremena. Nikad mi nije upaljena
svaka sijalica u kuci, samo jedna i to stedljiva sijalica. Sto se tice hrane,
tu vodim racuna da se nista ne baca, kupujem koliko mi je potrebno, nemam
ni mesta ni novca da kupujem zalihe. Iz iskustva znam da mnogo toga
ostane neiskorisceno, propadne, ne isplati se to. Koliko mogu ispratim
akcije, na kojima opet kupim samo ono sto nemam u kuci, a potrebno mi je.
Odecu i obucu kupujem skoro iskljucivo kad su snizenja, biram ono sto cu
moci vise da kombinujem.
Vise od toga ne moze, bar ja ne znam sta je to gde bi jos mogla da ustedim.
 
bojler mi je ukljucen non stop, a masina samo nocu, retko kuvam...ali sporet mnogo trosi (treba mi nov)..
sebi kupujem ono sto mi treba ili ono sto mi se svidja...zavisi koliko je prakticno i nosivo, biram skupu radnju ili kineze....hranu kupujem tako...da mi cesto zafali! :)
smatram sebe skrozmnom i stedljivom osobom....bez obizra na kolicinu novca, uvek uspevam da pokrijem sve troskove...

sijalice ne gasim..:(

sto jeste bitno! kad bi svi trosili struje koliko je neophodno, bili bi mnogo bolji uslovi snabdevanja, ali dobro....
 
Potpuno se slazem sa afroditom! Jedino bih dodala da kad je odeca i obuca u pitanju, mozda pametnije bude i dugorocnije se isplati kupovati kvalitetnije i skuplje. ( sto ne mora da se podrazumeva, ali manje vise svi znaju koji su to brendovi cije artikle debelo platis a isplati se) Mm nosi martinke od 11000 ali ce ga nositi bar 5-6 godina, a ja se uvek trudim da od novca koji imam na raspolaganju kupim i cizme za zimu, i baletanke za prolece i sandale za leto... Kupim neko sra.njce koje se raspadne posle 2 meseca i onda kukam. :sad2:
 
Vredi uloziti, naravno, ali ne u obucu slicnu Air-Max patikama koje kostaju 20000, a traju do 3 meseca...
Mene ti vazdušni đonovi podsećaju na detinjstvo, dizelaše, inflaciju, sankcije, restrikcije i ostale miline s početka 90-ih. :sad2: I dalje se naježim kad ih vidim. A valjda su današnjoj deci kul. :(
eto vidis! sad si mi ustedela neki din. ;)

Milo mi je zbog toga.:)
 

Back
Top