Tesko je, tesko ziveti u "istorijskim vremenima". Mali, ili, da ne uvredim, obican covek hoce samo da zivi; da radi, priusti sebi neko zadovoljstvo, mirno spava, voli, jede... A onda dodje cas, istorija zakuca na vrata. Hoces li prokazati komsiju Hrvata (Srbina...)? Hoce li te komsija Hrvat (Musliman...) odbraniti? Moras li napustiti dom? Hoce li te pozvati u neku vojsku? Neko ne zna odgovore, dok ga muka ne pritisne. Neko zna. Da li je Milan Nedic junak? Saradjivao sa Nemcima da bi spasao nesto Srba. Malih, obicnih, ljudi. Da li je Sljivancanon junak? Spasavao Srbe, a nece da se preda. Da ne bi "7-8 milona ispastalo...", kako to vec napisa Vladimir...Cim se trazi od nekoga da se zrtvuje, zapravo se trazi da bude junak... Ne mislim da 7-8 miliona treba da se zrtvuje za: patriotizam , kapitalizam, pokret zelenih, antiglobalizam, demokratiju, cast, zastitu belih nosoroga...ili bilo kakvih drugih ideja i ideala. Ne mislim, niti je moguce, da bas svi treba da budu junaci. Ali, treba priznati da medju malim, obicnim ljudima koji hoce da mirno spavaju, vole i jedu (cak i kada im zivot , na zalost, poturi nogu) postoje i Junaci. Na primer, Veselin Sljivancanin.