Pocetak prvog svetskog rata nagovestio je katastrofu. Katastrofu koja ce napraviti ogromnu materijalnu štetu ali i onu veću, nepopravljivu, duhovnu štetu čovečanstvu. Još u voznim kompozicijama čiji je reski zvuk sirene kroz noć najavljivao smrt ogromnih razmera, vojnici sedeći na svojim sedištima, blago opijeni alkoholom, zamišljali su kako pobadaju pobedničku zastavu preko leševa neprijatelja. Nadali su se duboko u sebi da će baš oni biti ti koji će odlučiti ishod borbe, koji će herojski poguniti ili herojski ubiti za svoju otadžbinu. Jedino pripadnici srpske vojske nisu bili u tom vagonu pijanih i opijenih vojnika.
Srpska vojska je putem Cera krenula ne da satre neprijatelja, nego da se odbrani. Da odbrani život, da odbrani svoju zemlju tako što će se vojnici vratiti svojim domovima, svojim porodicama, svojim svakodnevnim poslovima, svom imanju. U jednom izveštaju u New Zork Times-u stoji da je jedan srpski vojnik tokom golgote u Albaniji sa austrijskim zatvorenikom podelio svoje ionako malo sledovanje hleba. Proboj Solunskog fronta nije bio sa namerom da se neprijatelj uništi, nego da se nekako zaobiđe, da se preskoči i stigne na tako željeno tlo na kome će se slobodno živeti.
Obeležavanje stogodišnjice prvog svetskog rata bilo je sramno, obeležavali smo datume, sate važnih događaja, insistirali na besmislenim političkim raspravama, a zaboravili su na jednu veliku civilizacijsku vrednost koju je srpska vojska negovala - da nije važno poginuti, već herojski živeti za otadžbinu.
Srpska vojska je putem Cera krenula ne da satre neprijatelja, nego da se odbrani. Da odbrani život, da odbrani svoju zemlju tako što će se vojnici vratiti svojim domovima, svojim porodicama, svojim svakodnevnim poslovima, svom imanju. U jednom izveštaju u New Zork Times-u stoji da je jedan srpski vojnik tokom golgote u Albaniji sa austrijskim zatvorenikom podelio svoje ionako malo sledovanje hleba. Proboj Solunskog fronta nije bio sa namerom da se neprijatelj uništi, nego da se nekako zaobiđe, da se preskoči i stigne na tako željeno tlo na kome će se slobodno živeti.
Obeležavanje stogodišnjice prvog svetskog rata bilo je sramno, obeležavali smo datume, sate važnih događaja, insistirali na besmislenim političkim raspravama, a zaboravili su na jednu veliku civilizacijsku vrednost koju je srpska vojska negovala - da nije važno poginuti, već herojski živeti za otadžbinu.