Nauka, religija i filozofija

Ljubo2

Iskusan
Poruka
5.127
Nauka, religija i filozofija su tri različite metode pomoću kojih pokušavamo da saznamo Istinu o postojanju stvarnosti.

Naučna metoda je čullna i eksperimentalna, pomoću koje spoznajemo svarnost sa njene izvanjske strane i tako o njoj saznajemo šta ona za nas, kao posmatrače iz vana, jeste.

Religijska metoda je vančulna, spiritualna, meditativna ili metafizička, koju takođe koristi i psihologija kao nauka. To je metoda pomoću koje se vančulno pokušava saznati Iszina o suštini stvarnosti, tj. o tome šta stvarnost u sebi za sebe jeste.

A filozofska metoda je logika, pomoću koje se pokušavaju logički povezati sva čovekova iskustva o stvarnosti, do kojih može da se dođe i čulno i vančulno.

Ove tri oblasti ili načina spoznaje stvarnosti su do danas delovale, a i danas deluju, odvojeno, sa ubeđenjem da svaka može samostalno da dokuči istinu o postojanju stvarnosti. Kao posledicu toga danas imamo više naučnih, pogrešnih i nedokazanih teorija i postojanju stvarnosti. Takođe i mnoštvo različitih svetskih religija i sekti koje imaju svoja pogrešna tumačenja stvarnosti. A tu si i dve vodeće svetske filozofije, idealizam imaterijalizam, koje jeoš uvek ne mogu da se slože oko toga šta je starije, ideja ili materija.

I sve kad se uzme u obzir, jedino što sa sigurnošću možemo da tvrdimo, jeste da istinu o stvarnosti još uvek ne znamo, već samo verujemo da znamo i prepiremo se oko toga čija vera je prava, a čija kriva.

U celokupnom ovom našem neznanju, jedan od većih problema je problem postojanja Svesti, koji još uvek nije rešila, ni nauka, ni religija, ni filozofija. Iz čega proizilazi problem neznanja cilja, svrhe i smisla života i sveukupnog postojanja, pa je svaki čpvek na svetu slobodan da sam, po svojoj slobodnoj volji odeđeuje sebi taj cilj i svrhu, kao i način kako da do tog cilja dođe. A pošto ni jedan čovek taj cilj ne može da ostvaro sam, bez pomoži i uticaja drugih ljudi, kao posledica toga je došlo di političke, verske, nacionalne i klasne podele sveta, konkurencije, mržnje i borbe svakoha sa svakijm, u kojoj jači preživljava, u kojoj je pravojačega njegovo prirodno pravo i u kojoj su dozvoljena sva sredstva.

Pa je danas pitanje, kako prevazići sva svetska zla i sprečiti samouništenje sveta, svodi na pitanje kako otkriti Konačnu Istinu o postojanju stvrnosti, tj. istinu o cilju i svrsi našeg postojanja i pomoću te Istine pomiriti i ujediniti svet i prinaći najbolji način kako da se taj cilj i svrha udrušeno i u miru ostvare?
 
religija je dogma, tako da ništa ne preispituje već servira ono što "sve zna"..
Tako nas uče još od osnovne škole. Ali sada nije reć o samim religijama, već o , poreklu religijskih učenja. Zato šti se dans, mnogi elementi onoga što religije o stvarnosti uče, podudara sa onim što se danas u nauci o stvarnosti zna. Na primer, kada se u religijama kaže da je Bog stvorio svet iz ništa, to je podudarno sa otkrićme fizike da je Svemi nastao po načinu samopokretanja nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koji je sa stanovišta fizike isto što i ništa. itd. rPogptovo ako se uzime u obzir metafizika, kao jedna određena oblast stvarnosti, koja bazira na ljudskom iskustvu, koja je temelj učenja svih religija, o kojoj se u nauci još uvek apsolutno ništa ne zna. Posebno što je metafizika jedno od područja ljudske svesnosti, a time ujedno i Svesti, o kojoj nauka takođe još uvek ništa ne zna, jer i metafizika, i Svest izlaze iz okvira empirijskog naučnog iskustva. Ali ne uzlazi iz okcira logike i filozofjje ili antropologoje kao jedne mutidisviplinarne oblasti ljudskog znnja, koja sva ljudska iskustva o stvarnosti uzima u u obzor prilikom traganja za istinom o postojanju stvarnosti, a ne samo čula i eksperimentalna iskustva na koja je organičena empirijska nauka. Jer danas svi ljudi znaju da su čulna iskustva o stvarnosti samo jedan -i to manju deo - iskustva o stvarnosti. I upravo zbog toga je, kada je reč o logici, tj. filozofiji, ako i ona želi da dadne svoj doprinos u tarženju i otkrivanji Istine o postojanju stvarnosti, da ona koristi sva ljudska iskustva - i čulna fizička i vančulna, psihilka i metafizička - kao premise za izvođennje logičkih zaključaka u vezi postojanja stvarnosti. Onako kako sam ja to učinio prilikom otkrivanja Zakona po kojem, postoje materija, život i Svemir, koji sam na ovom forumu prezentirao kroz moje postove i video pod naslovom "Zakon postojanja".
 
Nauka, religija i filozofija su tri različite metode pomoću kojih pokušavamo da saznamo Istinu o postojanju stvarnosti.

Naučna metoda je čullna i eksperimentalna, pomoću koje spoznajemo svarnost sa njene izvanjske strane i tako o njoj saznajemo šta ona za nas, kao posmatrače iz vana, jeste.

Religijska metoda je vančulna, spiritualna, meditativna ili metafizička, koju takođe koristi i psihologija kao nauka. To je metoda pomoću koje se vančulno pokušava saznati Iszina o suštini stvarnosti, tj. o tome šta stvarnost u sebi za sebe jeste.

A filozofska metoda je logika, pomoću koje se pokušavaju logički povezati sva čovekova iskustva o stvarnosti, do kojih može da se dođe i čulno i vančulno.

Ove tri oblasti ili načina spoznaje stvarnosti su do danas delovale, a i danas deluju, odvojeno, sa ubeđenjem da svaka može samostalno da dokuči istinu o postojanju stvarnosti. Kao posledicu toga danas imamo više naučnih, pogrešnih i nedokazanih teorija i postojanju stvarnosti. Takođe i mnoštvo različitih svetskih religija i sekti koje imaju svoja pogrešna tumačenja stvarnosti. A tu si i dve vodeće svetske filozofije, idealizam imaterijalizam, koje jeoš uvek ne mogu da se slože oko toga šta je starije, ideja ili materija.

I sve kad se uzme u obzir, jedino što sa sigurnošću možemo da tvrdimo, jeste da istinu o stvarnosti još uvek ne znamo, već samo verujemo da znamo i prepiremo se oko toga čija vera je prava, a čija kriva.

U celokupnom ovom našem neznanju, jedan od većih problema je problem postojanja Svesti, koji još uvek nije rešila, ni nauka, ni religija, ni filozofija. Iz čega proizilazi problem neznanja cilja, svrhe i smisla života i sveukupnog postojanja, pa je svaki čpvek na svetu slobodan da sam, po svojoj slobodnoj volji odeđeuje sebi taj cilj i svrhu, kao i način kako da do tog cilja dođe. A pošto ni jedan čovek taj cilj ne može da ostvaro sam, bez pomoži i uticaja drugih ljudi, kao posledica toga je došlo di političke, verske, nacionalne i klasne podele sveta, konkurencije, mržnje i borbe svakoha sa svakijm, u kojoj jači preživljava, u kojoj je pravojačega njegovo prirodno pravo i u kojoj su dozvoljena sva sredstva.

Pa je danas pitanje, kako prevazići sva svetska zla i sprečiti samouništenje sveta, svodi na pitanje kako otkriti Konačnu Istinu o postojanju stvrnosti, tj. istinu o cilju i svrsi našeg postojanja i pomoću te Istine pomiriti i ujediniti svet i prinaći najbolji način kako da se taj cilj i svrha udrušeno i u miru ostvare?
Zašto se kaže da je filozofija bila nekada sluškinja teologije? Kako se to odvijalo? Zašto se pristalo tada na to?
 
Zašto se kaže da je filozofija bila nekada sluškinja teologije? Kako se to odvijalo? Zašto se pristalo tada na to?
Ne znam odgovor, ali pretpostavljam da je filozofija postala sluškinja teologije zato što je teoogija bila starija od filozofije, a samim tim i moćnija. Bila je starija zato jer se temeljila na drevnim spisima - vedama, recimo - kao i metafizičkim iskustvima pojedinih ljudi u vezi postojanja duhpvnog sveta. Pa su ljudi kasnije , zbog nerazumevanja sadržaja tih staruih spisa i metafizičkih iskustava, pokušavali logićki, a to znači. filozofski, da dođu do Istine o postojanju stvarnosti, po načinu upoređivanja sadržajatih drevnih spisa i metafizičkih iskustava, sa svojim iskustvima o objektivnoj stvarnosti, do kojih su mogli da doču putem njenog ćulnog opažanja. Koje je kasnije postalo temelj naučnog iiskustva i, tj. čulnog istraživanja stvarnosti.

I to upoređivanje i preplitanje teoloških, filozofskih i naučnih shvatanja i iskustvava još uvek nije završeno. Sve dok na kaju ove tri oblasti ljudskog znanja, religija, filozofija i nauka, ne dođu do istog rezultat, tj. dok ne usaglase svoje stavove u vezi istine o stvarnosti i postanu samo jedna oblast ljudskog znanja. Sa otkrićem Zakona sveukupnog postojanja. to se već desilo.

 
Poslednja izmena:

Back
Top