Ne mogu da nadjem devojku i da budem s njom

bezimeni1

Primećen član
Poruka
598
Da li si postavio opis na svom profilu?
Postavio slike na kojima se jasno vidis?
Popunio profil?
Opis mi je bio opsiran ali na slikama sam bio skrt, mozda sam imao jednu ili dve slike. Tu je uspeh cak i uci u komunikaciju a kamoli ostvariti nesto vise. Na drustvenim mrezama obicno biva da jednu devojku muva 50 muskaraca a muskarca nijedna devojka ili eventualno jako retko neka bas razlicita i neprivlacna.

bice i sledecih 10 godina...........ako se ne manes krste.
Bice zauvek, treba da batalim devojke, ranijih godina je bilo mnogo lakse.
 

MrNapokon

Buduća legenda
Poruka
44.484
Ja mislim da 99 posto zena ulazi tamo iz znatizelje a ne da nadje partnera...pazi, ja se bar iskreno nadam da je to tako
jer mi je mucno cak i da pomislim da neko ozbiljno trazi partnera na taj nacin...
Pa dobro, ali nismo svi toliko drustveni da uletimo na vrata kafica u koznoj jakni, zastanemo dok je red iza nas i gledamo levo desno kao da je mesto nase, pa se onda uputimo gde sijaju oci i napupele usne kao da cucla kroz vazduh...
 

Gospodin Darsi

Veoma poznat
Poruka
14.094
Ovo mi je primarni problem koji sam kasnije zamaskirao raznim drugim problemima. Ne mogu da nadjem devojku niti uopste umem da prilazim. Ne trazim nista ozbiljno, samo neki opusteniji ali i dugotrajniji odnos. Presao sam 30-u, i dalje sam nevin, jasna je situacija. Zivim sa roditeljima i nemam gde da dovedem potencijalnu devojku jer mi je ekstremno i neizlecivo glupo od njih, sto mi totalno unistava samopouzdanje, nisam ni materijalno u mogucnosti da bih mogao da koristim neke smestaje, prezivljavam samo. Nisam ni neka prilika jer sam zbog usamljenosti skroz propao u drustvenom funkcionisanju, a postao sam i puno razocaran i nepoverljiv prema suprotnom polu. Bezbroj puta sam razmisljao da nekako totalno i trajno ugasim potrebu za ljubavlju i seksualnost jer nema potrebe da se opterecujem time jer znam da nikad nece biti nicega, to mi predstavlja ogroman teret koji cini da se puno osecam lose, iako su me neki razuveravali da ne treba tako da razmisljam, ali to gasenje svega nije ni realno i kad-tad pocne da mi nedostaje nesto tako.


Visok sam 170-ak santimetara i sitnije sam gradje, to mi ne predstavlja nikakav kompleks, ali veliki kompleks mi predstavljaju materijalna situacija i drustveni polozaj, koji su skoro na dnu, jedino sto nisam beskucnik ili sto ne zivim u nekakvoj cergi. Stidljiv sam jako, sebi se ne svidjam, ali izgleda da drugima mogu da budem dopadljiv jer sam dobijao neke direktne ili indirektne komplimente na racun mog izgleda, ponekad i bez povoda, imam neki izgleda dar da izgledam dopadljivo, tako da, objektivno mozda i jesam lepuskast, svejedno, uopste ni dalje nemam samopouzdanja i sebi nisam lep. Svoju sliku nikom ne bih ni mogao da pokazem, uzivo sam manje stidljiv kada je u pitanju moj izgled u licu, a sliku cak i nemam, tj. imam samo neku od pre 5-6 godina na kojoj sam sebi za nijansu lepsi, inace isto i sada izgledam kao i tada. Tamnije sam kose i ociju, osrednjeg tena, izgledam dosta mladje za svoje godine i svi se zacude kad cuju koliko imam godina. Srpske sam nacionalnosti i iz Beograda sam. Jedinac sam.


Trenutno vec neko vreme ne radim jer nisam bas dobro, poslovni zivot mi je ogromna rak-rana, ali inace kad radim radim privremeno-povremene poslove, nisam uopste u zavidnoj materijalnoj situaciji za drustveni i ljubavni zivot iako za samog sebe imam dovoljno da prezivim iako je to dosta skromno, sebi imam dovoljno ali ne i za ljubavni zivot. Nemam niti auto niti vozacku. Ambiciozan sam bio puno u zivotu ali mi se totalno srusio svet sto se tice toga, propale mi sve ambicije koje sam imao. Nemam ni ikakvo drustvo cak ali veci prioritet mi je nekakav odnos sa devojkom. Inteligentan sam ali svojim stavovima nikom ne idem niz dlaku, mnogima se to ne svidja ali razni moji stavovi su najbitniji meni, po nacinu razmisljanja sam jako na svoju ruku iako sam nenametljiv u tome, jedino mogu i da budem ponosan na svoje nacine razmisljanja i na svoju moc percepcije svega i svacega, i sve umem da lepo i opsirno argumentujem.


Za brak trenutno uopste nisam apsolutno nikakva prilika, niti imam mogucnosti za to, a i za sad ne zelim to. Decu trenutno ni u ludilu ne planiram, morao bih prvo jako dobro da materijalno stanem na svoje noge. Najvise bih voleo neki odnos koji je nesto sto je izmedju veze i nekog toplijeg prijateljstva, ali dugotrajni odnos, ne zanimaju me odnosi koji su za jednu, dve noci, i dovidjenja, to ne bih prihvatio i da imam prilike. Neki i jesu hteli da mi nameste prostitutku za jednu noc da mi pomognu, sto nisam prihvatio. Seksualan i jos vise strastven jesam ali volim takodje i emocije i neznost, i jedno i drugo mi je jako vazno, iako povremeno nekad budem skoro cista divlja strastvena seksualnost a nekad samo pateticno romantican bez seksualnih konotacija, znaci, i jedno i drugo mi je vazno iako se trenutni prioriteti razlikuju u skladu sa raspolozenjem. Izuzetno obozavam mazenje, toplinu, dodire golih tela, ali i neke seksi igrice, to bi bez problema i moglo da mi zameni osnovni seksualni cin, mozda jer sam nevin pa i nemam pravog seksualnog iskustva, a imam i neke velike strahove, npr. od devojcine neplanirane trudnoce jer sada nikako ne zelim decu, to me cesto uzasava da bih mozda mogao i da pristanem da uopste nemam pravi seks iako mi sve ostalo jako nedostaje, to da li ce biti pravog seksa neka bude devojcina odluka. Jako mi fali i sam dodir, rastopio bih se kada bih se mazio, grlio i dodirivao sa nekom devojkom, recimo da grlim i masiram ja nju ali bio bih u raju i kada bih osetio neki jako cvrsti i topli zagrljaj neke devojke. Prema devojci imam vecu potrebu da budem strastven ali ja licno imam potrebu da osetim i zensku briznost i neki osecaj zasticenosti, sto bi se reklo, ona mene da mazi i grli za gornji deo tela a ja nju za donji :mrgreen: Volim brizne i nezne devojke ali i sa kojima bi bio pomalo i neki blazi hate-love strastveniji odnos, strast po meni podrazumeva i bar neku malecku dozu hate odnosa. Privlace me devojke relativno krupnije gradje, obozavam obline i volim kada je malo ima. Volim kod zena svetliji ten, vise volim i blago "bich" fejs nego bejbi fejs, nije mi bitno da li je crnka ili plavusa niti da li ima svetle ili tamne oci. Ali izuzetno ne volim kada je devojci bitno materijalno stanje i status jer to mi je velika rak-rana, i ne daj boze nekog osudjivanja mene kao licnosti ili moga nacina zivota, i ja razumem tudje takve probleme, cesto sam dozivljavao neka ponizenja i osude u vezi toga kada sam trazio devojku. U seksu bih bio iznatprosecno podredjen i usluzan, ali uz neku granicu, nije ovde mesto da sad ulazim u detalje, voleo bih da ja tako usrecim devojku i ucinim joj nesto o cemu fantazira, mada voleo bih da menjamo uloge pa i ja sam mogu biti dominantan. Mislim i da imam lepe manire prema zenama iako zbog razocaranosti nemam stavove koje idu niz dlaku zenama i sto ne dozvoljavam da mene neko verbalno ponizava, te manire imam je mozda jer novcem i ne mogu toliko da pruzim a volim da nekako usrecim devojku. Nazalost, mogu se osecati pomalo ponizeno ako sam materijalno i drustveno neuspesniji od devojke ali mozda bih to i progutao ako ne bi bilo velikih ocekivanja od mene sto se tice uspeha u materijalnom i drustvenom statusu, jedino volim da budem ponizniji u ljubavnim odnosima ali uz neku granicu, sto ne iskljucuje da ni sam ne mogu biti strastveno dominantniji i ponekad malo divljiji u krevetu. Tabue nemam i sve mogu da razumem iako ne bih bas na sve i pristajao i stidljiv sam da sam govorim o svojim fantazijama, zavisi sta je u pitanju i to bi bila stvar dogovora.


Izvinite sto sam se toliko raspisao ali zelim da sto jasnije i preciznije opisem svoju situaciju. Mislim da sam svakako osudjen da do kraja zivota zivim u masti i da budem jako zeljan razmene ljubavi, samo eto, malo se kao nadam necemu... Ko zna, mozda me nekad sreca i ugleda, ali jako mi je tesko vise da cekam a jednom ce definitivno biti i kasno za sve, hocu da budem u lepim, neznim i strastvenim odnosima sa nekim dok sam jos mlad, u starijim godinama ko zna sta ce sve biti, sa 60 godina sigurno vise necu nikako moci da prvi put u zivotu zapocnem neki zivot.. :(

Au bajo, skrati ovo, u cemu je problem, da cujem...
 

The Graeat Gatsby

Veoma poznat
Poruka
11.043
Ovo mi je primarni problem koji sam kasnije zamaskirao raznim drugim problemima. Ne mogu da nadjem devojku niti uopste umem da prilazim. Ne trazim nista ozbiljno, samo neki opusteniji ali i dugotrajniji odnos. Presao sam 30-u, i dalje sam nevin, jasna je situacija. Zivim sa roditeljima i nemam gde da dovedem potencijalnu devojku jer mi je ekstremno i neizlecivo glupo od njih, sto mi totalno unistava samopouzdanje, nisam ni materijalno u mogucnosti da bih mogao da koristim neke smestaje, prezivljavam samo. Nisam ni neka prilika jer sam zbog usamljenosti skroz propao u drustvenom funkcionisanju, a postao sam i puno razocaran i nepoverljiv prema suprotnom polu. Bezbroj puta sam razmisljao da nekako totalno i trajno ugasim potrebu za ljubavlju i seksualnost jer nema potrebe da se opterecujem time jer znam da nikad nece biti nicega, to mi predstavlja ogroman teret koji cini da se puno osecam lose, iako su me neki razuveravali da ne treba tako da razmisljam, ali to gasenje svega nije ni realno i kad-tad pocne da mi nedostaje nesto tako.


Visok sam 170-ak santimetara i sitnije sam gradje, to mi ne predstavlja nikakav kompleks, ali veliki kompleks mi predstavljaju materijalna situacija i drustveni polozaj, koji su skoro na dnu, jedino sto nisam beskucnik ili sto ne zivim u nekakvoj cergi. Stidljiv sam jako, sebi se ne svidjam, ali izgleda da drugima mogu da budem dopadljiv jer sam dobijao neke direktne ili indirektne komplimente na racun mog izgleda, ponekad i bez povoda, imam neki izgleda dar da izgledam dopadljivo, tako da, objektivno mozda i jesam lepuskast, svejedno, uopste ni dalje nemam samopouzdanja i sebi nisam lep. Svoju sliku nikom ne bih ni mogao da pokazem, uzivo sam manje stidljiv kada je u pitanju moj izgled u licu, a sliku cak i nemam, tj. imam samo neku od pre 5-6 godina na kojoj sam sebi za nijansu lepsi, inace isto i sada izgledam kao i tada. Tamnije sam kose i ociju, osrednjeg tena, izgledam dosta mladje za svoje godine i svi se zacude kad cuju koliko imam godina. Srpske sam nacionalnosti i iz Beograda sam. Jedinac sam.


Trenutno vec neko vreme ne radim jer nisam bas dobro, poslovni zivot mi je ogromna rak-rana, ali inace kad radim radim privremeno-povremene poslove, nisam uopste u zavidnoj materijalnoj situaciji za drustveni i ljubavni zivot iako za samog sebe imam dovoljno da prezivim iako je to dosta skromno, sebi imam dovoljno ali ne i za ljubavni zivot. Nemam niti auto niti vozacku. Ambiciozan sam bio puno u zivotu ali mi se totalno srusio svet sto se tice toga, propale mi sve ambicije koje sam imao. Nemam ni ikakvo drustvo cak ali veci prioritet mi je nekakav odnos sa devojkom. Inteligentan sam ali svojim stavovima nikom ne idem niz dlaku, mnogima se to ne svidja ali razni moji stavovi su najbitniji meni, po nacinu razmisljanja sam jako na svoju ruku iako sam nenametljiv u tome, jedino mogu i da budem ponosan na svoje nacine razmisljanja i na svoju moc percepcije svega i svacega, i sve umem da lepo i opsirno argumentujem.


Za brak trenutno uopste nisam apsolutno nikakva prilika, niti imam mogucnosti za to, a i za sad ne zelim to. Decu trenutno ni u ludilu ne planiram, morao bih prvo jako dobro da materijalno stanem na svoje noge. Najvise bih voleo neki odnos koji je nesto sto je izmedju veze i nekog toplijeg prijateljstva, ali dugotrajni odnos, ne zanimaju me odnosi koji su za jednu, dve noci, i dovidjenja, to ne bih prihvatio i da imam prilike. Neki i jesu hteli da mi nameste prostitutku za jednu noc da mi pomognu, sto nisam prihvatio. Seksualan i jos vise strastven jesam ali volim takodje i emocije i neznost, i jedno i drugo mi je jako vazno, iako povremeno nekad budem skoro cista divlja strastvena seksualnost a nekad samo pateticno romantican bez seksualnih konotacija, znaci, i jedno i drugo mi je vazno iako se trenutni prioriteti razlikuju u skladu sa raspolozenjem. Izuzetno obozavam mazenje, toplinu, dodire golih tela, ali i neke seksi igrice, to bi bez problema i moglo da mi zameni osnovni seksualni cin, mozda jer sam nevin pa i nemam pravog seksualnog iskustva, a imam i neke velike strahove, npr. od devojcine neplanirane trudnoce jer sada nikako ne zelim decu, to me cesto uzasava da bih mozda mogao i da pristanem da uopste nemam pravi seks iako mi sve ostalo jako nedostaje, to da li ce biti pravog seksa neka bude devojcina odluka. Jako mi fali i sam dodir, rastopio bih se kada bih se mazio, grlio i dodirivao sa nekom devojkom, recimo da grlim i masiram ja nju ali bio bih u raju i kada bih osetio neki jako cvrsti i topli zagrljaj neke devojke. Prema devojci imam vecu potrebu da budem strastven ali ja licno imam potrebu da osetim i zensku briznost i neki osecaj zasticenosti, sto bi se reklo, ona mene da mazi i grli za gornji deo tela a ja nju za donji :mrgreen: Volim brizne i nezne devojke ali i sa kojima bi bio pomalo i neki blazi hate-love strastveniji odnos, strast po meni podrazumeva i bar neku malecku dozu hate odnosa. Privlace me devojke relativno krupnije gradje, obozavam obline i volim kada je malo ima. Volim kod zena svetliji ten, vise volim i blago "bich" fejs nego bejbi fejs, nije mi bitno da li je crnka ili plavusa niti da li ima svetle ili tamne oci. Ali izuzetno ne volim kada je devojci bitno materijalno stanje i status jer to mi je velika rak-rana, i ne daj boze nekog osudjivanja mene kao licnosti ili moga nacina zivota, i ja razumem tudje takve probleme, cesto sam dozivljavao neka ponizenja i osude u vezi toga kada sam trazio devojku. U seksu bih bio iznatprosecno podredjen i usluzan, ali uz neku granicu, nije ovde mesto da sad ulazim u detalje, voleo bih da ja tako usrecim devojku i ucinim joj nesto o cemu fantazira, mada voleo bih da menjamo uloge pa i ja sam mogu biti dominantan. Mislim i da imam lepe manire prema zenama iako zbog razocaranosti nemam stavove koje idu niz dlaku zenama i sto ne dozvoljavam da mene neko verbalno ponizava, te manire imam je mozda jer novcem i ne mogu toliko da pruzim a volim da nekako usrecim devojku. Nazalost, mogu se osecati pomalo ponizeno ako sam materijalno i drustveno neuspesniji od devojke ali mozda bih to i progutao ako ne bi bilo velikih ocekivanja od mene sto se tice uspeha u materijalnom i drustvenom statusu, jedino volim da budem ponizniji u ljubavnim odnosima ali uz neku granicu, sto ne iskljucuje da ni sam ne mogu biti strastveno dominantniji i ponekad malo divljiji u krevetu. Tabue nemam i sve mogu da razumem iako ne bih bas na sve i pristajao i stidljiv sam da sam govorim o svojim fantazijama, zavisi sta je u pitanju i to bi bila stvar dogovora.


Izvinite sto sam se toliko raspisao ali zelim da sto jasnije i preciznije opisem svoju situaciju. Mislim da sam svakako osudjen da do kraja zivota zivim u masti i da budem jako zeljan razmene ljubavi, samo eto, malo se kao nadam necemu... Ko zna, mozda me nekad sreca i ugleda, ali jako mi je tesko vise da cekam a jednom ce definitivno biti i kasno za sve, hocu da budem u lepim, neznim i strastvenim odnosima sa nekim dok sam jos mlad, u starijim godinama ko zna sta ce sve biti, sa 60 godina sigurno vise necu nikako moci da prvi put u zivotu zapocnem neki zivot.. :(
Sin dragan eno ga mangup sada u sloznoj braci pa ti vidi, tamo ima dobrih riba prijavi se za kasting 🤣
 

bezimeni1

Primećen član
Poruka
598
Najveci problem mi je sto nemam gde da dovedem devojku. Para niti imam a i da ih imam ne bih zeleo da placam zakup smestaja osim ako bih imao dobre i sigurne prihode. Treba da bankrotiram samo zbog toga da bih ostvario ljubav ili da se zaduzujem kao da sam narkoman zbog nekakve uslovljavajuce ljubavi, a krvav mi je svaki dinar. Zato je mozda bolje da se ni u sta ne upustam. Nemam uslova i to je to.
 

bezimeni1

Primećen član
Poruka
598
xaxa ipak je najveci problem sto nemas koga da odvedes da se ne lazemo
To je sledeci problem. Ali prvo moram da resim ovaj prvi problem, ako je uopste moguce, da bih uopste mogao da planiram bilo sta. Da sam to imao reseno do sad bih i bio u vezi sa nekim potencijalnim prilikama koje su mi se desile ali njih sam izgubio. Da imam to reseno, samopouzdanje bi mi skocilo za 500%.
 

bezimeni1

Primećen član
Poruka
598
Nadji prvo pa se snadji
Na selo ne mogu jer tu ne bih imao privatnost od komsija a cesto i zajednicki odem sa svojima, dosta je rizicno a i daleko je.

Za ostale stvari bi mi trebalo najmanje desetak godina stednje, verovatno i vise, toliko vise ne mogu da cekam i da i dalje camim u medjuvremenu, ne isplati mi se da se uopste vise upustam u bilo sta takvo, jos su i nesigurni poslovi a i ja sâm. Decu ionako i necu imati i to ce ko zna gde otici.

Jedna mogucnost je najmanje moguce, jeftino, nekvalitetno poljoprivredno zemljiste u okolini grada, tipa ar, dva, do maksimalno pet (zavisno od cene), i da tu turim nesto improvizovano samo za vidjanja. Ali nema u ponudi sigurno, sve je nesto veliko.

Za povremena vidjanja bih jako tesko mozda i mogao da se snadjem. U zavisnosti koliko cesto bismo se vidjali, to bi bio ili zakup sobe/stana na sat/dan ili mesecni zakup sobe (ne stana) ali bez promene prebivalista, s tim sto ne bih samostalno mogao to da izvedem. Pitanje je i da li ista ima u ponudi sto je odgovarajuce a verovatno nema, a verovatno ni devojka ne bi pristala na tako nesto. Ali za dva sata zadovoljstva nedeljno ulozim 15 sati pakla nedeljno na poslu, a gde su druge stvari, meni je 10000 mesecno prevelika suma pogotovo jer se jedva ganjam da samostalno isplacujem doprinose da ne bih bio socijalni slucaj u starosti.


Previse je komplikovano samo da bih ostvario nekakvu ljubav, borba za to unistava zivot.
 

bezimeni1

Primećen član
Poruka
598
Od sad kao uslov trazim da devojka ima neko mesto gde bismo mogli da imamo privatnost, ima valjda takvih, od sad tako pocinjem da trazim, druge nema, to mi je glavni uslov.

Mozda meni sve ovo i ne treba, fali mi ali jako puno je stresno sve to nalazenje i odrzavanje veze. Nisam uopste nikad nigde ni prihvacen ali dobro.

To je to, tako se postavljam iako uopste ne racunam da cu ikad biti u vezi, cisto mehanicki da trazim jer ako uopste ne trazim sanse su mi skroz na nuli. Neka bude kako bude...
 

bezimeni1

Primećen član
Poruka
598
Smucilo mi se vise trazenje. Niko nije zainteresovan ni za sta, jedino sto te drugi ponizavaju ili nabijas komplekse sam sebi jer realno nisi ni za *** ili si zakasnio jer si ispao iz koloseka za svoje godine. Za sve treba puno para, da imam stan i dobar auto bilo bi sve prelako, sta cu ja nekoj bez toga, ne moram ni da razmisljam gde cu sa devojkom, mogao bih da je finansiram, ona bi bila zadovoljna a i ja bih bio devojkom, dzaba sto i imam neke druge kvalitete kad je devojkama to nebitno.

Ovako slicno sam pokusavao vise od 10 godina sa povremenim pauzama. Ne znam kako da se skroz oslobodim usamljenosti. Odron sam, iako realno i nisam toliko, ali za svet jesam, i to je to. Nisam bio neaktivan pa da sam kao cekao da se samo od sebe nesto desi, nego ubih se od trazenja, ali mogu samo da budem puno nezadovoljan, na to imam pravo.
 

Alter_Ego_

Legenda
Poruka
67.125
Na selo ne mogu jer tu ne bih imao privatnost od komsija a cesto i zajednicki odem sa svojima, dosta je rizicno a i daleko je.

Za ostale stvari bi mi trebalo najmanje desetak godina stednje, verovatno i vise, toliko vise ne mogu da cekam i da i dalje camim u medjuvremenu, ne isplati mi se da se uopste vise upustam u bilo sta takvo, jos su i nesigurni poslovi a i ja sâm. Decu ionako i necu imati i to ce ko zna gde otici.

Jedna mogucnost je najmanje moguce, jeftino, nekvalitetno poljoprivredno zemljiste u okolini grada, tipa ar, dva, do maksimalno pet (zavisno od cene), i da tu turim nesto improvizovano samo za vidjanja. Ali nema u ponudi sigurno, sve je nesto veliko.

Za povremena vidjanja bih jako tesko mozda i mogao da se snadjem. U zavisnosti koliko cesto bismo se vidjali, to bi bio ili zakup sobe/stana na sat/dan ili mesecni zakup sobe (ne stana) ali bez promene prebivalista, s tim sto ne bih samostalno mogao to da izvedem. Pitanje je i da li ista ima u ponudi sto je odgovarajuce a verovatno nema, a verovatno ni devojka ne bi pristala na tako nesto. Ali za dva sata zadovoljstva nedeljno ulozim 15 sati pakla nedeljno na poslu, a gde su druge stvari, meni je 10000 mesecno prevelika suma pogotovo jer se jedva ganjam da samostalno isplacujem doprinose da ne bih bio socijalni slucaj u starosti.


Previse je komplikovano samo da bih ostvario nekakvu ljubav, borba za to unistava zivot.

Ти и даље живиш у невероватној заблуди.


Толико тога ти је овде написано, а ти си и даље на почетку.

Буквално ти не треба никаква гајба (она твоја соба у родитељском дому је сасвим довољна за почетак, а боље је да доведеш девојку у неку домаћинску атмосферу него да је водаш по тим рупетинама које ти падају на памет). Не терба ти никаква гајба за почетак, а после већ можете и да се организујете за виђања.

Али, имам утисак да џаба пишем. Толико тога је написано, а ништа ниси прихватио, већ ти је лакше да живиш у лажи да немаш девојку зато што немаш пара.
 

Alter_Ego_

Legenda
Poruka
67.125
, ne moram ni da razmisljam gde cu sa devojkom, mogao bih da je finansiram, ona bi bila zadovoljna a i ja bih bio devojkom,
А тек овај део што ми боде очи....аууу...боле ме очи од овога.

Не бих био са девојком коју треба да финансирам, осим ако је баш краткотрајно, да се на брзину овајдим, или ако је у питању девојка која је, нпр. још увек студент, па није у прилици да приходује, или да је тренутно између послова или тренутно у лошијој финансијској ситуацији, па то траје привремено. Чак, то не бих ни назвао "финансирање девојке", већ бих финансирао заједничке активности (а и оне би биле скромне док се она не укључи целим својим бићем, па и финансијски).

Прво, за основне ствари и почетно познанство са девојком ти не треба никаква велика лова. Позовеш је на кафу. Попијете кафу, сокић. Позовеш је у биоскоп, отпратиш до куће. У почетку, ок, ти плаћаш, после 3-4-5 дејта, ред је да се она испрси за кафу. Даље, ако уђете у везу, та веза је заједничка и једнаки сте и свако учествује сразмерно својим финансијским могућностима. Ако треба да је финансирам, добиће ногу у дупе из момента. Али ако није богата, а жели да буде активни део те везе, нека за заједничку активност да само 20 % трошкова, ја ћу осталих 80 %, најмањи проблем.

Опет, ако се сконтате, а тренутно ниси при парама, огромна већина девојака би разумела да јој кажеш:"Жао ми је, не можемо у биоскоп да гледамо филм, мораћемо да филм нађемо преко нета и гледамо онлајн код мене. Скуваћу кафу и размутићу степ сок".

Оно преко чега ни једна, осим неке јаднице неће прећи, јесте да јој такав живот нудиш заувек. Ако јој кажеш ово горе, цениће твоју искреност до неба и даће ти птичку још у уводној шпици филма, али ако јој у то кажеш:"ја ћу заувек да радим привремено-повремене послове, јер не желим да будем способан за више", никада ти ни једна неће дати птичку, осим најгорих јадница, чија птичка нормалним мушкарцима уопште није потребна.

Ако јој кажеш:"Данас немам новца за биоскоп, гледаћемо филм код мене, а затим јој пре филма, уз Степ сокић испричаш како имаш велике планове и испричаш јој део тих планова", птичку ћеш добити још пре уводне шпице филма, а ако јој кажеш:" (све ово што пишеш овде), птичку никада добити, али НИКАДА добити нећеш.


Да ли разумеш?
 

bmaxa

Buduća legenda
Poruka
41.971
Najveci problem mi je sto nemam gde da dovedem devojku. Para niti imam a i da ih imam ne bih zeleo da placam zakup smestaja osim ako bih imao dobre i sigurne prihode. Treba da bankrotiram samo zbog toga da bih ostvario ljubav ili da se zaduzujem kao da sam narkoman zbog nekakve uslovljavajuce ljubavi, a krvav mi je svaki dinar. Zato je mozda bolje da se ni u sta ne upustam. Nemam uslova i to je to.
Meni je najvetji problem shto sam sa bratom zhiveo u sobi, pa sam morao da ga potkup;ljujem da mi ostavi sobu na par sati :P
 

Top