Недићева Србија, сарадња са НДХ и Бугарском

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
dobro znas o kojoj konkretno crveno-USTASKOJ propagandi govorim, ne pravi se sada lud...i tu odlicno funkcionises sa ostalim hrvatima na forumu :klap:

Ja nisam ovde da branim Nedica, samo se pitam ko si ti da ga nazivas izdajnikom srpskog naroda...kakve veze ti imas sa srpskim narodom?

Kada je 12. avgusta 1941. Svetozar Vukmanović Tempo dobio pismo Đure Pucara o pokolju 650 ljudi, žena i dece u okolini Prijedora, posle čega se očekivalo da će Nemci uzeti Srbe u zaštitu i ukinuti ustašku vlast, on je odgovorio:

Mnogo više me je zabrinula vijest da su okupatori išli na ukidanje ustaške vlasti u Prijedoru i da je čitavu vlast u gradu preuzela regularna vojska NDH. Ukoliko okupator počne stvarati stanje u kome će se prema Srbima primenjivati neki pravedniji zakoni, to može da pokoleba veliki dio seljačkih masa i da ugrozi razvoj oružane borbe."

(Svetozar Vukmanović Tempo, Revolucija koja teče, strana 210.)

http://www.znaci.net/00003/495.pdf

p.s. lepo si stavio potpis na slike - "u okupiranom Beogradu" ;) :bye:
 
Poslednja izmena:
Суштинска сврха свих њихових ( комуњарских ) постова је оправдање хрватских злочина и хрватског клања српског народа. Иначе, добро си рекао, после усташа , највише Срба убили су југословенскии комунисти. И они српског порекла, којима је командовао хрват Броз.

Ne možete dva puta dati reputaciju za istu poruku
 
spamujete temu kad god nemate odgovor.........

- - - - - - - - - -

pričamo o ambasadi ndh u nedićevoj srbiji

Јеси ли глув, глуп или ћорав. па рекли смо ти да је посланство ( не амбасаду него једну канцеларију) НДХ, у Бегораду отворила Немачка команда. Не Недић него швабе, окупатори. НДХ је била део Трећег рата, а Србија је била окупирана.
А иначе, та канцеларија је била у Добрачиној улици, са стаалном шва'пском стражом и једним човеком.
 
Наравно да није било никакве амбасаде, и наравно да су канцеларију отворили Немци, са једним човеком и непрекидном стражом. Наравно да је Недић спасио огроман број српскиж живота. Он се трудио да спашава српске животе, колико су се партизани касније трудили да убијају Србе.
 
Jedno pitanje za Hrvate koji su posetili ovu temu, mada pojma nemam iz kog razloga (tj znam vrlo dobro)...Znamo sta se desavalo u NDH, pa ako mogu da prokomentarisu sledece cinjenice...Jasno je iz kog razloga hrvati pripisuju Nedicu stvari koje nije cinio ili na koje nije mogao da utice (da bi koliko toliko ublazili sopstvenu sramotu) i te stvari smo ovde raskrinkali ali zasto bi Hrvati imali bilo sta protiv Nedica???

I đeneral Milan Nedić, na čelu kolaborantske Vlade nacionalnog spasa, koji, za razliku od Mihailovića, nije koristio jugoslovensku retoriku, nego je sve pozivao pod zastavu Majke Srbije, nije nikakvom uzvratnom progonu izložio Hrvate koji su živeli u Srbiji, iako su izbeglice, koje su on i Toma Maksimović spasavali od koljačkog noža, svakog dana izveštavale o zločinima Pavelićevih ustaša na teritoriji NDH.

Prvislav Grisogono, jugoslovenski orijentisan Hrvat, koji je za vreme rata živeo u Beogradu, u časopis) Jugoslovenskog narodnog odbora, „Poruka“ (29/1955), koji je izlazio u Londonu pedesetih godina 20. veka, piše da, iako nije voleo Nedića kao kolaboracionistu, ali da mora, jasno i glasno, da kaže: „Za četiri godine pod okupatorskom čizmom, pod postavljenom Vladom generala Nedića, a pod stvarnim autoritetom Dražine Šume, ja nisam ni video ni čuo nijedan slučaj napada na Hrvata ili katolika kao takove, u kome bi učestvovala masa, i ni jedan slučaj koji bi se mogao upisati u odgovornost Vladi, bilo onoj postavljenoj, bilo onoj sa stvarnim autoritetom. Naprotiv. Ja znam da su svi Hrvati koji su se zatekli sa službom u Beogradu, zadržani u službi i na položaju. Pamtim da je ta Vlada obrazovala nekoliko naročitih položaja da bi stvorila položaj i službu nekima koji su zbog razvoja događaja izgubili mesto./…/ Poznato mi je i iz vlastitog saznanja, da su policiske vlasti, gotovo bez izuzetka, sistematski i uspešno sabotirale naređenja okupatora da se vojni obveznici iz Hrvatske predavaju njima ili prebacuju u NDH“. A za to vreme, Pavelićeva čudovišta su, svakodnevno, klala Srbe.

Tako Vam je to, gospođo Poglavnice. I tako će biti i na Strašnom sudu, gde vam neće pomoći ni „Blaženi Alojzije“, jer ste kažnjeni najstrašnijom kaznom kojom ste mogli biti kažnjeni – nepokajivošću. Svake godine Vaš narod dokazuje ko je, slušajući Tompsona i vičući „Za dom spremni!“
Mi, Srbi, grešni i pregrešni pred Bogom što se toga ne sećamo dovoljno, pred Prestolom Božjim imamo na stotine hiljada zastupnika koje su Vaši poklali samo zato što su bili pravoslavne vere.

http://www.vaseljenska.com/misljenj...o-gospodji-cije-ime-asocira-na-pastu-za-zube/

Da li su u Nedicevoj Srbiji proganjani, proterivani, ubijani Hrvati, samo zato sto su Hrvati???
 
Poslednja izmena:
o tome je vec bilo reci...premalo proko da bi Nedica i okupiranu Srbiju predstavio onako kako zelis...premalo...

Svedočenje monahinje Jevrosime: Kod Nedića spas od ustaša
14. mart 2016
Mati Jevrosima iz manastira Trojeručica svedočila u korist ratnog premijera. Mnoge porodice spas od pokolja pronašle u Srbiji. Zatražen ceo Nedićev dosije


SMATRALA sam svojom svetom dužnošću da svedočim u procesu rehabilitacije Milana Nedića, jer je spasao život mojoj porodici i još mnogim koje je izvadio iz nemačkih logora i internirao po celoj Srbiji. Ovako je pred beogradskim Višim sudom, na ročištu u postupku rehabilitacije Milana Nedića, ratnog premijera Srbije, svedočila mati Jevrosima (88).

Njeno svetovno ime je Bosiljka Kujundžić i majka je bivšeg ministra kulture Bratislava Petkovića. Zamonašila se pre četiri godine i u manastiru je Trojeručica, kod Avale.

- Bio je Uskrs 1941. Živeli smo u Sarajevu i imali goste na ručku. Ustaše su, u lovačkim odelima, krenule u lov na Srbe. Povikala sam ocu da beži. Trčao je preko bašta i uspeo da se spase. U Srbiji je prišao Nedićevoj graničnoj straži - kaže majka Jevrosima.

Ustaše su poklale sve goste na ručku. Dvorište je plivalo u krvi. Ona je za dlaku izbegla smrt:

- Ustaša me je držao jednom rukom za pletenicu, a u drugoj je imao nož. Došle su druge ustaše kamionom i povikale da im pomogne da utovare leševe. Otrgla sam se i pobegla. Sklonila sam se u selu Pilava, kod Trebevića. Primila me je jedna žena, dala mi mleko i ponudila prenoćište.

Bosiljka je odbila krevet. Kaže, "mesečina je bila kao dan", pa se uputila nazad, majci, koja se iznenadila:

- Već me je prežalila!

Posle nekoliko dana došao im je katolički sveštenik i ponudio da se mati i šest kćeri pokatoliče i tako spasu. Majka je odbila. Ustaše su potrpale Srbe u kamione, pa u stočne vagone, i - pravac Srbija. Na železničkoj stanici u Beogradu predali su ih Nemcima. Smešteni su u Topovske šupe.

Mati Jevrosima, majka bivšeg ministra Bratislava Petkovića

- Logorom su upravljali Nemci. Nikog za tih pola godine, koliko sam bila tamo, nismo videli od Nedićeve straže. Moj otac je probao da uđe, da nas vidi, ali Nemci mu nisu dali. U logoru su bili i Jevreji. Po njih su dolazile dušegupke, koje su takođe vozili Nemci - kaže mati Jevrosima.
Po nalogu Nedića i njegovog komesara za izbeglice Tome Maksimovića, deca iz NDH su izvučena iz Topovskih šupa i smeštena u bolje srpske kuće. Maloj Bosiljki je dopala kuća dr Dobrivoja Maksimovića, u Ulici kralja Milana. Posle godinu dana spasena je i majka, pa su internirani u Mačvu.


Milan Nedić je proglašen saradnikom okupatora i ratnim zločincem na osnovu Uredbe Vlade iz 1949, a na osnovu odluke Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača. Pravni zastupnik predlagača rehabilitacije Zoran Živanović osporio je danas tokom sudskog postupka punovažnost ovog akta, jer ga je donela komisija koja za to nije bila ovlašćena.

Od suda je zatražio da Arhiv Srbije konačno dostavi kompletan Nedićev dosije, posebno dokumenta koja se odnose na njegovo hapšenje, pritvor, okolnosti pod kojima je umro i sahranjen. Sledeće ročište zakazano je za 23. maj.

"FAŠISTI" I "USTAŠE"

Tokom ročišta kroz prozor sudnice dopirale su partizanske pesme. Ispred suda su se okupili članovi Komunističke partije, na čelu sa Joškom Brozom, Titovim unukom, SUBNOR i "Žene u crnom". Sa druge strane ulice bili su Nedićevi simpatizeri. Oni su vikali "Nedić, Nedić", na šta su im ovi odgovarali sa "Fašista". Na povike "Joška, ustašo", Joška Broz je otpozdravio podignutim srednjim prstom.

http://ww.novosti.co.rs/vesti/naslo...monahinje-Jevrosime-Kod-Nedica-spas-od-ustasa
 
Poslednja izmena:
pa da sačekamo ročište kad ti ne znaš odogovr na sprovodjenje srba iz banjičkog logora pod nedicevom komandom u logor stao sajmište pod ustaškom komandom

i drugo, bežanija nedicevaca preko ustaške teritorije..

trece, nedić je sa celom srpskom vladom pobegao u nemačku, u zaštitu kod hitlera, samo par dana pred oslobodjenje beograda,

gluposti i lazi koje nece postati istina, koliko god ih ti puta ovde ponavljao...

vrh KPJ je 1943. senlucio po Zagrebu, tako da si ti poslednji koji ima pravo da iznosi ovakve budalastine ;)

komunisti su, videli smo, navijali za ustaske zlocine, tema na koju nisi ni beknuo...pa ko si ti da ovde bilo kome solis pamet???

Nađeni dokazi da je Milan Nedić ubijen!
Ubio ga pripadnik Ozne iz zapadne Srbije.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...89670-Nadjeni-dokazi-da-je-Milan-Nedic-ubijen

- - - - - - - - - -

gde si na ovoj temi, proko, veliki duzebriznice i "antifasisto"

http://forum.krstarica.com/showthre...ti-ustaško-klanje-Srba-revolucija-glavni-cilj

ili ovoj

http://forum.krstarica.com/showthre...-логори-за-децу-у-Независној-Држави-Хрватској
 
Poslednja izmena:
Oktobra 1944. godine sa članovima vlade, Nedić se sklonio u Kicbil u Austriji.

http://www.politika.rs/sr/clanak/169769/Drustvo/Nedic-u-gimnaziji-osporavan-i-hvaljen

- - - - - - - - - -

Nedićeva vlada je raspuštena 6. oktobra 1944. i prebačena u Kicbil (Austrija), a Nedić je kasnije prebačen u zarobljenički logor Mosburg, odakle su ga britanske snage predale jugoslovenskim snagama 1. januara 1946.

http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=864529

- - - - - - - - - -

Kako se Nedić ponaša od momenta kada beži iz Beograda oktobra 1944. pa do momenta dok ga nisu uhapsile savezničke snage?

Nedić prvo odlazi u Beč, a zatim u Kicbil gde je je boravio do dolaska saveznika i gde je uhapšen. Iako je bilo jasno da Nemačka gubi rat, on izgleda nije razumeo položaj u kojem se nalazi. Nemačka je 3. oktobra raspustila Nedićevu vladu, ali je on nastavio da održava privid postojanja te vlade, da održava sednice. Njegova ideja je bila da se pokuša formiranje oružane silu koja bi se suprotstavila Narodnooslobodilačkom pokretu i koja bi oslobodila Srbiju od komunista. Dva momenta su tu bitna. Prvi je prepiska Nedića sa Hermanom Nojbaherom, koji je specijalni izaslanik Adolfa Hitlera za Balkan, s kraja januara 1945. Nedić nudi mogućnost stvaranja nove srpske vlade koja bi bila sačinjena od Nedićevih i Ljotićevih ljudi i ljudi Draže Mihailovića, i da ta vlada formira vojsku koja bi dejstvovala protiv komunista u Jugoslaviji. Nemci su hteli to da podrže pod uslovom da se te snage upotrebe na drugim ratištima protiv saveznika, ali je Nedić to odbio i ta priča je tako završena. Ali je činjenica da je Nedić krajem januara 1945, kad je sasvim izvesno da će Nemačka izgubiti rat, pokušavao da napravi, kako je on to nazivao, nove osnove srpsko-nemačke saradnje. Drugi bitan momenat je Nedićev memorandum generalu Ajzenhaueru, komandantu savezničkih snaga u Zapadnoj Evropi iz maja 1945. u kojem on izlaže svoj slučaj kolaboracije i u uvodnom delu izražava sreću što je Nemačka poražena, što su pobedile zemlje demokratske orjentacije i moli da on i njegovi ljudi ne budu izručeni novim vlastima Jugoslavije. Nedić navodi da nikada nije bio protiv saveznika, da se njegove snage nikada nisu borile protiv njih i da je on bio protiv partizana, odnosno komunista.


- - - - - - - - - -

http://www.b92.net/info/intervju/index.php?yyyy=2015&nav_id=1075201

- - - - - - - - - -

Beograd je oslobođen, a Nedićeva vlada je u decembru 1944. smeštena u Kicbilu, Tirol. U Beču su patrijarh Dožić, vladika Nikolaj, Nedić, Ljotić, Aćimović, Jonić. Nemci su ih skupili da nagovore angažovanje preostalih snaga u otporu Saveznicima, ali Nedić odbija da ratuje sa Sovjetima. Te su trupe bile apsorbovane u Waffen SS kasnije, a Dobrovoljački korpus Mite Ljotića postao je marta 1945 „Srpski SS korpus“. Kao takav proslavio je svečano Hitlerov poslednji rođendan 20. aprila 1945. Ah da: ured za rasnu čistoću Rajha priznao je krajem aprila 1945. Srbima status „arijevskog naroda“; posle Srba, tu čast su dobili još samo Mongoli.

- - - - - - - - - -

ima još koliko hoćeš ...............
 
ok, ovde ima svasta...al nije sve ni tema...i ne razumem sta si hteo da kazes ovime, koja je poenta...ne vidim kakve veze ima s onim sto ti zelis da dokazes...

ovde si cak citirao dosta stvari koje idu u korist Nedicu...da je Nedic odbio Nemce da zajedno sa njima ratuje protiv saveznika, da je pisao Ajzenhaueru, gde objasnjava svoj slucaj i gde izrazava srecu zbog nemackog poraza, da nije protiv saveznika vec protiv komunista, sto je sasvim legitimno i skroz ok, da odbija da sa Nemcima ratuje protiv Sovjeta...

ovde opet dolazimo i do onoga, ne znam da li si ranije odgovorio na to...kako komentarises da ni jedan srpski vojnik nije poslat na Istocni front...da je Nedic cak odbio da simbolicno posalje 3 srpska vojnika sa jednom srpskom zastavom? kakav je to "fasista", "nacista", "germanofil"...sve ono sto ti pkusavas da mu prisijes???

Ne znam sta dalje pokusavas da dokazes, ali ima ovde i dosta gluposti...pa da ne bude zabune

Posto je krajem avgusta 1944. Nojbaheru, fon Vajksu I generalu Jodlu objasnio da su ‘’Velikosrbi…jedini drzavotvorni element’’ I ‘’jedini pravi ljudi’’ na Balkanu, Hitler je zakljucio da Nemacka ‘’mora sve velikosrpske planove najostrije da suzbija…Jedna srpska vojska ne sme da postoji. Bolja je cak izvesna komunisticka opasnost’’.

(W. Warlimont, ‘’Im Hauptquartier der Deutschen Wehrmacht, 1939-1945’’, Frankfurt, 1962, s.499 ; T-77-781-5507576.)
 
Poslednja izmena:
Christopher Browning kaže da su ubijani bez deportacija. Na licu mjesta. Kako su Švabe bile tako učinkovite u Srbiji da već 1942. godine mogu reći da je Srbija Judenfrei?

Zato što su streljani u odmazdama 100 za 1 a već su bili drzani kao taoci.Progon Jevreja u Srbiji počeo je 12.04 1941 kad je nemački komandant u Beogradu naredio njihovo evidentiranje.Ipak su Jevreji u nemačkim logorima iako razume se likvidirani prolazili bolje nego u hrvatskim gde su mesecima mučeni i na kraju ubijani klanjem i na slične načine.
 
Christopher Browning kaže da su ubijani bez deportacija. Na licu mjesta. Kako su Švabe bile tako učinkovite u Srbiji da već 1942. godine mogu reći da je Srbija Judenfrei?

Занимљиво је да помињеш Кристофера Браунинга, који се иначе сматра највећим експертом за Холокауст.

У раду Коначно решење у Србији - Judenlager на Сајмишту , који се бави Холокаустом у Србији ни једном речју не спомиње ни Србе, ни Недића...говори само како животом и смрћу у окупираној Србији господаре „петорица краљева Србије“ - Феликс Бенцлер – опуномоћеник Министарства иностраних послова Немачког рајха у Београду, Харалд Турнер – шеф Управног штаба немачке војне команде у Србији, Вилхелм Фукс – СС пуковник и шеф Оперативне групе Полиције безбедности и Службе безбедности, Паул Бадер – опуномоћени и командујући генерал Вермахта у Србији и Франц Нојхаузен – генерални опуномоћеник Привредног штаба у Србији (у овој служби постојао је посебан комесаријат који је управљао непокретном имовином српских Јевреја).
За судбину српских Јевреја ( и немалог броја јеврејских избеглица) искључиву одговорност, по Браунингу, сносе Немци.



С друге стране, тај исти Браунинг, у једном другом раду ( попут професора Џејмса Бергвина) као извршиоце Холокауста у Хрватској (односно НДХ ) спомиње искључиво Хрвате.
 
Занимљиво је да помињеш Кристофера Браунинга, који се иначе сматра највећим експертом за Холокауст.

У раду Коначно решење у Србији - Judenlager на Сајмишту , који се бави Холокаустом у Србији ни једном речју не спомиње ни Србе, ни Недића...говори само како животом и смрћу у окупираној Србији господаре „петорица краљева Србије“ - Феликс Бенцлер – опуномоћеник Министарства иностраних послова Немачког рајха у Београду, Харалд Турнер – шеф Управног штаба немачке војне команде у Србији, Вилхелм Фукс – СС пуковник и шеф Оперативне групе Полиције безбедности и Службе безбедности, Паул Бадер – опуномоћени и командујући генерал Вермахта у Србији и Франц Нојхаузен – генерални опуномоћеник Привредног штаба у Србији (у овој служби постојао је посебан комесаријат који је управљао непокретном имовином српских Јевреја).
За судбину српских Јевреја ( и немалог броја јеврејских избеглица) искључиву одговорност, по Браунингу, сносе Немци.



С друге стране, тај исти Браунинг, у једном другом раду ( попут професора Џејмса Бергвина) као извршиоце Холокауста у Хрватској (односно НДХ ) спомиње искључиво Хрвате.

Svaka cast, hvala na ovome :ok:
 
Prvi feldkomandant, istovremeno i komandant grada Beograda, pukovnik Kajzenberg izdao je aprila 1941. naredbu po kojoj se Jevreji izdvajaju od ostalih građana, uvodeći tako u Srbiju rasne zakone. O srpskoj policiji kaže:
„Policija je ovde, s obzirom na ličnost šefa javne bezbednosti (reč je o upravniku grada Beograda i šefu policije Dragomiru Dragom Jovanoviću), u najboljim rukama. U prvim danima svoga rada naredio sam njeno ponovno organizovanje. Njena jačina iznosi 858 ljudi”.
Pukovnik Kajzenberg dodaje kako je „srpska policija u mnogimslučajevima najpouzdanije sredstvo za održavanje reda”, a njenog šefa Dragog Jovanovića naziva svojim specijalnim komesarom. Fon Kajzenberg 18. septembra 1941.podnosi izveštaj u kome zaključuje da je saradnja svih nemačkih organa i ustanova sa srpskom gradskom policijom, čiji se broj sada popeo na 1.500 ljudi, besprekorna.
Učešće srpske policije i oružanih odreda Nedićeve „Vlade narodnog spasa”u racijama i hapšenjima Jevreja imalo je važnu ulogu. U tu svrhu bio je obrazovan i poseban, 7. odsek Specijalne srpske policije, zadužen za Jevreje i Rome. Nekoliko stotina srpskih agenata radilo je na registraciji beogradskih Jevreja i Roma. Spiskove talaca za streljanje predstavnici nemačkih okupacionih vlasti sastavljali su u saradnji sa Dragim
Jovanovićem.
Posleratnom državnom istragom utvrđeno je, van svake sumnje, da su za masovno uništavanje Jevreja i Roma u Srbiji najzaslužniji: nemački vojni zapovednik Hajnrih Dankelman, šef Gestapoa (Ajnzackomande Beograd) Karl Kraus, predsednik vlade Milan Nedić, ministar unutrašnjih poslova Milan Aćimović, upravnik grada Beograda Dragomir Dragi Jovanović i šef Specijalne policije Ilija Paranos.
Branislav Božović u svojoj značajnoj knjizi „Stradanje Jevreja u okupiranom Beogradu 1941–1944”,beleži izveštaj nemačkih vlasti o razgovoru sa Milanom Nedićem gde se doslovno navode Nedićeve reči upućene nacistima: „Ja znam samo jedno rešenje za jevrejsko pitanje: napolje sa njima. Sve dotle dok je i jedan Jevrejin u zemlji, ili dok može da govori sa Srbima, ili dok ga Srbi mogu žaliti, sve dotle nema mira u zemlji”.
Sastanak između šefa okupacione vojne uprave dr Haralda Turnera i predsednika srpske vlade generala Milana Nedića održan je 28.marta 1942. Turner je zabeležio: „General Nedić je dalje naveo teškoće koje mu u zemlji još pričinjavaju ostaci masona kao i prikriveni Jevreji i Englezi. Ja sam odvratio da je jevrejsko pitanje praktično rešeno i da će sa preostalom Jevrejima i još prisutnim masonima brzo biti raščišćeno. Gospodin
Nedić će posle moći da prisvoji istorijsku zaslugu da je za vreme njegove vladavine jevrejsko pitanje u Srbiji u potpunosti rešeno”. Turner obaveštava generala Badera da je Nedić u toku daljeg razgovora istakao da se mora angažovati u borbi protiv više protivnika (navedenih u devet tačaka).Među protivnicima koje je suzbijao, naveo je (pod tačkom šest) i bivše političare, slobodne zidare i Jevreje.
O „intelektualnoj” klimi u redovima saradnika kvislinškog sistema svedoči mnoštvo tekstova u okupacionim novinama i objavljivanje većeg broja antisemitskih knjiga.Primera radi, evo dela komentara pod naslovom „Mi i Jevreji”, objavljenog u julu 1941. u listu „Obnova”: „Jevrejstvo je faktor koji dovodi do propasti čoveka, njegovih duhovnih vrednosti, njegove porodice i države, njegove vere i tradicije...Jevreji nosioci svega zla i
opasnosti, sudbinske opasnosti po evropsku hrišćansku civilizaciju i kulturu. Drugim rečima da dokažemo da borba protiv jevrejstva nije rezultat nikakve histerične ambicije da se siromašni dotuku a bogati ogule – već naprotiv: udaranje tamo gde treba , hirurško sečenje čira a ne terapijsko lečenje...A mi još uvek čekamo. Čekamo valjda da nam Nemci reše jevrejski problem, kao da se nas ne tiče, kao da mi od njega ne trpimo”. A
mesec dana kasnije, u komentaru „Jevreji u Srbiji”: „Pitanje jevrejstva i njihove razorne akcije na teritoriji Srbije nije problemnovijeg vremena niti kopija ovog ili onog političkog sistema, već je to pitanje starijeg datuma i krupna značaja, jer potresa i rastočava naš državni i narodni život još od prvog ustanka pa do najnovijeg doba”.
 
НЕДИЋЕВА УРЕДБА О ЈЕВРЕЈИМА
На основу члана 1 Уредбе о изменама постојећих прописа и доношењу нових Мсбр. 1118 од 16 септембра 1939, Министарски савет прописује

УРЕДБУ 0 ПРИПАДАЊУ ИМОВИНЕ ЈЕВРЕЈА СРБИЈИ

1
Имовина оних јевреја који су 15. априла 1941. године били држављани бивше Краљевине Југославије или били без држављанства, ако се налази на српском подручју, припада Србији без икакве накнаде. Од овога се изузима имовина јевреја бивших припадника Немачког Рајха, сада без држављанства.
2
Србија јамчи за дугове јевреја чија је имовина припала Србији само до висине примљене суме од продаје оних ствари и права тих јевреја, које су припале Србији. Права на предмете, пренете на Србију остају на снази.
Ако је јеврејин, чија имовина на основу члана 1 припадне Србији обавезан да на основу законских прописа даје издржавање трећем лицу. Србија не јамчи за захтеве о издржавању, који после припадања имовине буду доспевали. Али Србија може са нејеврејским лицима која имају права на издржавање и свој редовни боравак у земљи, о висини тих потраживања закључити поравнање.
Поравнање се може закључити у новцу. Уговорена сума не сме прећи висину примљене суме од продаје имовине која је припала Србији.Поранвањем се може предвидети и уступање ствари и права титулату издржавања.
3
Остаје на снази ослобађање имовине, дато од стране Генералног опуномоћеника за привреду у Србији пре ступања на снагу ове Уредбе.
4
У случајевима сумње да ли једна имовина потпада под удар ове Уредбе одлучује Министар финансија. Његова одлука је коначна и против ње нама места правном леку. Управа и право располагања припале јеврејске имовине остаје начелно до преношења код Генералног опуномоћеника за привреду у Србији. По извршеном

пренос, управу и право располагања над имовином која је припала Србији, Министар финансија повериће Државној хипотекарној банци у Београду.
5
Одредбе о спровођењу ове Уредбе доноси Министар финансија. 6
Ова Уредба ступа на снагу на дан обнародовања у ''Службеним новинама''.
Мсбр. 3313, 26 августа 1942, Београд

Претседник Министарског савета Милан Ђ. Недић с. р.
Министар унутрашњих послова Милан Аћимовић с.р.
 
Christopher Browning kaže da su ubijani bez deportacija. Na licu mjesta. Kako su Švabe bile tako učinkovite u Srbiji da već 1942. godine mogu reći da je Srbija Judenfrei?
Популација Јевреја у Србији пред рат бројала је око 30 000 душа, док је Јевреја у самој Немачкој било око пола милиона, у Пољској 2-3 милиона, за остале земље не знам али углавном више.Ето како.
У Хрватској је било око 25 000 Јевреја и у Босни још око 15 000, такође већина није преживела рат с тим што су тамо егзекутори били Хрвати, а они што јесу треба да захвале Италијанима јер су се склонили у италијанску окупациону зону а они нису прогањали Јевреје.
Највећи број српских Јевреја који је ликвидиран у Јајинцима био је смештен у логор Сајмиште који се налазио на територији НДХ али под немачком командом.
https://www.open.ac.uk/socialsciences/semlin/sr/sajmiste-jevrejski-logor.php
https://www.open.ac.uk/socialsciences/semlin/sr/sajmiste-anhaltelager.php

Е сад знаш па онда гледај и упамти то за убудуће да се не понављам више.Знајући карактере вас Хрвата који долазите овде тешко је то очекивати али ето.
 
Популација Јевреја у Србији пред рат бројала је око 30 000 душа, док је Јевреја у самој Немачкој било око пола милиона, у Пољској 2-3 милиона, за остале земље не знам али углавном више.Ето како.
У Хрватској је било око 25 000 Јевреја и у Босни још око 15 000, такође већина није преживела рат с тим што су тамо егзекутори били Хрвати, а они што јесу треба да захвале Италијанима јер су се склонили у италијанску окупациону зону а они нису прогањали Јевреје.
Највећи број српских Јевреја који је ликвидиран у Јајинцима био је смештен у логор Сајмиште који се налазио на територији НДХ али под немачком командом.
https://www.open.ac.uk/socialsciences/semlin/sr/sajmiste-jevrejski-logor.php
https://www.open.ac.uk/socialsciences/semlin/sr/sajmiste-anhaltelager.php

Е сад знаш па онда гледај и упамти то за убудуће да се не понављам више.Знајући карактере вас Хрвата који долазите овде тешко је то очекивати али ето.

Карактер... хрвати.... памћење.... Па нису они неки добронамерни дискутанти. Они су трајно ослобођени свека добре немере. Не покајани злочинци.
 
Poslednja izmena:
veliki Lazo M. Kostic je jos 70ih godina pisao o potrebi Hrvata da satanizuju Nedica...tj o onome sto ovde radi Blajbi, proka i njihovi drugovi...inace, odlicna knjizica o Nedicu ali za sad izdvajam ovaj deo...jer pre svega treba stati na put crveno-ustaskoj propagandi, razgraniciti ko je tu ko...i ovoj temi bi trebalo promeniti ovaj debilni naslov koji nema veze sa mozgom

ned1.png

ned2.png

ned3.png

ned4.png


Armijski Djeneral Milan Nedic, Lazo M Kostic
 
И усташе и домобрани су прелазили Саву, из Земуна у Београд, поготово после постављања моста 1942, то није ништа ни ново ни непознато - све је то била окупирана територија под главном командом Немаца.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top