Bila sam ta

On je bio dobar,svoje želje je mijenjao za moje i jedino sam mu ja bila važna.Mogla sam da se oslonim na njega u svakom trenutku.I vjerovala sam mu,bez zadrške.Ali,nikako nisam mogla da se naviknem da je neko dobar prema meni.
Ranjena u prethodnoj vezi,povrijeđena i sa izgubljenim samopouzdanjem,skrušena pred sopstvenim porazom gubitka,kao da sam neprekidno očekivala da će se (opet)desiti nešto loše,da ću ponovno biti u bol zavijena..kao takva sa njim toliko dobrim,pažljivim i nježnim,prosto nisam znala funkcionisati.
I govorila sam sebi neka stanem,neka prestanem sa samomučenjem,da se opustim i napokon dišem slobodno,ubjeđivala sebe da niko ne treba da plaća fakture koje nisu njegove,ali nije pomoglo.
Nisam mogla poštovati sebe u vezi koja je ostavila tako duboke rane,ni sebe nakon te veze i sad,nakon toliko vremena,kao da znam da je dio mene odbijao prihvatiti njegovu dobrostivu ljubav jer je nisam zaslužila.
Kad sam ga napuštala,znala sam da mu činim dobro,mada je to tad bila slaba utjeha.
Nisam ga napuštala ja,već ona nevoljena žena koja je još pulsirala u meni.
Budi dobar prema sebi i drugima.Ja nisam bila dobra prema sebi.