Derer
Buduća legenda
- Poruka
- 43.114
Gle cuda... zato sto ga VOLIM, a s asistentom ne zelim, niti razmatram brak! ;-)
volis ga ali 2 g mastas o kresanju sa drugim
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Gle cuda... zato sto ga VOLIM, a s asistentom ne zelim, niti razmatram brak! ;-)
A zasto ne predlozis suprugu nekakvu trojku, dovedes mu neku ribicu ?... Cisto da budes fer.
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
Ma, predlozih ja i to, ali on kaze da ne zeli, tj. da zeli smo mene do kraja zivota! :-D Pa, sta da mu radim, jedino da dovedem asistenta, umesto ribice... Hmmm!! ;-)
*****Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
Dobro je sto se to niije ostvarilo....
Zaboravi.Imas dobrog muza.
I da si bila i da nisi ti bi se kajala. To je u ljudskoj prirodi da zali za onim sto nije radio i da se kida zbog gresaka koje u proslosti nije video kao greske
Ko zna sta bi
bilo da si bila sa njim, mozda i nije bas tako dobar kako si ga ti dozivela. I da jeste najbolje je ne vracati se u proslost jer time samo mucis sebe, a nista ne dobijas.
Ako mene pitas bolje je da zalis za necim sto nije bilo jer je tako mozda i trebalo da bude, nego da se kajes za necim sto si ucinila i sto bi te pratilo kroz ceo zivot.
Ovako ti je mirna glava, imas divnog muza, zivot verovatno kakav i zelis....Ja tu ne vidim problema
Tebe je verovatno uhvatila nostalgija za domovinom i svim onim sto je ostalo iza tebe, ali potrebno je vreme. Vreme leci sve
Pozdrav i uzivaj jer ti problema i nemas, samo nisi svesna.
Cak i da se kresnes sa tim asistentnom uz blagoslov supruga.. videla bi da nije nista posebno. Tvoje fantazije su daleko uzbudljivije.. A mozda imas i generalni problem sto imas osecaj/strah da sa brakom nesto propustas..
- - - - - - - - - -
Eto.. Corrina lepo rekla..
Gle cuda... zato sto ga VOLIM, a s asistentom ne zelim, niti razmatram brak! ;-)
Kako misliš voliš jednog, a želiš sex sa drugim?
da budem sa jednim a zelim drugog
koga volim toga i zelim..izgleda da sam bas staromodna
Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
vidi...nije nenormalno zeleti odraditi one time ili few times kres sa nekom drugom osobom. realno, priroda ljudi nije da budu monogamni.
jedno je kada si u fullu zaljubljena itd pa ono...crnobeli posteri u ofucanim farmerkama, roze oblaci, leptiri i ostali insekti gmizu u stomaku i tako to...
samo oni slabi ne zele da priznaju da su u nekom trenutku imali zelju da se povataju sa nekim/nekom sa strane...da li ce to uraditi ili ne je potpuno druga prica a i tema.
Najjednostavnije receno-kao da mi cita misli. :-) Svaka cast i zahvaljujem, Corinna. :-)
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.