(Ne)javljanje

zavera babe - teorije :

1. baba nema podesen tel i da vidi ID poziva / propustenih poziva
2. baba se duri sto je nisu poveli na plazu
3. baba previse gleda rijalitije
4. baba je stari kadar UDBE i ne sme da se dogodi da se "familija" ne locira na svakih 3(tri) sata
5. baba hoce u zadrugu 7 pa se dosetila da bude pocasna drama-kvin
 
zavera babe - teorije :

1. baba nema podesen tel i da vidi ID poziva / propustenih poziva
2. baba se duri sto je nisu poveli na plazu
3. baba previse gleda rijalitije
4. baba je stari kadar UDBE i ne sme da se dogodi da se "familija" ne locira na svakih 3(tri) sata
5. baba hoce u zadrugu 7 pa se dosetila da bude pocasna drama-kvin
Правда за бабе :mafijas:
 
Takva deca ne bi trebala ni da putuju, niti da ih roditelji pustaju da bilo gde idu.
Ko će da ti misli,... ako ti nemaš osećaja za druge? Ovi što su punoletni, oni i ne pričaju gde idu, pa se jave tek kad stignu. Jer misle,... ako imaju dovoljno godina, mogu raditi šta im je volja. Razmisliš lepo pre nego što bilo šta uradiš, da li da te posle toga pohvalim ili "izlemam"?
Nisam te baš najbolje razumjela.Kakva takva djeca?
 
Нажалост, више немам коме да се јављам.
Али, да, увек сам се јављала кад допутујем на одредиште.
Док није било мобилних, јавим се из хотела или купим картицу па са говорнице.
Или из поште...живело се и пре мобилних телефона.
И то је то, минут посла и сви мирни.
Колико себичан или шкрт мораш да будеш да не издвојиш минут времена и 100 динара за најближе и њихов мир?
ne verujem da je u pitanju sebičluk
imamo nemar i babu kojoj porodica ne oseća potrebu da se javi...
što se vi svi zgražavate nad porodicom koja nije zvala.

možda baba nije ni zaslužila da je zovu, možda se nije učipila za letovanje od svoje velike penzije....:lol:
 
Podrazumeva se.
Ne volim da često smaram telefonom, na putovanjima uglavnom šaljem slike uz po neki komentar. I to je dovoljno,...da znaju da sam ok.
Primetila sam da neki ljudi (konkretno kolege) izbegavaju da govore gde putuju i u čijem društvu, što takođe smatram da je prilično bzv.
И ја са колегама једва причам о свом животу. Знају да имам дете али нисам сигурна да знају колико а не нешто ближе. Мислим да на послу није добро развијати присне односе. Ионако радно окружење не бирамо, приморани смо на њега. Да не пишем о дружењима након посла или не дај боже заједничким викендима што сада фирме форсирају- не треба ти живот, подао и људи одатле треба да су ти живот. Јежим се од тога.
 
Mislim da majka nikad ne smije sebe staviti ispred djece svog odraslog sina.
Ako se nije javio, znaci da nije mogao. Malo povjerenja u zrelost.
Javio je da ide u grcku, javili se sa granice. I odmah problem cim se nisu javili dalje.
Kako bi ta majka pustila sina u svijet kao sto je to pupinova uradila?
Ја чим пређем границу или слетим јавим да сам стигла. Не јављам се опет из смештаја.
 
Čitam komentare o ovoj porodici sto je "nestala"u Grckoj i vidim da je mnogima normalno da se ne jave svojim bliznjim ako odu na put,da su sretno stigli na odrediste.Smatram to samozivim i sebicnim ponasanjem.
Zar je toliko tesko javiti se minut nekom ko o nama brine,da smo srecno stigli.Niko ne trazi da se javljas non stop.Vidjeli smo na primjeru onog nesrecnog covjeka koji je nestao na brodu,da se moze svasta dogoditi.
Mnogi se pravdaju time kako nekad nije bilo mobilnih,pa niko nije znao nista.Ali bas zato,sto sada ima i sto se vrlo lako mozes javiti,a ne javis da si dobro...to mi je cisti egoizam.
Da li se vi javljate svojima?
uglavnom sam na putu uvek sa zenom i ona izvestava javnost o mom kretanju i dogadjanjima.
Ja se ne setim.
 
И ја са колегама једва причам о свом животу. Знају да имам дете али нисам сигурна да знају колико а не нешто ближе. Мислим да на послу није добро развијати присне односе. Ионако радно окружење не бирамо, приморани смо на њега. Да не пишем о дружењима након посла или не дај боже заједничким викендима што сада фирме форсирају- не треба ти живот, подао и људи одатле треба да су ти живот. Јежим се од тога.
Ми се дружимо.
Провели смо време заједно, у добру и злу, и створе се везе.
Наравно да нисмо у свему подударни али знамо у чему можемо да се ослонимо једни на друге.
 
Čitam komentare o ovoj porodici sto je "nestala"u Grckoj i vidim da je mnogima normalno da se ne jave svojim bliznjim ako odu na put,da su sretno stigli na odrediste.Smatram to samozivim i sebicnim ponasanjem.
Zar je toliko tesko javiti se minut nekom ko o nama brine,da smo srecno stigli.Niko ne trazi da se javljas non stop.Vidjeli smo na primjeru onog nesrecnog covjeka koji je nestao na brodu,da se moze svasta dogoditi.
Mnogi se pravdaju time kako nekad nije bilo mobilnih,pa niko nije znao nista.Ali bas zato,sto sada ima i sto se vrlo lako mozes javiti,a ne javis da si dobro...to mi je cisti egoizam.
Da li se vi javljate svojima?
Па ред је јавити се, али не знам сад за ту породицу, можда су били самотњаци, родитељи можда нису ималк родитеље или односе са њима или просто нису били блиски ни са ким

То је нама чудно, али има таквих људи данас све више
 
Ми се јављамо једни другима.
Кад дођемо негде, успут нека фоткица и кад се вратимо.
Са сестром размењујем највише фотки и информација.
Не познајем никог ко се понаша тако неодговорно,а да је одрасла особа.
А с клинцима је све могуће. Пролазе кроз фазе па буде и та кад се ником не јављају. Мада то је већ за знак питања изнад главе родитељима.
 
И ја са колегама једва причам о свом животу. Знају да имам дете али нисам сигурна да знају колико а не нешто ближе. Мислим да на послу није добро развијати присне односе. Ионако радно окружење не бирамо, приморани смо на њега. Да не пишем о дружењима након посла или не дај боже заједничким викендима што сада фирме форсирају- не треба ти живот, подао и људи одатле треба да су ти живот. Јежим се од тога.
Jbt,...pogase telefone, pa odu na odmor k'o da su u zemlju propali! Ja se uvek javim, obično i kažem gde idem i kada sam dostupna. Kontam i da dobar deo života provodim sa njima, takoreći su moja druga porodica, kakvi god bili. Nije mi to ni neki "top-secret", pa da smatram kao da se previše zalazi u moju intimu.
Nisu ni svi isti,...imam koleginicu koja šalje fotke i kad kupu novu "pidžamu".😁
 
Jbt,...pogase telefone, pa odu na odmor k'o da su u zemlju propali! Ja se uvek javim, obično i kažem gde idem i kada sam dostupna. Kontam i da dobar deo života provodim sa njima, takoreći su moja druga porodica, kakvi god bili. Nije mi to ni neki "top-secret", pa da smatram kao da se previše zalazi u moju intimu.
Nisu ni svi isti,...imam koleginicu koja šalje fotke i kad kupu novu "pidžamu".😁
Mi smo imali situaciju da pr.menadzer digne frku sto koleginica nije odgovorila na mejl koji je poslao i kaze mu druga, pa na bolovanju je(djevojka tek izasla iz bolnice) a on, to sto je na bolovanju, ne daje joj pravo da ne odgovara na mejlove.
Svasta ljudi ocekuju od drugih:lol:
 
Mi smo imali situaciju da pr.menadzer digne frku sto koleginica nije odgovorila na mejl koji je poslao i kaze mu druga, pa na bolovanju je(djevojka tek izasla iz bolnice) a on, to sto je na bolovanju, ne daje joj pravo da ne odgovara na mejlove.
Svasta ljudi ocekuju od drugih:lol:
Da,...bože sačuvaj da napiše mail i pita kako je.:roll:
 
Čitam komentare o ovoj porodici sto je "nestala"u Grckoj i vidim da je mnogima normalno da se ne jave svojim bliznjim ako odu na put,da su sretno stigli na odrediste.Smatram to samozivim i sebicnim ponasanjem.
Zar je toliko tesko javiti se minut nekom ko o nama brine,da smo srecno stigli.Niko ne trazi da se javljas non stop.Vidjeli smo na primjeru onog nesrecnog covjeka koji je nestao na brodu,da se moze svasta dogoditi.
Mnogi se pravdaju time kako nekad nije bilo mobilnih,pa niko nije znao nista.Ali bas zato,sto sada ima i sto se vrlo lako mozes javiti,a ne javis da si dobro...to mi je cisti egoizam.
Da li se vi javljate svojima?

Mi Kostunice ne znamo ni ko je nestao iz nase familije kamoli iz zemlje.

A nisam neodgovorna, zivota mi.
Znam i zasto je tako. Dok sam sazrevala, kako obicno biva, starija sestra je trazila sve. Paznju etc etc. I sve je bilo u velikom stilu, vrlo glasno i uz pola familije. Posvadja se sa momkom, saziv. Saziv znaci - ona prica a mi cutimo i klimamo.
Ona ide na put, prstom levo, mi svi glave levo. Prstom desno, mi horski desno.
Kako obicno biva, mladji sve radi drugacije.
Sto puta sam nasla majku kako je legla da mre jer se nije javila.
A znala sam da joj nije nista. Kao sto nikada i nije.

E, sama doziram. Babi ne moram da udenem u usi bas sve. Nije mudro.
Ni novog momka a ni neku vukohebinu jer je znam.
Sinko, jel to nisu neke Indije?
Indija u njenom svetu znaci sve istocno od Grcke i juzno od SAD-a. Sa izuzetkom Australije i Japana. Njih uvazava.

Nisu bako Indije.
Da nije ona Afrika?
Afrika je u babinom recniku nesto jos gore od Indije, ako je to ikako moguce.

U toj situaciji precutis ali precutis tuto kompleto, i Indiju i novog momka i odmor koji si imala a nisi ga provela kako baba zamislja da je pravda nebeska - sa njom.

Znala sam da precutim i sestri. Zasto, zato sto sam po pravdi nebeskoj i krvnoj vezi bila u obavezi da ispunjavam obaveze tetke. A to znaci provesti svaki ali bas svaki odmor i slobodan dan kao - tetka.
Ako bih se drznula da se oglusim trpela bih ili kako to nije lepo ili uvredjenu tisinu.

Tako da...ko cuti gde ide mozda mora da cuti, sto zbog tudjeg mira sto zbog svoje slobode.
Jedino treba da vara malo bolje pa da kaze "javljam se za pet dana" pa ako se javi za dva dobro jeste.

U normalnim okolnostima, naravno da je red javiti se ali je i normalno da se drugi raduju nasoj avanturi.
 
Čitam komentare o ovoj porodici sto je "nestala"u Grckoj i vidim da je mnogima normalno da se ne jave svojim bliznjim ako odu na put,da su sretno stigli na odrediste.Smatram to samozivim i sebicnim ponasanjem.
Zar je toliko tesko javiti se minut nekom ko o nama brine,da smo srecno stigli.Niko ne trazi da se javljas non stop.Vidjeli smo na primjeru onog nesrecnog covjeka koji je nestao na brodu,da se moze svasta dogoditi.
Mnogi se pravdaju time kako nekad nije bilo mobilnih,pa niko nije znao nista.Ali bas zato,sto sada ima i sto se vrlo lako mozes javiti,a ne javis da si dobro...to mi je cisti egoizam.
Da li se vi javljate svojima?
Javim se mojima kad stignemo i kad krenemo nazad i vratimo se. :) I u toku odmora sam obavezna da se tu i tamo javim i posaljem slike. :D To ponekad zna da bude malo naporno, posto je tih „mojih“ puno. :D
Sto puta sam mami rekla da je njoj i tati bilo lakse, jer nikom osim svojim roditeljima nisu morali da se jave. A i to je bilo pitanje da li ce se javiti. Razglednice su uvek slali. To da.

Muz se svojim roditeljima javi fotkom tek neki 4-5 dan odmora. Njegovi NIKAD ne dizu frku, niti razmisljaju katastroficno. Moja mama kaze da je ona briznija, ali nije tako. Njegovi nisu pesimsticni i uvek su u fazonu:“Mora da se super provode i uzivaju cim se jos nisu javili.“ A moji me 3 puta sahrane ukoliko se ne javim odmah. :D

Ni njegovi, koji stalno negde putuju, ne trce da se nama odmah jave. Kad imaju mirniji dan uhvate i posalju poruke deci i ostalima.
 
To je u redu kad je sve u redu.
Mislim,ne javis se cim stignes,nego pet dana kasnije.Ali zamisli da ti se nesto desilo usput,a niko ne zna ni gdje si i ne moze ti pomoci.
Mislim da je lakse i sigurnije,javis se bar jednoj bliskoj osobi.Drugi ce vec cuti od nje.
I bas me zanima da li bi se zabrinuli ti "optimisticni"da se ne javis nikako i da ne znaju gdje si duze vrijeme?
Onda bi isli kod tvojih "pesimisticnih"roditelja da se raspitaju da li ste se javljali.🙂
 
Cesto se i ne javljamo bas nikome.
Zasto? Zato sto znamo kada krecemo ali ne znamo kad stizemo, da li cemo malo skrenuti s puta, ostati dan dva.
Ne volim kad me neko cima dok putujem.
 
Poslednja izmena:
Javim se i mojima i muževljevima jer njega obično mrzi , aj javi i mojima da smo stigli :mrgreen: Mislim da je i stvar bliskosti a i vaspitanja. Sin leteo 15h u Kinu , naravno da sam cupkala i čekala da napiše samo, sleteo sam. To ga je koštalo oko 100 evrića ali moja deca su tako vaspitana oduvek.
 
Javim se mojima kad stignemo i kad krenemo nazad i vratimo se. :) I u toku odmora sam obavezna da se tu i tamo javim i posaljem slike. :D To ponekad zna da bude malo naporno, posto je tih „mojih“ puno. :D
Sto puta sam mami rekla da je njoj i tati bilo lakse, jer nikom osim svojim roditeljima nisu morali da se jave. A i to je bilo pitanje da li ce se javiti. Razglednice su uvek slali. To da.

Muz se svojim roditeljima javi fotkom tek neki 4-5 dan odmora. Njegovi NIKAD ne dizu frku, niti razmisljaju katastroficno. Moja mama kaze da je ona briznija, ali nije tako. Njegovi nisu pesimsticni i uvek su u fazonu:“Mora da se super provode i uzivaju cim se jos nisu javili.“ A moji me 3 puta sahrane ukoliko se ne javim odmah. :D

Ni njegovi, koji stalno negde putuju, ne trce da se nama odmah jave. Kad imaju mirniji dan uhvate i posalju poruke deci i ostalima.
Овако и ја, као твоји свекар и свекрва. Син је цео летњи распуст проводио на мору и не знам да ли смо се 3 пута чули. Зимски исто са дедом и бабом и чујемо се да честитамо празнике.
Била сам увек у фазону- чим не кмечи све је у реду. Увек мислим да је све у реду. Па тачно бих се за дупе ујела да сам онај родитељ који брине, мрачи и онда заиста детету навуче беду на врат.

И моја бивша свекрва је таква. Зато са њом имам леп однос, радо се чујемо а не реда ради. Да је неки давеж избегавала бих је. Људи не схватају да брига није љубав него себичлук, субјективна драма на коју се очекује реакција.
 

Back
Top