Nekoliko saveta kako da prebrodite tugovanje

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.379
FORUM 2.jpg
Suočavanje sa gubitkom drage osobe jedan je od najvećih izazova u životu. Tuga predstavlja normalnu, zdravu i nužnu reakciju na gubitak drage osobe a tugovanje je proces koji nam pomaže da odbolujemo gubitak i nastavimo dalje da živimo. Kada smo suočeni sa gubitkom veoma je važno da na zdrav način prođemo kroz bolan i kompleksan proces tugovanja a to podrazumeva da ne potiskujemo tugu, već da je prihvatimo i da joj se prepustimo.

Izbegavanje i potiskivanje tuge, negiranje bola i odbacivanje bolnih misli može voditi u komplikovano tugovanje ili očajavanje. To očajavanje se razlikuje od tugovanja po tome što u procesu tugovanja nastavljamo da živimo život uprkos patnji. Makar i na trenutak uspevamo da se nasmejemo ili razveselimo. Kada tugovanje postane komplikovano i kada očajavamo, ne možemo da izvučemo ni iz čega ni najmanju radost, čak ni kada prođe neko vreme. Ne možemo da prihvatimo gubitak, ne možemo da funkcionišemo, da radimo, da spavamo, ne bavimo se svakodnevnim stvarima a sebe doživljavamo kao gubitnika i život gubi smisao. Komplikovano tugovanje ili očajavanje zahteva stručnu pomoć jer može izazvati depresiju i druge zdravstvene probleme.

Nastavak na sajtu https://logoscentar.rs/blog/nekoliko-saveta-kako-da-prebrodite-tugovanje

***

Kako se suočavate sa gubitkom bliske, voljene osobe? Da li ste doživeli da tugovanje dugo traje?

Kako tešite drage ljude koji su doživeli gubitak?
 
Tugovanje je proces
Neverica
Preispitivanje
Bes
Tugovanje
Prihvatanje
Mora se proći kroz ovih pet fazа, redom...
Ne dozvoliti da se zaglaviš u fazi besa, pošto tu mnogi ostanu duže vreme
I ne dozvoliti da tuga predje u patnju
Ne negirati nijedno osećanje, ne potiskivati, preraditi ih i inkorporirati u kognitivne strukture
 
Kako tešite drage ljude koji su doživeli gubitak?

Ponekad je opasno i to tešenje.
Nekad je bolje ili ćutati ili se udaljiti nego činiti bilo šta.
Svaka osoba na svoj način nosi različite situacije u životu.
Ako ne poznajemo dobro osobu, ako ne umemo da slušamo, zagrljaj je najviše što bi trebalo pružiti, a ponekad ni to...
 
Ne slusajte muziku koja produbljuje to osecanje, ma koliko da je dobra.

Bila i ostala najopasnija umetnost.

I meni je to nejasno zato sam napisao da smo svi razliciti ali definitivno ima ljudi kojima tako nesto odgovara i ja to ne mogu da razumem :lol:

Bukvalno bih dolivao "ulje na vatru" .
 
Kako se suočavate sa gubitkom bliske, voljene osobe? Da li ste doživeli da tugovanje dugo traje?

Kako tešite drage ljude koji su doživeli gubitak?

Drage ljude koji su doživeli gubitak tešim ćutanjem i zagrljajem.

Imam još uvek problem otežanog tugovanja, i svesna sam toga. Mnoge osobe koje sam izgubila nedostaju mi, iz dana u dan.

Znam da imam problem, ali..ne mogu da ga reše ni razgovori sa psihijatrom, ni lekovi.

Možda podsvesno, ne želim da krenem dalje i da prebolim?
 
Pogledajte prilog 1550024Suočavanje sa gubitkom drage osobe jedan je od najvećih izazova u životu. Tuga predstavlja normalnu, zdravu i nužnu reakciju na gubitak drage osobe a tugovanje je proces koji nam pomaže da odbolujemo gubitak i nastavimo dalje da živimo. Kada smo suočeni sa gubitkom veoma je važno da na zdrav način prođemo kroz bolan i kompleksan proces tugovanja a to podrazumeva da ne potiskujemo tugu, već da je prihvatimo i da joj se prepustimo.

Izbegavanje i potiskivanje tuge, negiranje bola i odbacivanje bolnih misli može voditi u komplikovano tugovanje ili očajavanje. To očajavanje se razlikuje od tugovanja po tome što u procesu tugovanja nastavljamo da živimo život uprkos patnji. Makar i na trenutak uspevamo da se nasmejemo ili razveselimo. Kada tugovanje postane komplikovano i kada očajavamo, ne možemo da izvučemo ni iz čega ni najmanju radost, čak ni kada prođe neko vreme. Ne možemo da prihvatimo gubitak, ne možemo da funkcionišemo, da radimo, da spavamo, ne bavimo se svakodnevnim stvarima a sebe doživljavamo kao gubitnika i život gubi smisao. Komplikovano tugovanje ili očajavanje zahteva stručnu pomoć jer može izazvati depresiju i druge zdravstvene probleme.

Nastavak na sajtu https://logoscentar.rs/blog/nekoliko-saveta-kako-da-prebrodite-tugovanje

***

Kako se suočavate sa gubitkom bliske, voljene osobe? Da li ste doživeli da tugovanje dugo traje?

Kako tešite drage ljude koji su doživeli gubitak?
Nikoga i ne tješim, moja vjera to čak i zabranjuje. Jes da nisam vjernica ali eto ta mi se zabrana sviđa :)
Kako je govorila moja profa, vezano za tugovanje-godišnja doba. Prosto moraju proći sva godišnja doba da bi preživjeli tugu i prilagodili se načinu života nakon gubitka drage osobe.
Zavisi i kako smo izgubili tu osobu, od čega je i kako izgubila život. Najteže je podnijeti smrt drage osobe koja je npr. život okončala samoubistvom, tu je osim tuge prisutan i osjećaj krivnje..
 
Drage ljude koji su doživeli gubitak tešim ćutanjem i zagrljajem.

Imam još uvek problem otežanog tugovanja, i svesna sam toga. Mnoge osobe koje sam izgubila nedostaju mi, iz dana u dan.

Znam da imam problem, ali..ne mogu da ga reše ni razgovori sa psihijatrom, ni lekovi.

Možda podsvesno, ne želim da krenem dalje i da prebolim?
Прва опција је благодарање Богу за све ( и ЗА добро јер опет долази и ЗА лоше јер опет пролази)... благодарење посебно због општег васкрсења свих људи и наравно појачана вера и молитва за те упокојене да их Господ помилује... и нас и њих

Ако те је много ојадила туга, има и тежа варијанта...

Созерцаваш ''јаче туге и трагедије'' и њима правиш дебалансно тешење својом... јер страдање није више само твоје већ општељудско...

Нпр. замишљаш тугу неког ко умире потпуно сам и издан, ал онда мораш да окренеш на касније на радост због токсичности туге,

или да је Бог још теже страдао на Крсту због измишљене кривице, па нам је обезбедио вечну утеху, па чак и привремену својим јуначким страдањем кад се молио за своје убице и слепачке клеветнике...

Битно је да туга не оде предубоко у срце, јер онда гуши душу мраком безвере и безнађа, а то је већ тотално безумље и неверство у више циљеве и планове са универзумом и душама
 
To je jedino čemu se iskreno nadam.
Треба издржати, јер се духовност и вера увек колебају у човеку... мора неки центар да имаш за ту веру, да је не би неки већи бедак сатро и оставио те без надинтелектуалних спознаја оностраног...
 
Ali ne možeš doveka da izbegavaš nešto što te podseća i izaziva tugu. Zar nije bolje suočiti se?
Slazem se generalno, ali muzika je tu izuzetak.

Barem za mene, ali mislim da je tako kod vecine ljudi.

Npr. to mi ne vazi za filmove, serije, knjige, video igre koje obradjuju bas tu temu; ali muzika koja produbljuje tu temu, to mi je uzas.
 
....ma jooook....zvao joj ja muza... nece da se suoci.... :sad2:
Не треба да се суочава са људима, већ са својим проблемом прво... тек после може друго, јер избедачен човек није ни за шта, осим за тешење, храбрење, самохрабрење и сл мотивишуће мисли ка срцу...
 
Ma kakvi, ja hoću da umrem, bukvalno da umrem i nakon svih godina samo kad zamislim melodiju sevdalinke Tebi majko misli lete :(

Slazem se generalno, ali muzika je tu izuzetak.

Barem za mene, ali mislim da je tako kod vecine ljudi.

Npr. to mi ne vazi za filmove, serije, knjige, video igre koje obradjuju bas tu temu; ali muzika koja produbljuje tu temu, to mi je uzas.

Da ali bez obzira koliko su mi neke pesme teške i izazivaju mi bol, onu pravu koja prelazi u fizičku... i dalje volim da ih čujem jer ih se setim, a od lepih sećanja nema ništa lepše.
I zvuci i mirisi i ukusi... sve to vraća sećanja, a kada te podsete na tugu, tuga te podseti na lepe momente, e onda se ti lepi momenti ponovo dešavaju u mislima i vrati se ono lepo osećanje. I onda sam srećna jer sam ih imala. Fokusiram se na ono što sam imala, na ono lepo i srećna sam jer sam to doživela.
Tuga je deo mene i uvek će biti ali mi je fokus na onome što je bilo jer se to više ne može ni vratiti, a ni popraviti.
 
Podseća sve.Muzika, film, knjiga, ulice, imena, lica... Nemoguće je izbeći sve što podseća.
Jedino rešenje je naučiti nositi se sa svakodnevnim podsećanjima.
Vremenom nekako na većinu toga prosto se utrne.Zamrzne.Okameni.
Neko kaže, ojača se vremenom.Mada ne verujem da vreme u nekim slučajevima išta menja.
Mislim da ne treba bežati od tih podsećanja.
 
Pogledajte prilog 1550024Suočavanje sa gubitkom drage osobe jedan je od najvećih izazova u životu. Tuga predstavlja normalnu, zdravu i nužnu reakciju na gubitak drage osobe a tugovanje je proces koji nam pomaže da odbolujemo gubitak i nastavimo dalje da živimo. Kada smo suočeni sa gubitkom veoma je važno da na zdrav način prođemo kroz bolan i kompleksan proces tugovanja a to podrazumeva da ne potiskujemo tugu, već da je prihvatimo i da joj se prepustimo.

Izbegavanje i potiskivanje tuge, negiranje bola i odbacivanje bolnih misli može voditi u komplikovano tugovanje ili očajavanje. To očajavanje se razlikuje od tugovanja po tome što u procesu tugovanja nastavljamo da živimo život uprkos patnji. Makar i na trenutak uspevamo da se nasmejemo ili razveselimo. Kada tugovanje postane komplikovano i kada očajavamo, ne možemo da izvučemo ni iz čega ni najmanju radost, čak ni kada prođe neko vreme. Ne možemo da prihvatimo gubitak, ne možemo da funkcionišemo, da radimo, da spavamo, ne bavimo se svakodnevnim stvarima a sebe doživljavamo kao gubitnika i život gubi smisao. Komplikovano tugovanje ili očajavanje zahteva stručnu pomoć jer može izazvati depresiju i druge zdravstvene probleme.

Nastavak na sajtu https://logoscentar.rs/blog/nekoliko-saveta-kako-da-prebrodite-tugovanje

***

Kako se suočavate sa gubitkom bliske, voljene osobe? Da li ste doživeli da tugovanje dugo traje?

Kako tešite drage ljude koji su doživeli gubitak?
Hobi, putovanje, šport i razonoda.
 
Ja sam ostao bez oca jako rano, u 8 godina. Nakon toga sve je bilo van normalnog, bukvalno sam odrastao nenormalno.
Teško je bilo, ali mogu reći, pošto je bilo rano nisam upoznao bolje, kako je vreme prolazilo bilo je bolje, jer za bolje nisam ni znao, kad sagledam sve unazad iz trenutne pozicije. Znao sam kako bilo zajedničko vreme ali kroz maglu i kao kroz san jer sam bio mlad, pa i sad zaista kao...neki san. Gadno je kad znaš za bolje pa se nadješ u gorem, nije loše kad ne znaš za bolje i nadješ se kao mlad u lošem.
 
Kako se suočavate sa gubitkom bliske, voljene osobe? Da li ste doživeli da tugovanje dugo traje?
Pisala sam na sličnoj temi. Prvi period je nesuočavanje, klasičan period ignorisanja. S razlikom što ne funkcionišem. Sve emocije se blokiraju, nema tuge, besa, suza...
Nepredvidiv je period trajanja te oduzetosti.
Takođe, ni trenutak raspada.
Kada počne tugovanje u svoj svojoj jačini, potrebna mi je samoća. Izolovanost. Bez tešenja. Bez reči. Preboljevanje nikada ne prestaje, bolove raščlanim i rasporedim ih u raznim delovima sebe.
I živim s tim.
 
Tugovanje je proces
Neverica
Preispitivanje
Bes
Tugovanje
Prihvatanje
Mora se proći kroz ovih pet fazа, redom...
Ne dozvoliti da se zaglaviš u fazi besa, pošto tu mnogi ostanu duže vreme
I ne dozvoliti da tuga predje u patnju
Ne negirati nijedno osećanje, ne potiskivati, preraditi ih i inkorporirati u kognitivne strukture
To je kod ostavljene osobe a ona koja ostavlja ima samo preispitivanje i prihvatanje.
 

Back
Top