Sve je počelo sasvim slučajno. Na Wattpadu, na kojem se Tanja registrovala i
postavila svoju priču o jednom ljetu provedenom sa bakom, narednog jutra
ju je zatekla poruka:
“Dobro došla Tanja. Mnogo mi se svidjela tvoja priča. Ispričala si je tako emotivno.
Smijem se kladiti da bi tvoja baka bila ponosna na tebe.
Ps. Ako ti zatreba savjet više za pisanje priča, slobodno se javi “
U potpisu poruke stajao je naziv njegovog nicka - Nikolaidis.
Preko lica uokvirenog dugom kestenjastom kosom, Tanji preleti osmijeh.
- Ko li je taj Nikolaidis, - pitala se, a u sljedećem trenutku kliknu na njegov nick.
Tamo je dočeka prijatno iznenađenje.
Na Nikolaidisovom profilu ugleda destine naslova priča i još nekoliko romana.
Za divno čudo, ništa nije bilo napisano grčkim jezikom iako je Tanja u prvom
trenutku pomislila da se zaista radi o Grku jer mu je nick tako zvučao.
- Čovječe, pa ovo je pisac, - oduševljeno izgovori na glas.
Kliknula je na jednu od priča i brzinski preletjela očima po njoj. Ovo svakako
mora pročitati, mislila je dok je ispod priče ugledala stotinjak lajkova i
bar dvadest komentara.
Morala je priznati sebi da joj je baš prijalo dobiti pohvalu od Nikolaidisa
jer po svemu sudeći radilo se o piscu koji dobro radi svoj posao.
Trenutak je razmišljala, a onda njeni prsti pođoše da tipkaju po tastaturi.
“Gospodine Nikolaidis, mnogo me raduje da vam se svidjela moja priča.
Vidjela sam na vašem profilu da ste pisac i da vas čitaoci vole.
Od danas imate još jednog vijernog čitaoca !
A kako i sama pokušavam da pomalo pišem, sigurna sam da ću iz vaših priča
naučiti mnogo.
Srdačno vas pozdravljam iz Mostara."
Prošlo je nekih desetak minuta, kad se u gornjem desnom uglu njenog Watta, pojavila
mala crvena koverta.
“ Gospođice Tanja, obradovala me tvoja poruka. Možda si ipak malo pretjerala
kad si me nazvala piscem. Ja bih za sebe radije rekao da sam samo pripovijedač
priča koje se rađaju u mojoj glavi. Ako želiš, mogu ti poslati knjigu u kojoj možeš
naći uputstva kako napisati dobru kratku priču. Možda ti bude od koristi.
Nikolaidis.”
Tanja se malo zamislila, a onda počela da piše:
“Gospodine Nikolaidis, bila bih vam zahvalna da mi pošaljete tu knjigu.
Evo vam adresa na koju je možete poslati…”
Nakon što je poslala poruku sa e-mail adresom, Tanja je nastavila sa svojim
poslom. Radila je na lektorisanju rukopisa za jednu izdavačku kuću.
Kako je posao bio od kuće, a uz to još i samo povremeno, ostavljao joj je
dosta slobodnog vremena. Dan poslije Tanji je ponovo stigla poruka..
“Draga Tanja, poslao sam ti knjigu na e-mail. Ako nemaš ništa protiv,
poslao bih ti jednu svoju priču koju još nisam objavio da o njoj malo diskutujemo.
Bilo bi mi važno da čujem kako ćeš je ti doživjeti. Nikolaidis.”
Tanja je bila pomalo zbunjena jer sebe nije smatrala za kompetentnu osobu
za neku ozbiljniju diskusiju o književnom djelu. Sa druge strane prijalo joj je što
pisac poput njega odabrao baš nju za to.
Nikolaidis je te večeri poslao Tanji svoju priču. Priča je govorila o romantičnoj
ljubavi. Nakon što ju je pročitala sa oduševljenjem, njihove poruke su počele
da se prepliću. Tanja je iznosila svoje impresije, a Nikolaidis pojašnjavao
ideje koje je pričom htio da prenese. Komentarisali su likove, njihove postupke
te šta bi njih dvoje uradili da su na njihovom mjestu.
Bio je to početak pomalo nesvakidašnjeg virtuelnog druženja, koje je kako
je vrijeme prolazilo bivalo sve intenzivnije. Iz Nikolaidisovih poruka Tanja
je otkrila da je on veoma inteligentan, elokventan i interesantan sagovoronik.
S obzirom da su njihove poruke počele da dobivaju nove dimenzije i da
proširuju fokus izvan njegovih priča, nije joj promaklo da je Nikolaidis baratao
znanjem iz gotovo svih oblasti. Svaka njegova poruka bila je kao mala
interesantna priča.
Kako je svoje poruke ponekad znao protkati diskretnim humorom, vidjelo se
da je bio duhovit. Ponekad joj je slao muzičke videe sa pjesmama u kojima je
Tanja uživala. Kako su oboje voljeli filmove, nije rijedak slučaj bio da Tanju
dočeka link sa nekom dobrom romansom, a i ponekim sf ostvarenjem čiji
je Nickolaidis bio veliki ljubitelj o kojima su poslije razmjenjivali mišljenja.
Sve skupa učinilo je da je Tanja hvatala samu sebe kako sa nestrpljenjem
očekuje njegove poruke. Kako je Nikolaidis bio veliki ljubitelj moderne tehnologije,
tu svoju ljubav je polako prenosio na Tanju. Bio je posebno opčinjen pojavom
vještačke inteligencije i njenom sposobnošću da mu bude korisna u pisanju.
Tako joj je jednom poslao poruku koja je Tanju pomalo zbunila, a i natjerala
njeno srce da na trenutak malo brže zakuca.
“Draga Tanja, danas sam testirao AI. Zadata tema bila je virtualna ljubav.
Evo šta je napisala.
Jednom davno, u svijetu internet dopisivanja, dvoje
ljudi su se sreli na virtuelnom prostoru. Njihove poruke
su se preplićale, stvarajući emotivnu vezu koja je rasla
iz dana u dan. Bez obzira na udaljenost, njihova ljubav
je cvjetala, dok su se kroz tastaturu izražavali nježnost i
podršku. Njihova priča je dokaz da se prava ljubav
može pronaći čak i u digitalnom svijetu iako mnogi u to
ne veruju.
Kako ti se čini? ”
"Zašto je govorio baš o virtualnoj ljubavi, je li to on nešto aludirao na nas",
pitala se Tanja dok je smišljala šta da mu odgovori na poruku
Tanja je osjećala da tu ima nešto.
Iako su Tanja i NIkolidis imali bezbroj mogućnosti da ostvare audio i
video komunikaciju preko neta, nijedno od njih to nije pominjalo.
To je njihovom druženju davalo dodatnu notu tajanstvenosti. No, za razliku
od Tanje koja je bila prilično otvorena govoreći o sebi, svom poslu,
prijateljima i svakodnevnom životu, Nikolaidis je po pitanju privatnog života
bio mnogo tajanstven. Čak joj nije htio reći ni svoje ime, pa ga je ona
zvala po skraćenom obliku njegovog nicka- Nik. Jedino što je pouzdano znala
bilo je da je pisac i da živi u Dubrovniku, što je vidjela na njegovom
Wattu.
Prošlo je tri mjeseca od njihovog upoznavanja. Nik je i dalje izbjegavao da
priča o svom privatnom životu. Istina, bio je nešto opušteniji i kroz
razgovor o njegovim pričama doticali se tu i tamo i intimnijih tema, ali svaki
put kad bi razgovor krenuo u pravcu koji bi mogao otkriti nešto više
o njemu, Nik se spretno izvlačio.Tanja više nije mogla izdržati. Napisala mu
je da nije pošteno što ona o njemu ne zna ništa, dok on o njoj toliko
mnogo zna. Nik je ignorisao tu poruku i umjesto toga poslao joj je
muzički video sa romantičnom muzikom.
Tanja je ponovo poslala poruku istog sadržaja, ali ovaj put nije dobila
nikakav odgovor iako je lampica na Wattu svijetlila i govorila da je tu.
Tanja je shvatila da ima problem, jer je osjećala da se zaljubljuje u
muškarca o čijem realnom životu ne zna skoro ništa a koji pri tom
nema namjeru ni da joj o tome kaže bilo šta.
“Mogao je biti bilo ko. Kriminalac ili bivši robijaš ili ko zna šta još. Možda
je oženjen i ima djecu?”, kroz glavu joj je prolazilo.
I onda je odlučila. Neće mu više odgovarati na poruke. Znala je da će to
biti teško, jer se prokleto navikla na njih i jer se tako dobro osjećala u
Nikolaidisovom društvu u virtualnom svijetu. Slutila je i da Nikolaidis
osjeća nešto prema njoj, iako joj nikad direktno to nije rekao. Osjećala je
da je iza njegovog nika neko ko je veoma emotivan i neko ko je sigurno
ne bi povrijedio ali nije mogla da shvati zbog čega je toliko tajanstven.
To ju je i vrijeđalo jer joj je govorilo da nema povjerenja u nju.
Prošlo je sedam dana, a Tanja nije ni jednom otvorila Wattpad. Bojala se
ako klikne na taj sajt da neće moći odoliti ako ugleda malu crvenu kovertu.
Istina je bila da se tih dana osjećala tužno.. Nedostajale su joj Nikove
poruke, razgovori, njihove ozbiljne diskusije na milion tema, Nikove šale
kojima ju je nasmijavao, pozdravi za laku noć..
Zatrpavala se poslom, lektorisala rukopise prije zadatog roka, pokušavala
ponovo da piše priče samo da skrene misli sa njega. Nije išlo. Jedno veče
pozvala je svoju najbolju prijateljicu Alisu i ispričala joj sve. Alisa ju je
saslušala a onda joj rekla da je postupila sasvim ispravno. Da je Alisa nije
podržala u odluci,Tanja to veče ne bi izdržala da ne zaviri u sanduče.
Dva dana poslije, dok je Tanja bila u kuhinji i mrzovoljno pripremala špagete
za večeru, začulo se zvono na vratima.
-Mora da je Alisa,- sklonila je skuhane špagete sa ringle i kenula prema
vratima.
- Dobro veče Tanja, - sa buketom crvenih ruža u rukama, na vratima
je stajao visok muškarac sa smeđom, pomalo razbarušenom kosom.
Tanja je zbunjeno gledala.
-Ja sam Nikolaidis, a ti si sigurno Tanja, - nasmiješio se, - nadam se da primaš
nenajavljene goste. U drugoj ruci držao je papirnatu vrećicu iz koje je provirivao
vrh boce nekog skupocjenog pića.
-Došao sam da proslavimo moju brakorazvodnu parnicu. Od danas sam
ponovo slobodan.čovjek.Tanja, molim te izvini što ti ništa nisma govorio.
Nisam želio da te opterećujem svojim problemima. Čekao sam ovaj trenutak,
- gledao ju je molećivim pogledom.
-Kako si me našao,- Tanja je bila iznenađena, dok joj je srce ludački udaralo.
-Nisi čula za Google mapu?- smiješio se,- ostale detalje saznao sam u
knjižari na uglu ulice u kojoj radi tvoja školska prijateljica o kojoj si mi jednom
pričala.
-Ali, kako si znao u kojoj ulici živim, to ti nikad nisam rekla?
-Neka to ostane mala tajna, - gledao ju je svojim nestašnim,
skoro dječačkim pogledom.
-Špijunirao si me, ti lopove jedan.!
-Je li to zabranjeno?
-Moram provjeriti na AI, - kroz smijeh govori Tanja.
-Možda bismo najprije trebali ući unutra.
-Tek kad mi kažeš svoje pravo ime, - gleda ga pravo u oči.
- Gdje ću sa ovim?- pokazuje na ruže.
-Daj ih meni, - uzima ih jednom rukom
-Ja sam Daris, pruža joj ruku.
Ruka mu je tako topla. Njena toplina prelazi na Tanjinu ruku.
- Nemaš pojma koliko sam maštao o ovom.
- I ja, veselo reče Tanja i zatvori vrata stana.
Godinu dana poslije
Bio je zadubljen u pisanje svog najnovijeg romana, tako da nije primjetio
kad mu je prišla s leđa i nježno spustila svoje ruke na njegova ramena.
- Ljubavi, prošaptala je tiho, - napravila sam ti toplu čokoladu.
Već neko vrijeme kad bi počeo da piše i kad bi osjetio Tanjinu blizinu
u Darisu bi se javilo nedefinisano osjećanje što je ličilo na nešto između ljutnje i
osjećaja krivice. Pisanje je bilo njegova neutaživa strast, njegov život, a sa druge
strane bio je svjestan da time zapostavlja Tanju. Duboko je uzdahnuo
i prošao rukom kroz svoju pomalo razbarušenu, skoro dječačku kosu.
- Hvala Tanja. Dolazim za minut. Samo da završim rečenicu, - trudio se
da njegov glas zvuči normalno.
Tanji je bilo jasno zbog čega njegova bivša žena nije izdržala
da živi sa njim. NIje imala šanse pored njegovog pisanja. Umjesto
da se vrati u trpezariju gdje su na stolu stajale dvije šolje tople čokolade,
Tanja krenu u dnevnu sobu, sjede za kompjuter, napravi novi profil
na Wattpadu i poče da piše novu priču.
Kraj
RiadaT.
postavila svoju priču o jednom ljetu provedenom sa bakom, narednog jutra
ju je zatekla poruka:
“Dobro došla Tanja. Mnogo mi se svidjela tvoja priča. Ispričala si je tako emotivno.
Smijem se kladiti da bi tvoja baka bila ponosna na tebe.
Ps. Ako ti zatreba savjet više za pisanje priča, slobodno se javi “
U potpisu poruke stajao je naziv njegovog nicka - Nikolaidis.
Preko lica uokvirenog dugom kestenjastom kosom, Tanji preleti osmijeh.
- Ko li je taj Nikolaidis, - pitala se, a u sljedećem trenutku kliknu na njegov nick.
Tamo je dočeka prijatno iznenađenje.
Na Nikolaidisovom profilu ugleda destine naslova priča i još nekoliko romana.
Za divno čudo, ništa nije bilo napisano grčkim jezikom iako je Tanja u prvom
trenutku pomislila da se zaista radi o Grku jer mu je nick tako zvučao.
- Čovječe, pa ovo je pisac, - oduševljeno izgovori na glas.
Kliknula je na jednu od priča i brzinski preletjela očima po njoj. Ovo svakako
mora pročitati, mislila je dok je ispod priče ugledala stotinjak lajkova i
bar dvadest komentara.
Morala je priznati sebi da joj je baš prijalo dobiti pohvalu od Nikolaidisa
jer po svemu sudeći radilo se o piscu koji dobro radi svoj posao.
Trenutak je razmišljala, a onda njeni prsti pođoše da tipkaju po tastaturi.
“Gospodine Nikolaidis, mnogo me raduje da vam se svidjela moja priča.
Vidjela sam na vašem profilu da ste pisac i da vas čitaoci vole.
Od danas imate još jednog vijernog čitaoca !
A kako i sama pokušavam da pomalo pišem, sigurna sam da ću iz vaših priča
naučiti mnogo.
Srdačno vas pozdravljam iz Mostara."
Prošlo je nekih desetak minuta, kad se u gornjem desnom uglu njenog Watta, pojavila
mala crvena koverta.
“ Gospođice Tanja, obradovala me tvoja poruka. Možda si ipak malo pretjerala
kad si me nazvala piscem. Ja bih za sebe radije rekao da sam samo pripovijedač
priča koje se rađaju u mojoj glavi. Ako želiš, mogu ti poslati knjigu u kojoj možeš
naći uputstva kako napisati dobru kratku priču. Možda ti bude od koristi.
Nikolaidis.”
Tanja se malo zamislila, a onda počela da piše:
“Gospodine Nikolaidis, bila bih vam zahvalna da mi pošaljete tu knjigu.
Evo vam adresa na koju je možete poslati…”
Nakon što je poslala poruku sa e-mail adresom, Tanja je nastavila sa svojim
poslom. Radila je na lektorisanju rukopisa za jednu izdavačku kuću.
Kako je posao bio od kuće, a uz to još i samo povremeno, ostavljao joj je
dosta slobodnog vremena. Dan poslije Tanji je ponovo stigla poruka..
“Draga Tanja, poslao sam ti knjigu na e-mail. Ako nemaš ništa protiv,
poslao bih ti jednu svoju priču koju još nisam objavio da o njoj malo diskutujemo.
Bilo bi mi važno da čujem kako ćeš je ti doživjeti. Nikolaidis.”
Tanja je bila pomalo zbunjena jer sebe nije smatrala za kompetentnu osobu
za neku ozbiljniju diskusiju o književnom djelu. Sa druge strane prijalo joj je što
pisac poput njega odabrao baš nju za to.
Nikolaidis je te večeri poslao Tanji svoju priču. Priča je govorila o romantičnoj
ljubavi. Nakon što ju je pročitala sa oduševljenjem, njihove poruke su počele
da se prepliću. Tanja je iznosila svoje impresije, a Nikolaidis pojašnjavao
ideje koje je pričom htio da prenese. Komentarisali su likove, njihove postupke
te šta bi njih dvoje uradili da su na njihovom mjestu.
Bio je to početak pomalo nesvakidašnjeg virtuelnog druženja, koje je kako
je vrijeme prolazilo bivalo sve intenzivnije. Iz Nikolaidisovih poruka Tanja
je otkrila da je on veoma inteligentan, elokventan i interesantan sagovoronik.
S obzirom da su njihove poruke počele da dobivaju nove dimenzije i da
proširuju fokus izvan njegovih priča, nije joj promaklo da je Nikolaidis baratao
znanjem iz gotovo svih oblasti. Svaka njegova poruka bila je kao mala
interesantna priča.
Kako je svoje poruke ponekad znao protkati diskretnim humorom, vidjelo se
da je bio duhovit. Ponekad joj je slao muzičke videe sa pjesmama u kojima je
Tanja uživala. Kako su oboje voljeli filmove, nije rijedak slučaj bio da Tanju
dočeka link sa nekom dobrom romansom, a i ponekim sf ostvarenjem čiji
je Nickolaidis bio veliki ljubitelj o kojima su poslije razmjenjivali mišljenja.
Sve skupa učinilo je da je Tanja hvatala samu sebe kako sa nestrpljenjem
očekuje njegove poruke. Kako je Nikolaidis bio veliki ljubitelj moderne tehnologije,
tu svoju ljubav je polako prenosio na Tanju. Bio je posebno opčinjen pojavom
vještačke inteligencije i njenom sposobnošću da mu bude korisna u pisanju.
Tako joj je jednom poslao poruku koja je Tanju pomalo zbunila, a i natjerala
njeno srce da na trenutak malo brže zakuca.
“Draga Tanja, danas sam testirao AI. Zadata tema bila je virtualna ljubav.
Evo šta je napisala.
Jednom davno, u svijetu internet dopisivanja, dvoje
ljudi su se sreli na virtuelnom prostoru. Njihove poruke
su se preplićale, stvarajući emotivnu vezu koja je rasla
iz dana u dan. Bez obzira na udaljenost, njihova ljubav
je cvjetala, dok su se kroz tastaturu izražavali nježnost i
podršku. Njihova priča je dokaz da se prava ljubav
može pronaći čak i u digitalnom svijetu iako mnogi u to
ne veruju.
Kako ti se čini? ”
"Zašto je govorio baš o virtualnoj ljubavi, je li to on nešto aludirao na nas",
pitala se Tanja dok je smišljala šta da mu odgovori na poruku
Tanja je osjećala da tu ima nešto.
Iako su Tanja i NIkolidis imali bezbroj mogućnosti da ostvare audio i
video komunikaciju preko neta, nijedno od njih to nije pominjalo.
To je njihovom druženju davalo dodatnu notu tajanstvenosti. No, za razliku
od Tanje koja je bila prilično otvorena govoreći o sebi, svom poslu,
prijateljima i svakodnevnom životu, Nikolaidis je po pitanju privatnog života
bio mnogo tajanstven. Čak joj nije htio reći ni svoje ime, pa ga je ona
zvala po skraćenom obliku njegovog nicka- Nik. Jedino što je pouzdano znala
bilo je da je pisac i da živi u Dubrovniku, što je vidjela na njegovom
Wattu.
Prošlo je tri mjeseca od njihovog upoznavanja. Nik je i dalje izbjegavao da
priča o svom privatnom životu. Istina, bio je nešto opušteniji i kroz
razgovor o njegovim pričama doticali se tu i tamo i intimnijih tema, ali svaki
put kad bi razgovor krenuo u pravcu koji bi mogao otkriti nešto više
o njemu, Nik se spretno izvlačio.Tanja više nije mogla izdržati. Napisala mu
je da nije pošteno što ona o njemu ne zna ništa, dok on o njoj toliko
mnogo zna. Nik je ignorisao tu poruku i umjesto toga poslao joj je
muzički video sa romantičnom muzikom.
Tanja je ponovo poslala poruku istog sadržaja, ali ovaj put nije dobila
nikakav odgovor iako je lampica na Wattu svijetlila i govorila da je tu.
Tanja je shvatila da ima problem, jer je osjećala da se zaljubljuje u
muškarca o čijem realnom životu ne zna skoro ništa a koji pri tom
nema namjeru ni da joj o tome kaže bilo šta.
“Mogao je biti bilo ko. Kriminalac ili bivši robijaš ili ko zna šta još. Možda
je oženjen i ima djecu?”, kroz glavu joj je prolazilo.
I onda je odlučila. Neće mu više odgovarati na poruke. Znala je da će to
biti teško, jer se prokleto navikla na njih i jer se tako dobro osjećala u
Nikolaidisovom društvu u virtualnom svijetu. Slutila je i da Nikolaidis
osjeća nešto prema njoj, iako joj nikad direktno to nije rekao. Osjećala je
da je iza njegovog nika neko ko je veoma emotivan i neko ko je sigurno
ne bi povrijedio ali nije mogla da shvati zbog čega je toliko tajanstven.
To ju je i vrijeđalo jer joj je govorilo da nema povjerenja u nju.
Prošlo je sedam dana, a Tanja nije ni jednom otvorila Wattpad. Bojala se
ako klikne na taj sajt da neće moći odoliti ako ugleda malu crvenu kovertu.
Istina je bila da se tih dana osjećala tužno.. Nedostajale su joj Nikove
poruke, razgovori, njihove ozbiljne diskusije na milion tema, Nikove šale
kojima ju je nasmijavao, pozdravi za laku noć..
Zatrpavala se poslom, lektorisala rukopise prije zadatog roka, pokušavala
ponovo da piše priče samo da skrene misli sa njega. Nije išlo. Jedno veče
pozvala je svoju najbolju prijateljicu Alisu i ispričala joj sve. Alisa ju je
saslušala a onda joj rekla da je postupila sasvim ispravno. Da je Alisa nije
podržala u odluci,Tanja to veče ne bi izdržala da ne zaviri u sanduče.
Dva dana poslije, dok je Tanja bila u kuhinji i mrzovoljno pripremala špagete
za večeru, začulo se zvono na vratima.
-Mora da je Alisa,- sklonila je skuhane špagete sa ringle i kenula prema
vratima.
- Dobro veče Tanja, - sa buketom crvenih ruža u rukama, na vratima
je stajao visok muškarac sa smeđom, pomalo razbarušenom kosom.
Tanja je zbunjeno gledala.
-Ja sam Nikolaidis, a ti si sigurno Tanja, - nasmiješio se, - nadam se da primaš
nenajavljene goste. U drugoj ruci držao je papirnatu vrećicu iz koje je provirivao
vrh boce nekog skupocjenog pića.
-Došao sam da proslavimo moju brakorazvodnu parnicu. Od danas sam
ponovo slobodan.čovjek.Tanja, molim te izvini što ti ništa nisma govorio.
Nisam želio da te opterećujem svojim problemima. Čekao sam ovaj trenutak,
- gledao ju je molećivim pogledom.
-Kako si me našao,- Tanja je bila iznenađena, dok joj je srce ludački udaralo.
-Nisi čula za Google mapu?- smiješio se,- ostale detalje saznao sam u
knjižari na uglu ulice u kojoj radi tvoja školska prijateljica o kojoj si mi jednom
pričala.
-Ali, kako si znao u kojoj ulici živim, to ti nikad nisam rekla?
-Neka to ostane mala tajna, - gledao ju je svojim nestašnim,
skoro dječačkim pogledom.
-Špijunirao si me, ti lopove jedan.!
-Je li to zabranjeno?
-Moram provjeriti na AI, - kroz smijeh govori Tanja.
-Možda bismo najprije trebali ući unutra.
-Tek kad mi kažeš svoje pravo ime, - gleda ga pravo u oči.
- Gdje ću sa ovim?- pokazuje na ruže.
-Daj ih meni, - uzima ih jednom rukom
-Ja sam Daris, pruža joj ruku.
Ruka mu je tako topla. Njena toplina prelazi na Tanjinu ruku.
- Nemaš pojma koliko sam maštao o ovom.
- I ja, veselo reče Tanja i zatvori vrata stana.
Godinu dana poslije
Bio je zadubljen u pisanje svog najnovijeg romana, tako da nije primjetio
kad mu je prišla s leđa i nježno spustila svoje ruke na njegova ramena.
- Ljubavi, prošaptala je tiho, - napravila sam ti toplu čokoladu.
Već neko vrijeme kad bi počeo da piše i kad bi osjetio Tanjinu blizinu
u Darisu bi se javilo nedefinisano osjećanje što je ličilo na nešto između ljutnje i
osjećaja krivice. Pisanje je bilo njegova neutaživa strast, njegov život, a sa druge
strane bio je svjestan da time zapostavlja Tanju. Duboko je uzdahnuo
i prošao rukom kroz svoju pomalo razbarušenu, skoro dječačku kosu.
- Hvala Tanja. Dolazim za minut. Samo da završim rečenicu, - trudio se
da njegov glas zvuči normalno.
Tanji je bilo jasno zbog čega njegova bivša žena nije izdržala
da živi sa njim. NIje imala šanse pored njegovog pisanja. Umjesto
da se vrati u trpezariju gdje su na stolu stajale dvije šolje tople čokolade,
Tanja krenu u dnevnu sobu, sjede za kompjuter, napravi novi profil
na Wattpadu i poče da piše novu priču.
Kraj
RiadaT.
Poslednja izmena:
