Mirno spavaš, a zora već rudi,
nemam snage iz sna da te budim.
Ja odlazim putem bez povratka,
i poslednji put, nežno te ljubim.
Ovo je naša oproštajna pesma,
i naše poslednje "zbogom".
Za moju tugu ti nisi kriv(a),
i u tvom srcu tuga se skriva!
Opraštam ti za uvrede neke,
ali za nas nema pomirenja...
Ove zore, ja ti ZBOGOM kažem,
Za nas više nema "doviđenja"!
Kada čuješ oproštajnu pesmu,
stegni srce i zadrži suze!
Pre no što sreću doživeli,
čarobna je neka ruka uze...
Od Sinana Sakića..

nemam snage iz sna da te budim.
Ja odlazim putem bez povratka,
i poslednji put, nežno te ljubim.
Ovo je naša oproštajna pesma,
i naše poslednje "zbogom".
Za moju tugu ti nisi kriv(a),
i u tvom srcu tuga se skriva!
Opraštam ti za uvrede neke,
ali za nas nema pomirenja...
Ove zore, ja ti ZBOGOM kažem,
Za nas više nema "doviđenja"!
Kada čuješ oproštajnu pesmu,
stegni srce i zadrži suze!
Pre no što sreću doživeli,
čarobna je neka ruka uze...
Od Sinana Sakića..
