nekad sam i ja volela

da. jesam.
jednom.
bio je sve sto se pozeleti moze.
lep, pametan, obrazovan, nezan, osecajan.
i bio je moj.
onda su dosla ruyna vremena. i njegovi su odlucili da odu u neki bolji svet.
otisao je i on.
verovao da cu doci za njim.
nisam. bila sam povredjena i osecala se ostavljenom.
pisao je.
nisam pisala.
dosao je.
videla sam ga.
nisam htela da podjem, on nije hteo da ostane.
imao je mladost, pamet, lepotu i svet pred sobom.
ja sam imala mladost, pamet, lepotu i unisten svet.
nikad vise nisam volela. samo sam pokusavala. i bivala povredjena.
i ostala sama.
jos malo...
 
Toliko tuge u ovom i prethodnom blogu.Iz svake reci izbija,htela ti to ili ne,da iskazes svojim slovom.
Samo ne sazaljenje,rekla si tamo.Ne,neces ga dobiti,jer jaka si ti.Tu si.Bices tu.Ne jos malo.Zauvek ces biti tu...kad svi odu,ti ces ostati.
Ne zameri mi na iskrenom komentaru.

Zelim ti ono o cemu si govorila...radovanje svakom danu,svakom cvetu,dasku vetra...od srca ti zelim.

:heart::heart::heart:
 

Back
Top