(NE)RAZVESTI SE ...

NatasaNatasa

Elita
Poruka
15.620
Dakle ... podstaknuta razgovorom sa jednom forumašicom, interesuje me ....

Volite se, ali ne možete da imate dece .... Šta uraditi?
Da li bi ste ostavili partnera/razveli se i pokušali sa nekim drugim? .... Da li bi ostali sa njim po cenu da nemate dece? .... Da li bi usvajali ?.... Odlučili se na hraniteljstvo ?....

Kaže ''mnogo se voleli, a razveli se zato što ne mogu da imaju dece'' ..... Ovo mi malo zapralo uši, ne znam zašto ..... Ja sam ipak pobornik ljubavi ..... ali verujem da je i odricanje od deteta jako teško.

Koliko je zapravo hrabrosti potrebno ''otići'' ili ''ostati'' u vezi koja nije plodna u tom domenu?
 
pa zenama je lakse ako muz ne moze,uvek se mogu opredeliti za anonimnu vestacku oplodnju,zar ne(mislim tako bih ja)
imam u blizoj familiji slucaj para gde ona nije mogla da odrzi trudnocu i on je jednog dana rekao ok,necemo vise pokusavati,zivecemo zivot bez dece(ona je i dalje nastavila terapije protiv njegove volje)
 
Hmmm… Teska tema. Sve zavisi od osobe do osobe i od situacije. Koliko njih dvoje zele to dete?
Predpostavljam da se posle nekog vremena radjaju frustracije i cisto sumnjam da se ljudi na kraju razvedu samo zbog nemanja dece. Verovatno se u toj muci i ljubav na jedan nacin ugasi, narocito ako druga strana nije spremna za neko drugo resenje.
Poznajem jednu zenu, ona i muz ne mogu da imaju dece (problem je u njemu). Bila je strasno utucena kada je saznala, pricala je i o usvajanju. Samo sto je problem u tome sto njen muz ne zeli da usvaja niti da se bakce nekim terapijama i lekovima tako da je sve ostalo na tome. Jos uvek su zajedno, vole se ali pitanje je sta se njoj mota po glavi ako je zelja za detetom jos uvek drzi. Po meni je on sebican sto ne zeli da razmotri usvajanje ali dobro sad…
Ja ne znam sta bih uradila u toj situaciji (ne daj Boze), stvarno bih volela da imam dete jednog dana i mislim da mi ne bi bilo lako da se odreknem. Verovatno bih prvo probala sve terapije, vestacku oplodnju itd. pa tek na kraju usvajanje. Ne znam, ne mogu da pricam ovako napamet.
 
Imam decu i volim ih najvise na svetu, ali da se desilo da ne mogu da ih imam, on ili ja, ne bih ga ostavila niti bi to bio razlog za razvod, sigurna sam. Probala bih vestacku oplodnju, surogat opciju, ili bismo jednostavno usvojili dete. Dete i treba da se rodi iz ljubavi dvoje ljudi nikako iz nuznosti ili potrebe da produzimo vrstu.
 
ne znam shta bih uradila....
ako silno zzeli decu, pustila bih ga....
ako on ne mozze, a ja mogu, i ako smo sve probali, pre bih izmuvala neshto, izabrala sebi nekog tipa za genetski materijal i napravila dete bez da on ikad zna...
time dobijamo dete od jednog od nas....
mada, to, sad kad sam napisala, ne zvuchi bash normalno...
al` ajd.
kad mi je vec palo na pamet...
nek ostane.
 
Развела бих се ако он не би показао разумевање за моје потребе (одбио да се лечи, да усвојимо, да узмемо хранитељство)...
Значи, не бих се развела због немања детета, него због очиглено различитог погледа на наш заједнички живот, због немогућности усклађивања и због различитих потреба и очекивања од заједничког живота.
 
Развела бих се ако он не би показао разумевање за моје потребе (одбио да се лечи, да усвојимо, да узмемо хранитељство)...
Значи, не бих се развела због немања детета, него због очиглено различитог погледа на наш заједнички живот, због немогућности усклађивања и због различитих потреба и очекивања од заједничког живота.

I ja mislim da je to poenta
 
Tesko je reci sto posto,sad kad gledam kako moja djeca rastu...ne znam,ne bih mogla zamisliti zivot bez njih...ali znam nekoliko parova koji su ostali zajedno uprkos svemu...i dalje se trude ,idu zajedno na terapije,a znam ih par koji su uspjeli vjestackom oplodnjom...misljenja sam da ce prije muskarac ostaviti zenu ako ona ne moze nego obratno...mozda i grijesim...vrlo je osetljiva tema...
 
Koliko je zapravo hrabrosti potrebno ''otići'' ili ''ostati'' u vezi koja nije plodna u tom domenu?
ne bih usla u brak sa covekom sa kojim se ne slazem po pitanju toga da li zelimo da imamo decu ili ne.ako sam vec u braku, a ne mozemo da ih imamo, verujem da bismo razmatrali alternative.
ne bih sigurno napustila muskarca koji ne moze da ima decu, ali bih napustila onog koji ne zeli da ih ima... mozda glupavo zvuci ovo...
 
ma niko ne napušta partnera zato što ne mogu da imaju dece, pre će biti da se ti brakovi raspadnu sami od sebe zato što ne postoje deca kao nešto što oboje vole i tako.. nešto što ih primorava da reše manje nesuglasice.
a ako postoje veće nesuglasice brak se raspadne i tako i ovako..
 
Huh..teska tema.
ne znam...Velika je stvar imati pored sebe osobu koja ti odgovara,obostrano razumevanje,poverenje,ljubav...Ali deca su onaj lepsi deo kolaca(i tezi!)jedne zajednice...
Treba biti objektivan,nekako izmeriti koliko je stalo oboma da njih a koliko do produzenja vrste.
Moji kumovi su pokusavali sve da dobiju svoju decu...Zatim su imali ideju o usvajanju...Na kraju su resili da ostanu skupa i posvetili se u zivotu nekim takodje lepim stvarima..putuju,putuju,putuju...I srecni su.
 
Mislim da niko ne moze da kaze sta bi uradio dok se ne nadje u takvoj situaciji.
Ono sto Hellen kaze stoji, ali stvarno nisam sigurna da kod mene ne bi preovladala sebicnost i zelja za svojim detetom nad ostajanjem u braku. Ne znam.
Znam samo da sigurno ne bih nista muvala i lagala.
 
Meni je bilo lepo i pre deteta. Ne bih se razvodila. Zelela sam dete, ali onako apstraktno... nikad nisam imala neku konkretnu potrebu sa znakom uzvika na kraju... Mislim, imati dete je potpuno poseban dozivljaj i ljubav koju osecas prema njemu i lepota roditeljstva ne moze da ti nedostaje ako sam nikad nisi bio roditelj. Kako da ti nedostaje nesto sto nikad nisi osetio... bila bih uskracena za ovu veliku muku i zadovoljstvo, ali to nikad ne bih spoznala... pa u cemu je onda problem. Naravno da se ne bih razvela... uzivala bih u drugim stvarima, a ne u osmehu svog sina.
 
Ja bih naravno sve pokušala da imamo dete ... pa ako ne može, usvojila bih ili bih privatila kao hranitelj ..... Ali mislim da se nikad ne bih odrekla ljubavi i dobrog odnosa zbog nemogućnosti da imamo dete....

Pa ti si imala i lose iskustvo...znas odlicno kako je zivjeti sa pogresnom osobom...neke zene bi mozda ostavile ali bi se i pokajale,jer dok ne iskusis lose ne cijenis dobro...obicno tako ide...:)
 
Ja sam bila u takvoj situaciji.
15. god. sam se lecila od steriliteta, obisla gomilu lekara, klinika, travara, baba vracara :) Od trenutka kad su uspostavili dijagnozu i kad je jedini lek bio IVF pitala sam muza da li je spreman upustiti se u tu bitku zajedno sa mnom. Bio je! Vece uoci prve operacije (za koju su prognoze bile lose pa ti kako hoces), rekla sam mu da dobro razmisli sta hoce. Da sto se mene tice ja zelim dete i lecicu se dok god imam snage i uslova za to, a on kad god odluci da ne moze vise slobodan je. Normalno da nije doslo do razvoda niti cak ni razgovora na tu temu nakon toga. Bio je uvek uz mene, neki put sa manjim neki put sa vecim optimizmom. Nakon 10-tak godina kad sam bas bila i psihicki i fizicki out rekao je sad je dosta STOP. Zar ne vidis da nece, zasto se mucis, ko te tera na to, daj da usmerimo zivot u drugom pravcu. Nisam htela ni da cujem o nekom odustajanju. Uporno sam isla dalje. Sama pomisao da necu imati dete dovodila me je do ludila.
05.marta 2007 postali smo roditelji divnog decaka ciji samo jedan osmeh u toku dana izbrise sve prosle muke.
Kad bi bila obrnuta situacija, ocekivala bih od svog muza istu ili bar slicnu upornost i bila bih uz njega svim srcem i punom parom, bez obzira na krajni ishod. Vazno je da on HOCE i da se trudi. Medjutim kad bih videla da on NECE, u fazonu ima vremena, dobro nam je i ovako, a sve zbog toga sto nece da se muci i obija razna vrata, a zna koliko je meni stalo onda mislim da bi do razvoda definitivno doslo.
Uhhhh al sam se raspisala... ali ovo mene tako pogadja.
 
Meni bi bas odgovarao za brak decko koji provereno ne moze da ima dece. I da to bude opstepoznato u gradu, i u drugim gradovima, i u Beogradu, da on ne moze da ima dece.

...za vecinu parova za koje ja znam da ne mogu da imaju dece, u sluchaju da se to ikako pomene, oni obichni kazzu: "ne mozzemo da imamo dece..."
... i nikad ne naglase e, ma ona ili on ne mozze da ima dece... to je bash lepo....
 

Back
Top