Nedoumica-prevara s asistentom

Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.

I da si bila i da nisi ti bi se kajala. To je u ljudskoj prirodi da zali za onim sto nije radio i da se kida zbog gresaka koje u proslosti nije video kao greske
Ko zna sta bi bilo da si bila sa njim, mozda i nije bas tako dobar kako si ga ti dozivela. I da jeste najbolje je ne vracati se u proslost jer time samo mucis sebe, a nista ne dobijas.
Ako mene pitas bolje je da zalis za necim sto nije bilo jer je tako mozda i trebalo da bude, nego da se kajes za necim sto si ucinila i sto bi te pratilo kroz ceo zivot.
Ovako ti je mirna glava, imas divnog muza, zivot verovatno kakav i zelis....Ja tu ne vidim problema
Tebe je verovatno uhvatila nostalgija za domovinom i svim onim sto je ostalo iza tebe, ali potrebno je vreme. Vreme leci sve
Pozdrav i uzivaj jer ti problema i nemas, samo nisi svesna.:bye:
 
Pa ne moze da pobegne od svojih misli i osecanja, pa makar to bila zudnja opet je legitimno osecanje.

- - - - - - - - - -

Ma, predlozih ja i to, ali on kaze da ne zeli, tj. da zeli smo mene do kraja zivota! :-D Pa, sta da mu radim, jedino da dovedem asistenta, umesto ribice... Hmmm!! ;-)

Pa probaj i to. Ma muskarac je ne brini. Dovedi mu neku vrelu nauljenu u tangama brazilsku goozicu ili par njih.
 
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.
*****:evil:
 
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.

Dobro je sto se to niije ostvarilo....
Zaboravi.Imas dobrog muza.
 
I da si bila i da nisi ti bi se kajala. To je u ljudskoj prirodi da zali za onim sto nije radio i da se kida zbog gresaka koje u proslosti nije video kao greske
Ko zna sta bi
bilo da si bila sa njim, mozda i nije bas tako dobar kako si ga ti dozivela. I da jeste najbolje je ne vracati se u proslost jer time samo mucis sebe, a nista ne dobijas.
Ako mene pitas bolje je da zalis za necim sto nije bilo jer je tako mozda i trebalo da bude, nego da se kajes za necim sto si ucinila i sto bi te pratilo kroz ceo zivot.
Ovako ti je mirna glava, imas divnog muza, zivot verovatno kakav i zelis....Ja tu ne vidim problema
Tebe je verovatno uhvatila nostalgija za domovinom i svim onim sto je ostalo iza tebe, ali potrebno je vreme. Vreme leci sve
Pozdrav i uzivaj jer ti problema i nemas, samo nisi svesna.:bye:


Corinna,slazem se u potpunosti i gotovo sam sigurna da je, manje vise, sve sto si napisala moja istina. Oduvek je nekako instinkt znao da mi kaze sta da cinim, pa tako verovatno i ovaj put, samo sto je u covekovoj prirodi da smatra da je nesto uvek moglo bolje da se zavrsi.
 
Cak i da se kresnes sa tim asistentnom uz blagoslov supruga.. videla bi da nije nista posebno. Tvoje fantazije su daleko uzbudljivije.. A mozda imas i generalni problem sto imas osecaj/strah da sa brakom nesto propustas..

- - - - - - - - - -

Eto.. Corrina lepo rekla..
 
da budem sa jednim a zelim drugog:confused:

koga volim toga i zelim..izgleda da sam bas staromodna:lol:

vidi...nije nenormalno zeleti odraditi one time ili few times kres sa nekom drugom osobom. realno, priroda ljudi nije da budu monogamni.
jedno je kada si u fullu zaljubljena itd pa ono...crnobeli posteri u ofucanim farmerkama, roze oblaci, leptiri i ostali insekti gmizu u stomaku i tako to...

samo oni slabi ne zele da priznaju da su u nekom trenutku imali zelju da se povataju sa nekim/nekom sa strane...da li ce to uraditi ili ne je potpuno druga prica a i tema.
 
vidi...nije nenormalno zeleti odraditi one time ili few times kres sa nekom drugom osobom. realno, priroda ljudi nije da budu monogamni.
jedno je kada si u fullu zaljubljena itd pa ono...crnobeli posteri u ofucanim farmerkama, roze oblaci, leptiri i ostali insekti gmizu u stomaku i tako to...

samo oni slabi ne zele da priznaju da su u nekom trenutku imali zelju da se povataju sa nekim/nekom sa strane...da li ce to uraditi ili ne je potpuno druga prica a i tema.

ali to traje vise od dve godine..
 
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.

ja te savjetujem da se potucate, pa ako osjetiš kajanje znaš da si pogriješila, ako ne osjetiš - nisi i ćao
 
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.

Nesto tebi fali inace ne bi toliko razmisljala o njemu.
 
Mila ti si trebala tad sa njim da imaš afericu (da uživaš u tom trenutku) a nakon toga da sve to prestane i da više ne razmišljaš o tome... Sa druge strane meni nije jasno kako mozeš biti pored nekoga planrati decu i sve a npr razmišljati o nekom sasvim trećem i kako bi lepo bilo kad bi se sa tim trećim desilo to i to... Čekaj bre devojko to znači da tebi tako može naići stadium i sa pumpažijom i sa doktorom... električarem. Strašna si!
 
Za pocetak par reci o meni... Zivim i radim u prekookeanskoj zemlji,Australiji,s mojim suprugom. Moglo bi se reci da imamo,tu i tamo,poprilicno harmonican brak.Jos uvek nemamo decu,a u braku smo dve godine.Svakako planiramo.
Verovali ili ne,muci me i dalje jedan problemcic vezano za asistenta.Naime,tokom mojih studija smo se muvali i malo je reci da sam uvek u njegovoj blizini osecala leptirice u stomaku, jedva cekala da ga vidim, mastala o njemu i tako iz dana u dan(kao da sam usla u pubertet po drugi put).Kada bismo se sreli u javnosti poljubili bismo jedno drugo u obraz,ali vremenom je to bilo sve blize usnama...S vremena na vreme bismo razmenjivali i poruke razlicitog sadrzaja,posto smo razmenili i brojeve telefona i tako sve dok se jednog dana nismo nasli nasamo.I gle cuda, samo smo se strasno ljubili,jer sam ja upravo toliko zelela i odlucila da ne idem dalje.On je imao devojku u to vreme, sto sam znala, ali ga to nije ni najmanje sprecavalo da se muva i ima afere s ostalim devojkama. Privlacan je muskarac u svakom pogledu(zgodan,inteligentan,lep,obrazovan),gotovo svaka devojka bi ga pozelala.
Prem da je od tada proslo vise od dve godine i dalje cesto razmisljam o njemu, te gledam njegove slike, i ni ujednom momentu se nisam pokajala za afericu koju smo imali,cak sta vise zao mi je sto nismo imali seks, prem da u tom trenutku na to nisam pristala. Sada s vremena na vreme patim za njim i zao mi je sto nas tolika udaljenost deli,a bilo mi je dovoljno samo da ga vidim na trenutak i da budem srecna ceo dan,nedelju...Naravno da sam svesna da to nema nikakvu perspektivu, niti bih s njim ulazila u bilo kakvu ozbiljniju vezu, ali ono sto zelim i sto bih verovatno uradila kada bi mi se ukazala prilika,za cim patim i dan danas je sto nismo spavali taj put. Ne znam sta da radim,niti zasto mi se ovo desava,a jos manje kako da se izborim s tim...Ko ima bilo kakvu ideju, stav, kritiku ili pametan predlog nega slobodno iznese ovde... Da li verujete da bih bila srecnija ukoliko bih sebi ispunila zelju i spvala s njim? Da li bi mi bilo lakse i da li treba da tezim k osvarenju toga? Hvala.



a bre vrela cico, budi malo kreativnija...a i srca zaboravljaš :roll:
 

Back
Top