Ne vole me devojke.... Daju mi sansu... A onda me samo prodaju... Pod izgovorom da sam ionako suvise mator...da nemam aduta da ih zadrzim... I svaki rastanak izdrzim... Podnesem stoicki i opet u krug.. Udvaranja i novi usud... I primetio sam slicnost tih obrazaca.. Al opet jurim za detaljima... Rupicama na obrazima i svilenim masnama... Kupljenim kod kineza... I pracenjima na posao po sumama... Recitacijama Bukovskog pod bolovima... Posetama bolnicama i smehom... I opet sastajanja na klupama i suzama na vec presahlim ocima... Ipak se pojave iako mislio sam da sve vec zakopano je... Izgleda da nikad nece biti... Mogu na miru stariti.. Cak i da me nikad vise ne poljubi nijedna... Zivelo se za trenutak a deo tog trenutka je i kraj...
