- Poruka
- 6.993
Ako jeste argument, onda se mora uspostaviti neka jasnija slika kauzalnosti. Ako pak govorimo o elementarnoj postavci, koja sama po sebi nema nužnog uticaja na tezu, ona ne može biti argument. Primera radi, ako kažeš „kako čovek može da koristi nož, ako će samo da se poseče“, upotreba noža je nešto što je osnovna postavka bez koje misao funkcioniše, ali nije u nužnoj korelacijisa nepoželjnim ishodom.
Ako govorimo o separatističkim pokretima i tendencijama, i njihovim uspešnim realizacijama, u proteklih pola veka — znatno su češći slučajevi u kojima se ništa nije dogodilo u slučaju teritorije sa većinski tuđinskim stanovništvom, od onih koji bi dokazali tvoj primer. Naveo sam popis nekih najbitnijih slučajeva koji se nistu čisto završili (ima i raznih koje nisam pominjao, kao npr. Severni Kipar). Ako bismo tražili primere uspešnih, njih je brojčano značajno manje. Eritreja 1993. godine, Istočni Timor 2002. godine i Južni Sudan 2011. godine.
A što je još bitnije, u istoriji specifično Evrope, takvog primera da je neka teritorija nastanjena sa 90% tuđim stanovništvom i zbog toga se otuđila, u savremenoj istoriji uopšte ni nema. Svi separatistički pokreti, sve težnje, ili su odbijeni kao mogućnost. Venecijanci većinski žele otcepljenje od Italije, ali od toga nema ništa. Katalonci žele otcepljenje od Španije, ali Puđdemon pokazuje da od toga nema ništa. Škotski referendumi za nezavisnost nisu uspeli. Flamanci žele nezavisnost od Belgije, ali od toga nema ništa. Farska ostrva su na referendumu uspešno izglasla otcepljenje od Danske, ali Danska je odlučila da ne prizna referendum. Većina građana Južnog Tirola je želela otcepljenje od Italije i reujedinjenje sa Austrijom, ali to nije bilo dopušteno. Tako da, u savremenoj istoriji Evrope ne postoji niti jedan jedini primer otcepljenja teritorije koja je naseljena tuđim stanovništvom. Svi primeri dopuštenog izjašnjavanja, kao npr. sa Škotskom, dešavali su se tamo gde je postojala otvorena debata i gde je centralistička opcija imala realnu šansu da pobedi, ako što su npr. Korzikanci odbili na referendumu 2003. godine sopstvenu autonomiju. Ostali, gde postoji jasnije opredeljenje i gde unionisti nemaju nikakve šanse, nisu nikada nuđeni.
Jesi ti čitao šta sam napisao ili se samo prosto praviš lud? Lepo ti reko da argument "90%" nije jedini a ti ga pobijaš kao da jeste. Da jeste jedini, sve što stoji bi imalo smisla, ali nije. Daj se malo koncentriši na priču. 90% plus antizapadni kurs. Dakle sinergijski efekat dve stvari. Čak je ova druga i bitnija nego 90%. Jak si onoliko koliko imaš jake saveznike. Hrvatska koja je bila prozapadna država je dobila dozvolu da protera Srbe... a Srbi kao antizapadna država nisu dobili dozvolu da proteraju Albance. To je stvar prosto geopolitike, pišali smo uz vetar i popišali smo se. Da li je 90% ili je 20% ne menja mnogo činjenicu. Moglo je da bude i 5%, ako na njihovu stranu stane NATO, onda si sje*an.