- Poruka
- 1.839
Kratka, prepravljena verzija teksta Chritine Conti
Narcisoidne osobe, uprkos samouverenom ponašanju, žude za divljenjem i bore se da poveruju u sopstvenu genijalnost. Istraživanja pokazuju veliki jaz između njihovog samopercepcije i stvarnosti, naročito u pogledu izgleda i sposobnosti. Narcisoidnost se kreće od zdravog samopouzdanja do poremećaja ličnosti koji pogađa 1-2% populacije. Osobe s ekstremnim karakteristikama često potcenjuju druge i narušavaju sopstvenu lažnu sliku o sebi. Na kritike mogu reagovati besom ili paranojom i često nepravedno strahuju od isključenja ili odbacivanja.
Narcisoidnost i isključenost međusobno se podstiču
Narcisoidnost može imati "ranjive" osobine (socijalno povučene i neurotične) ili "grandiozne" osobine (dominantne i ekstrovertne). Ljudi s grandioznim osobinama često su asertivni i skloni samopromociji, dok osobe s ranjivim osobinama deluju uznemireno, preosetljivo i inhibirano.
Iako su ovo odvojeni oblici narcisoidnosti, dele jezgro osećaja superiornosti i antagonistički karakter. Svi mi imamo narcisoidne osobine u određenoj meri i možemo varirati između ovih oblika izražavanja.
Istraživanje iz SAD-a fokusiralo se samo na grandioznu narcisoidnost i razlikovalo je dve njene dimenzije: narcisoidno divljenje (sposobnost šarma i manipulacije) i narcisoidno rivalstvo, koje uključuje omalovažavanje i agresivno ponašanje prema drugima.
Tim istraživača analizirao je podatke više od 77.000 učesnika iz sedam studija sprovedenih od 2009. do 2022. Prve dve studije istraživale su vezu između narcisoidnosti i isključenosti koristeći ankete i uzorkovanje iskustava (metoda za praćenje ponašanja učesnika putem pametnih telefona).
Rezultati su pokazali da osobe sa višim nivoima narcisoidnosti prijavljuju više osećaja isključenosti. Ostali eksperimenti su ispitivali kako osobe sa višim nivoima narcisoidnosti doživljavaju nejasne socijalne interakcije i kako drugi reaguju na njihove osobine. Ljudi s izraženim narcisoidnim rivalstvom češće su isključivani, čak i kad drugi nisu bili upoznati s njihovim karakteristikama.
Zaključeno je da narcisoidnost može podstaći socijalnu isključenost, dok samo isključenje može dodatno povećati izražene narcisoidne osobine. Takođe, istraživanja su pokazala povezanost između narcisoidnosti i paranoje, uključujući sklonost verovanju u teorije zavere, što može imati štetne posledice za društvo, poput nasilja i skepticizma prema vakcinama.
Narcisoidne crte često su izraženije kod političkih lidera nego kod šire populacije, a teorije zavere mogu biti privlačne političarima tokom izazovnih perioda.
Idealno i stvarno "ja"
Zaključci američke studije nude praktične smernice za rad sa osobama sa izraženom narcisoidnošću. Intervencije bi trebalo ne samo da poboljšaju odnose kroz prepoznavanje rizičnih faktora ličnosti (poput rivalstva), već i da uzmu u obzir percepcije same osobe.
Narcisoidni poremećaj ličnosti povezan je s većim rizikom od suicida i mentalnih problema, a lečenje je često neefikasno zbog otpora pacijenata da napuste "idealno ja". To izaziva frustraciju, bes i sukobe s terapeutom.
Cilj intervencija može biti razbijanje kognitivnih distorzija koje ometaju socijalno funkcionisanje. Na primer, psihološke terapije mogu pomoći osobama da obrade odbrambene mehanizme (precenjivanje sebe) koji prikrivaju ranjivost.
Razvijanje uvida u svoje reakcije – poput agresije na pretnje samopouzdanju i osećaja isključenosti – može im pomoći da promene obrasce razmišljanja. To može smanjiti njihov stres, bes i neprijateljstvo, čineći život boljim i za njih i za ljude oko njih.
Da li se slažete sa zaključcima i koje je vaše mišljenje i iskustvo u vezi ovoga?
Linkovi s rezultatima istraživanjima na ovu temu, ako nekoga interesuje dublje istraživanje:
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0191886920307996
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37200887/
https://psycnet.apa.org/buy/2014-57455-001
https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jopy.12693
https://psycnet.apa.org/doiLanding?doi=10.1037/pspp0000547
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8060359/
https://psycnet.apa.org/doiLanding?doi=10.1037/pas0000433
https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1948550615616170
https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/0956797613491970
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10187391/
Narcisoidne osobe, uprkos samouverenom ponašanju, žude za divljenjem i bore se da poveruju u sopstvenu genijalnost. Istraživanja pokazuju veliki jaz između njihovog samopercepcije i stvarnosti, naročito u pogledu izgleda i sposobnosti. Narcisoidnost se kreće od zdravog samopouzdanja do poremećaja ličnosti koji pogađa 1-2% populacije. Osobe s ekstremnim karakteristikama često potcenjuju druge i narušavaju sopstvenu lažnu sliku o sebi. Na kritike mogu reagovati besom ili paranojom i često nepravedno strahuju od isključenja ili odbacivanja.
Narcisoidnost i isključenost međusobno se podstiču
Narcisoidnost može imati "ranjive" osobine (socijalno povučene i neurotične) ili "grandiozne" osobine (dominantne i ekstrovertne). Ljudi s grandioznim osobinama često su asertivni i skloni samopromociji, dok osobe s ranjivim osobinama deluju uznemireno, preosetljivo i inhibirano.
Iako su ovo odvojeni oblici narcisoidnosti, dele jezgro osećaja superiornosti i antagonistički karakter. Svi mi imamo narcisoidne osobine u određenoj meri i možemo varirati između ovih oblika izražavanja.
Istraživanje iz SAD-a fokusiralo se samo na grandioznu narcisoidnost i razlikovalo je dve njene dimenzije: narcisoidno divljenje (sposobnost šarma i manipulacije) i narcisoidno rivalstvo, koje uključuje omalovažavanje i agresivno ponašanje prema drugima.
Tim istraživača analizirao je podatke više od 77.000 učesnika iz sedam studija sprovedenih od 2009. do 2022. Prve dve studije istraživale su vezu između narcisoidnosti i isključenosti koristeći ankete i uzorkovanje iskustava (metoda za praćenje ponašanja učesnika putem pametnih telefona).
Rezultati su pokazali da osobe sa višim nivoima narcisoidnosti prijavljuju više osećaja isključenosti. Ostali eksperimenti su ispitivali kako osobe sa višim nivoima narcisoidnosti doživljavaju nejasne socijalne interakcije i kako drugi reaguju na njihove osobine. Ljudi s izraženim narcisoidnim rivalstvom češće su isključivani, čak i kad drugi nisu bili upoznati s njihovim karakteristikama.
Zaključeno je da narcisoidnost može podstaći socijalnu isključenost, dok samo isključenje može dodatno povećati izražene narcisoidne osobine. Takođe, istraživanja su pokazala povezanost između narcisoidnosti i paranoje, uključujući sklonost verovanju u teorije zavere, što može imati štetne posledice za društvo, poput nasilja i skepticizma prema vakcinama.
Narcisoidne crte često su izraženije kod političkih lidera nego kod šire populacije, a teorije zavere mogu biti privlačne političarima tokom izazovnih perioda.
Idealno i stvarno "ja"
Zaključci američke studije nude praktične smernice za rad sa osobama sa izraženom narcisoidnošću. Intervencije bi trebalo ne samo da poboljšaju odnose kroz prepoznavanje rizičnih faktora ličnosti (poput rivalstva), već i da uzmu u obzir percepcije same osobe.
Narcisoidni poremećaj ličnosti povezan je s većim rizikom od suicida i mentalnih problema, a lečenje je često neefikasno zbog otpora pacijenata da napuste "idealno ja". To izaziva frustraciju, bes i sukobe s terapeutom.
Cilj intervencija može biti razbijanje kognitivnih distorzija koje ometaju socijalno funkcionisanje. Na primer, psihološke terapije mogu pomoći osobama da obrade odbrambene mehanizme (precenjivanje sebe) koji prikrivaju ranjivost.
Razvijanje uvida u svoje reakcije – poput agresije na pretnje samopouzdanju i osećaja isključenosti – može im pomoći da promene obrasce razmišljanja. To može smanjiti njihov stres, bes i neprijateljstvo, čineći život boljim i za njih i za ljude oko njih.
Da li se slažete sa zaključcima i koje je vaše mišljenje i iskustvo u vezi ovoga?
Linkovi s rezultatima istraživanjima na ovu temu, ako nekoga interesuje dublje istraživanje:
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0191886920307996
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37200887/
https://psycnet.apa.org/buy/2014-57455-001
https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jopy.12693
https://psycnet.apa.org/doiLanding?doi=10.1037/pspp0000547
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8060359/
https://psycnet.apa.org/doiLanding?doi=10.1037/pas0000433
https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1948550615616170
https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/0956797613491970
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10187391/