(Ne)javljanje

Tako je, dobro je da nismo isti.
Ja se sa mojom mamom čujem svaki dan. Više puta dnevno. Stara je, živi sama, razmišljam da može da joj pozli, da padne, volim da znam da je sve u redu. Sa sinom koji ne živi sa nama jednom nedeljno, nekada i jednom u 10 dana. Zbog prirode posla često putuje u inostranstvo. Javi se kada stigne, i njemu i meni je to normalno. Da je drugačije, zabrinula bih se. Kada je u Beogradu, nema potrebe da se dopisujemo svaki dan.
 
kad je ova tema u pitanju
meni je sve vreme u glavi film 127 sati
https://www.imdb.com/video/vi768149785/?playlistId=tt1542344&ref_=tt_ov_vi
ako se dobro secam, decko se nije javio nikome kad je krenuo u avanturu
pa se zaglavio medju stene i morao da odsece sebi ruku
al ajd da ne mracim..ne treba preterivati ni u cemu, nit zivkati svaki cas nit ne javljati se uopste,
al iymedju 2 krajnosti, bolje zivkanje
 
Sa majkom dok je bila živa čula sam se po nekoliko puta, imale smo neko svoje vreme. Kad je "otisla", jako teško sam prihvatila činjenicu da više neće zvati, čak sam jedno vreme strahovala od depresije jako mi je nedostajala to naše vreme.
Sada se sa decom čijem po 2x dnevno, ako putuju negde obavezno se jave da su stigle. Starija obavezno pošalje gomilu sličica jer zna da me to raduje dok mladja nema taj običaj ali važno da znam da su dobro, meni dosta.
 
Javljamo se mojoj mami i mami mog dragog. I sa ljudima sa kojim sam u svakodnevnoj komunikaciji. Nekima od njih kazem gde sam ili da neću biti tu nekoliko dana. U zgradi imam par komšinica sa kojima sam u komunikaciji ali ne javljam se da ću negde ići i slično. Jedino ako se poklpi da nas vide kad odlazimo...
Kada sam bila mlađa bolelo me uvo da se javljam. Javim se mami da me ne smara i to je to. (Sećam se kada sam bila mlada i letovala u CG za 13cdana obišli smo 6 mesta i mami sam se javila dva puta. Bolelo me uvce da se javljam..)
 

Back
Top