Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.246
Uvod 1:
Postoje dve Gödelove teoreme nekompletnosti, od kojih se najšešće pod imenom "Gödelova teorema" misli na prvu. Ona glasi: "U svakoj formalnoj konzistentnoj teoriji u kojoj su osnovne aritmetičke činjenice dokazive moguće je naći tačno tvrđenje koje se ne može dokazati". Da su osnovne aritmetičke činjenice dokazive znači da posmatrana teorija dozvoljava da na neki način definišemo skup prirodnih brojeva. Napomena: nije dovoljno da model posmatrane teorije bude nadskup prirodnih brojeva, primera radi realni i kompleksni brojevi imaju prirodne brojeve kao podskup, a ipak je njihova aksiomatizacija kompletna. Dalje, Gödel je zapravo dokazao nešto slabije tvrđenje - samo za omega-konzistentne teorije (svaka omega-konzistentna teorija mora biti konzistentna, ali obrnuto ne važi), a pojačanje u vidu činjenice da je konzistentnost dovoljna je nekoliko godina kasnije pokazao John Barkley Rosser Sr.
Da vidimo kako otprilike teče Gödelov dokaz (naravno, u potpunosti neformalan pristup). Otprilike rečeno, u svom radu on dolazi do tvrđenja koje kaže:
"Ovo tvrđenje je nedokazivo".
Ukoliko je tvrđenje zaista nedokazivo onda je ono i tačno (jer to zapravo tvrdimo), i pokazali smo to što nam treba. Ukoliko bi, pak, ovo tvrđenje bilo dokazivo onda bi bilo netačno pa bi sistem aksioma zapravo bio nekonzistentan, a to smo isključili uslovom. E sad, kako Gödel tačno konstruiše ovakvo tvrđenje bi mogao da bude predmet diskusije na još mnogo strana, i jedini način da ti pomognem ukoliko te ovo zaista zanima je da ti prosledim originalni dokaz na nemačkom ili engleski prevod pa sam pročitaj.
Druga Gödelova teorema nekompletnosti, vrlo bliska prvoj, kaže: "Svaka formalna teorija sposobna da formuliše sopstvenu konzistenciju može dokazati svoju konzistenciju ako i samo ako je nekonzistentna". Ovo ujedno daje negativan odgovor na drugi Hilbertov problem koji se bavi pitanjem može li se dokazati da su aksiome logike konzistentne, ali pošto stičem osećaj da odlazim predaleko od teme ovde ću stati uz napomenu da slobodno pitaš za dodatno obrazloženje nekog detalja koji te interesuje (znam da nisam preterano razumljivo izložio sve ovo), a ja ću se potruditi da odgovorim što bolje mogu.
Uvod 2:
Turing je dokazao da bez ozbira na sistem i metodu gradjenja sistema i aksioma i domena sistema, uvek postoji nedokaziva a tacna tvrdnja, ali i neresiv problem koji ne znamo gde ce se pojaviti i automatski program nece moci da ga resi do beskonacnosti...
Neracunjljivost....
-----------------------------------------------------------------------------
Uticaj povrsnog tumacenja ove dve teorije je doneo mnoge promene u filozofiji narocito...
Prvo je pukao determinizam, iako nije trebalo....
Narastao relativizam koji vuce u anarhiju .
U umetnosti se javila nova vrsta apstrakcije koja integrise antiapaticnost kao kontra kontra stanje...
http://dejangrba.dyndns.org/Academic/Lectures/CAAPC/CAAPC_Main.html
A filozofija danas ima puno osoba koje i dalje povrsno shvataju ili prilaze uvodnim teorijama...
Ne znaju ih , nije to problem bukvalnog pristupa, vec neobavestenost u pitanju...
Kao da tvrdite da covek moze da gleda kroz zidove i olovo , i oci mu generisu x zrake, ali zbog javne zavere niko to nece da objavi...
--------------------------------------------------------
Umesto da rusi determinizam ove uvodne teorije ustvari nadahnjuju determinizam...
Jer one uvode kreativnost tamo gde je formalno nema...
Postoji tacno tvrdjenje koje se ne moze dokazati.
Postoji problem koji je neresiv postojecim sistemom, zato postoji potreba da se sistem aksioma i osnova prosiri da bi se prislo presavanju problemu...
Nasuprot ovih tumacenja su tumacenja apstraktnog i nihilizma coveka u polju racia.
Misticno je jedan, ali ima puno neustanovljenih podpravaca koji kreiraju nacin misljenja po tom principu virtuelnosti....
Ovde kod nas Oziman predstavlja primer jednog takvog filozofa...
Psiholozi to zovu rigidno stremljenje objektu interesovanja, i preduvod je za shizofreniju, ali to cesto koriste da objasne kreativnost i posvecenost naucnog radnika...
Jeste neumerenost koja umanjuje objektivnost, ali ljudi su joj skloni...
Ova tema ima za cilj da vam pokaze koliko ljudi neoprezno ulaze u analogije, ali ulaze i u svoje zakljucke radi svojih zelja, ovlas provere preostale mogucnosti, negaciju sistema, i vrlo cesto razmisljaju binomijalno....ili je belo ili crno...
A kad dodju do 1,2,3,4,5,6 mogucih opcija, prestaju da definisu opcije i uvode tipove i kategorije, srozavajuci diskretnu prirodu koja je formalna u pausalnu prirodu koja je neformalna i emotivizirana i demagogizirana ljudskim potrebama...
Primer je cuveno analogijsko razmisljanje, gej parada, pedo parada, fetish parada....
Presedan formira analogijsku osnovu za citav niz novih smislenih ili nesmislenih presedana...
Stvar sukoba volje, zelje pojedinaca i inata usled neispunjene zelje , deciji kompleks...
Postoje dve Gödelove teoreme nekompletnosti, od kojih se najšešće pod imenom "Gödelova teorema" misli na prvu. Ona glasi: "U svakoj formalnoj konzistentnoj teoriji u kojoj su osnovne aritmetičke činjenice dokazive moguće je naći tačno tvrđenje koje se ne može dokazati". Da su osnovne aritmetičke činjenice dokazive znači da posmatrana teorija dozvoljava da na neki način definišemo skup prirodnih brojeva. Napomena: nije dovoljno da model posmatrane teorije bude nadskup prirodnih brojeva, primera radi realni i kompleksni brojevi imaju prirodne brojeve kao podskup, a ipak je njihova aksiomatizacija kompletna. Dalje, Gödel je zapravo dokazao nešto slabije tvrđenje - samo za omega-konzistentne teorije (svaka omega-konzistentna teorija mora biti konzistentna, ali obrnuto ne važi), a pojačanje u vidu činjenice da je konzistentnost dovoljna je nekoliko godina kasnije pokazao John Barkley Rosser Sr.
Da vidimo kako otprilike teče Gödelov dokaz (naravno, u potpunosti neformalan pristup). Otprilike rečeno, u svom radu on dolazi do tvrđenja koje kaže:
"Ovo tvrđenje je nedokazivo".
Ukoliko je tvrđenje zaista nedokazivo onda je ono i tačno (jer to zapravo tvrdimo), i pokazali smo to što nam treba. Ukoliko bi, pak, ovo tvrđenje bilo dokazivo onda bi bilo netačno pa bi sistem aksioma zapravo bio nekonzistentan, a to smo isključili uslovom. E sad, kako Gödel tačno konstruiše ovakvo tvrđenje bi mogao da bude predmet diskusije na još mnogo strana, i jedini način da ti pomognem ukoliko te ovo zaista zanima je da ti prosledim originalni dokaz na nemačkom ili engleski prevod pa sam pročitaj.
Druga Gödelova teorema nekompletnosti, vrlo bliska prvoj, kaže: "Svaka formalna teorija sposobna da formuliše sopstvenu konzistenciju može dokazati svoju konzistenciju ako i samo ako je nekonzistentna". Ovo ujedno daje negativan odgovor na drugi Hilbertov problem koji se bavi pitanjem može li se dokazati da su aksiome logike konzistentne, ali pošto stičem osećaj da odlazim predaleko od teme ovde ću stati uz napomenu da slobodno pitaš za dodatno obrazloženje nekog detalja koji te interesuje (znam da nisam preterano razumljivo izložio sve ovo), a ja ću se potruditi da odgovorim što bolje mogu.
Uvod 2:
Turing je dokazao da bez ozbira na sistem i metodu gradjenja sistema i aksioma i domena sistema, uvek postoji nedokaziva a tacna tvrdnja, ali i neresiv problem koji ne znamo gde ce se pojaviti i automatski program nece moci da ga resi do beskonacnosti...
Neracunjljivost....
-----------------------------------------------------------------------------
Uticaj povrsnog tumacenja ove dve teorije je doneo mnoge promene u filozofiji narocito...
Prvo je pukao determinizam, iako nije trebalo....
Narastao relativizam koji vuce u anarhiju .
U umetnosti se javila nova vrsta apstrakcije koja integrise antiapaticnost kao kontra kontra stanje...
http://dejangrba.dyndns.org/Academic/Lectures/CAAPC/CAAPC_Main.html
A filozofija danas ima puno osoba koje i dalje povrsno shvataju ili prilaze uvodnim teorijama...
Ne znaju ih , nije to problem bukvalnog pristupa, vec neobavestenost u pitanju...
Kao da tvrdite da covek moze da gleda kroz zidove i olovo , i oci mu generisu x zrake, ali zbog javne zavere niko to nece da objavi...
--------------------------------------------------------
Umesto da rusi determinizam ove uvodne teorije ustvari nadahnjuju determinizam...
Jer one uvode kreativnost tamo gde je formalno nema...
Postoji tacno tvrdjenje koje se ne moze dokazati.
Postoji problem koji je neresiv postojecim sistemom, zato postoji potreba da se sistem aksioma i osnova prosiri da bi se prislo presavanju problemu...
Nasuprot ovih tumacenja su tumacenja apstraktnog i nihilizma coveka u polju racia.
Misticno je jedan, ali ima puno neustanovljenih podpravaca koji kreiraju nacin misljenja po tom principu virtuelnosti....
Ovde kod nas Oziman predstavlja primer jednog takvog filozofa...
Psiholozi to zovu rigidno stremljenje objektu interesovanja, i preduvod je za shizofreniju, ali to cesto koriste da objasne kreativnost i posvecenost naucnog radnika...
Jeste neumerenost koja umanjuje objektivnost, ali ljudi su joj skloni...
Ova tema ima za cilj da vam pokaze koliko ljudi neoprezno ulaze u analogije, ali ulaze i u svoje zakljucke radi svojih zelja, ovlas provere preostale mogucnosti, negaciju sistema, i vrlo cesto razmisljaju binomijalno....ili je belo ili crno...
A kad dodju do 1,2,3,4,5,6 mogucih opcija, prestaju da definisu opcije i uvode tipove i kategorije, srozavajuci diskretnu prirodu koja je formalna u pausalnu prirodu koja je neformalna i emotivizirana i demagogizirana ljudskim potrebama...
Primer je cuveno analogijsko razmisljanje, gej parada, pedo parada, fetish parada....
Presedan formira analogijsku osnovu za citav niz novih smislenih ili nesmislenih presedana...
Stvar sukoba volje, zelje pojedinaca i inata usled neispunjene zelje , deciji kompleks...
