stnco:
No, i pored tvoje prve rečenice, ja ću da se složim sa tobom da moje misli i te kako utiču na moje telo i na moj život. Ali, kako moje misli mogu da utiču na moje najbliže okruženje, i da li je ogromni Vašington bio najbliže okruženje za onih 4000 koji su razmišljali o smanjenju kriminala? Na prvi deo pitanja skoro da znam odgovor: pa da bi se to razumelo treba svest koju ja nema, ali, ipak meni nesvesnom pokušaj da objasniš o mehanizmima delovanja.
Tih 4000 hiljade je doslo u Vasington.
Ovo je kopirano sa druge teme, objasnjava kako misao deluje na nase telo. Mrzi da kucam ispocetka, ima i viska..
"Covek kroz svoje telo, cula prima informacije iz spoljasnjeg sveta, na njih telo reaguje tako sto hipotalamus proizvodi supstance (proteine od amino kiselina), razlicite ( otud i razlicite emocije) , zovu se peptidi i oni preko hipofize odlaze do krvotoka i stizu da svake nase celije. Svaka celija ima veliki broj receptora koji primaju ovu supstancu i u skladu sa vrstom supstance celija na odredjeni nacin reaguje. Isti princip vazi kad u organizam udje heroin. Ukoliko je celija bombardovana jednom istom supstancom, celija se skuplja. Kad resi jednog dana da se podeli, ona se modifijuje i prakticno degenerise. Tako nastaje starost, dolazi do poremecaja u proizvodnji proteina. Cemu ova prica? Pa ona lepo govori da covek postaje ovisan o emocijama, kao sto postaje ovisan o heroinu, bez obzira da li je rec o "dobrim" ili "losim" emocijama. Tako neko postaje ovisan o seksu, ovisan o osecanju zaljubljenosti itd. Emocionalna agresija na celije prakticno izaziva nase telesno propadanje. Ne kaze se dzabe za nekog ko je u zivotu mnogo drame preziveo da je ostario i fizicki. Naravno, glupo je pricati o eliminaciji emocija, one nas zivot cine bogatim, one su bukvalno odraz naseg iskustva. Medjutim, posto emocije ostavljaju bukvalno zig u mozgu, kao trag iskustva, tj. neuroni se medjusobno povezuju i u slucaju ponavljanja jedne iste emocije te veze ostvaruju dugorocnu vezu, sam covek dovodi sebe u poziciju da iznova i iznova ponavlja jedno te isto iskustvo i vrti se u krugu bez izlaza. Onda dobijes tuzne i nesrecne ljude.
Ne mozes da shvatis zasto su strasti pogubne, dok ne krenu da ti upropascavaju zivot. Nekom treba manje, nekom vise vremena to da shvati, a neko to ne shvati nikad. Iz ovog "halo efekta" kako se ovaj krug zove u psihologiji, izlazis samo uz pomoc svesti, koja je jedina sposobna da posmatra telo, emocije i sta se zapravo desava u tvom zivotu. Razviti svest i uspostaviti kontrolu nad svojim emocijama je put covekovog razvoja. Zasto bi se vracali na animalno, kad nam je data visa svest koja nas razlikuje od zivotinja? Zasto covek ne bi tezio vremenu koje je bez ratova npr , nego se vracao na stupanj zivotinje?
Uostalom kad covek kao pojedinac savlada sebe, uspostavi kontrolu nad svojim emocijama, njemu je otvoren put da bude zadovoljan i uspesan, da zivi u radosti (ne sreci, sreca je stanje euforije), da ostvari sta god pozeli. Kad smo ovisni o emociji, isto je kao kad smo ovisni o heroinu, samo sto su posledice ovog drugog brze i na prvi pogled fatalnije. Narkoman koji ne savlada svoju ovisnost, tesko da ce ikad ispuniti svoj zivot."
E sad. Glavni problem nauke je sto ona ne moze da devinise svest. Misao ne moze da se "vidi" ili "ulovi", razmisljanje se registruje aktiviranjem odredjenih delova mozga, kako sam ja shvatila dolazi do elektricnog praznjenja. Ako deluje na nase telo, sto je ocigledno i dokazano, moze da izmeni nas zivot, ne znam sto bi bilo sporno da utice na nase okruzenje, kad pogledas nauku i njena dostignuca, kako je izmenjena stvarnost, a sve je pocelo od ideje i vere u tu ideju da je moguca. Postoji "zakon privlacnosti" ciji su rezultati ocigledni i dokazivi i za obicnog coveka, verovatno je veliki broj ljudi nesto slicno i dozivela. Ako mislis pozitivno, osecas se tako, pozitivne stvari se i odigravaju. A kako meditacija 4000 ljudi uspeva da smanji procenat kriminala, lako je shvatljivo ukoliko prihvatis da je svaka pojedinacna ljudska svest sastavni deo jedne univerzalne svesti, sto kvantna fizika danas i pretpostavlja. Sa stanovista atomske fizike, i onog sto je vec izneto za materiju da nije cvrsta kao sto nam se cini, vec je prozirna, odnosno materija kao manifestacija svesti, izlazi da smo mi bukvalno jedno, da je ceo materijalni svet jedno, i u tom smislu, u takvoj povezanosti, sledi zakljucak da i te kako uticemo ako ne na univerzum, ono na nase najblize okruzenje. A ja se nadam, da ce jednog dana nauka moci ovo da izmeri, odnosno da cemo jednog dana "uloviti" sta je misao, sta je svest, sta je uzrok. Za sada je njeno delovanje ocigledno, znaci, postoji posledica.